DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/2000 str. 114 <-- 114 --> PDF |
s međunarodnog stručnog savjetovanja Ekološkog foruma Liberalne demokracije Slovenije (LDS) i Društva kočevski narodni park, koji je pod naslovom "Človek in velike zveri" (Čovjek i krupna zvjerad) održan u Kočevju 14. ožujka 2000. Zbornik u kojem je 17 stručnjaka i znanstvenika iz Slovenije, Hrvatske, Austrije i Njemačke s različitih aspekata obradilo problematiku odnosa čovjeka i krupne zvjeradi, predstavljen je šest mjeseci kasnije, u petak 15. ruja 2000. u Prirodoslovnom muzeju Slovenije u Ljubljani. Zbornik je za tisak priredio četveročlani urednički odbor na čelu s urednikom Božidarom Flajšmanom, a nakladnik mu je Ekološki forum LDS-a u suradnji s Liberalnom akademijom. Pred sedamdesetak uzvanika o zborniku su, pored urednika, govorili ravnatelj Prirodoslovnog muzeja prof. dr. Matija G o g a 1 a, šumamik Anton Simonie, predsjednik društva Kočevski naravni park dr. sc. Boris Krystufek, predsjednik Liberalne akademije dr. sc. Darko Strajn, mr. sc. Janez Černač, dr. sc. Pavle G a n t a r i dr. Savjetovanje Čovjek i krupna zvjerad, kao i predstavljanje zbornika, imaju zadatak da na osnovi stručnih stajališta pripomognu donošenju takvih odluka, ko je će biti doprino´s razvoju, a time i očuvanju bogatog i raznovrsnog okoliša, te omogućiti kvalitetan život i održanje čovjeku i krupnoj zvjeradi. Lako je osiromašiti, uništiti, ubiti, istrijebiti. Povijest čovječanstva u tom pogledu nudi dovoljno dokaza. Daleko je teže očuvati bogatstvo života. Brigu za medvjeda, vuka i risa ne kanimo graditi na račun ili na štetu čovjeka, već usklađivanjem odnosa za suživot koji je moguć i koji je potreban, pojasnio je u ime organizatora urednik zbornika Božidar Flajšman. Prva zaštita medvjeda datira iz 1887. godine Poznato je da krupna zvjerad, posebice medvjed, traži prostran, dobroočuvan prirodni okoliš, u kojeg bi bilo dobro da čovjek što manje zalazi. Sadašnji odnos između medvjeda i čovjeka nije primjeren. Opterećen je brojnim problemima u svezi sa štetom (na ovcama) i konfliktnim stanjima. No, sve to nije problem od danas. Čovjek je i u prošlosti bio suočen s istom problematikom i znao se prilagoditi tim i takvim odnosima, pa nema razloga da tako ne postupa i danas. Predmet strategije zaštite medvjeda i drugih krupnih vrsta ne mogu biti samo mjere koje idu u prilog čovjeku, već nadasve prilagodba čovjekova djelovanja da se osigura i opstanak medvjeda. Da Kočevje i Kočevska nisu bez razloga izabrane za mjesto savjetovanja, pojasnio je šumarnik Ciril Štrumbelj,po kojem je ovaj šumom bogat kraj Slovenije zbog prirodnih i povijesnih odnosa tijekom cijele svoje prošlosti usko povezan s krupnom zvjeradi. Suprotnosti između ekologije i ekonomije najbolje dolaze do izražaja upravo na primjeru krupne zvjeradi, koja u okolišu, u kojemu još obitava, predstavlja vrh biotske raznovrsnosti. Da bi i današnje generacije (posebice politika!) učile na primjerima iz prošlosti, na skupu u Kočevju, a što je ugrađeno i u predstavljeni zbornik, iznijeto je više poučnih primjera kada su pojedinci, "koji su bili u pravo vrijeme na pravom mjestu", i pored nerazumijevanja i teškoća znali povući prave poteze na dobrobit divljači. Tako je knez Auerspeg na svojem posjedu na Kočevskem zaštitio medvjeda još 1887. godine, stoje pripomoglo održanju ove životinjske vrste. Pred sam Drugi svjetski rat ožujka 1935., donesena je Naredba o izmjeni naredbe o izmjeni lovostaje i zaštiti divljači, kao prvi podzakonski akt na temelju kojega je medvjed bio zaštićen na većem dijelu njegova prirodnog areala u tadašnjoj Sloveniji. Osnivanjem Uzgojnog lovišta "Rog" Kočevje (70.000 ha) zaštita medvjeda je, zahvaljujući njegovu prvom i agilnom upravitelju Lađi Š v i g e 1 j u, autoru prve monografije o medvjedu u Sloveniji2, bila 1 Lađo Švigelj, Mcdved v Sloveniji, Ljubljana 1961. |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/2000 str. 115 <-- 115 --> PDF |
