DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/2000 str. 97 <-- 97 --> PDF |
KNJIGE I ČASOPISI HRVATSKI ŠUMARSKI ZIVOTOPISNI LEKSIKON Sveobuhvatno vrelo podataka o hrvatskim šumarima i šumarstvu UVOD Objavljivanjem Hrvatskoga šumarskoga životopisnoga leksikona (dalje; Leksikon) zaokružuju se cjelovita sociološka istraživanja u šumarstvu, koja je kroz desetak proteklih godina provodio prof. dr. sc. Josip Bisku p na Šumarskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu uz potporu J.P. "Hrvatske šume". U Leksikonu su objavljeni životopisi šumarskih stručnjaka koji su se školovali u Hrvatskoj ili su djelovali u hrvatskom šumarstvu, te znanstvenika i stručnjaka drugih struka. Obuhvaćeno je razdoblje od tridesetih godina XIX. stoljeća ( R. Visiani, J. Ressel, F. Šporer, A. Tomić, D. Kos ...) do godine zaključivanja pojedine knjige Leksikona (1995. do 1999.). Plan da se životopisi objave u 5 knjiga ostvarenje u razdoblju od 1996. do 2000. god., odnosno objavljivanjem jedne knjige godišnje. Kako osim prikaza prve knjige (O. P i skori ć, Šum. list 1996., str. 529-531) i druge knjige (V. Vondra , Šum. list 1997., str. 550551) u Šum. listu nisu objavljivani prikazi ostalih knjiga, smatramo da je prigodom objavljivanja pete i posljednje knjige Leksikona (svibanj 2000.) potrebno u Šum. listu dati cjeloviti prikaz Leksikona. Ukupno je objavljeno preko 3700 životopisa1, koji većinom sadrže osobne podatke, podatke o školovanju i kretanju u službi, dostignuća, priznanja, ostale aktiv nosti, popis radova i literature. Najzastupljeniji su životopisi šumara koji su se školovali na Gospodarskošumarskom učilištu u Križevcima (GŠU), apsolvenata Šumarske akademije (ŠA) u Zagrebu, dipl. ing. šumarstva koji su studirali na Gospodarsko-šumarskom odnosno Poljoprivredno-šumarskom fakultetu (PŠF) i Šumarskom fakultetu u Zagrebu (ŠF) i njihovih učitelja i profesora. Objavljeni su i životopisi dipl. ing. šum. koji su studirali na području bivše Jugoslavije (Beograd, Ljubljana, Sarajevo, Skopje), a radili su u Hrvatskoj, i onih koji su samo magistrirali i doktorirali na PŠF i ŠF u Zagrebu. Za povijest šumarstva Hrvatske značajni su i životopisi šumara koji su se školovali na šumarskim učilištima (školama, zavodima) u Europi pretežito tijekom XIX. i početkom XX. stoljeća (Mariabrunn, Beč, B. Štiavnica ...), a objavljeni su i životopisi 50-tak šumara za koje nismo pronašli podatke o školovanju, ali su zaslužili svoje mjesto u Leksikonu (D. Kos, I. Zezulka ...). Leksikon je obogaćen i objavljivanjem ži votopisa znanstvenika i stručnjaka drugih struka, koji nisu radili u hrvatskom šumarstvu, ali su utjecali na razvoj šumarstva u Hrvatskoj (I.Horvat,F. Kušan, J. Schlosser, B. Šulek, Lj. Vukotinović ...), kao i zaslužnih za osnutak i rad Hrvatskoga šumarskog društva (1846)2, GŠU u Križevcima (1860) i ŠA u Zagrebu (1898). Idejni začetnik, glavni urednik i nakladnik (Tutiz leksika, Zagreb) je prof. dr. sc. Josip Biskup, a urednici prof. dr. sc. Josip Biskup , prof. dr. sc. Stjepan Bertović, dr. sc. Alojz Čampa, dipl. ing. šum. Alojzije Frković i dipl. ing. šum. Mladen S ko ko, koji su, između ostalih bili i suradnici. Leksikon je B5 formata na finom papiru, tvrdo uvezan s koricama u 1 U Leksikonu je uvršteno 3887 imena, od kojih oko 160 dva puta (tehnički razlozi, osobe ženskog spola, opširniji životopisi u Dodatku, S. Ruff obrađen i pod I. Abonyi i dr.). 2 U daljnjem tekstu: Šum. društvo (kao stručno i staleško društvo hrvatskih šumara od osnutka 1846. tijekom postojanja djelovalo je pod različitim imenima). |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/2000 str. 98 <-- 98 --> PDF |
zlatotisku. Prva knjiga (A - F) objavljena je u Zagrebu 1996. a ima 10 uvodnih stranica (proslov, izvori podataka, kratice) i 356 stranica teksta (s 216 osobnih fotografija); druga knjiga (G-K), Zgb, 1997., str. I-XVI, 1-464 (295 fot); treća knjiga (L-P), Zgb. 1998., str. IXVI, 1 -384 (202 fot.); četvrta knjiga (P-Š), Zgb. 1999., str I-XVI, 1-448 (251 fot.); peta knjiga (Š-Ž, Dodatak A-Z), Zgb. 2000., str. I-XVI, 1-382 (228 fot.). Ukupan broj stranica iznosi LXXIV + 2034 s 1192 crno-bijele osobne fotografije s uvodno objavljenih 5 fotografija u boji članova uredništva i 5 fotografija znanstveno-nastavnih objekata. Podatke, dobivene osobnim pretraživanjem, prikazat ćemo u nekoliko zasebnih cjelina s osobitim naglaskom na povjesne sadržaje. GOSPODARSKO-ŠUMARSKO UČILIŠTE U KRIŽEVCIMA (1860-1898) Šumarska nastava u Hrvatskoj započela je 1860. na tada osnovanom GŠU u Križevcima, čime su postavljeni temelji obrazovanja šum. stručnjaka u Hrvatskoj na hrvatskom jeziku, s ciljem da se smanji priljev stranih šumara u već tada dobro organizirano šumarstvo u Hrvatskoj, lako organizirano kao srednja škola učilište je svojim kvalitetnim nastavnim programom i osobljem nadilazilo rang srednje škole, što su svojom djelatnošću u praksi dokazali šum. stručnjaci školovani na Šumarskom odjelu učilišta. Njihov je doprinos razvoju hrvatskoga šumarstva bio značajan. Do 1899., kada je i posljednja generacija šumara završila školovanje, ukupno je apsolviralo šumarstvo oko 450 učenika´. U Leksikonu je objavljen životopis njih 156, te životopis apsolventa gospodarske (N. Vežić) i ratarske struke (A. Crepić) . Objavljenje i 31 životopis učitelja i profesora ostalih struka, dok su šumarski profesori obuhvaćeni u prikazu pojedinih šum. učilišta-fakulteta na kojim su završili šumarstvo (vid. Mariabrunn, Beč). Prema objavljenih 158 životopisa križevačkih učenika 149 ih je bilo iz Hrvatske (tada upravno-politički razjedinjene, uključivo sa Srijemom), zatim 3 iz Mađarske, 3 iz Srbije te po 1 iz Slovenije (P. B e 1 i a ), Češke (B. Haj ek) i Poljske (Lj. Bros ig). Prema podacima o službi oko polovica, odnosno njih 75, veći dio radnog vijeka proveo je u službi kod krajiških imovnih općina (osnovanih 70-ih godina XIX. st. po ukinuću Vojne Krajine), kod kojih je potreba za šumarskim osobljem tada bila velika. Pretežito kod Brodske imovne općine bilo ih je 13, Petrovaradinske 12, Otočke 10, Križevačke 8, Ogulinske 7, Đurđevačke 6, 1 i II Banske 8, Gradiške 3, Slunjske 1, te kod više imov. općina 7. Duže vrijeme na poslovima kotarskoga šumara radilo je 25, a u vlastelinskoj službi 14 šumara (Đakovo 4, Zagreb, nadbiskupija - Kaptol 3, Valpovo-D. Miholjac 2, Thurn-Taxis 2, te po 1 kod vlastelinstva Kutjevo, Virovitica i Vukovar). U Hrvatskoj MJ literaturi nalazimo ove podatke: 442 (Borošić: Šcmatizam i status ..., Zagreb, 1933, sir. 15-20; Šum. list 1955, str. 547 i 1986, str. 136; Šumarska nastava u Hrvatskoj I 860-1960, Zgb. 1963., str. 4754); 398 (Šum. enciklopedija, svezak 2, 1983, str. 101; Glas. za šum. pokuse br. 26, 1990, str. 161); 447 (Šume u Hrvatskoj, Zgb. 1992., str. 257); 445 (Sveuč. šum. nastava u Hrvatskoj 1898-1998, knjiga l.Zgb, 1998, str. 156)itd. su radila još 32 šumara križevačke škole: na raznim poslovima 12, kod županijske upravne službe 8, kao taksatori 3, kao općinski šumari 2, a pojedinačno ih nalazimo kod Šum. ravnateljstva u Zagrebu, Nadšumarskog ureda u Vinkovcima, Banske uprave Zagreb i Zemaljske vlade (Šum. odsjek, računarski ured), dok je V. Kiseljak bio učitelj šumarstva, aJ. Prugovcčki učitelj gospodarstva na GŠU u Križevcima. Manji dio radnog vijeka provelo je u hrvatskom šumarstvu 7 šumara (4 su pretežito radili u Srbiji, od kojih 2 u Ministarstvu šuma i rudnika, a 3 u BiH, od kojih 1 na poslovima ribarstva). Za 5 šumara nema podataka o službi, već nekoliko informacija o njima. Po položaju u činovničkoj ljestvici bilo je 40 šumara, 13 nadšumara, po 8 šumarnika i nadšumarnika, dok ih je na položaju savjetnika bilo 21, višeg savjetnika 32, nadinženjera 3 i inspektora-nadzornika 14, što također govori o njihovoj stručnosti. Spomenimo nekoliko poznatih i manje poznatih imena: P. B e 1 i a, zaslužan za pošumljavanje otoka Raba; Lj. Bros ig, rodom Poljak, 54 