DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 11-12/2000 str. 85 <-- 85 --> PDF |
detaljnoj katastarskoj izmjeri svih šuma koja je završena sljedeće godine. Tada je izdan i pooštreni šumski red. Godine 1807. počeo je novi premjer krajiških šuma, te izdan temeljni Krajiški zakon, po kojem su svim krajišnicima bila zajamčena njihova prava i povlastice (uživanje zemljišta, besplatno drvarenje i pašarenje) kao odšteta za vojnu službu. Zbog ratova za vrijeme Napoleona, odužio se premjer krajiških šuma, koji je napokon završen 1818. godine. Taj premjer smatra se prvim cjelovitim podatkom površine šuma krajiških pukovnija. Prema tom premjeru ukupna površina Otočke pukovnije iznosila je 109.663 ha, na kojoj je živjelo 57.648 stanovnika (1830. god.). Nadalje, u razdoblju od 1837. do 1839. izdanje posebni šumski red za krajiške šume, kao i šumarski naputak koji je regulirao Slika 4. Sv. Juraj oko 1930. god., Kirijaši s Oltara i Krasna odma raju se na rivi nakon istovara sortimenata. Izvor Senjski zbornik. prava krajišnika u šumama. Temeljnim Zakonikom Vojne krajine 1850. god. sve šume su proglašene državnim dobrom, te su uvedene redovite sječe umjesto prebiranja, umjetno naplođivanje i zaštitne mjere. Tijekom 1860. god. Šumski zakon Austrije protegnut je i na Vojnu krajinu, kada je izdan i novi naputak o uređenju šumarstva. Sedamdesetih godina 19. stoljeća, uoči razvojačenja Vojne krajine, događaju se krupne promjene i u njezinom šumarstvu. Tako je prema posebnim zakonima regulirano pravo krajišnika na šume ("zelene rudnike Krajine") podjelom na državne šume i šume imovnih općina, kao i osnivanje Krajiške investicionalne zaklade. U šumama imovnih općina krajišnicima se jamčilo pravo na drvlje, pašu i uživanje šumskih proizvoda, dok su državne šume potpale pod izravnu upravu Mađara. Diobenom odlukom 1879. god. Otočka imovna općina preuzela je 79.328 ha šuma s drvnom masom od 8.970.057 m3 (113 mVha), procijenjene vrijednosti od 14.230.731 forinti i godišnjeg sječivog prihoda od 159.971 m3. Od toga pravoužitnici su godišnje koristili 132.458 prm, pa je za prodaju preostajalo 67.250 m\ Specijalne porabne i sječne osnove šuma (osnove gospodarenja) propisivale su ophodnju od 120 godina sa po tri razdoblja od 40 godina. Na području Otočke pukovnije živjelo je tada 83.543 stanovnika. U Otočkoj imovnoj općini osnovano je 6 kotarskih šumarija i to: Otočac, Perušić, Sinac, Korenica, Krasno i Zavaljc. Šumarija Krasno zauzimala je 13.713 ha s 1.475.544 m3 (108 mVha) i osnovana je tek 1889. godine. Kao prvi upravitelj spominje se pl. Andrija Hranilović 1890. godine. Kotarska šumarija Krasno osim upravitelja prosječno je zapošljavala 12-16 lugara i lugarskih pomoćnika (podlugara). Od toga jednog pisara, dvojicu lugara u kontrolnoj postaji u Senju, te jednog cestara na dionici ceste Oltari - Krasno. Ostalo osoblje bilo je uglavnom smješteno u Krasnu, ali i u drugim mjestima dislocirano diljem Šumarije. Prema raspoloživim podacima navodimo imena i ostalih upravitelja Kotarske šumarije Krasno kako slijedi: pl. Andrija Hranilović ( 1891 ), Ladislav Adamek ( 1892-1893; 1899-1900), Franjo Althalcr (1894-1895; 1897-1898), Ivan Jerbić (1905), Marko Arčanin (1907), Josip Biondić (1910), Kolomica(oko 1930) i Dubravčić (oko 1935). Prema prvim podacima gospodarenje državnim šumama Ličko-otočkog okružja 1885. godine bilo je povjereno Kr. šumarskom uredu Otočac, odnosno njegovim šumarijama u Korenici, Babinu Potoku, Škarama, Brlogu, Kosinju i Krasnu. Površina Šumarije Krasno iznosila je 14.710 ha, dok se kao njezin upravitelj navodi Tomo Orešković, kraljevski nadlugar za 1885., 86. i 88. godinu. U šumariji je osim upravitelja još bilo zaposleno prosječno 8 lugara odnosno pomoćnika, uključujući i pisara. Upravitelja Tomu Oreškovića zamjenjuje Ivan Šimatović, šumarski vježbenik ( 1889-1894), zatim šumar Rudolf Reschner ( 1895, 1897-1900), Emil Kmetony, kraljevski šumar (1905), Pavai Melcsiczky, nadšumar (1907), Virgil Boerin, kr. šum. ing. (1910), Milan Grozdanić (1913-1922), Josip Balen (19171919), Bogdan Zastavniković, viši šumarski pristav Slika 5. Lugarnica u Popovači izrađena je potpuno u drvu. Snimio B. M i las, dipl. ing. šum. 1955. god. Nažalost, danas ove lugarnice više nema, jer je u međuvremenu potpuno propala. |