DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/2000 str. 83 <-- 83 --> PDF |
Dr. sc. Vice I v a n č e v i ć 235 GODINA ŠUMARIJE KRASNO (1765-2000) NAJSTARIJE ŠUMARIJE U NAŠOJ ZEMLJI Osnivanje Šumarije Krasno prije 235 godina događa se u vrijeme vladavine Marije Terezije i postojanja Vojne Krajine daleke 1765. godine. Ovom datumu prethodila je naredba Marije Terezije 1762., kojom je zabranila izvoz hrastovine za brodogradnju iz svojih zemalja, pa tako i Vojne krajine. Ujedno je povjerila Tršćanskoj intendanci vrhovni nadzor nad krajiškim šumama u Hrvatskoj. Takoder je naredila detaljni opis, premjer i izradu karata krajiških šuma, sastav šumskog reda, te postavljanje stručnog osoblja za gospodarenje šumama. Na zajedničkom sastanku pod predsjedanjem generala Bečka, zapovjednika Karlovačkog generalata, 16. veljače 1765. god. raspravljalo se je o regulaciji međutimnog šumskog reda (Waldordnunga), instrukcijama (napucima), izgradnji puteva, namještenju šumara (Waldbereitera) i lugara (Forstknechta) u Ces. kralj, šumama Karlovačkog generalata (Lička, Otočka, Ogulinska i Slunjska pukovnija), utvrđivanju cijene drveta na panju, taksi za drvo u Comercial Magazinima i razrješenju senjskih teritorijalnih sporova o razdiobi susjednih šuma." Tom prilikom ing. major pl. Pierker kao autor, predočio je podatke o inventarizaciji šuma zajedno s pripadajućim mapama. Autor šumskog reda i instrukcija (naputaka) bio je šumarnik (Waldmeister) kapetan ingénieur J. C. Franzoni. U raspravi o razmještaju trojice uzetih šumara i većeg broja domaćih i stranih lugara, zaključeno je da se jedan šumar postavi u šumariji (nadgledništvu) Oštarije za šume Ličke pukovnije, drugi u šumariji Krasno za šume Otočke pukovnije i dijela Ogulinske pukovnije s distriktom u Drežnici, i napokon treći u šumariji Petrova Gora za šume većeg dijela Ogulinske i cijele Slunjske pukovnije. Šumaru u Oštarijama moglo bi se dodijeliti 8 lugara (6 domaćih i 2 strana), u Krasnu 12 lugara (8 domaćih i 4 strana) i još jednog najboljeg šumara lovca kao pristava u Drežnici, te šumaru u Petrovoj Gori 5 lugara (4 domaća i 1 strani). Svakom šumaru već " B. Kosović: Prvi šumarski stručni opis i nacrt šuma na Velebitu i Velikoj Kapeli od Dalmatinske međe do Mrkoplja i Ogulina, Šumarski list. 1914. je bila doznačena godišnja plaća od 450 forinti, a svakom lugaru po 10 forinti mjesečno, odnosno 120 forinti godišnje. Prema prijedlogu Franzonija, svakome lugaru trebao se osigurati stan u šumi unutar čuvarskog rajona ili u njegovoj neposrednoj blizini. Ukoliko se takvi uvjeti ne bi mogli ostvariti, tada bi im se trebala doznačiti primjerena stanarina. Nadzor nad šumama Karlovačkog generalata bio je povjeren Comercial Waldmeisteru J. C. Franzoniju. U šumskom redu (Waldordnung) od 34 članka, između ostalog, bilo je propisano: korištenje ogrijeva i to samo od suhara ("slučajnika"), zabrana uništavanja ograda, obvezna izgradnja zatvorenih ognjišta, izgradnja stanova u šumi, uništavanje koza u roku od 6 godina, prve zamisli o pošumljavanju, uspostavljanje privremene upravnočuvarske službe, namještenje šumara i lugara u osnovanim šumarijama, uzgojne radnje radi pomaganja jele, a na štetu bukve, zabrana