DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/2000 str. 90 <-- 90 --> PDF |
Godine 1917. odbija službu u Kraljevskom ugarskom ministarstvu za poljodjelstvo, obrt i trgovinu u Budimpešti. Zbog takvog postupka premješten je po kazni za upravitelja šumarije Krasno. Ujesen 1919. dolazi u Senj za upravitelja Nadzorništva za pošumljavanje krša, tako postaje prvi upravitelj Hrvati, te po mnogo čemu jedinstvene i poznate šumarske institucije. U prilici je da se punom snagom svog neospornog šumarskog talenta posveti svojoj životnoj ideji pošumljavanja krša i prosvjećivanju pučanstva glede radova na kršu, stoje uskoro donijelo značajne rezultate. S tim idejama oduševljava mlade ljude Rudolfa Krpana, Milana Anića i Antu Lovrića, koji će kasnije postati vrlo poznati šumarski stručnjaci, a prof. dr. Milan Anić poznati profesor Šumarskog fakulteta u Zagrebu i akademik. U svojim radovima na pošumljavanju krša projektira branjevine u kombinaciji sa širokim prosjekama i čistinama, kako bi pučanstvu ostale površine za ispašu. Na taj način područno pučanstvo mu dragovoljno ustupa površine za pošumljavanje, tako daje za kratko vrijeme pošumio preko 1000 ha površine. Istodobno se počinje intezivno baviti znanstvenim radom, osniva pokusne plohe i obavlja izmjere te priprema doktorsku disertaciju. Doktorsku disertaciju pod naslovom "Bura i njezino značenje za pošumljavanje krša" brani na Gospodarsko- šumarskom učilištu Sveučilišta u Zagrebu, gdje gaje 30. lipnja 1923. promovirao tadašnji rektor, šumar prof. dr. Đuro Nenadić i promotor, šumarski stručnjak prof. dr. Aleksandar Ugrenović. Na taj način postaje prvi doktor znanosti iz područja šumarstva s disertacijom obranjenom na Gospodarsko-šumarskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Isto tako, vrlo je značajno daje to najvjerojatnije i prva ekološka doktorska disertacija ne samo u Hrvatskoj, nego i šire. Disertacija je detaljno obradila višegodišnja istraživanja o buri, koja svojim negativnim utjecajem utječe na uspjeh pošumljavanja, a isto tako predložene su mjere koje treba poduzimati da se taj negativni utjecaj smanji. lako je žarko želio i dalje ostati i raditi na području krša, na nagovor ministara Hrvata koji su ušli u središnju vladu u Beogradu, premješten je 1925. u Ministarstvo šuma i rudnika. Tu je inspektor, a onda i viši inspektor i šef odsjeka za pošumljavanje, posebno za pošumljavanja u Hrvatskom primorju, Dalmaciji, Crnoj gori i Makedoniji. Godine 1927. na temelju raspisanog natječaja biran je za izvanrednog profesora na beogradskom šumarskom fakultetu na katedri za Podizanje i gajenje šuma i Zaštitu šuma, a isto tako predaje i Lovstvo. Godine 1930. biranje za redovitog profesora. Niz je godina biran u odbor Jugoslavenskog šumarskog udruženja u Zagrebu, a od 1934. do 1936. kao predstavnik Hrvata biranje i za predsjednika tog udruženja. Stalno je nasta njen u Zemunu, gdje je aktivan u kulturnom životu Hrvata. Smatraju ga neformalnim konzulom Hrvata u Zemunu. Pruža potporu i zaštitu hrvatskim ljudima, posebice studentima. Biran je za eksperta za šumarstvo u Internacionalnoj dunavskoj komisiji. Redoviti je član Društva hrvatskih književnika i dopisni član Češke akademije znanosti. U cilju što boljeg razvoja studija šumskog gospodarstva, boravio je u Francuskoj, Njemačkoj, Švicarskoj, Italiji, Poljskoj, Češkoj, Rumunjskoj, Mađarskoj i Bugarskoj, te je uspostavio kontakte s najpoznatijim europskim šumarskim stručnjacima. Služio se svim slavenskim i gotovo svim europskim jezicima. Bio je dekan i prodekan Poljoprivrednog fakulteta u Zemunu, višegodišnji predstojnik Zavoda za podizanje i gajenje šuma s rasadničarstvom i član oglednog Fakultetskog dobra. Josip