DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu



ŠUMARSKI LIST 9-10/2000 str. 98     <-- 98 -->        PDF

zlatotisku. Prva knjiga (A - F) objavljena je u Zagrebu
1996. a ima 10 uvodnih stranica (proslov, izvori podataka,
kratice) i 356 stranica teksta (s 216 osobnih fotografija);
druga knjiga (G-K), Zgb, 1997., str. I-XVI,
1-464 (295 fot); treća knjiga (L-P), Zgb. 1998., str. IXVI,
1 -384 (202 fot.); četvrta knjiga (P-Š), Zgb. 1999.,
str I-XVI, 1-448 (251 fot.); peta knjiga (Š-Ž, Dodatak
A-Z), Zgb. 2000., str. I-XVI, 1-382 (228 fot.). Ukupan


broj stranica iznosi LXXIV + 2034 s 1192 crno-bijele
osobne fotografije s uvodno objavljenih 5 fotografija u
boji članova uredništva i 5 fotografija znanstveno-nastavnih
objekata.


Podatke, dobivene osobnim pretraživanjem, prikazat
ćemo u nekoliko zasebnih cjelina s osobitim naglaskom
na povjesne sadržaje.


GOSPODARSKO-ŠUMARSKO UČILIŠTE U KRIŽEVCIMA (1860-1898)


Šumarska nastava u Hrvatskoj započela je 1860. na
tada osnovanom GŠU u Križevcima, čime su postavljeni
temelji obrazovanja šum. stručnjaka u Hrvatskoj na
hrvatskom jeziku, s ciljem da se smanji priljev stranih
šumara u već tada dobro organizirano šumarstvo u Hrvatskoj,
lako organizirano kao srednja škola učilište je
svojim kvalitetnim nastavnim programom i osobljem
nadilazilo rang srednje škole, što su svojom djelatnošću
u praksi dokazali šum. stručnjaci školovani na Šumarskom
odjelu učilišta. Njihov je doprinos razvoju hrvatskoga
šumarstva bio značajan. Do 1899., kada je i posljednja
generacija šumara završila školovanje, ukupno
je apsolviralo šumarstvo oko 450 učenika´. U Leksikonu
je objavljen životopis njih 156, te životopis apsolventa
gospodarske (N. Vežić) i ratarske struke (A.
Crepić) . Objavljenje i 31 životopis učitelja i profesora
ostalih struka, dok su šumarski profesori obuhvaćeni
u prikazu pojedinih šum. učilišta-fakulteta na kojim su
završili šumarstvo (vid. Mariabrunn, Beč).


Prema objavljenih 158 životopisa križevačkih učenika
149 ih je bilo iz Hrvatske (tada upravno-politički
razjedinjene, uključivo sa Srijemom), zatim 3 iz Mađarske,
3 iz Srbije te po 1 iz Slovenije (P. B e 1 i a ), Češke
(B. Haj ek) i Poljske (Lj. Bros ig).


Prema podacima o službi oko polovica, odnosno
njih 75, veći dio radnog vijeka proveo je u službi kod
krajiških imovnih općina (osnovanih 70-ih godina


XIX. st. po ukinuću Vojne Krajine), kod kojih je potreba
za šumarskim osobljem tada bila velika. Pretežito
kod Brodske imovne općine bilo ih je 13, Petrovaradinske
12, Otočke 10, Križevačke 8, Ogulinske 7, Đurđevačke
6, 1 i II Banske 8, Gradiške 3, Slunjske 1, te kod
više imov. općina 7. Duže vrijeme na poslovima kotarskoga
šumara radilo je 25, a u vlastelinskoj službi 14
šumara (Đakovo 4, Zagreb, nadbiskupija - Kaptol 3,
Valpovo-D. Miholjac 2, Thurn-Taxis 2, te po 1 kod vlastelinstva
Kutjevo, Virovitica i Vukovar). U Hrvatskoj
MJ literaturi nalazimo ove podatke: 442 (Borošić: Šcmatizam i status
..., Zagreb, 1933, sir. 15-20; Šum. list 1955, str. 547 i 1986, str.
136; Šumarska nastava u Hrvatskoj I 860-1960, Zgb. 1963., str. 4754);
398 (Šum. enciklopedija, svezak 2, 1983, str. 101; Glas. za
šum. pokuse br. 26, 1990, str. 161); 447 (Šume u Hrvatskoj, Zgb.
1992., str. 257); 445 (Sveuč. šum. nastava u Hrvatskoj 1898-1998,
knjiga l.Zgb, 1998, str. 156)itd.


su radila još 32 šumara križevačke škole: na raznim poslovima
12, kod županijske upravne službe 8, kao taksatori
3, kao općinski šumari 2, a pojedinačno ih nalazimo
kod Šum. ravnateljstva u Zagrebu, Nadšumarskog
ureda u Vinkovcima, Banske uprave Zagreb i Zemaljske
vlade (Šum. odsjek, računarski ured), dok je V. Kiseljak
bio učitelj šumarstva, aJ. Prugovcčki učitelj
gospodarstva na GŠU u Križevcima. Manji dio radnog
vijeka provelo je u hrvatskom šumarstvu 7 šumara
(4 su pretežito radili u Srbiji, od kojih 2 u Ministarstvu
šuma i rudnika, a 3 u BiH, od kojih 1 na poslovima ribarstva).
Za 5 šumara nema podataka o službi, već nekoliko
informacija o njima.


Po položaju u činovničkoj ljestvici bilo je 40 šumara,
13 nadšumara, po 8 šumarnika i nadšumarnika, dok
ih je na položaju savjetnika bilo 21, višeg savjetnika 32,
nadinženjera 3 i inspektora-nadzornika 14, što također
govori o njihovoj stručnosti.


Spomenimo nekoliko poznatih i manje poznatih
imena: P. B e 1 i a, zaslužan za pošumljavanje otoka Raba;
Lj. Bros ig, rodom Poljak, 54 godine u službi Vlastelinstva
Thurn-Taxis, član Šum. društva od 1876 do
1940 (!), jedan od trojice sinova Poljaka A. Brosiga,
školovanih u Križevcima; I. Čipiko , šumar-književnik,
zaljubljenik u šumu i prirodu; M. Drnić , završio i
tečaj ribarstva, radio na poslovima ribarstva u Hrvatskoj
i BiH, suradnik Šum. lista i Lovačko-ribarskog
vjesnika (LRV), objavio "Ribogojstvo"; S. Frkić, 42
godine u službi Slunjske imov. općine, zaslužan za održavanje
i napredak općine; B. Hajek , šum. procjenitelj,
konstruktor zaokružbenc "Hajekove" promjerke,
suradnik Šum. lista (dendrometrija, uređivanje šuma);
V Kiseljak , učitelj šumarstva u Križevcima, autor
prvog hrvatskog udžbenika o zaštiti šuma - "Nauk o
čuvanju šumah" (1883); Đ. Koča , taksator, biolog i
zaslužan entomolog, suradnik Šum. lista; Vladoje Kö rösken
y i, tajnik Šum. društva (1876), urednik prvog
broja Šum. lista (1877), autor "Obćeg šumarstva"
(1873), prvog djela na hrvatskom jeziku koje obuhvaća
sve grane šumarstva; J. Majnarić , zaslužni šumar,
Gorskog kotara: uređivanje prebornih šuma zemljišnih
zajednica metodom normala, revizija segregacije, eksproprijacija
vlastelinskih šuma; J. Prugovečki , učitelj
gospodarstva u Križevcima, kasnije oslijepio i stra