loženja vatre, stroge kazne za kradu, zabranu sječe prema granici s Turskom, odgovornost za provedbu šumskog reda i drugo. Prilikom inventarizacije šuma podijeljeno je područje šumarije Krasno, odnosno Otočke pukovnije na 12 okružja i 2 posebna predjela (Podgorje i Senjska draga), koji su obuhvaćali 62.423 ha. Za svako okružje i predjele iskazane su površine, broj stabala po vrstama, te broj stabala sposobnih za iskorištenje. Na području Otočke pukovnije nalazilo se ukupno 20.630.970 stabala, ili 330 stabala/ha, od toga bukve 50 %, jele 28 %, smreke 14 %, hrasta 2 %, te ostalih vrsta 6 %. Posebno je iskazan broj stabala koji se mogu posjeći za potrebe brodogradnje, i to od ukupno 5.376.021 kom, što čini 26 % sveukupnog broja stabala (bukve 45 %, jele 33 %, smreke 14 % i ostalih vrsta 8 %). U šumskom redu ne precizira se vrijeme u kojemu bi se mogla posjeći ova stabla. Šumski red vrijedio je kao moderni dokument, jer je obuhvaćao gotovo sva najnovija saznanja o šumarstvu toga vremena. U njegovoj primjeni svakako je dolazilo do kršenja, ali je njegovo postojanje ipak znatno ograničavalo destruktivne djelatnosti područnog stanovništva u šumama Vojne Krajine. Šumski red nije bio tiskan nego pisan, a prilikom sastavljanja kao uzori, poslužili su šumski redovi Gorice i Gradišća iz 1732. godine. 705 |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/2000 str. 84 <-- 84 --> PDF |
U prijedlogu mreže puteva u Otočkoj pukovniji, bila je predložena izgradnja više puteva (8 glavnih), s troškom od 10 novčića po dužnom hvatu i prosječne širine od 9 stopa (oko 3 m). Neki od tih puteva povezivali bi visoke šume s lukama na moru (Senj, Povilc, Sv. Juraj i Stinica). Poslovi na izradi puteva trebali su se povjeriti graničarima, koji bi na taj način stekli izvjesnu zaradu. U sklopu izgradnje tih puteva bila je predviđena i izgradnja otvorenih (za drvo) i zatvorenih skladišta u glavnim lukama. Upute (instrukcije) za šumare (Waldbereitere) svih C. kr. militarskih šuma sadržavale su 27 članaka te su između ostalog, propisivale sljedeće najvažnije radnje: vrijeme sječe, vođenje brige o pomlatku i dovoljnom broju sjemenki u sječinama, zabranu oštećivanja stabala, održavanje šuma, način pošumljavanja goleti, reguliranje lova i drugo. Svi šumari bili su dužni prenositi upute na lugarsko osoblje, dok ih nisu potpuno naučili ili zapamtili. Predloženi šumski red, kao i svi ostali dokumenti, s rasprave od 16. 2. 1765. konačno su bili prihvaćeni 11. 10. 1765. god. na zajedničkoj sjednici Slika 2. Stručno osoblje Šumarije Krasno - imovne općine Otočke oko 1935. god., ispred zgrade Šumarije. Dvorskog ratnog i Dvorskog trgovačkog vijeća. Kao sastavni dio opisa šuma i izrade pripadajućih mapa sačuvana je jedna mapa u originalu u višebojnoj tehnici šuma Ličke pukovnije (regimente). To je jedna od najstarijih šumskih mapa kod nas i u svijetu. Ostale dvije šumske mape Otočke i Ogulinske pukovnije nažalost nisu sačuvane u tom obliku, nego su izrađene na jednostavnom prozirnom papiru. Za iduće razdoblje, duže od jednog stoljeća, gotovo nema nikakvih podataka o Šumariji Krasno. Letimičnim pregledom sačuvanih pisanih dokumenata Vojne krajine u Hrvatskom državnom arhivu na