godine u službi Vlastelinstva Thurn-Taxis, član Šum. društva od 1876 do 1940 (!), jedan od trojice sinova Poljaka A. Brosiga, školovanih u Križevcima; I. Čipiko , šumar-književnik, zaljubljenik u šumu i prirodu; M. Drnić , završio i tečaj ribarstva, radio na poslovima ribarstva u Hrvatskoj i BiH, suradnik Šum. lista i Lovačko-ribarskog vjesnika (LRV), objavio "Ribogojstvo"; S. Frkić, 42 godine u službi Slunjske imov. općine, zaslužan za održavanje i napredak općine; B. Hajek , šum. procjenitelj, konstruktor zaokružbenc "Hajekove" promjerke, suradnik Šum. lista (dendrometrija, uređivanje šuma); V Kiseljak , učitelj šumarstva u Križevcima, autor prvog hrvatskog udžbenika o zaštiti šuma - "Nauk o čuvanju šumah" (1883); Đ. Koča , taksator, biolog i zaslužan entomolog, suradnik Šum. lista; Vladoje Kö rösken y i, tajnik Šum. društva (1876), urednik prvog broja Šum. lista (1877), autor "Obćeg šumarstva" (1873), prvog djela na hrvatskom jeziku koje obuhvaća sve grane šumarstva; J. Majnarić , zaslužni šumar, Gorskog kotara: uređivanje prebornih šuma zemljišnih zajednica metodom normala, revizija segregacije, eksproprijacija vlastelinskih šuma; J. Prugovečki , učitelj gospodarstva u Križevcima, kasnije oslijepio i stra |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/2000 str. 99 <-- 99 --> PDF |
dao kao žrtva zločina; V. Rački , prvi pobornik znanstvenog šumarenja, obnovitelj Šum. društva (1876), urednik Šum. lista, Lugarskog vjesnika i Hrv. šum.-lovačkog kalendara, autor knjiga "O sječenju i gojenju šuma" ( 1870) i "Lučba u šumarstvu" ( 1872) te stručnih rasprava; E. Slapničar , taksator Križevačke imovne općine (43 šumskogospodarske osnove); N. Vežić , završio gospodarski smjer, zaslužan za pošumljavanje krša drniškog kraja, pučki pisac, propagator obnove šuma na kršu. Djelovanjem u Šum. društvu isticali su se M. Pro k i ć, D. Trötzer (više od 50 godina!), G. Vac i dr. U Šum. listu i LRV surađivali su, između ostalih, J. Auc , V. Dojković i G. Vac, od suradnika Šum. lista spomenimo P. Barišića,V. Benaka,D.Nanicinijai M. Prokića,aod šumara-lovaca K. Zaj ca i J. Bo li e 1 a (istraživao postojanje risa u Hrvatskoj). ŠUMARSKA AKADEMIJA Kao rezultat nastojanja Šum. društva o ostvarivanju visokoškolske šum. nastave u Hrvatskoj i potreba za obrazovanjem šum. stručnjaka na sveučilištu (Zakon iz 1894. o uređenju šum.-tehničke službe) otvorena je 1898. Šum. akademija prislonjena uz Mudroslovni fakultet Sveuč. u Zagrebu. U početku studij je trajao 3, a od 1907/08. šk. god. 4 godine. U Leksikonu je objavljeno ukupno 166 životopisa i to svih 165 studenata koji su apsolvirali u razdoblju od 1901. do 1919., kao i životopis M.Montecuccolija, koji je također pohađao ŠA u Zagrebu (Šum. list 1924., str. 319), iako ga drugi izvori podataka ne spominju. Najviše studenata, njih 138, bilo je iz Hrvatske (tada Dalmacija, Hrvatska i Slavonija sa Srijemom), zatim 13 iz Bugarske, 5 iz Srbije, 5 iz BiH, 2 iz Poljske (J. Pruskovski,F. U b i s ) i 1 iz Češke (A. Jošovec) dok za dvojicu to nismo mogli utvrditi. (A. Bogiče vić, M.Montccuccolli). Prema podacima o službi 114 šum. inženjera´´, nakon položenih ispita, radilo je u hrvatskom šumarstvu. Oni su veći dio radnog vijeka radili: kod upravnih službi 27 (kotar, županija, banska uprava); kod Šum. ravnateljstva, odnosno direkcije šuma 19; pri Krajiškim imovnim općinama 26; u raznim službamal5; kao upravitelji šumarija 10; u ministarstvu šumarstva 5; kao taksatori kod imov. općina i državnih šuma 4; kao profesori šumarstva na ŠA i PŠF u Zagrebu 3 (A. Leva ković, Đ. Nenadić,A. Petračić); kao profesori na PŠF u Zagrebu 2 ( V. Š k o r i ć, A. Ugrenović ml.), zatim u vlastelinskoj službi 2(S. Philipović, F. Puches) 4 Spomenica Prirodoslovno-matem. fakulteta (1874-1974), Zgb. 1974, str. 47. 5 Monografija Geodetske tehničke škole, Zgb., 1995., str. 91-95 ´´O podjeli prava na upotrebu naslova "inženjer" apsolventima ŠA u Zagrebu vidi Šum. list 1922. str. 35. 183-185,261-262,761. Iz životopisa učitelja i profesora Križevačkog učilišta spomenut ćemo nekoliko podataka. Predavanja, koja su započela 1860. na GŠU u sklopu predmeta "Nauk o tlu i podneblju", odnosno "Klimatologija i meteorologija" (D. H lava,... I. Potočnj ak) bila su prva iz meteorologije u Hrvatskoj4, a udžbenik I. Potočn j aka "Nauka o podneblju i zračnih pojavah" (1878) među prvima iz tog područja. Među prvim udžbenicima na hrvatskom jeziku su i "Geodezija" (1874) Vjekoslava Köröskenyija, prvog profesora geodezije u Hrvatskoj´ te "Zemljoznanstvo obzirom na šumarstvo i gospodarstvo" ( 1877) Mije K i spat i ća. Prof. dr. M. Urbani surađivao je u Šum. listu, a A. Vichodi 1, dr. h. c, autor prvih udžbenika s područja ekonomike poljoprivrednog gospodarstva, inače protivnik prenošenja šum. nastave iz Križevaca u Zagreb, bio je odbornik Šum. društva. U ZAGREBU (1898-1919.) te A. Kauder s kod Inspektorata za pošumljavanje krša u Senju. Izvan Hrvatske radila su 34 šum. inž. i to pretežito na području Jugoslavije u upravnoj službi 5, u Vojvodini 10, u Srbiji 7 (npr. Ž. IVI i 1 e t i ć prof na ŠF u Beogradu), zatim u Bugarskoj 77, BiH 4, te Poljskoj 1 (F. U b i s ). Nakon dužeg službovanja u Hrvatskoj, nakon II svjetskog rata emigrirali su u Argentinu 1. Frkovi ć i J. Petrak , koji je sudjelovao u osnivanju prvog ŠF u Argentini, na kome je predavao uređivanje šuma. Za 18 šum. inž. nema podataka o kretanju u službi. Većina šumara školovanih na ŠA u Zagrebu napredovala je u službi do visokih položaja, tako je, prema podacima u Leksikonu, bilo viših šum. savjetnika 50, šum. savjetnika 40, nadzornika-inspektora 20 itd. Mnogi su se iskazali u praksi i postigli zapažene uspjehe u pošumljavanju krša, uzgajanju i uređivanju šuma, izgradnji šum. komunikacija i objekata, ali i na znanstvenom, obrazovnom i književnom području. Dobro su poznata imena prvih doktora šum. znanosti A. Pe tračića, Đ. Nenadića, A. Ugrenovića ml., te prvog Hrvata doktora bečke "Bodenkulture" A. Leva ko vica , svjetski poznatih šum. znanstvenika. M. Crnadak, M. Markić i P. Manojlović poznati su uredivači šuma; dr. h. c. A. Kauders zaslužan je za pošumljavanje krša; Đ. Kneževi ć bio je tehnički urednik Šum. lista; D. Gjuki ć uređivač šuma i pobornik zaštite prirode; A. Perušić , šumar i pravnik, stručni pisac iz šumarstva i pčelarstva, prof ´Šestorica bugarskih šumara bili su članovi Šum. društva i nakon povratka u Bugarsku. G. Petroff bio je načelnik Odjela za šumarstvo u Sofiji, urednik Gorskog pregleda i suradnik Šum. lista i LRV (Zgb); H. Popov bio je oblasni šum. inspektor, a V. Stojanov prof, na ŠF u Sofiji i urednik časopisa Lesovodska misi. Tada je suradnja hrvatskih i bugarskih šumara bila dobra. 589 |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/2000 str. 100 <-- 100 --> PDF |