Baien je prvi stručni rad napisao kao student šumarstva 1913., pod naslovom "Pretvaranje čistih bukovih sastojina u mješovito bukovo-hrastove sastojine", koji je tiskan u Šumarskom listu 1915. godine. Najveći dio svojih radova tiskao je u Šumarskom listu, našem stručno-znanstvenom časopisu koji neprekidno izlazi već 123 godine. Surađivao je i u mnogim stranim časopisima i publikacijama kao što su; "Jugoslavenska šuma", "Lovačko-ribarski vjesnik", "Privreda", "Almanah Jadranska straža", "Obzor", "Bankarstvo", "Privredni glasnik", "Gospodarstvo", "Hrvatski narod", "Gospodarski list", "Spremnost" i "Jutarnji list". Svoje kapitalno, još i danas aktualno djelo"Naš goli krš", autor je posvetio "Uspomeni svog djeda Bariše, seljaka samouka, koji je devedesetih godina prošlog stoljeća širio ideju o pošumljavanju golog krša". Radeći u Ministarstvu šuma i ruda intezivira radove na pošumljavanju krša. Pored redovitog rada oko pošumljavanja, nastoji da se primorska mjesta što više ozelene. Mnoga naša primorska mjesta tada su ozelenjena, jer je zahvaljujući Balenu za taj posao bilo dosta razumjevanja i sredsatava. Kao predsjednik Hrvatskog šumarskog društva daje inicijativu za izradu poprsja čuvenih šumarskih stručnjaka Josipa Kozarca i Frana X. Kesterčaneka. Piše monografiju o Kozarcu, a prihod od prodaje namjenjuje izradi poprsja Kozarcu. Godine 1936. otkriva Kozarčevo poprsje na šumarskom domu, koje i danas s poprsjem Frana. X. Kesterčaneka krasi Šumarski dom u Zagrebu. Osnivanjem NDH odlukom od 15. svibnja 1941., prof. dr. Josip Baien imenuje se savjetnikom kod Ministarstva bogoštovlja i nastave. Nakon 3. prosinca 1941. imenovanje redovitim sveučilišnim profesorom na Poljodjelsko- šumarskom fakultetu u Zagrebu, a 1. sječnja 1942. imenuje se nadstojnikom Zavoda za obranu šuma. Istodobno ili točnije 1. sječnja, 1942. g. imenuje se |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/2000 str. 91 <-- 91 --> PDF |
Poglavnim županom, a tu će dužnost obnašati uz redoviti posao sveučilišnog profesora. Zakonskom odredbom o državnoj vladi NDH od 9. listopada 1942. postaje ministar u Ministarstvu narodnog gospodarstva. Tu ostaje do 11. listopada 1943. kada je imenovan ministrom šuma i ruda. Zadnji dokument u bogatom dosijeu prof, dr Josipa Balena kojega posjedujemo, nosi datum 8. svibnja 1945. godine, u kojem mu se na temelju odluke Računskog dvora odobrava isplata znanstvenog dodatka. U svom bogatom i intezivnom znanstvenom radu Josip Baien je napisao velik broj stručnih članaka, prikaza, znanstvenih rasprava i knjiga. Radi potpunijeg uvida u njegov rad, navodim samo neke knjige: Oproredam (224str., Zagreb, 1929) Zakon o šumama (Tumač, 323 str. Zagreb, 1930) Naš goli krš (311 str, Zagreb, 1931) Josip Kozarac (104 str, Zagreb, 1936) Šumarski rasadnici (200 str, Zemun, 1938) Nauka o šumi G.F. Morozova (208 str, Zemun, 1940). Baien je za svoj rad odlikovan velikim križem za zasluge 1944. g., kao najvećim odlikovanjem za građanske zasluge. U svibnju 1945. povlači se preko Bleiburga u zapadne zemlje te se nakon teškog izbjegličkog života u logoru u Italiji, zajedno s još 13 mladih šumarskih inženjera, diplomiranih na našem Šumarskom fakultetu u Zagrebu, nastanjuje u Argentini 1948. godine. Saznavši za mogućnost odlaska u tu zemlju uči španjolski jezik, te proučava ekonomske osobine i biljni pokrov Argentine. Poznavao je neke argentinske šumare pa je odmah po dolasku imenovan za tehničkog savjetnika u argentinskom Ravnateljstvu šuma. Posvećuje se velikom projektu pošumljavanja delte rijeke Parane na 50.000 ha površine, koja se pošumljava s eukaliptusima i topolama. Tim bi se projektom Argentina oslobodila uvoza drveta za pakiranje iz susjednog