njemačkom jeziku nisu pronađeni podaci o Šumariji Krasno. U tom pogledu svakako treba detaljno istražiti spomenutu gradu, pa se nadamo punom razumijevanju J.P. "Hrvatske šume" na tom poslu. Prva sljedeća pouzdana vijest o Šumariji Krasno datira iz 1867. godine, gdje se u sas- Slika 3. Utovar drva u senjskoj luci početkom 20. stoljeće. Izvor Senjski zbornik. tavu Kr. šumskog ureda Otočac od ukupno 9 šumarija spominje i Šumarija Krasno. Međutim, za razdoblje potpunog nedostatka podataka o Šumariji Krasno (1765 - 1867) kronološki će se prikazati zbivanja u šumarstvu Vojne krajine, koji su se sigurno umnogome odrazili i na Šumariju Krasno. Tako je neposredno nakon donošenja šumskog reda 1769. godine Marija Terezija izdala Zakon o šumama u 55 članaka. To je bio prvi šumski zakon, ali ujedno i prva izdana nauka o šumskom gospodarstvu pisana na hrvatskom jeziku. U skladu sa zaključcima iz 1765. god. započela je izgradnja državnih skladišta za drvo (Holzdepota) u Sv. Jurju i Jablancu (1774. god.), a zatim u Karlobagu i Cesarici (1785. god.), te napokon u Stinici (1860. god.). U 1777. godini izrađene su istovremeno vojnotopografske i šumske karte Karlovačkog generalata radi utvrđivanja stvarnog stanja šumskog fonda i izrade planova iskorištavanja. Počela je izgradnja ceste Senj Novi i Senj - Sv. Juraj 1785. god. U tom vremenu na području Otočke pukovnije nalazi se u pogonu 7 pilana. Od 1776 - 79. izgrađena je cesta, tzv. "Jozefma" od Karlovca do Senja. Nekoliko godina kasnije Josip II 1786. god. izdaje naredbu o oporezivanju zemljišta i |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/2000 str. 85 <-- 85 --> PDF |
detaljnoj katastarskoj izmjeri svih šuma koja je završena sljedeće godine. Tada je izdan i pooštreni šumski red. Godine 1807. počeo je novi premjer krajiških šuma, te izdan temeljni Krajiški zakon, po kojem su svim krajišnicima bila zajamčena njihova prava i povlastice (uživanje zemljišta, besplatno drvarenje i pašarenje) kao odšteta za vojnu službu. Zbog ratova za vrijeme Napoleona, odužio se premjer krajiških šuma, koji je napokon završen 1818. godine. Taj premjer smatra se prvim cjelovitim podatkom površine šuma krajiških pukovnija. Prema tom premjeru ukupna površina Otočke pukovnije iznosila je 109.663 ha, na kojoj je živjelo 57.648 stanovnika (1830. god.). Nadalje, u razdoblju od 1837. do 1839. izdanje posebni šumski red za krajiške šume, kao i šumarski naputak koji je regulirao Slika 4. Sv. Juraj oko 1930. god., Kirijaši s Oltara i Krasna odma raju se na rivi nakon istovara sortimenata. Izvor Senjski zbornik. prava krajišnika u šumama. Temeljnim Zakonikom Vojne krajine 1850. god. sve šume su proglašene državnim dobrom, te su uvedene redovite sječe umjesto prebiranja, umjetno naplođivanje i zaštitne mjere. Tijekom 1860. god. Šumski zakon Austrije protegnut je i na Vojnu krajinu, kada je izdan i novi naputak o uređenju šumarstva. Sedamdesetih godina 19. stoljeća, uoči razvojačenja Vojne krajine, događaju se krupne promjene i u njezinom šumarstvu. Tako je prema posebnim zakonima regulirano pravo krajišnika na šume ("zelene rudnike Krajine") podjelom na državne šume i šume imovnih općina, kao i osnivanje Krajiške investicionalne