pčelarstva na PSF; A. Pre mužić poznati projektant i izvadač šum. cesta i planinarsko-turističkih staza na Velebitu ("Premužićeva staza"), poznavalac krša i uvjeta života na tom području, zaslužan za razvoj turizma i planinarstva u Hrvatskoj, predavač tehničkog crtanja na PŠF; F. Pu eh es, osnivač Udruženja šum. akademičara 1903; Petar-Pecija Petrović , učenik u Križevcima i apsolvent SA, bio je šumar-književnik itd. Doprinos razvitku lovstva dali su I. Čeović , J. Grü n wal d ml. i Z. Turkalj. Čeović je bio osnivač i tajnik Saveza lovačkih društava za Hrvatsku i Slavoniju, stručnjak za lovstvo i lovnu privredu, pisac stručnih knjiga iz područja lovstva, predavač lovstva na PSF; J. Grünwald ml. također je predavao lovstvo na PŠF dok je Z. Turkalj, zaljubljenik u rodni Ogulinski kraj, bio vrstan i plodan suradnik LRV i Šum. lista, autor knjiga o divljači na visokom kršu, poznavatelj velikog tetrijeba posebno iz kapelskih stojbina. Objavljeno je i 30 životopisa profesora ŠA koji nisu imali šumarsko obrazovanje. Predmete temeljnih znanosti predavali su redoviti profesori Mudroslovnog fakulteta. Oni su dali značajan doprinos nastavi na ŠA. Matematiku su predavali O. Kučera, M. Ki selj ak i V. Varićak, botaniku A. Forenbacher i A. Heinz, kemiju S. Bošnjaković i M. Metelka, geologiju F. Š an dor (predavao i tloznanstvo) i D. Gorjanović , meteorologiju i klimatologiju A. Moho POLJOPRIVREDNO- SUMARSKI FAKULT GŠU u Križevcima i ŠA u Zagrebu značajne su etape u razvoju šum. nastave, ali i tehničkog obrazovanja u Hrvatskoj. Profesori ŠA F. Kesterčanek i I. Partaš zaslužni su stoje ŠA ostvarila svoju samostalnost pri Mudroslovnom fakultetu u Zagrebu. Do potpune samostalnosti šum. nastave, zaslugom profesora ŠA dr. A. Petračića i dr. Đ. Nenadića, dolazi 1919. osnivanjem Gospodarsko- šumarskog (kasnije Poljoprivredno-šumarskog) fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Prvi profesori na šumarskom odjelu, kao nastavku ŠA, bili su A. Petračić i Đ. Nenadić. U Leksikonu je objavljeno 1126 životopisa studenata koji su od 1919. diplomirali na Šumarskom odjelu, odnosno od 1950-1960. na šumsko-uzgojnom i šumsko- gospodarskom odsjeku*, te 52 životopisa studenata koji su od 1950-1960. diplomirali na šum.-industrijskom i drvno-industrijskom odsjeku. Iz Hrvatske je bilo 705 dipl. ing. šum. (od toga 27 drv. ind. smjera), iz Slovenije 156 (15 drv. ind.), BiH 132 (6 drv. ind.), Vojvodine~45 (1), Crne Gore 28 (1), Rusije 26, Srbije 11 ( 1 ), Bugarske 9, Makedonije 6, Austrije 5, Rumunjske 3, po 2 iz Kosova, Ukrajine, 8Šumarski odjel razdvojio se 1947. u dva odsjeka: šum.-uzgojni i šum.-industrijski. Druga bifurkacija obavljena je 1951. U razdoblju od 1920-1958/59. registrirano je 1255 apsolvenata šumarstva (bez drvno-ind. odsjeka), dok podatke o broju studenata koji su diplomirali nismo pronašli (Vidi bilješku 10). rovičić,pravo M. Straznicky iJ.Vrbanić, šum. zoologiju i entomologiju M.Hirtz,A. Korlević i A. Langhofer, opće gospodarstvo O. Frangeš, zakone A. Gogi i a, melioracije tla A. Lenarčić itd. Tehničke predmete predavali su V Hlavink a (geodeziju, gradnju cesta i željeznica), P. H or vat (geodeziju, graditeljstvo, komunikacije), V. Setinsk i (teh. i grad. mehanika), J.Stanisavljević (graditeljstvo) i dr. Spomenimo i doktora bioloških znanosti E. Rös slera koji je predavao ribogojstvo i lovstvo. Bio je prvi upravitelj Hrvatske ornitološke centrale, urednik LRV (1910-1928.) i suradnik tog časopisa s preko 90 priloga iz lovstva i ribarstva. Kasnije su na PŠF u Zagrebu predavali: J. Belobrk, A. Goglia, M. Hirtz, P. Horvat, M. Kiseljak, A. Langhofer, E. Rössler, V. Setinski, M. Straznicky i F. Šandor. Utemeljitelji šum. nastave na ŠA F. Kesterčanek i I. Partaš iskazani su kod prikaza šumara školovanih u Beču. Zaslugom prof. V. Hlavinke na ŠA osnovan je 1908. dvogodišnji Geodetski tečaj, a predavali su i profesori SA(0. Kučera, M. Kiseljak, D. Segen, V Hlavinka, P Horvat, V Filkuka, O. Frangeš, A. Lenarčić, A. Petračić, A. Levaković i dr.). Tečaj je 1918/19. postao sastavni dio tada osnovane Tehničke visoke škole u Zagrebu, na koju prelazi i dio profesora i nastavnika ŠA i Geodetskog tečaja. Iz ovih podataka vidimo da je ŠA utjecala na razvoj tehničkih struka u Hrvatskoj. SVEUČILIŠTA U ZAGREBU (1919-1960.) Poljske, Italije i SAD, te po 1 iz Češke, Belgije (drv. ind.), Albanije i Japana. Za 38 dipl. ing. podaci o mjestu ili državi rođenja su nepotpuni ili ih nema. Prema podacima o službi u Hrvatskoj radilo je 616 dipl. ing. (od toga u drv. ind. 54, izvan struke 23), u Sloveniji 139 (od toga drv. ind. 19), BiH 80 (drv. ind. 2), Srbiji 11 (drv. ind. 2), Makedoniji 10, Vojvodini 8, Crnoj Gori 4, Kanadi 4, Argentini 4, Francuskoj 2 (drv. ind.), SAD 2 (drv. ind. 1, izvan struke 1 ), te po 1 u Bugarskoj, SSSR-Li, Italiji (drv. ind.), Mađarskoj i Njemačkoj. Za 293 dipl. ing. nema podataka o službi (šumarstvo 275, drv. ind. 18). U ovom dijelu prikaza Leksikona, koji se odnosi na studente šumarstva koji su diplomirali na PŠF u Zagrebu, zbog opsežnosti podataka, nije moguće dati detaljniji pregled njihovog djelovanja u hrvatskom šumarstvu (šum. operativa, znanstveno-nastavni i znanstveno-istraživački rad i dr.) kao i o njihovom djelovanju u međunarodnim organizacijama te inozemnim fakultetima, institutima i dr." Spomenimo da su 42 dipl. ing. šum. (od toga 8 drv. ind. smjera) bili kasnije profesori na PŠF i ŠF u Zagrebu, dok ih se 48 duže ili kraće vrijeme bavilo " Djelatnost šum. stručnjaka koji su diplomirali na PŠF i ŠF u Zagrebu, kao i njihovih profesora šumarske i ostalih struka nismo detaljnije obradili. Prenošenjem podataka iz Leksikona na CD (kompakt disk) omogućit će se pretraživanje sadržaja. |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/2000 str. 101 <-- 101 --> PDF |
znanstvenoistraživačkim radom u Institutu za šum. istraživanja, kasnije Šum. institutu Jastrebarsko. Njihovi su životopisi također objavljeni u Leksikonu. Iz životopisa ove generacije šum. stručnjaka saznajemo da su se lovstvom bavili: D. Andrašić, Z. Car, R. Chylak, P. Dragišić, V. Jurdana, L. Lovrić, Ž. Marman st., J. Pordan, D. Srdić, S. Srnič, J. Trohar i dr. Umjetnošću su se bavili: N. Cvejić (operni pjevač), D. Kabalin i M. Matijašević (književnici), D. Kiš (slikar akvarelist), K. Posavec (likovna umjetnost), V. Mutak (glazbenik i glazbeni urednik) i A. Weiler (akademski slikar). Od šumarskih stručnjaka koji su radili u Sloveniji treba spomenuti profesore šumarstva na fakultetu u Ljubljani: M. Čokla, R. Erkera, A. Kriveca, D. Mlinšeka, I. Možinu (osnivač drvarskog smjera, kasnije Drvarski odsjek na BTF), F. Sevnika (zaslužan za ustroj Šum. odjela na Agronomskom fakultetu u Ljubljani, kasnije u sklopu BTF) i F. Sgerma (bavio se i poviješću pilanarstvau Sloveniji). D. Mlinšek bio je predsjednik i dugogodišnji suradnik u YUFRO, a F. Sevnik povijesničar šumarstva i pokretač "Gozdarskog vestnika". Za razvoj šumarstva u Sloveniji posebno je zaslužan V. Klanjšček, dok je A. Žumer cijenjen kao šumarski i drvno- industrijski stručnjak itd. Na Šumarskom fakultetu u Sarajevu djelovali su B. Begović (iskorištavanje šuma), D. Đapić (ekonomika i organizacija), M. Potkonjak (pilanska prerada drva), P. Fukarek (dendrologija, fitcenologija), K. Pintarić (uz goj šuma), M. Jovančević (oplemenjivanje šum. drveća) i V. Matić (uređivanje šuma), na ŠF u Beogradu M. Knežević (predmeti drv.-ind. struke) i D. Oreščanin (trgovina drvetom i ekonomika drv. ind.). Nekoliko šum. stručnjaka radilo je i u izvaneuropskim zemljama u šumarstvu, drv. industriji i dr. U šumarstvu Argentine djelovali su I. Asančaić i M. Hranilović na inventarizaciji i uređivanju šuma, S. Hranilović na pošumljavanju, uzgajanju i zaštiti šuma, a L. Poduje kao profesor na raznim fakultetima, zaslužan za osnivanje prvog ŠF u Argentini (sa J. Balenom i J. Petrakom), radio i u Chileu kao profesor ured. i zaštite šuma na ŠF. U Kanadi su radili F. Gimbrazevsky (tvornica celuloze, minist, šum.), B. Kloštranec (uređivanje šuma, iskorištavanje šuma, građev. poslovi), M. Zajc (pakiranje, predavač na školama i fakultetu) i L. Zsuffa (profesor na ŠF Toronto, predsjednik Teh. komisije za genetiku; ekspert FAO). Od iseljenika u SAD nalazimo podatke za Lj. Vidasa, koji je bio predstavnik Exportdrva, i K. Mirtha, publiciste i nakladnika, doživotnog počasnog predsjednika Hrvatske Akademije Amerike, autora radova o I. Meštroviću. R. Cividini radio je u Italiji u Institutu za drvo u Firenci i Trentu, te kao sveučilišni profesor, a V. Glavač kao sveučilišni profesor u Njemačkoj. I. Abonyi (diplomirao pod imenom S. Ruff) nakon II. svjetskog rata radi u Mađarskoj pretežito kao voditelj šum. grupa pri Ministarstvu poljoprivrede (sa šumarstvom), vrstan i zaslužan šum. djelatnik, surađivao sa hrvatskim šumarima (B. Kraljić, O. Piškorić, V. Ivančević). ŠUMARSKI FAKULTET SVEUČILIŠTA U ZAGREBU (1960-1995.) Pod pritiskom razvoja znanosti i struke iz PŠF u Zagrebu izdvajaju se 1960. godine Šumarski fakultet i Poljoprivredni fakultet Sveučilišta u Zagrebu. Osamostaljeni ŠF dijeli se i dalje razvija u dva samostalna odsjeka: Šumsko-gospodarski i Drvno-industrijski, danas Šumarski i Drvnotehnološki odsjek. U Leksikonu je objavljeno 1695 životopisa studenata koji su diplomirali na ŠF od 1960. do 1995. godine (izuzetno i kasnije). Na Šum. odsjeku diplomiralo ih je 16621", ana Drvnotehnološkom odsjeku 33. Iz Hrvatske je bilo 1437dipl. ing. (od toga drvnotehnološke struke 26), iz BiH 127 (drvnoteh. 