na snazi i nakon rata. Zasluga je čelnih ljudi ove velike gospodarske lovačke organizacije da su imali hrabrosti prije 27 godina (2. 3. 1973) ispustiti iz karantene na slobodu tri obitelji riseva, da su 1970. zaštitila divlju mačku, a 1974. omraženog vuka. Danas nažalost neće više biti dostatna samo fizička zaštita zvjeradi, jer nastavimo li i dalje s nerazumnim posezanjem u prirodu, uništit ćemo sve, od pojedinih vrsta do habitata, biocenoze i ekosustava, rekao je Štrumbelj. Na stručnom savjetovanju u Kočevju, kao i/ili na predstavljanju zbornika u Ljubljani, sudjelovali su i naši stručnjaci, prof. dr. Đuro H über, Željko S ta han, Alojzije Frković, mr. sc. Josip Kusak i Aleksandra IVI aj i ć . Ugodno im je bilo čuti izlaganje podžupana Kočevja i urednika Loveca, mr. se. Janeza Černača, koji je u svom nastupu, pojasnivši da znatan dio Kočevske graniči s Hrvatskom i Gorskim kotarom, izrazio zadovoljstvo da su ovo savjetovanje zajednički organizirali hrvatski i slovenski stručnjaci s tog područja. Ima nešto simbolike u tom pogledu, riječi su Černača. Slobodno u prirodi živuća divljač ne poznaje granice, ukjučujući tu i krupnu zvjerad, pa tako govorimo o dinarskim populacijama medvjeda, vuka i risa. Također su i žitelji doline Kupe i Cabranke od pamtivjeka živjeli zajedno, bez granica. Neka stoga i ovaj susret bude početak suradnje i na drugim zajedničkim projektima. Slika 1. S predstavljanja zbornika Clovck in velike zveri u Prirodoslovnom muzeju u Ljubljani (Foto: Alojzije Frković) Na predstavljanju zbornika bio je prisutan i uvaženi šumarski stručnjak prof. dr. Dušan M1 i n š e k, iz čije se diskusije moglo zaključiti daje šumarstvo jezgra aktivne zaštite prirode. Sadržaj zbornika Človek in velike zveri obuhvaća sljedeća poglavlja i priloge: Božidar Flajšman, Boris Krystufek: Čovjek i krupna zvjerad, Boris Krystufek: Načela biologije zaštite i gospodarenje s krupnom divljači, Miha Adamič, Alcnka Korenjak: Mi i Slika 2. Prof. dr. Dušan Mlinšek u društvu dipl. ing. šum. Cirila Štrumbelja na svečanosti predstavljanja zbornika (Foto: Alojzije Frković) naša krupna zvjerad, Marko Jonozovič: Uloga Zavoda za šume Slovenije pri usmjeravanju razvoja populacija krupne zvjeradi, Petra Kaczensky, Felix Knauer, Blaž Krže, Mateja Blažič: Šta smo naučili o smeđem medvjedu u Sloveniji? Anton Simonič: Strategija zaštite slobodno u prirodi živućeg smeđeg medvjeda, Đuro Huber, Alojzije Frković, Željko Štahan, Josip Kusak, Aleksandra Majić: Stanje i planovi gospodarenja s krupnom zvjeradi u Hrvatskoj, Jana Vidic: Usmjeravanja i mjere zaštite krupne zvjeradi u Sloveniji, Romana Erhatič Širnik: Nesuglasja o zaštiti medvjeda bila su poznata i u prošlosti, Ciril Štrumbelj: Bibliografija o krupnoj zvjeradi u Sloveniji. Iza toga slijedi popis suradnika Zbornika, fotoalbum i Dokumenti I (zapisnik savjetovanja s prilozima i članci iz dnevnog tiska koji je pratio skup u Kočevju) i Dokumenti II (niz najrazličitijih dokumenata u vezi s odlukom resornog ministarstva o odobrenju odstrjela medvjeda). Zbornik opsega 288 stranica teksta, ilustriran brojnim slikama u boji za sada je tiskan samo na slovenskom jeziku, u nakladi od 1000 primjeraka. Spomenik smeđem medvjedu U susjednoj Sloveniji, kao i u nas u Gorskoj