zaklade. U šumama imovnih općina krajišnicima se jamčilo pravo na drvlje, pašu i uživanje šumskih proizvoda, dok su državne šume potpale pod izravnu upravu Mađara. Diobenom odlukom 1879. god. Otočka imovna općina preuzela je 79.328 ha šuma s drvnom masom od 8.970.057 m3 (113 mVha), procijenjene vrijednosti od 14.230.731 forinti i godišnjeg sječivog prihoda od 159.971 m3. Od toga pravoužitnici su godišnje koristili 132.458 prm, pa je za prodaju preostajalo 67.250 m\ Specijalne porabne i sječne osnove šuma (osnove gospodarenja) propisivale su ophodnju od 120 godina sa po tri razdoblja od 40 godina. Na području Otočke pukovnije živjelo je tada 83.543 stanovnika. U Otočkoj imovnoj općini osnovano je 6 kotarskih šumarija i to: Otočac, Perušić, Sinac, Korenica, Krasno i Zavaljc. Šumarija Krasno zauzimala je 13.713 ha s 1.475.544 m3 (108 mVha) i osnovana je tek 1889. godine. Kao prvi upravitelj spominje se pl. Andrija Hranilović 1890. godine. Kotarska šumarija Krasno osim upravitelja prosječno je zapošljavala 12-16 lugara i lugarskih pomoćnika (podlugara). Od toga jednog pisara, dvojicu lugara u kontrolnoj postaji u Senju, te jednog cestara na dionici ceste Oltari - Krasno. Ostalo osoblje bilo je uglavnom smješteno u Krasnu, ali i u drugim mjestima dislocirano diljem Šumarije. Prema raspoloživim podacima navodimo imena i ostalih upravitelja Kotarske šumarije Krasno kako slijedi: pl. Andrija Hranilović ( 1891 ), Ladislav Adamek ( 1892-1893; 1899-1900), Franjo Althalcr (1894-1895; 1897-1898), Ivan Jerbić (1905), Marko Arčanin (1907), Josip Biondić (1910), Kolomica(oko 1930) i Dubravčić (oko 1935). Prema prvim podacima gospodarenje državnim šumama Ličko-otočkog okružja 1885. godine bilo je povjereno Kr. šumarskom uredu Otočac, odnosno njegovim šumarijama u Korenici, Babinu Potoku, Škarama, Brlogu, Kosinju i Krasnu. Površina Šumarije Krasno iznosila je 14.710 ha, dok se kao njezin upravitelj navodi Tomo Orešković, kraljevski nadlugar za 1885., 86. i 88. godinu. U šumariji je osim upravitelja još bilo zaposleno prosječno 8 lugara odnosno pomoćnika, uključujući i pisara. Upravitelja Tomu Oreškovića zamjenjuje Ivan Šimatović, šumarski vježbenik ( 1889-1894), zatim šumar Rudolf Reschner ( 1895, 1897-1900), Emil Kmetony, kraljevski šumar (1905), Pavai Melcsiczky, nadšumar (1907), Virgil Boerin, kr. šum. ing. (1910), Milan Grozdanić (1913-1922), Josip Balen (19171919), Bogdan Zastavniković, viši šumarski pristav Slika 5. Lugarnica u Popovači izrađena je potpuno u drvu. Snimio B. M i las, dipl. ing. šum. 1955. god. Nažalost, danas ove lugarnice više nema, jer je u međuvremenu potpuno propala. |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/2000 str. 86 <-- 86 --> PDF |
( 1934-1940). Neposredno nakon Drugog svjetskog rata dužnost upravitelja obavljaju kraće vrijeme lugari Ivan Anić Tošin i Marko Anić Marketa. Potom za upravitelja dolazi Stjepan Srnić, dipl. ing. šum., pa Juraj Sabolić, dipl. ing. šum. koji je tragično stradao nesretnim slučajem naZavižanu 1955. godine. Slijedi kratko razdoblje rada dviju šumarija u Krasnu (Apatišan i Jelovac) od 1956. do 1958. U tom razdoblju upravitelji Šumarije Jelovac bili su Miroslav Prpić i Petar