3), Slovenije 28 (drvnoteh. 3), Vojvodine 16, Srbije 12 (drvnoteh. 1), Makedonije 7, Crne Gore 5, Kosova 4, Njemačke 7, te po 1 iz Francuske, Etiopije i Ugande, dok za 49 nema podataka ili su nepotpuni. Na ŠF u Zagrebu u odnosu na PŠF studiralo je osjetno manje studenata iz Slovenije, Vojvodine i Crne Gore te europskih zemalja, posebno iz Rusije i Bugarske, odakle ih je na PŠF bilo 35, a na ŠF ih nema. "U razdoblju od 1960. do 1995. registrirano je na Šum. odsjeku 1860 apsolvenata. Podatke o broju diplomiranih ing. šumarstva do 1995. nismo pronašli u dostupnoj literaturi. U Šumarskom listu 1986. str. 102-103 daje se grafički prikaz i ukupni broj dipl. ing. šum. i drvne tehnologije (3051) koji su studirali od 1919-1985. U Hrvatskoj je radilo 1100 dipl. ing., od toga na području šumarstva 1028, drvne industrije 35, a izvan struke 37, u Sloveniji 22 (šum. 19, Dl 3), BiH 6 (šum.), Srbiji 2 (šum.), Kanadi 6 (šum. 3, Dl 1, izvan struke 2), Njemačkoj 2 (šum.l, izvan struke 1), Austriji 1 (izvan struke), Italiji 1 (izvan struke) i Ugandi 1 (šum.). Za 552 dipl. ing. šum. i 2 dipl. ing. drvne tehnologije nema podataka. Slika: Nakon izlaska iz tiska 5. knjige Leksikona, direktor "Hrvatskih šuma" dipl. ing. Ž. Lcdinski primio je urednike prof. dr. se. J. Biskupa, dipl. ing. M. Skoku i dipl. ing. A. Frkovića (nije na sliei). Snimio: A. Frković |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/2000 str. 102 <-- 102 --> PDF |
Detaljniji prikaz djelovanja nismo učinili iz već navedenih razloga. Donosimo samo nekoliko podataka. U Leksikonu je objavljen 21 životopis dipl. ing. šum. i 3 životopisa dipl. ing. drvne tehnologije koji su radili ili rade kao profesori na ŠF i 45 dipl. ing. šum. znanstveno- istraživačkih djelatnika u Šum. institutu Jastrebarsko. Lovstvom su se bavili ili se bave A. Frković, M. Grubešić, B. Ivičck, D. Kapec, J. Knepr, T. Kovačević, J. Malnar ml., B. Novaković, Ž. Štahan i dr., a ribarstvom I. Stević. Od šumara-književnika spomenimo M. Krmpotića i A. Vrgoča. Novinarstvom se bavi I. Tomić, a likovnom umjetnošću C. Štamfelj. ŠUMARSKI FAKULTETI U Poljoprivredno-šumarski fakultet osnovan je u Beogradu 1920., Skopju 1947., Sarajevu 1948., a Šumarski odjel na Agronomskom fakultetu u Ljubljani 1949. Kasnije dolazi do osamostaljenja šumarskih fakulteta, a u Ljubljani Šum. odsjek djeluje u sklopu Biotehničkog fakulteta. U Leksikonu je objavljeno 128 životopisa šumara koji su radili u Hrvatskoj, a diplomirali su šumarstvo u Beogradu (76), Sarajevu (47), Skopju (3) i Ljubljani (2). Prema mjestu rođenja iz Hrvatske ih je bilo 77, BiH 19, Vojvodine 18, Slovenije 4, Srbije 3, te po 1 iz Makedonije, Kosova, Crne Gore, Poljske (E. Demokidov), Rusije (B. Giperborejski), Austrije (V Pavlica) i Italije (D. Jedlowski). Veći dio radnog vijeka u hrvatskom šumarstvu provelo je 110 dipl. ing. šum. (od toga 4 u drvnoj industriji), dok ih je kraće vrijeme radilo 18 (oni su pretežito radili u BiH, Srbiji, Sloveniji, Vojvodini i Makedoniji). EUROPSKE ŠU> Obrazovanje šumara do pred kraj XVIII. stoljeća bilo je empiričko i odvijalo se uz rad starijih šumara. U XVIII. stoljeću osnivaju se najprije privatne škole u Češkoj, Austriji, Njemačkoj i Francuskoj. Njemački šumarnici osnovali su prve šumarske škole u Europi (Wurtemberg 1807., Tharandt 1816.). Slijedi osnovanje ostalih poznatih europskih škola: Mariabrunn (1813.), Stockholm ( 1828.), Nancy ( 1824.), Banska Štiavnica ( 1846.), Križevci ( 1860.), Beč ( 1872.). U tom su razdoblju utemeljene i moravsko-šleske šum. škole Eulenburg i Aussee (Usov), te češka šum. škola Weisswasser (Bijela voda)." Škola u Mariabrunnu kod Beča djelovala je od 1866. kao ŠA a 1875. studij šumarstva uključen je u Visoku školu za kulturu tla u Beču. Akademija u B. Štiavnici (Slovačka, tada Ugarska) od 1904. djeluje kao Visoka šum. i rudarska škola. 1 Podaci o osnivanju i radu tadašnjih šum. škola (učilišta, zavoda, akademija) mogu se naći u Šumarskom listu: 1878., str. 236; 1881., str. 212;´ 1882., str. 53; 1884.. str. 46; 1885., str. 68-71, 284; 1897.. str. 540-549; 1904., str. 700-702; 1900.. str. 331-345: 1919., str. 377 itd. Doprinos kanadskom šumarstvu dali su S. Horvat (iskorištavanje šuma, hortikultura), Z. Majcen (magistrirao i doktorirao u Kanadi, radi u Upravi za šum. istraživanja, pridruženi je profesor ŠF terenske nastave uzgoja prebornih šuma), A. Stipaničić (Uprava za šum. istraživanja - genetsko oplemenjivanje ariša i obične smreke), M. Trnski (vlasnik tvornice za proizvodnju montažnih kuća) dok za A. Stembergera i J. VVeissa nema podataka. U Njemačkoj je V Löchert rukovoditelj Odjela za njegu i održavanje javnog zelenila grada Niirnberga. BIVŠIM JUGOSLAVIJAMA Od pojedinaca iz područja lovstva spomenimo N. Fiedlera, kinologa, organizatora lovačkih izložbi u Gorskom kotaru i ilustratora; M. Forgića, koji se uspješno bavio uzgojem jelena lopatara; M. Kljajića, stručnog suradnika i savjetnika Hrvatskog lovačkog saveza (HLS), suradnika Lovačkog vjesnika i M. Mužinića, direktora LŠG Košutnjak, tajnika Lovačkog saveza Hrvatske; Đ. Nikolandića, eksperta CIC-a za krupnu divljač i lovačke trofeje; F. Šulentića, suradnika Lovačkog vjesnika, pripovjedača i pisca, koji u autobiografskom djelu "Na šumarskim i lovačkim stazama" donosi bogatstvo informacija posebno o lovcima, lovovima i lovstvu u Baranji prije i nakon II. svjetskog rata; D. Raguža, prof, lovstva na ŠF u Zagrebu, člana Stručnog savjeta HLS i Lj. Ćelapa zaslužnog za razvoj lovstva i lovnog turizma na otoku Lošinju. Vrijedno je zabilježiti i ime D. Šuše koji je svoje slobodno vrijeme posvetio kazališnoj djelatnosti i KUD-u "Šumari" u Vinkovcima, a bio je i vrsni zagonetač. IARSKE ŠKOLE U Mariabrunnu, Beču i B. Štiavnici školovali su se i šumari iz Hrvatske koji imaju važnu, intelektualnu, stručnu i domoljubnu ulogu u javnom životu tadašnje Hrvatske. Svoja znanja i iskustva primijenjuju na razvoj šumarske struke u svojoj domovini. Godine 1843. A. Tomić piše prvu stručnu šum. raspravu na hrvatskom jeziku. Zaslugom D. Kosa, F. Šporera, A. Tomića i dr. 1846. osniva se Šumarsko društvo (kao Šum. odsjek Hrvatsko-slavonskog gospodarskog društva), 1860. započinje radom prva šumarska škola pri GŠU u Križevcima, a 1877. izlazi prvi broj znanstveno- stručnog glasila "Šumarski list". U Leksikonu je objavljeno 125 životopisa šumara školovanih u Europi, koji su radili u Hrvatskoj. Mariabrunn. Objavljeni su životopisi 20 šumara. Iz Hrvatske ih je bilo 14, Austrije 2, Češke 2, te po 1 iz Vojvodine i Rumunjske. Pretežito su bili šumari Vojne Krajine (F. Čordašić, M. Durst,, J. Ettinger, Lj. Mingazzi, A. Soretić, F. Šporcr, A. Šranković, A. Tomić, M. Vrbanić, M. Zanner), a manje ih je radilo kod šum. ureda (Otočac, |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/2000 str. 103 <-- 103 --> PDF |