Hrvatskoj, obitava populacija od 350 do 400 smeđih medvjeda (procjena). Iako do prošle dvije godine nije bilo nekih većih konflikata između ljudi i medvjeda, političke i ekonomske promjene u naših sjeverozapadnih susjeda sve više utječu na upravljanje i gospodarenje krupnom zvjeradi. Kome u prirodnom arealu medvjeda dati prednost, uzgoju medvjeda ili stoke sitnog zuba? Kako na aktivnost, premještanje i izbor habitata pojedinih medvjeda utječe kultivirana krajina? Što stoji na putu da medvjed spontanim premještanjem dopre iz slovenskih Dinarida |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/2000 str. 116 <-- 116 --> PDF |
Slika 3. Biologinja Petra Kaczensky ispred netom otkrivenog spomenika smeđem medvjedu u auli Tehničkog muzeja u Bistri kod Vrimike 11. 10.2000. (Foto: Alojzije Frković) do Alpa? Kako ublažiti konflikte između medvjeda i ljudi? Bila su to samo neka od pitanja na koja je odgovor trebao dati međunarodni istraživački projekt pod naslovom Suživot medvjeda i ljudi u kultiviranoj krajini Slovenije, koji je trajao punih šest godina (1994-2000), ZNANSTVENI I STRUČNI SKUPOVI a u kome su, pored Biotehničke fakultete Sveučilišta u Ljubljani i Lovske zveze Slovenije, sudjelovali Wildbiologische Gesellschaft iz Münchena i Institut für Wildbiologie und Jagdwirschaft iz Beča.Tijekom istraživanja nositelj projekta njemačka biologinja Petra Kanzensky sa suradnicima, ukupno je ulovila i radioogrlicama opremila 24 medvjeda (8 ženki i 16 mužjaka). Pri njihovu praćenju utvrđeno je ukupno 1885 dnevnih lokacija i 13.919 izmjerenih danjih aktivnosti. Istraživanja su vršena u središnjem medvjeđem arealu u Javorniško-snežničkom području, oko 20 km jugozapadno od Ljubljane, na glavnom koridoru po kojemu se medvjedi iz Dinarida premještaju prema Alpama. Praćenjem obilježenih medvjeda utvrđena je veličina njihova areala kretanja u površini od 21 (jednogodišnjak) do 1104 km2 (odrastajući mužjak). I pored svoje snage medvjedi se, utvrđeno je projektom, sklanjaju pred ljudima i u pravilu aktivni su samo noću. Zaštitna žičana ograda pored autoceste Postojna - Razdrto nije im predstavljala posebnu prepreku. U razdoblju od 1992. do 1999. od prometa je na istraživanom području smrt našlo 20 medvjeda, dok je na cijelom području Slovenije ukupno bilo izlučeno 364 medvjeda. Na svečanosti u povodu okončanja međunarodnog znanstvenog projekta, "Rjavi medved", koja je održana 11. listopada 2000. u Bistri kod Vrhnikc, u atriju tamošnjeg Lehničkog muzeja, u čijem se sklopu nalazi i Lovački muzej Lovačkog saveza Slovenije, otkriven je spomenik medvjedu, rad akademskog kipara Janeza Pirn at a. U miroljubivoj sjedećoj pozi, zabavljen grozdom vinove loze kojega drži u šapama, kao da nam svima želi poručiti: čuvajte nas i branite, naša budućnost visi o tankoj niti. Zaštita medvjeda i mogućnost njegova suživota s čovjekom je bez dvoumljenja jedan od najvećih izazova za slovensko društvo. Alojzije Frković IZVJEŠĆE SA 21. SJEDNICE INTERNATIONAL POPLAR COMMISSION/FAO I STRUČNOG POSJETA ŠUMARSKIM ZNANSTVENIM I GOSPODARSKIM INSTITUCIJAMA SAD-a I KANADE od 24. rujna do 5. listopada 2000. godine (Portland, Oregon, SAD - Edmonton, Alberta, Kanada) International Poplar Commission (IPC) dio je organizacije FAO osnovan 1947. godine, čija je funkcija izučavati znanstvene, tehničke, socijalne i ekonomske aspekte uzgajanja topola i vrba, promoviranja ideja i razmjene biljnog materijala između znanstvenika, šumarskih gospodarstvenika i korisnika, te zajedničkih istraživačkih programa koji su organizirani unutar Povjerenstava za topole i vrbe pojedinih zemalja. Sjednice se |