Marković, dipl. inženjeri šumarstva. Za upravitelja Šumarije Apatišan (1956-1958) bio je postavljen Josip Župan, dipl. ing. šum., a od 1959. do 1964. godine bio je upravitelj jedinstvene Šumarije Krasno. Nakon toga dolazi za upravitelja Stjepan Tomljanović, dipl. ing. šum. (1964-1973), pa Milan Krmpotić, dipl. ing. šum (1973-1983), Luka Dunder, dipl. ing šum. (1984-1985), Stjepan Tomljanović i Milan Krmpotić (1985-1990), dipl. inženjeri šumarstva, Jurica Tomljanović (1991-1996) i napokon Mile Tomljanović, dipl. ing. šum. (1997-2000). Poslije Drugog svjetskog rata bilo je zaposleno više diplomiranih inženjera šumarstva u svojstvu zamjenika upravitelja ili stručnih suradnika (referenata) i to: Živko Franolić, Vlatko Skorup, Darko Fekeža, Milan Fabijanić, Luka Dunder, Milan Špalj, Goran Cajzek, mr. Vice Ivančević, Jurica Pavelić, Nikola Magdić, Marija Vukušić, Marin Vukelić i Zvonimir Pavlina. U sljedećoj tablici prikazanje broj podataka o površini Šumarije Krasno kako slijedi: Godina Državna šumarija Šumarija imovne općine ha Ukupno 1885. 1888. 14.710 11.685 13.713 25.398 1896. 12.906 1934. 11.638 13.660 25.287 1999. 34.471 2000. 26.425 Napomena: Proglašenjem nacionalnog parka "Sjeverni Velebit" 1999. god. izuzeta je površina Šumarije Krasno od 8.046 ha. Gospodarenje u proteklom razdoblju u usporedbi sa sadašnjim stanjem na dijelu područja Šumarije Krasno Zahvaljujući sačuvanim gospodarstvenim osnova- skejedinice Šumarije Krasno, omogućenaje usporedba ma Kr. šumske uprave Krasno (1912-1931), kao i sada- drvnih zaliha za dio istih površina šuma kako slijedi: šnjim važećim gospodarskim osnovama za gospodar godina površina četinjače % listače % ukupno mVha 1912. 5.535 ha 494.058 36 868.836 64 1.362.894 246 2000. 903.881 57 668.191 49 1.572.072 284 + 209.178 + 38 Podaci: Gospodarstvena osnova Kr. šumske uprave Krasno (1912 -1931). Drvna masa dobivena je pomnom procjenom u gustim kružnim plohama. Sadašnje važeće gospodarske osnove za G.J. Lom, Nadžak bilo i Zavižan (dio). Drvna masa dobivena je pruganjem na prosječno 8 % površine. Osim toga, uspoređen je dio površine, odnosno drv- ve Otočac (1930) koje danas pripadaju Šumariji Kranih zaliha Privremenog privrednog plana Šumske upra- sno i to: godina površina ukupno mVha 1930. 5.332 ha 1.380.988 259 2000. 1.466.300 275 + 85.312 + 16 Podaci: Privremeni privredni plan Šumske uprave Otočac (1930) Sadašnje važeće gospodarske osnove za G.J. Senjsko bilo, Senjska duliba, Jelovac, Kordinac i Svičko bilo. |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/2000 str. 87 <-- 87 --> PDF |
I na kraju usporedba drvnih zaliha G.J. Štirovača također pokazuje pozitivni trend rasta drvne zalihe i to: godina površina ukupno mVha 1930. 2.325 ha 771.900 332 2000. 