Fužine, Gospić ...), kod vlastelinstava, na pošumljavanju krša i uređivanju bujica. Nakon ukinuća Vojne krajine radili su kao šum. izvjestitelji Zemaljske vlade, zemaljski šum. nadzornici i županijski nadzornici, zatim kod zemalj. financijskog ravnateljstva, katastarskog šum. nadzorništva, šum. ravnateljstva, krajiške šum. uprave državnih šuma, te kod krajiških imovnih općina. Radom u Šumarskom društvu istakli su se M. Durst, V. Maliin, A. Soretić, F. Šporer, A. Tomić. M. Vrbanić, F. Zikmundovsky, a kao suradnici Šumarskog lista A. Danhelovsky, J. Ettinger, A. Tomić, F. Zikmundovsky i M. Vrbanić. O djelovanju pojedinih šumara potrebno je dati nekoliko odabranih podataka. F. Čordašić je bio profesor šumarstva na GŠU u Križevcima, prvi šum. izvjestitelj Zemaljske vlade, autor udžbenika "Nauka o sadenju i gajenju šuma" (1881.); M. Durst zaslužan je za osnivanje Nadzorništva za pošumljenje primorskog krasa u Senju (1878.); J. Ettinger izučavao je dendrofloru Hrvatske, prvi je hrvatski zoolog; F. Kadić, taksator slavonskih šuma Vojne krajine, utemeljitelj pošumljavanja krša u Hrvatskom primorju; Ivan Kolar bio je prvi šum. nadsavjetnik; J. Ressel, šum. nadzornik, mornarički šum. intendant, izumitelj (brodski vijak), djelovao je u Istri (Motovun), objavio "Plan ponovnog pošumljavanja općinskog zemljišta u Istri" (1842.) i "Povijest mornaričkih šuma" (1855.); F. Šporer, utemeljitelj znanstvenog šumarstva, utjecao je na razvoj šumarstva, zagovarao osnivanje šum. zavoda, autor prvog šumarskog djela u kome obrađuje cjelokupno šumarstvo (1841-1843), osnivač Šumarskog društva (1846.), pokretač godišnjaka "Trudovi" preteče Šumarskog lista; A. Tomić, osnivač racionalne metode uređivanja šuma; M. Vrbanić, zemaljski šum. nadzornik, istaknuti šumarski stručnjak u drugoj polovici XIX. stoljeća, urednik Šumarskog lista, redaktor Nacrta zakona o šumama; J. Wessely, istaknuti austrijski šum. stručnjak, osnivač Šum. učilišta Aussee, ravnatelj ŠA u Mariabrunnu, autor djela "Kras hrvatske krajine i kako da se spasi ..." (1876.); S. Würth bio je poznavatelj mediteranske flore, lovac, a F. Zikmundovsky, kr. odsječni savjetnik i zem. šum. izvjestitelj, bio je reformator hrvatskog šumarstva i autor više zakona iz područja šumarstva (1894, 1895). Visoka škola za kulturu tla, Beč. U Leksikonu je objavljen 51 životopis. Iz Hrvatske je bilo 28 apsolvenata, iz Srbije 5, iz Slovenije 4, Češke 3, Crne Gore 2, te po 1 iz Vojvodine, BiH, Austrije, dok za šestoricu nema podataka. Studij šumarstva na bečkoj "Bodenkulturi" prvi iz Hrvatske završili su R. Fischbach i M. Maslek (1876), F. Ž. Kesterčanek (1877), M. Drenovac (1878), J. Kozarac (1879), M. Puk (1880), I. Partaš (1883) itd. H. Sacher uz to završio je i kulturnu tehniku, a B. Kosović i ispit iz bujičarstva. Bečki apsolventi djelovali su u šumarstvu Hrvatske do sredine XX. stoljeća u razdoblju promjena državnih uređenja (od Austrougarske do socijalističke Jugoslavije) što je utjecalo i na organizaciju šumarstva. U uvjetima nepovoljnim za Hrvatsku značajno su unaprijedili hrvatsko šumarstvo. Pretežito su radili kod krajiških imovnih općina (O. Agić, M. Maslek, J. Metlaš, V Muk, P. Prpić st., R. Rukavina, A. Tropper, J. Viđale i dr.) te Direkcija šuma u Vinkovcima, Zagrebu i na Sušaku. Neki su radili kod Šum. ravnateljstva Zagreb, Nadšumarskog ureda u Vinkovcima i Šumarskog ureda u Otočcu, odnosno od 1907. na Sušaku, osnovanih prigodom reorganizacije uprave državnih šuma 1885. (nakon I. svjetskog rata postaju direkcije šuma u istim sjedištima). Desetak šumara djelovalo je pri Šumarskom odsjeku Zemaljske vlade u Zagrebu (osnovanom 1894.) kao zem. šum. nadzornici, povjerenici ili izvjestitelji (A. Borošić, M. Bona-Bunić, Đ. Cesarić, R. Fischbach, A. Jovanovac, S. Petrović, M. Puk), računarski savjetnici (L. Šipek), zatim ih nalazimo na dužnosti kotarskih šumara, kotarskih i oblasnih šum. referenata, županijskih šum. nadzornika i izvjestitelja, te kod Odsjeka za šumarstvo kr. banske uprave u Zagrebu. Nekoliko ih je bilo u službi pri Šumarskom odsjeku beogradskog Ministarstva šuma u Zagrebu (D. Matizović, S. Petrović i dr.), zatim kod vlastelinstava (F. Goger, J. Hefner, R. Rukavina, H. Sacher, V Siruček, J. Vraničar). Na položaju ministarskog savjetnika pri Direkciji šuma Zagreb nalazimo J. Metlaša, S. Petrovića i D. Polačeka. Dio svog radnog vijeka uređivanjem bujica bavili su se L. Haueise, A. Jovanovac, R. Kolibaš, S. Petrović, K. Rubbia, A. Štrancar; pošumljavanjem krša A. Jovanovac, J. Pucić, K. Rubbia; uređivanjem šuma O. Agić, M. Bona-Bunić, A. Jovanovac, A. Kern, D. Matizović, P. Prpić st. te izgradnjom šum. cesta D. Polaček. Doprinos razvoju lovstva dali su F. Kesterčanek, I. Partaš, J. Schreiber, V Siruček, A. Tropper i dr. Od šumara-umjetnika spomenimo V. Anderlea, koji je u Beču završio i Akademiju likovnih umjetnosti i bio ilustrator putopisnih djela D. Hirca. Iz životopisa pojedinaca prenosimo nekoliko odabranih podataka. A. Borošić, šum. povjerenik, autor je Naputka za sastav gospodarskih osnova i programa za šume pod osobitim javnim nadzorom (1903.); V Cmelik zaslužan je za unapređenje šumarstva i očuvanje šuma u Hrvatskoj; V. Hlavnika bio je profesor geodezije i drugih tehničkih predmeta na ŠA i Geodetskom tečaju i autor skripata; J. Kozarac zaslužan je za uzgajanje slavonskih šuma, bio je stručni pisac, istaknuti književnik hrvatskog realizma (Mrtvi kapitali, Među svjetlom i tminom, antologijska pripovijest Slavonska šuma i dr.); F. Ž. Kesterčanek, velikan hrvatskog šumarstva, profesor šumarstva na GŠU u Križevcima i ŠA u Zagrebu, tajnik, odbornik i potpredsjednik Šumarskog društva, urednik i suradnik Šumarskog lista, osnivač i tajnik Hr |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/2000 str. 104 <-- 104 --> PDF |
vatskog društva za gajenje lova i ribarstva, osnivač urednik i suradnik LRV, znanstveni i stručni pisac u području šumarstva i lovstva, autor prvih udžbenika i knjiga Dendrometrije (1881.) i Lovstva (1896.); B. Kosović, zaslužan je za pošumljavanje ličkih vriština, istraživač povijesne dokumentacije o hrvatskom šumarstvu, suradnik Šumarskog lista (Prvi šum. stručni opis i nacrt šuma na Velebitu i V. Kapeli, Red i instrukcija ...) i urednik, odbornik i predsjednik Šumarskog društva; 1. Partaš, profesor u Križevcima i ŠA u Zagrebu, zaslužan za unapređenje nastave (uređivanje šuma, dendrometrija, računanje vrijednosti šuma), tajnik Šumarskog društva, suradnik i urednik Šumarskog lista, lovac i lovni stručnjak, suradnik LRV; S. Petrović, prof, uređivanja bujica na ŠA; R. Sarnavka, šum. inspektor, suradnik Šumarskog lista i autor većine priloga u Šumarskom priručniku II (1946.). Osim spomenutih u Šumarskom društvu bili su aktivni i A. Borošić, V. Čmelik, R. Fischbach, P. Prpić st., J. Vraničar i dr., a suradnjom u Šumarskom listu isticali su se O. Agić, A. Borošić, Đ. Cesarić, V. Čmelik, A. Kern, J. Kozarac, M. Puk, A. Ružić, J. Metlaš i P. Prpić st., od kojih su A. Kern, J. Kozarac i P. Prpić st. bili i urednici. Banska Štiavnica. Na ŠA, odnosno Visokoj šumarskoj i rudarskoj školi u B. Štiavnici ukupno su studij šumarstva završila 33 studenta, kojih su životopisi objavljeni u Leksikonu. Iz Hrvatske ih je bilo 7 (J. Balen, .1. Borošić, I. Lončar, B. Maier, M. Marinović, V. Nagy i S. Šolc), iz Mađarske 3 (A. Karolyi, V Tölg, M. Tordony), Slovačke 2 (S. Bevelakva, I. Krajnjak), Vojvodine i Srijema po 1 (M. Finke, J. Havas), dok za 19 šum. ing. nema podataka. Većina je studij završila na kraju XIX st. i početkom XX. st. i djelovala istovremeno s apsolventima bečke Bodenkulture. Pretežito su službovali na području Šum. ravnateljstva Zagreb, Šum. ureda na Sušaku i Otočcu, te kod Nadšum. ureda u Vinkovcima. Također su bili u službi kod Direkcije šuma u Zagrebu, Vinkovcima i na Sušaku, odnosno državnih šumarija. Nekoliko ih je određeno vrijeme službovalo i kod Nadzorništva za pošumljavanje primorskog krasa u Senju (J. Balen, O. Nyitray, S. Šolc), Odsjeka za šumarstvo Banske uprave u Zagrebu (A. Koprić ml.), Direkcije šuma Otočke imovne općine (M. Ljuština), vlastelinstva D. Miholjac (B. Maier), Državnog dobra Belje (K. Šaler, lovstvo). Za vrijeme NDH u Ministarstvu šumarstva radili su J. Balen i S. Šolc, kod Ravnateljstva šuma u Zagrebu S. Bevelakva, a nakon II svjetskog rata I. Lončara nalazimo u Odsjeku za uređivanje šuma pri Minist, šumarstva i Institutu za šum. istraživanja u Zagrebu. O pojedincima nekoliko podataka: J. Balen, izvanredni šum. stručnjak, prvi