Paragvaja. Projekt je uspješno ostvario, dobio je mnoge pohvale i potvrdio visoki međunarodni ugled šumara i znanstvenika. Istodobno radi i surađuje na izradi Zakona o šumama. Njegov stručni ugled dopire i do Čilea, te je 1956. pozvan na novootvoreni šumarski fakultet "Universidad Austral de Chile" u Valdiviji. Postaje titularni profesor predmeta Uzgajanja šuma i šumarske politike. Također postaje direktor novoosnovanog šumarskog instituta "De Silvicultura y Reforestacion". Za boravka u Čileu direktor je škole "Ingenieria Forestar" u okvirima fakulteta koji nosi isto ime. Tu predaje i predmet Dendrologija. Godine 1960. vraća se u Argentinu, gdje je pozvan u Santiago de Estero, Univerzidad Nac. Cordobe. Tu je profesor Dendrologije i šumarske pedologije, a potom Uzgajanja šuma i Zaštite šuma. Konačno ispunjava svoju veliku želju, te u novoj domovini Argentini 1960. osniva prvi samostalni Šumarski fakultet u Tucumanu. Postavljen je za voditelja Katedre za pošumljavanje. Isto tako osnovao je Šumarski Institut za pošumljavanje, kao samostalni odjel fakulteta, gdje je postavljen za ravnatelja. Intezivni bezpoštedni rad na Fakultetu i Institutu iscrpljuje ionako slabo zdravlje, što u 1964. godini ubrzava kraj čovjeka koji je u svom životu znao samo davati. Sahranjen je u Tucumanu, gdje mu Fakultet odaje sve počasti, a na pogrebu se oprašta od njega Dekan šumarskog fakulteta Ing. Ledesma s rječima "Bio je učitelj učitelja šumarske znanosti. Osnovao je fakultete i institute, učilišta šumarske sveučilišne znanosti i educirao sve one koje je na svom putu našao". Isti dekan nazvao je prof. dr. Josipa Balena i ing. Petraka, također Hrvata i našeg đaka, osnivačima Šumarskog fakulteta u Argentini, koji su prvi počeli predavati na tom fakultetu. Prof. dr. Josipu Balenu u znak poštovanja i zahvalnosti, prvi Institut za pošumljavanje kojeg je osnovao, namjerava nositi njegovo ime. Odajući dužnu počast velikanu hrvatske šumarske znanosti, velikom hrvatskom sinu prof. dr. Josipu Balenu, ne možemo a da se ne sjetimo i ostalih šumarskih stručnjaka koji su zajedno s Balenom kao mladi inženjeri napustili Hrvatsku. Njih ukupno 14 hrvatskih šumarskih inženjera, đaka našeg Fakulteta, nesebično su radili u Čileu i Argentini. Po dokumentiranim kazivanjima ing. Slavka Hranilovića, jednog od 14-storice šumara iz Balenove grupe, parlament Argentine je prilikom priznavanja Republike Hrvatske posebno istaknuo i zapisnički zaključio da se Republika Hrvatska mora priznati pored ostalog i zbog zahvalnosti, stoje grupa od 14 šumarskih inženjera Hrvata napravila za šumarstvo Argentine. Ponosni smo stoje prof. dr. Josip Baien, kao i ostali naši šumari i nakon smrti pomogli svojoj domovini koju su morali napustiti, ali je nikada nisu zaboravili i prestali voljeti. Hrvatski narod, kao jedan od najstariji naroda u Europi, u svojoj dugoj i često puta krvavoj povijesti, rađao je i ponosio se svojim sinovima, koji su iskačući iz prosječnosti, pronosili slavu svoga naroda, kako u domovini tako i širom svijeta. Takvi dični sinovi svoga roda ostajali su zabilježeni u pisanim dokumentima i u sjećanju onih koji su s njima živjeli, pratili njihov rad i ugledali se u njihova djela. Znanstvenici koji su stvarali i pisali, posebice oni iza čijega je rada ostajao trajan spomen na hrvatskom kršu, bilo da se radi o šumi, cesti, zgradi ili bilo kojem spomeniku u i na kamenu, ostaju još više prisutni u sjećanju svoga naroda. Neprijatelji i svi oni kojima je smetala dična i slavna prošlost hrvatskog naroda, nastojali su velikim žarom izbrisati svaki trag naroda i njegovih velikana, a na žalost takvih bilo je puno, u davnoj i u nedavnoj našoj prošlosti. Pod čiz |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/2000 str. 92 <-- 92 --> PDF |