785.850 338 + 13.950 + 6 Podaci: Privredni plan Nacionalnog parka Štirovača (1930., autor S. Šurić, Direkcije šume Sušak, Šumske uprave Kosinj). Sadašnja važeća gospodarska osnova za G.J. Štirovača. Prema tomu, na ukupno 13.192 ha (5.535 + 5.332 + pogledu. Nekadašnje pretežno neuređene šume, dije2.325) šuma Šumarije Krasno povećala se drvna zaliha lom i prašumskog karaktera, sada su uzorno uređene. u proteklom razdoblju za ukupno 308.440 m3 (209.178 Takvo stanje ima snažan utjecaj na povećanje biološke + 85.312 + 13.950) ili 23 mVha i to pretežito u šumama raznolikosti i stabilnost ekosustava postojećih biogeogdje se provodila redovita sječa. Sadašnje stanje šuma cenoza, pa time i na čovjeka. znatno se poboljšalo u kvantitativnom i u kvalitativnom Šumarija Krasno danas A) Površina, ha obraslo neobraslo neplodno ukupno 22.840 2.690 859 26.425 Napomena: U sadašnjoj organizaciji priključen je tijekom 1992. god. šumama Velebita dio šuma Velike Kapele, ali je sredinom 1999. god. izdvojeno 8.046 ha šuma i šumskog zemljišta za Nacionalni park "Sjeverni Velebit". B) Površine šuma prema namjeni ha % gospodarske šume 21.326 81 zaštitne šume 4.792 18 šume posebne namjene 307 1 ukupno 26.425 100 C) Drvna zaliha, m´ 10-30 cm 31-50 cm > 50 cm ukupno četinjače 387.012 898.881 1.000.626 2.286.519 listače 1.050.774 1.912.878 782.097 3.745.749 sveukupno 1.437.786 2.811.759 1.782.723 6.032.268 D) 10 godišnji prirast i sječiva masa "etat" etat m´ prirast % (etat/pnrast)xl00 četinjače 226.485 412.809 55 listače 473.358 666.368 71 ukupno 699.843 1.079.177 65 E) Jednostavna biološka reprodukcija-godišnja Uzgoj šuma: - priprema za pošumljavanje 70 ha - sjetva sjemena 68 ha - njega sastojina 78 ha - čišćenje sastojina 103 ha - prorjeđivanje sastojina 29 ha Doznaka stabala, čuvanje šuma i uređivanje šuma. |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/2000 str. 88 <-- 88 --> PDF |
F) Proširena biološka reprodukcija - godišnja Pošumljavanje sadnjom Popunjavanje sadnjom Njega sastojina G) Prometnice Izgrađene šumske ceste Asfaltirane ceste Ukupna dužina Otvorenost 30 ha 12ha 33 ha 32 km 88 km 420 km 20,96 km/1.000 ha Od toga se odnosi na Velebit 351 km, (285 km šumskih i 66 km asfaltiranih cesta), pa njegova otvorenost iznosi 21,15 km/l.000ha. H) Zaposleni radnici proizvodni režija administracija ukupno Istodobno je u Upravi šuma Senj bilo zaposleno 418 radnika. Prema tomu Šumarija Krasno sudjeluje sa 31 % u ukupnom broju zaposlenih u Upravi šuma Senj. Proteklo razdoblje Šumarije Krasno od 235 godina neobično je dugo u odnosu na ljudski vijek, a zapravo vrlo kratko u životu šume. Ipak, određeni podaci o Šumariji, kao i izvjesni broj analiza o njezinom poslovanju, omogućuje jedan bolji uvid u njezinu sveukupnu aktivnost. Ovaj mukotrpan posao oko istraživanja povijesnih detalja njezinog postojanja tek je na početku i bit će potrebno skinuti još puno prašine sa starih knjiga i još mnogo toga istražiti. Kao stoje vidljivo, nedostaju mnogi podaci o Šumariji Krasno, čak i cijela desetljeća, pa i stoljeća, što bi u daljnjim istraživanjima svakako trebalo popuniti. S druge pak strane postojanje starih uređajnih elaborata bacilo je nešto više svjetla na učinke gospodarenja u proteklom razdoblju. To su tek početna istraživanja, čiji se podaci baš i ne mogu do kraja usporediti sa sadašnjim stanjem, pa bi u daljnjim istraživanjima trebalo detaljno istražiti valjanost primjene jednakih parametara. No na temelju tako prikupljenih podataka možemo s velikim zadovoljstvom ustvrditi, da je sadašnje stanje šuma Šumarije Krasno svakako mnogo povoljnije u kvantitativnom i kvalitativnom pogledu, nego u proteklom razdoblju