doktorant na PŠF u Zagrebu (1923), bio je prof, šumarstva na PŠF u Beogradu i Zagrebu, emigrirao u Argentinu (osnivač i prof. ŠF), radio u Chileu na SF, rehabilitiran 1995, stručni pisac, odbornik i predsjednik Šum. društva; J. Borošić, diplomirao u Zagrebu (?), upravni službenik u Hrvatskoj i pri Ministarstvu šuma i rudnika u Beogradu, organizator šum. službe, uredio "Šematizam i status osoblja u resoru Ministarstva šuma i rudnika" (1933), koji je značajan izvor podataka za Leksikon (apsolventi GŠU, ŠA, PŠF Zagreb i Beograd, Beč, B. Štiavnica i dr.; osobni i službeni podaci o šumarima djelatnim 1933. u bivšoj Kraljevini Jugoslaviji); J. Havas, ministarski savjetnik, kao predstojnik Šum. ravnateljstva u Zagrebu zaslužan za uspješno gospodarenje šumama i izgradnju zgrade ravnateljstva u Zagrebu; I. Lončar stručnjak za uzgajanje i uređivanje šuma, lovstvo i pčelarstvo, suradnik Šum. lista, LRV, Šum. novina i dr,; M. Marinović, dr. se. sveuč. profesor (ŠF Bgd, Ekonom, fak. Zgb), bavio se šumarskom, drvnoindustrijskom i drvnotrgovinskom politikom, šumskoprivrednom i lovnoprivrednom statistikom i propagandom šumarstva, autor je oko 360 znanstvenih i stručnih radova (Privredni značaj lova u Jugoslaviji 1930, Šum.-privredna geografija - 1934), lovni stručnjak i lovac, urednik i suradnik Šum. lista, suradnik LRV; M. Tordony, jedan od starih taksatora, uređivao perborne šume u Gorskom kotaru primjenom normale (Fužine, Mrkopalj, Ravna Gora,...), suradnik Šum. lista. Doprinesli su napretku Šum. društva: J. Balen, J. Havas, I. Lončar, M. Marinović i dr. Između suradnika Šum. lista vrijedno je zabilježiti A. Karolyia koji je prvi obradio Pančićevu omoriku sa šum.-gospodarskog stanovišta (1921) i objavio raspravu o mogućnosti primjene biometrike u šumarstvu (dendrometriji) uz ocjenu urednika M. Marinovića da se radi o (tada) novim i originalnim idejama ( 1922). Weisswasser, Aussee, Eiilenburg. Objavljeno je 13 životopisa šumara školovanih na tim šumarskim školama, od kojih su 12 bili iz Češke, a E. Malbohan iz Šleske. U Hrvatskoj su djelovali u drugoj polovici XIX st., dijelom i početkom XX st. Šum školu u Weisswasseru završili su D. Hlava (prof, šumarstva na GŠU u Križevcima od 1861-1891, aktivan u Šum. društvu, suradnik Šum. lista, vještak kod segregacija, procjenitelj i sastavljač šum. gospodarskih osnova); J. Pfister (civilni šum. inženjer, službovao na Vlastelinstvu Thurn-Taxis i dr., izumitelj, uredio jubilarnu izložbu 1891); A. Ružička (ministarski savjetnik, djelovao kod Šum. ureda Ogulin i Šum. ravn. Zagreb); J. Sacher (vlastelinski šumarnik, utjecao na razvoj šumarstva i lovstva, suradnik LRV i bečkih časopisa), H. Straszak (uređivao krajiške državne šume, šef taksatorskog ureda pri Nadšumarskom uredu Vinkovci), P. Wittmann (lovni stručnjak i pisac, dugogodišnji šumar Vlastelinstva Opeka - Zelendvor, zaslužan za uređenje uzornih lovišta na vlastelinstvu, posebno uzgoja fazana, autor monografije "Der Edelfasan ..." - 1891., suradnik LRV i stranih časopisa, |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/2000 str. 105 <-- 105 --> PDF |
odlikovan Zlatnim križem za zasluge u razvoju lovstva u Hrvatskoj i tadašnjoj monarhiji). Na učilištu Aussee šumarstvo su završili: J. Anderka (šumar Vojne krajine, zatim u državnoj šum. upravi); E. Malbohan (taksator Vojne krajine, upravitelj Nadzorništva za pošumljavanje krasa u Senju, predstojnik Šum. ureda Otočac); G. Pausa (upravitelj Gospod, ureda II banske imov. općine, plodni suradnik Šum. lista iz raznih područja, aktivan u Šum. društvu) i I. Salzer (ministarski savjetnik, šumar Vojne krajine, graditeljski mjernik i taksator u Fužinama, kao šum. savjetnik u Trstu dao upute za pošumljavanje primorskog krša riječke županije). U Hrvatskoj su radila i trojica šumara školovanih u Eulenburgu: A. Renner (dugogodišnji šumar II banske imovne općine, taksator i upravitelj Gospodar, ureda, zaslužan za unapređenje šumarstva i lovstva); A. Rosmanith (upravitelj Nadzorništva za pošumljenje primorskog krasa u Senju, zaslužan za pošumljavanje tog područja, djelo: Opis pošumljavanja hrvatsko-mađarskog krša) i F. Rossipal (taksator i upravitelj šuma Zagrebačke nadbiskupije, vještak kod segregacije šuma). Ostale škole u Europi. Od apsolvenata ŠA u Tharandtu Leksikon sadrži životopise H. Grunda iz Austrije (šumar Vojne krajine, zatim u državnoj službi, lov ni stručnjak) i M. Radoševića iz Hrvatske (sastavio prvu šumskogosp. osnovu za šume Brodske imovne općine, zaslužan za gospodarski razvoj Kutjevačkog vlastelinstva, ali i rodnog goranskog kraja, plodan suradnik Šum. lista, aktivan u Šum. društvu). Visoku šum. školu u Nancy-u završili su T. Đurđić (o uzrocima sušenja hrastovih sastojina na vinkovačkom području pisao u Šum. listu 1932) i V. Tregubov iz Rusije (pionir i nositelj suvremenih fitocenoloških i tipoloških istraživanja i kartiranja). U Sopronu (Mađarska) apsolvirao je šumarstvo vojvođanski Slovak L. Kohut (taksator Brod. imov. općine i na Sušaku, zatim djeluje u Senju na pošumljavanju krša), a ŠF u Brnu (Češka) završio je D. Bura iz Hrvatske (Šumar, škola Split, Jugoslav, savjetodavni centar za poljopr. i šumarstvo - Služba šum. proizvodnje, stručni pisac, urednik edicije "Krš Jugoslavije" i dr.). Na Sveuč. u Padovi doktorirao je 1922 botaniku Šibenčan R. Visiani (sveuč. prof, botanike i direktor Botaničkog vrta u Padovi, istraživao dalmatinsku floru, životno mu je djelo "Flora Dalmatica", hortikulturni stručnjak i dr., počasni član JAZU), a šumarstvo na Politehnici u Pragu slušao je Ceh F. Tvrznik (taksator I banske pukovnije u Glini, sastavljao šumskogosp. osnove, zatim kod Šum. ravnateljstva u Zagrebu). PODACI O ŠKOLOVANJU NEDOSTUPNI U Leksikonu je objavljeno 49 životopisa šumara za koje podaci o školovanju u šumarskoj struci nisu iskazani ili su ti podaci nepotpuni. a) Veći broj životopisa (40) odnosi se na šumare koji su djelovali u Hrvatskoj u drugoj polovici XIX. i početkom XX. stoljeća, a kraće informacije o njima objavljene su većinom u Šumarskom listu (nekrolozi, osobne vijesti, članovi Šumarskog društva i dr.). Iz Češke ih je bilo 8, iz Hrvatske 4 te po 1 iz Mađarske (A. Urban), Poljske (A. Brosig) i Slovenije (A. Čufar) dok za ostale tih podataka nema. Za F. Biskupa i I. Troppcra postoji podatak da su ispit za šum.-tehničko osoblje položili u Moravskoj. Pretežito su radili na području Šum. ravnateljstva Zagreb, Nadšumarskog ureda Vinkovci (kasnije direkcije šuma), Šumarskog ureda u Otočcu, kod krajiških imovnih općina, te kod vlastelinstava Čabar, D. Miholjac, Thurn-Taxis, Valpovo, Virovitica i dr. Npr. nadšumar A. Urban službovao je kod vlastelinstava u Slavoniji 58 godina, od toga 47 kod Valpovačkog vlastelinstva baruna Prandaua. Za neke nalazimo samo podatak da su djelovali kao šumari, nadšumari, šumarnici i županijski šum. nadzornici. U Istri su radili: A. Bogner kao šum. intendant i upravitelj šum. rezervata austrijske mornarice, A. Čufar kao upravitelj Dobra Brijuni i A. Rossipal na pošumljavanju krša. Uređivanjem šuma bavili su se G. Pichler, E. Rossipal i I. Zezulka, a lovstvom S. Matolnik. Suradnici Šumarskog lista bili su V Müller, A. Ugrenović st., Ivan Zezulka i dr. Doprinos djelovanju Šumarskog društva dali su F. Biskup, A. Brosig, G. Pichler, E. Rossipal, A. Ugrenović st., I. Zezulka i dr. Za osnivača Šumarskog društva Dragutina Kosa nema podataka o stručnom školovanju, ali se zna da nije polazio Šum. zavod u Mariabrunnu (O. Piškorić, Šumarski list 1997., str. 35). Radio je u vlastelinskoj i državnoj šumarskoj službi. Uz F. Šporera i A. Tomića osnivač je (1846) i aktivni član Šumarskog društva. Kao stručni pisac u raspravi Das Forstwesen in Kroatien (1847) opisuje slabosti u hrvatskom šumarstvu, ističe potrebu zapošljavanja domaćih sinova u šum. službi i ustrojstva hrvatskog šumarskog zavoda (škole). b) Manji dio životopisa odnosi se na dipl. ing. šum. koji su radili (P Rupert, M. Šojat) ili danas rade u hrvatskom šumarstvu, ali nema podataka o tome gdje su diplomirali šumarstvo. OSTALI ŽIVOTOPISI a) Profesori i suradnici drugih struka djelatni na votopisa znanstvenika i stručnjaka koji nisu šumarske PSF i ŠF u Zagrebu. U Leksikonu je objavljeno 90 žistruke, a sudjelovali su u obrazovanju šumarskih stru |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/2000 str. 106 <-- 106 --> PDF |
