DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/2000 str. 48 <-- 48 --> PDF |
S. Matić: NEKE KARAKTERISTIKE Šumarski list br. II 12, CXXIV (2000), 669-6X5 nom i Sirijom. Okružuju je Crno more, Mramorno, Egejsko i Mediteransko more. S obzirom na veliku površinu koju Turska zauzima, odlikuje ju čitav niz različitosti, koje se očituju u klimi, reljefu, pedologiji, geologiji, vegetaciji i ostalim značajkama. Općenito gledajući, topografija je vrlo izražena, a tereni su izuzetno strmi. Prosječna nadmorska visina za čitavu državu iznosi oko 1250 m. Područja s nadmorskom visinom iznad 1000 m zauzimaju oko 56 % ukupne površine. Predodžbu strmih nagiba terena daje nam podatak da više od 62 % ukupne površine Turske ima nagib veći od 15 %. Klimatske prilike su raznolike, pa se tako godišnja količina oborina kreće od 250 mm na središnjim i sjeveroistočnim platoima države, do iznimno visokih 2500 mm u sjeveroistočnom dijelu crnomorske regije. Prosječna količina oborina iznosi oko 650 mm oborina godišnje. Takve različitosti prisutne su i u srednjim ljetnim i zimskim godišnjim temperaturama. Mreža vodotoka je vrlo razvijena, s ukupnom duljinom oko 30 000 km. Ukupna površina jezera iznosi 8900 km2 (48 jezera, od kojih je svako veće od 5 km2). Površina akumulacijskih jezera iznosi 32 500 km2. Oko 22,6 milijuna stanovnika je radno sposobno, 6 % od toga broja je nezaposleno. Poljoprivredom se bavi 45 % radno sposobnog stanovništva. Bruto nacionalni prihod (BNP) Turske je 1997. iznosio 196,1 milijardu U$D, izvoz je iznosio 26,2, a uvoz 48,7 milijardi američkih dolara. Te je godine zabilježen porast BNP-a od 7 %, a BNP je po stanovniku iznosio oko 3000 U$D. 2. PREGLED TURSKOG ŠUMARSTVA - Review of Turkish forestry 2.1. Povijesni razvoj šumarstva 1839. godine donijeta je prva reforma šumarstva (Administrative Reform Decrees), kojom je uspostavljena Centralna šumarska uprava (General Directorate of Forestry). Do tada se država prema šumama nije odnosila kao prema bogatstvu kojim treba razumno i racionalno gospodariti, te sukladno takvom poimanju šuma, nije bilo nikakvog zakona koji bi regulirao način gospodarenja i iskorištavanja tog prirodnog resursa. U vrijeme kada je Otomansko carstvo bilo vrlo snažno, počela je naglašena destrukcija i uništavanje šuma u području Anatolije, posebice u priobalnom pojasu. Šume su sječene neplanski, a drvo se pretežito uporabljivalo u brodogradnji. Kako se sirovinska baza iscrpljivala, tako se sječa drva širila od Anatolije ka drugim područjima Turske. Promjenom socijalnih i ekonomskih prilika u Turskoj, a posebice pod utjecajem razvijenih zemalja, podignuta je kulturna razina i promijenjeno poimanje o šumama, pa su one dobile zasluženu pozornost i tretman. Prijelomni trenutak za šume i šumarstvo Turske, kao stoje već prije navedeno, dogodio se 1839. godine, kada je u okviru spomenutih reformi osnovana i Centralna šumarska uprava pri Ministarstvu trgovine, sa sjedištem u Istambulu. Bio je to početak ustrojavanja šumarske organizacije u Turskoj. No da bi se ona uistinu osovila na noge, trebalo je vremena i znanja. 1857. godine Otomansko carstvo uputilo je zamolbu Francuskoj vladi da im pošalje stručnu pomoć. Francuskaje odgovorila, i poslala dva visoko-stručna šumarska eksper Historical development of forestry ta (L. Tassy i M. S teme), koji iste godine osnivaju prvu šumarsku školu. 1858. godine pripremljen je zakon pod nazivom "The Land Code of Laws", u kojemu su se pokušale definirati sociološke, kulturne i ekonomske vrijednosti koje šuma može pružiti. 1862. godine pripremljen je "Šumski statut", s nakanom da se uz istovremeno razvijanje i očuvanje šuma iz njih izvlači i određeni prihod. Taj je statut na snagu stupio 1869., kada je M. Steme uspostavio organizaciju Centralne šumarske uprave na višoj (državnoj) i na nižoj (regionalnoj) razini. Između 1921. i 1924. godine donesena su dva zakona o šumama, koji su omogućavali seljacima, zbog teških ekonomskih i socijalnih prilika u državi koja je bila u ratu, uživanje određenih koristi od šume. To je bio zakon donesen 11. 10. 1921. - "Zakon o sječi drva" te zakon donesen 15. 4. 1924. - "Usufruct Law". Zakonom o šumama br. 2116 i Organizacijskim zakonom br. 3204 iz 1937. postavljeni su temelji šumarske znanosti i gospodarenju šumama. Od 1963. godine šumama u Turskoj se gospodari prema gospodarskim osnovama (management plans) za određeno šumsko područje. Osnovne temeljne smjernice šumarske politike u Turskoj mogu se sažeti kroz: zaštitu šumskih ekosustava, razvijanje i unapređenje šumarstva, potrajno gospodarenje šumama radi zadovoljavanja potreba šire društvene zajednice za šumskim proizvodima (primarnim i sekundarnim). 2.2. Resursi kojima raspolaže šumarstvo Turske - Forest Resources of Turkey Od ukupne površine Turske koja iznosi 77 056 192 si određeni su zakonom br. 6831 iz 1956 godine, prema ha, šume i šumsko zemljište zauzimaju 20 703 122 ha, kojemu 98 % otpada na državne šume, 1,5 % na privašto iznosi oko 26,7 % površine države. Vlasnički odnotne šume, te 0,5 % na javne šume. |