DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 11-12/2000 str. 96 <-- 96 --> PDF |
lješnjaka u Posebnom zoološkom rezervatu "Kopački rit" (u daljnjem tekstu samo Zoorezervat) koji je sastavni dio Parka prirode. Izmijenjen je i čl. 28 o ribolovu, tzv. "spašavanju ribe" (od života op. aut.) kojeg je terminološki oživotvorio sada već bivši upravitelj Javne ustanove. Dakle novim Pravilnikom onemogućeno je privredno ribarenje, masovna ribičija, haklanje itd. Nadalje uvodnom odredbom čl. 3 osujećena je želja lokalnih (lobiranih) zaštitara prirode i pojedinaca iz lokalne samouprave, da se dijelovi Zoorezervata, njegovo jeze ro Sakadaš i pripadajući Novi kanal, izuzmu iz strožije kategorije zaštite i privedu u blažu parka prirode (vidi Dopuna Pravilnika o unutarnjem redu u Parku prirode "Kopački rit" NN 11/2.000), kako bi se na najatraktivnijem jezeru Sakadaš mogao postaviti privez za čamce privrednih ribara i mogla oformiti mjesta za športski ribolov i druge si. potrebe. To se pokušalo riješti promjenom ranije utvrđene granice za nedorečene katastarske granice iz prošlog stoljeća. KRAJOBRAZNE PROMJENE U ranijim napisima upozorili smo na činjenicu daje Park prirode Kopački rit toliko zanimljiv i privlačan koliko su to htjeli ondašnji ljudi. Utjecaj čovjeka - šumara je u ovom prostoru isuviše velik da bi se mogao zanemariti i umanjiti njegov značaj nekom odredbom, direktivom i si. podzakonskim aktom. Možemo tvrditi da će nestankom šumara i uzgajivača divljači s ovoga područja, uslijediti promjene u ekosustavu koje bi mogle razočarati i one najzagriženije zaštitare prirode. Zatečeno stanje ekosustava u vrijeme proglašenja ovog područja zaštićenim objektom prirode nije ono s početka 15. stoljeća ili ranije. Mnoge su vrste nestale, neke su u fazi izumiranja, a mnoge "doseljene" traže svoj prostor. Svemu tomu znatno je pamogao čovjek, prilagodavajući okoliš svojim potrebama. U svezi s rečenim, neuvjerljivo glasi odredba čl. 10, kojim se inzistira na autoktonosti šumskog drveća i grmlja. Kao da se želi zaobići istina da baš udomaćene vrste naglašavaju izgled, zanimljivost i ljepotu ovog krajolika. Od spornog šumskog drveća zaštitarima posebno smetaju introducirane strane vrste topola. Podsjetili bi, da se kanadska topola u Baranji pojavila krajem devetnaestog stoljeća. Pošumljavanja se intenziviraju nakon 1. svjetskog rata (Podhorskyi, 1. 1951. Uzgoj topola, Zagreb), tako da mnoga stabla koje neupućeni "zaštitari" prirode proglašavaju "autoktonim" crnim topolama su zapravo stare "kanadanke" (prsnog promjera 100-150 cm, visine 35 metara) na kojima se rado gnijezde ptice grabljivice. Pojava stranih vrsta životinja i biljaka u ekosustavu Kopačkog rita davno je izmakla kontroli. Tko danas može spriječiti masovnu pojavu srebrnog karasa (babu ške), patuljastog somića, obrastaj ambrozije (Ambrosia artemisiifolia L.) pojavu amorfe (Amorpha fruticosa L.) ili neke druge korovske biljke. Mnoge udomaćene vrste imaju veliko gospodarstveno značenje kao na pr.: američki crni orah, američki bagrem, euroameričke hibridne topole: ("serotina", "marilandica", "robusta", klon 1-214), američki jasen itd.*2 Nezamisliva je daljnja opstojnost "nizinskog" šumarstva bez mogućnosti podizanja brzorastućih šuma mekih lišćara. Težiti nekoj autoktonosti dendroflore u poriječju rijeka Drave, Save, Dunava i spomenutog Parka nema smisla, i što je još važnije, nije bitno za očuvanje životinjskog svijeta, posebice ptica, koje se unatoč zakonskom tumačenju o istoznačju vrsta prema zakonu ovdje posebno ističu i prate. Uostalom bitna oznaka Kopačkog rita su ipak ptice močvarice (kormorani, čaplje, žličarke, divlje guske, divlje patke, galebovi, liske itd.), a manje krajobrazne zanimljivosti ritskih livada i šuma. Pomalo nas to podsjeća na preporuke pojedinih zaštitara prirode da se ekosustav Velikog Brijuna (ili Briona) vrati u prvobitno stanje, koje je trebalo započeti uklanjanjem brijunskog zoološkog vrta, a nastavilo bi se sječom aloktonih drvoreda: pinija, cedrova, alepskih borova itd? Ne postoji valjan razlog za promicanjem autoktonih vrsta biljaka i životinja V. Brijuna osim formalno ekološkog. Po međunarodnim kriterijima V. Brijun ne zadovoljava kriterije nacionalnog parka, ali je sa svim faunističko-florističkim i drugim sadržajima vrlo vrijedan spomenik vrtne kulture, koji treba takav ostati za budućnost. SNIMANJE PRIRODE I ŽIVOTINJA "VELIKA OPASNOST" ZA PARK PRIRODE?? Nedoumicu izazivaju i stroge kazne. Osim što upoujedno i plaše obične građane koji namjeravaju obići zoravaju prijestupnike na mogući sukob sa zakonom, ovo područje. Na svu sreću potencijalni posjetitelji " (po Jovanović, B.. 1965): Aloktone vrste šumskog drveća i grmlja umjetno unesene u prirodne šume i ritove Baranje od početka 20. stoljeća; američki crveni hrast, Quere us borealis (Marsh), - američki crni orah. Jugions nigra L., - američki bagrem, Robinia pseudacacia L., američki bagrenac, Amopha fruticosa L., - američki zeleni jasen, Fraxinus viridis Michx., - američki maljavi jasen, FraxinuspennsylvanicaMarsh, - američki jasenoliki javor, Acer negundo L., istočnoazijski pajasen, Ailantus glandulosa Desf., - istočnoazijski bijeli dud, Monis alba L., - istočnoazijska sofora, Sophora japonica L., - euroameričke hibridne topole, Populus euroamericana "Serotina", Marilandica", "Robusta", klon 1-214 i druge, - curoamerička hibridna platana, Platanus acerifolia Wild, - te domaće, srednjoeuropske vrste (u Baranji aloktone): ariš, Larixdecidua Mili., - obični bor, Finus silevestris L., - divlji kesten, Aesculus hippocastaneum L., - bukva, Fagussilvatica L. |