unutar gotovo jednog stoljeća. Daljnja istraživanja povijesti šumarstva, a u tom sklopu i Šumarije Krasno, bila bi vrlo značajna, jer bi se tako moglo saznati puno više detalja o životu i radu naše struke. Otkrivanje pozitivnih trendova u razvoju šumarstva najbolje bi se postiglo istraživanjem njegove povijesti, čime bi se naša struka mogla još potpunije afirmirati. U sklopu cjelovitog valoriziranja svih vrije 81 47 2 130 dnosti šumarstva naše zemlje, te poglavito za područje prebornih šuma Dinarida, a u tome i Velebita i njegove primorske padine, bilo bi potrebno pronaći sredstva za otvaranje jednog šumarskog muzeja i to baš u Krasnu u staroj zgradi nekadašnje Državne šumarije. Još jednom treba naglasiti odlučujuću ulogu naših šumarskih stručnjaka u postignutim rezultatima na gospodarenju šuma Šumarije Krasno, počevši od cijele plejade stranih stručnjaka koji su u našu zemlju sigurno došli s plemenitim ciljevima, pa sve do mnogobrojnih naših stručnjaka do današnjih dana. U počast njezinih stručnjaka otkrivena je spomen ploča na sadašnjoj zgradi Šumarije Krasno prilikom proslave 235 godina od njezinog osnutka. U njezinom tekstu naglašena je neraskidiva veza između šumarskih stručnjaka ove šumarije i velebitskih šuma, koja je baš na primjeru očuvanih velebitskih šuma doživjela svoju punu potvrdu. Stoga neka naša zelena struka složno krene u ostvarenje predloženih akcija daljnjeg istraživanja povijesti našeg šumarstva, s posebnim osvrtom na djelovanje Šumarije Krasno i osnutak šumarskog muzeja u Krasnu. Na taj način još više će se afirmirati naša struka, a također ćemo se odužiti mnogobrojnim šumarskim stručnjacima Šumarije Krasno i cijele naše zemlje, što je svakako na tragu plemenitih pobuda tadašnje šumarske struke od prije 235 godina. |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/2000 str. 89 <-- 89 --> PDF |
Prof. dr. sc. Slavko Mat i ć LIK I DJELO prof. dr. sc. JOSIPA BALENA U POVODU 110. OBLJETNICE NJEGOVOG ROĐENJA Obljetnica 235 godina postojanja i rada šumarije Krasno, slikovito govori o šumama i šumarstvu Hrvatske i ovog velebitskog područja, a isto tako i o ljudima koji su bili i ostali vezani za šumu i uz sve ono što ona pruža njima i oni njoj. Zbog vjekovne povezanosti čovjeka sa šumom, koja u kontinuitetu traje od nastanka čovjeka do današnjih dana, pojedine faze razvoja ljudskog društva možemo promatrati u kontekstu odnosa prema šumi. Svi usponi i padovi u gospodarskom i civilizacijskom razvoju ljudskog društva definirani su i prepoznatljivi u njegovu odnosu prema šumi (Matić 1990). Rana naseljenost ovoga hrvatskog, velebitskog, kapelskog, ličkog i primorskog kraja, velika koncetracija stanovništva, koja seže u prošlost mjerena tisućama godina, razvoj kulture i ostalih civilizacijskih pokazatelja, imali su znatan utjecaj na razvoj šuma sjedne strane, i razvoj šumarske struke i znanosti kao protuteža propadanju šuma s druge strane. S divljenjem i velikim uvažavanjem, ovdje ističemo daje po pitanju šumarske struke u Hrvatskoj, pa i u Europi, puno toga započeto ovdje u Krasnu, u ovom hrvatskom velebitskom kraju, gdje mu jelove, bukove i smrekove šume daju značajno obilježje, te su postale simbolom mnogih osobina koje