čnjaka na PŠF i ŠF u Zagrebu ili su djelovali kao dekani i stručni suradnici. U suradnji sa šumarskim profesorima svojim djelovanjem utjecali su na razvoj šumarske nastave, znanosti i struke u Hrvatskoj. Njihova djelatnost zbog velikog broja podataka ne može se detaljnije prikazati. Ovdje donosimo samo pregled profesora po predmetima (osim već spomenutih kod ŠA u Zagrebu). Botanika: I. Pevalek (dekan), N. Plavšić-Gojković, I. Trinajstić i V. Vouk; kemija: M Biffl, M. Hus, M. Kaić, M Mohaček, V. Njegovan, I. Opačić, B. Rogina (dekan); matematika: S. Bohničck, R. Cesarec, V. Hitrec, M. Kuglcr, K. Šegotić, R. Vernić i V. Vrkljan; petrografija i geologija: P. Raffaeli, F. Šuklje, M. Tajdcr i V. Zebec; deskriptivna geometrija: J. Božičević; meteorologija s klimatologijom: A. Gilić, B. Makjanić, B. Maksić, I. Penzar i S. Škreb; pravo: P. Rastovčan, D. Sremac (tajnik), F. Žilić; pedologija: M. Gračanin (dekan), V. Neugebauer, A. Seiwerth i A. Škorić; šum. zoologija i entomologija: B. Hergula, Z. Lorković i Ž. Kovačević (dekan); šum. fitopatologija: J. Kišpatić; statistika: R. Signjar; teorijska mehanika: M. Prejac i S. Flögl; tehnička mehanika: J. Vesely, S. Flögl; osnove socijalne filozofije: A. Bazala; strojarstvo: M. Biljan, V. Čehovin, R. Fantoni (dekan), Đ. Hamm i D. Horvat; šum. komunikacije: S. Flögl (dekan); šum. građevinarstvo: Z. Crnokrak, J. Holjac, P. Jušić; uređivanje bujica i vodogradnje: J. Petras, V. Verner; lovstvo: M. Zoričić; mehanika: Z. Kostrcnčić, N. Vranković; šum. i lovni zakoni: .1. Stefanović; ribarstvo: J. Plančić; encikl. gospodarstva: A. Ogrizek (dekan); zaštita na radu: D. Domainko; nacionalna ekonomija i financije: M. Ivšić; oblikovanje prirodnih i parkovnih rekreacijskih objekata: M. Obad-Šćitaroci; sociologija; J. Biskup i A. Šajković. Osim već spomenutih profesora koji su obnašali i dužnost dekana, dekani su bili i I. Rittig, N. Serman, A. Tavčar i S. Ulmansky, dok je stručni suradnik S. Babić. b) Djelatnici ostalih struka u šumarstvu Hrvatske. U Leksikonu su objavljeni životopisi 6 djelatnika drugih struka koji su radili ili rade u hrvatskom šumarstvu: M. Januš kao geodetkinja u UŠ Osijek; B. Ranogajec, prof, psihologije, stručnije suradnik za kadrove; J. Bogdanović, dipl. oec, magistrirao na SF u Zagrebu - znanstveno područje šumarstvo, radio u Belišću i Bilju; Z. Fučkar, magistrirao na SF u Zagrebu iz organizacije rada u drv. industriji, radio u Institutu za drvo Zagreb; O. Rohr, dr. veterine, znanstveni suradnik iz područja lovstva u Institutu za šum. i lovna istraživanja u Zagrebu, savjetnik HLS, specijalist lovne veterine, obradio problem bonitiranja lovišta (sa D. Srdić i Z. Car), kinološki sudac, ocjenjivač lovačkih trofeja, suradnik Lovačkog vjesnika i raznih edicija iz područja lovstva i lovne kinologije i Z. Gračanin, dr. agronomije, pedolog i geoekolog, radio u Institutu za eksperimentalno šumarstvo JAZU i Institutu za šum. i lovna istraživanja Zagreb; zatim znanstveni suradnik i sveučilišni profesor u Njemačkoj (Giessen). c) Znanstvenici i stručnjaci drugih područja. U Leksikonu je objavljeno 25 životopisa botaničara, geofizičara, kartografa i dr. koji su djelovali u XIX. i XX. stoljeću, ne izravno u šumarstvu Hrvatske, ali je njihov utjecaj na razvoj šum. znanosti i struke bio značajan. Najzastupljeniji su botaničari: I. Horvat, sveuč. prof. (floristička istraživanja i proučavanja vegetacije, pionir fitocenologije, autor "Nauke o biljnim zajednicama" 1949., vegetacijska kartiranja, osnivač NP Risnjak); S. Horvatić, sveučilišni profesor, akademik (floristička i fitocenološka istraživanja vegetacije, opisi i kartiranje biljnih zajednica hrvatskog krša); F. Kušan, sveuč. prof, (različita botanička područja, lihenologija, zaštita prirode, osnivač planinskih botaničkih vrtova Medvednica, Modrić - dolac, te Bot. vrta ljekovitog bilja u Zagrebu); J. Pančić, akademik, liječnik, prirodoslovac (otkrio i opisao oko 100 svojta od kojih i balkansku endemičnu svojtu Picea omorika); M. Wraber, sveuč. prof, (slovenski biolog-geobotanik, botaničar i fitocenolog, surađivao sa hrvatskim šumarskim stručnjacima na vegetacijskom kartiranju); R. Domac, sveuč. prof, (floristika i fitocenologija, istraživao šume dalmatinskog crnog bora na Biokovu, Braču i Hvaru, autor priručnika za određivanje bilja); T. Brzac, veterinar i botaničar (veget. istraživanja i kartiranja Gorskog kotara i Hrvatskog primorja). Istraživanjem biljnog pokrivača Hrvatske bavili su se i liječnik J. Schlosser i pravnik, akademik, prirodoslovac, književnik i preporoditelj Lj. Vukotinović, koji su autori priznatih botaničkih djela Syllabus Florae Croaticae, Flora Croatica i Bilinar. Akademik B. Sulek, polihistor i preporoditelj, autor je djela "Korist i gojenje šumah" (1886.) i "Jugoslav, imenika bilja" (1879). Djelovanje geofizičara, sveuč. profesora .1. Goldberga i B. Kirigina i fizičara F. Margetića, kao i njihova suradnja sa šum. stručnjacima višestruko su važni za šumarsku, ali i druge gospodarske struke. Biolog B. Klapka - Bertović, suradnica prof. dr. F. Kušana, sudjelovala je u mnogim terenskim istraživanjima i laboratorijskim poslovima kao vrsni florist, a A. Ž. Lovrić, dr. bioloških znanosti, znanstvenik instituta "R. Bošković" Zagreb, doprinesao je hrvatskom šumarstvu opsežnim djelovanjem (hrv. endemi, halofiti, flora jadranskih otoka, ekologija primorskog krša, florno-fitocenološki pregledi, suradnja u šum. edicijama, poredbena analiza narodnih dijalektalnih naziva za floru i faunu i dr.). U Leksikonu su objavljeni i životopisi banskog savjetnika I. Mallina, zaslužnog osnivača ŠA u Zagrebu, zaslužnog kartografa Z. Petelina, novinara i publicista M. Neffa (suradnika Leksikona), književnika i lektora M. Taritaša i fotografa A. Sorića. Doprinos napretku Šumarskog društva dali su durštveni predsjednici M. |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/2000 str. 107 <-- 107 --> PDF |
Bombelies (predsjednik od 1896-1912), grof M. Pejačević (1913-1918), M. Turković (1919-1924) i J. Lenarčić ( 1926-1928) pa zaslužuju mjesto u Leksikonu. d) Magistri i doktori znanosti. U Leksikonu je objavljeno i 36 životopisa stručnjaka koji su magistrirali (24) i doktorirali ( 12) na ŠF u Zagrebu, ali nisu studirali na tom fakultetu niti su (uz iznimke) radili u hrvatskom PRIKUPLJANJE PODAT; Pri radu na Leksikonu korišteni su dostupni izvori podataka koji su navedeni u svakoj od pet knjiga. Međutim do nekih se šumara i podataka o njima došlo upornim traganjem uz pomoć obitelji, kolega šumara, telefonskog imenika, ali i slučajno. Donosimo ilustrativno samo nekoliko primjera. Podatke o pok. Lj. Stjepanoviću dobili smo od supruge gđe Marije Stjepanović iz Dubrovnika (rod. 1902!) jedine žive od sedmoro djece F. Ž. Kesterčaneka, a Monografija Dubrovnika primljena od obitelji Stjepanović uputila nas je na autora monografije prof. A. Travirku iz Zadra, koji nam je za Vinka Travirku (djelovao početkom XX. stoljeća) poslao podatke i do sada neobjavljenu fotografiju12. Od kolega šumara saznali smo da Z. Novak živi u Karlovcu, F. Toš u Samoboru, Z. Gudek u Sisku, M. Šipuš u Kanadi itd. Zahvaljujući kolegi dipl. ing. šum. B. Ivančanu iz Koprivnice u Domu umirovljenika Centar u Zagrebu pronašli smo još uvijek dobrog zdravlja kolegu Ivana Šavora (rod. 1901 !) koji je prije više od 60 godina radio na pošumljavanju Đurđevačkih pijesaka. Kraj imena Kester Ota u Borošićevom "Šematizmu i statusu ..." (1933) rukom