mom neprijatelja, službeno i formalno nestajala su imena i djela naših velikana, iz knjižnica i učionica i iz udžbenika i citata u znanstvenim radovima. Na našu sreću, povijest je pokazala da takvi ljudi i njihova djela nikada nisu nestali iz misli i srca hrvatskog čovjeka. Oni trajno žive u srcu našega hrvatskog naroda, njegova kultura i znanost žive vječno. Dužnost nam je, da se ljudi koji su nas zadužili svojini radom i ljubavlju za domovinu sjetimo i vratimo ih na pijedestal kojega su svojim radom i životom zaslužili. Jedan od takvih velikana je i prof. dr. Josip Baien, kojega smo, nadamo se zauvijek, vratiti na hrvatski olimp velikana hrvatske i šumarske znanosti. Oni trajno žive u srcu hr vatskog naroda, koji je tijekom tisućugodišnje povijesti stekao saznanja, da svakoj sili i teroru dođe kraj, a da hrvatski narod, njegova kultura i znanost žive vječno. Želja nam je da čin rehabilitacije s kojim je u listopadu 1995. godine na Šumarskom fakultetu u Zagrebu rehabilitiran prof. dr. Josip Baien bude samo prvi, mali korak velikog posla oko osvjetljavanja i spašavanja od zaborava rada naših velikana šumarske struke diljem svijeta, u koji ih je natjerala velikosrpska i komunistička kamarila. Sigurni smo da će oni ući u povijest šumarstva Hrvatske, a još smo sigurniji da nas više nikada nitko neće moći tjerati iz naše jedine nam i najljepše, slobodne domovine Hrvatske. LITERATURA 1. Hranilović, S., Piškorić, O., 1995: Doprinos hrvatskih šumara argentinskom šumarstvu s biografijom šestorice šumara. Šum. list 119(11-12): 415-426. 2. Kestcrčanek, F., 1882: Kratka povijest šuma i šumskog gospodarstva u Hrvatskoj. Šumarski list. 3. Klepac , D., 1998: Hrvatsko šumarstvo u XIX. i XX. stoljeću. Sveučilišna šumarska nastava u Hrvatskoj 1898-1998, Šumarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, 9-13, Zagreb. 4. Matić , S., 1990: Šume i šumarstvo Hrvatske-jučer, danas, sutra. Glas. šum. pokuse 26:33-56. Prof. dr. sc. Milan Glavaš 5. Matić , S., 1996: O monografiji hrasta lužnjaka u Hrvatskoj. Prikazi i ocjene monografije Hrast lužnjak u Hrvatskoj, HAZU-Centar za znanstveni rad Vinkovci i „Hrvatske šume" p.o. Zagreb, 16-18, Vinkovci. 6. Matić , S., 1998: Mjesto i uloga šumarske struke pri osnivanju i razvoju sveučilišne šumarske nastave u Hrvatskoj. Sveučilišna šumarska nastava u Hrvatskoj 1898-1998, Šumarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, 9-13, Zagreb. KRASNARSKI ŠUMARI Šumarija u Krasnu postoji 235 godina, pa kada tu obljetnicu svečano obilježavamo ovdje u Krasnu, smatrali smo potrebnim sakupiti podatke o Krasnarima koji su završili fakultetsku šumarsku naobrazbu. Opširnije o njima, njihovom životnom putu, radu i djelovanju bilo je riječi prilikom obilježavanja 235. obljetnice Šumarije Krasno. Ovdje pak o njima dajemo vrlo kratak prikaz, redom diplomiranja, zaposlenjem i mjestom boravka, a zatim kratki komentar. Iz tablice je vidljivo daje šumarstvo diplomiralo 24 Krasnara (7 žena i 17 muškaraca). Prvi je medu njima bio Milan Anić, redoviti sveučilišni profesor i akademik. Vidljivo je daje diplomirao nakon 30 godina postojanja Šumarskog fakulteta u Zagrebu. Poslije njega diplomirao je Josip Tomaić, a on je jedini Krasnar koji je završio Šumarski fakultet u Beogradu. Svi su ostali diplomirali na Šumarskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Prije obilježavanja 200. obljetnice Šumarije Krasno ukupno je diplomiralo šestero Krasnara, a posljednjih 30 godina svi ostali (18). Vidljivo je daje broj diplomiranih najveći u ovom desetljeću. Medu diplomiranima su tri sa zavr šenim drvarskim, a ostali sa šumarskim smjerom. |