su svojstvene našim hrvatskim prostorima i ljudima. Ove vrste drveća svojom nazočnošću obilježavaju životne uvjete predstavljene osobinama tla i klime, a njihov utjecaj širi se na ekološke, socijalne, gospodarske, kulturne, nacionalne i vjerske uvjete, u kojima se tisućama godina razvijao, prilagođavao i oblikovao hrvatski čovjek. Ove šume i drveće nose vrhunsko obilježje kakvoće, one su vrijedne, plemenite, trajne, postojane i vječne kao i hrvatski čovjek, koji se kalio i razvijao u sjeni njihovih krošanja (Matić 1996). Nije onda čudo daje upravo ovdje na ovom mjestu nastala šumarija prija 235 godina, istovremeno kada i u Baškim Oštarijama i Petrovoj gori, i istovremeno kada i prve šumarije u Središnjoj Europi, odnosno u Svijetu. Isto tako nije neobično da se na ovom prostoru Senja, Krasna, Novog, Crikvenice, Otočca i Gospića javlja prvo organizirano šumarstvo u Hrvatskoj. Upravo je na tom području (K1 e p a c, 1998) major Pirker pod rukovodstvom Waldmeistera Franzonia izradio sa svojim su radnicima 1764 i 1765. godine "prvu gospodarsku osnovu" za vojničke šume bivše pukovnije ličke, otočke i ogulinske nekadašnje Vojne krajine, konkretno za tri gospodarske jedinice šuma današnjeg nacionalnog parka Plitvička jezera. U toj osnovi sve su vojničke šume mapiranc i izrađeni nacrti u mjerilu 1 :3880 "fortifikations hvati". Na temelju opisa i nacrta šuma, izvršena je prva razdioba šuma na okružja, šumarije i čuvarije. Četiri godine nakon toga i nakon osnivanja šumarije u Krasnu izlazi Šumski red Marije Terezije na njemačkom i hrvatskom jeziku. To nije samo prvi hrvatski šumarski zakon, već i prva nauka o šumskom gospodarstvu izdana na hrvatskom jeziku (Kestcrčanek 1882). Nije nikakvo čudo da se u takvom okruženju javljaju domaći šumarski stručnjaci koji svojim životom i djelom ostavljaju duboke tragove u hrvatskom šumarstvu, kako u šumarskoj struci, tako i u šumarskoj znanosti. Pored mnogih zaslužnih i u šumarstvu poznatih koji su ponikli iz ovih krajeva, ovdje posebno ističemo dva velikana u šumarskoj struci i u uzgajanju šuma, a to su prof. dr. sc. Josip Baien i prof. dr. sc. Milan An ić . Glede činjenice daje godina obilježavanja 235-godišnjice osnivanja šumarije Krasno istovremeno i godina u kojoj bilježimo 110. obljetnicu rođenja prof. dr. sc. Josipa Balena, a i s obzirom na to daje njegov životni put i djelo bio prešućivan i pod embargom čitavih 50 godina (od 1945. do 1995. kada je rehabilitiran na Šumarskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu), namjera nam je da ovom prilikom u sažetom obliku prikažemo njegovo djelo i životni put. Josip Balen rodio se 18. ožujka 1890. u Krmpotama, kotar Novi Vinodolski. U rodnom mjestu završio je osnovnu školu, a gimnaziju u Senju, gdje je 1909. maturirao. Šumarske nauke završio je na visokoj šumarskoj i rudarskoj školi u Banskoj Šćavnici, sadašnjoj Slovačkoj 1913. Već je kao odličan gimnazijalac, a kasnije i na studiju, dobivao stipendiju iz prihoda državnih šuma u Hrvatskoj. Nakon završetka studija zapošljava se u šumarskom ravnateljstvu u Zagrebu. Ujesen 1914. povjerena mu je uprava šumarije Rujevac-Umetić (danas Rujevac i Kostajnica), a u proljeće 1915. uprava šumarije u Glini. |