dopisan podatak "dr. prof. vet. fak." uputio nas je na Veterinarski fakultet u Zagrebu, gdje smo saznali da je O. Kester uz šumarstvo diplomirao agronomiju, te diplomirao i doktorirao veterinu. O leksikonu i pojedinim knjigama objavljeno je više prikaza u novinama i časopisu "Hrvatske šume" (J. Biskup, A. Campa, Z. Lončarić), "Lovačkom vjesniku" (A. Frković), "Mehanizaciji šumarstva" (V Vondra), "Gozd vestniku" (A. Campa) i dr. uglavnom o sadržaju i značaju Leksikona, ne samo za hrvatsko šumarstvo, koji su bili poticaj uredništvu i suradnicima da, unatoč svim poteškoćama, posebno financijskim, ustraju u radu. Za rad na Leksikonu bio je posebno značajan dobronamjerni kritički prikaz prve knjige (A-F) dipl. ing. O. Piškorića u Šum. listu 1996, str. 529-531. U prvom redu to se odnosilo na izostavljanje životopisa većeg broja šumara Križevčana, koji su u svoje vrijeme bili nositelji hrv. šumarstva, mnogobrojni suradnici Šum. lista i zaslužnici za djelovanje Šum. društva. Ostale primjedbe odnosile su se na nedovoljnu uporabu postojećih izvora : Fotografija A. Čufara (Zuffar) pronađena je u hrv. magazinu za turizam i rekreaciju VISTA, br. l,Zgb. 1996. šumarstvu. Između ostalih magistrirali su zaslužni šum. stručnjaci Z. Otrin i F. Pečnik iz Slovenije i R. Rizovski iz Makedonije. Od doktora šum. znanosti spomenimo A. Čampu, Z. Kosira, J. Kovača i I. VVinklera iz Slovenije, V. Guzinu i I. Kopčića iz BiH, I. Jodala, A. Urbanovskog i S. Vasiljevića iz Srbije te I. Mihajlova koji je radio u Bugarskoj i Makedoniji. A, PRIKAZI, PROPUSTI informacija posebno Borošićevog "Šcmatizma i statusa ..." iz 1933, te Šum. lista, koji je, osim biografija (nekrologa, godišnjica, portreta) duže vrijeme (do 1945) donosio i podatke o kretanju u državnoj službi, iskaze članova Šum. društva, te nekoliko stotina kraćih bilježaka i biografija koje je trebalo tražiti izlistavanjem cijelih godišta". Upozoreno je i na izostavljanje životopisa zaslužnih šum. stručnjaka (S. Bađun, V Čmelik) uz napomenu da navedene propuste treba ispraviti već u drugoj knjizi "jer Leksikon ima znanstveno značenje posebno po tome stoje polazni dokument na osnovi kojeg će se kasnije razmatrati i prošlost hrvatskog šumarstva". Navedene primjedbe su prihvaćene, uvrštavani su u Leksikon apsolventi GŠU u Križevcima, za koje je pronađen bar poneki podatak, životopisi izostavljenih šum. stručnjaka objavljeni su u dodatku 5. knjizi, a korišteno je i sve više izvora podataka. Upotreba podataka o kretanju u službi, objavljenih u Šum. listu od 1877-1945, ponajviše iz financijskih razloga, obavljena je volonterski samo za područje L-P (M. Skoko). Naime, prema procjeni, ukupno bi se trebalo pretraživati oko 10.000 informacija često vrlo nepregledno objavljivanih. Tijekom rada na Leksikonu objavljivanje sve potpuniji popis literature uz pojedine životopise, što Leksikonu daje dodatnu vrijednost. Pogreške su neizostavni dio svakog posla, pa ih nije pošteđen ni ovaj Leksikon, što se pretežito odnosi na prvu knjigu. Kako se zbog male tiraže Leksikona planira prenošenje sadržaja svih pet knjiga na jedan CD (kompakt disk), u tijeku je korektura, znanstvena obrada i dopune, čime će utvrđene pogreške biti uklonjene. Spomenimo daje i u korištenoj literaturi uočen niz manjih i većih pogrešaka, što je zahtijevalo dodatno pretraživanje izvorne dokumentacije (uvid u izvorne zapisnike o djelovanju Šum. društva, starija godišta Šum. lista i dr.), pa su u Leksikonu objavljeni točni podaci. Uporabom zemljopisnih atlasa i dr. obavljena je i korektura pogrešno navedenih naseljenih mjesta i gradova, kao i utvrđena pobliža lokacija pojedinih mjesta. Uredništvo posjeduje pregled gotovo svih uočenih pogrešaka. nNpr. bilješka o P. Agjiću u ŠL 1982., str. 405 i M. Drniću u ŠL 1941., str. 394. |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/2000 str. 108 <-- 108 --> PDF |
VRIJEDNOST I ZNAČAJ LEKSIKONA Shvaćajući značaj Leksikona, najveću potporu za njegov tisak dale su "Hrvatske šume" p.o. Zagreb kupnjom dijela naklade i drugim oblicima pomoći. Pojedinci, posebno mlada generacija šum. stručnjaka, nisu u potpunosti prepoznali i prihvatili pravu vrijednost svog Leksikona kao sveobuhvatnog vrela podataka o hrvatskim šumarima i šumarstvu, posebno o stotinama manje poznatih šumara kojima hrv. šumarstvo duguje zahvalnost za dio svog razvoja. Posebna je vrijednost Leksikona što po prvi puta objedinjuje biografsku i bibliografsku gradu najednom mjestu, pa će se tako sačuvati od zaborava djela i osobitosti živih i pokojnih šum. stručnjaka koji su djelovali ili djeluju u hrv. šumarstvu. Leksikon donosi životopisne podatke, prikazuje razvoj šum. struke, nastave, znanosti i književnosti, donosi povijesna i politička zbivanja i druge elemente, te predstavlja vrijedno izvorište podataka za razdoblje od proteklih 170. godina. U proslovu 3. knjige Leksikona akademik D. Klepac napisao je "Hrvatski šumarski životopisni leksikon je od neprocjenjive vrijednosti za šumarsku struku uopće. Mislim da ima malo zemalja u svijetu koje imaju takvu knjigu s kompletnim podacima o šum. stručnjacima", dok je prof. dr. sc. V. Vondra u "Mehanizaciji šumarstva" (br. 1-2, 1999) između ostalog napisao: "Hrvatski šumarski životopisni leksikon je znanstveno ute meljen priručnik i važno djelo za popularizaciju i promicanje šumarske znanosti i struke. On zaslužuje osobito mjesto, jer spajanjem ljudi i djela u određenom vremenu pridonosi potpunijem upoznavanju šumarstva kao jednog od prvih, najstarijih i najuglednijih područja u hrvatskoj duhovnoj, okolišnoj i materijalnoj baštini, kulturološki pothvat na očuvanju mnogih nacionalnih vrijednosti i njihova prenošenja u budućnost". Planirani dodatak na kraju izdanja s ispravkama i kazalom imena s podacima o razdoblju i području djelovanja uz svako ime, koji bi sadržajno obogatio Leksikon, nije bilo moguće objaviti iz tehničkih i financijskih razloga. Ovaj prikaz prelazi granice uobičajenog predstavljanja stručnih edicija na stranicama Šum. lista. Trebalo bi ga prihvatiti kao opširniji pregled, posebno povijesnih sadržaja, u obradi jednog od urednika Leksikona, bez upotrebe računala. Konačnu stručnu ocjenu HSŽ Leksikona prepuštamo u prvom redu šum. stručnjacima u nadi da će i stroži kritičari (ako ih bude) moći prepoznati njegovu vrijednost za strukovnu i društvenu sredinu ne samo u Hrvatskoj nego i širem geografskom prostoru. Mladen Skoko,´dipl. ing. šum. USUSRET OBILJEŽAVANJU ZNAČAJNIH ŠUMARSKIH OBLJETNICA 235. godina šumarije Krasno i 110. godina od rođenja prof. dr. Josipa Balena (1890-2000) Pod visokim pokroviteljstvom predsjednika Republike Hrvatske gospodina Stjepana M c s i ć a, u organizaciji Hrvatskoga šumarskog društva ogranka Senj, JP "Hrvatske šume", Uprave šuma Senj i Hrvatskoga šumarskog društva Zagreb - središnjica, obilježit će se 235. obljetnica šumarije Krasno, najstarije šumarije u našoj zemlji i 110. obljetnica rođenja prof. dr. Josipa Balena, jednog od najistaknutijih šumarskih znanstvenika i stručnjaka. Tim povodom održat će se u Krasnu 24. studenog jednodnevno savjetovanje uz nazočnost mnogobrojnih predstavnika šumarske struke i ostalih uzvanika. Bit će podneseno nekoliko referata autora prof. dr. sc. Slavka Matica, prof. dr. sc. Milana Glavaša, prof. dr. sc. Jose Vuk cl i ća i dr. sc. Vice Ivančevića , otkrivena spomen ploča, dok će u kulturnom programu sudjelovati više književnika, a među njima i naš poznati pjesnik šumar Milan Krmpotić, dipl. ing. šum. Osnutkom šumarije Krasno postavljeni su temelji hrvatskoga šumarstva, dok lik i djelo prof. dr. Josipa Balena još do danas nije dovoljno vrednovano. Zbog toga treba ispraviti taj propust. Sadašnje generacije šumara s pravom se ponose postignutim rezultatima šumarske struke i istaknutih pojedinaca. To je istodobno i poticaj sadašnjoj generaciji šumara za bolji i kvalitetniji rad od svojih prethodnika. Dr. sc. V. Ivančević |