DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/2000 str. 92 <-- 92 --> PDF |
lovnoga obrta i industrije, ona nam je dala jedinstveni pogled na sve, stoje u vezi sa racionalnim uređenjem lovišta i uzgojem divljači, a tako i sa lovstvom u najširem smislu riječi. Donoseći podjedno sliku lovne jaune u našoj državi, koja je sa obilja divljači i uzornih lovišta na glasu, ona je, pored privredne svrhe lova i lovstva, imala i svoju eminentnu naučnu svrhu. Bilo je u toj našoj lovačkoj izložbi, koja bi doista služila na čast i najvećem narodu svijeta, mnogo dragocjenih izložaka, napose je bilo medju trofejama i dermatoplastičnim preparatima curiosa i unica, koja mogu da posluže kao predmeti studija znatnih naučnih problema... Može da se sigurno ustvrdi, da seje u malo kojoj izložbi ove vrste našlo na okupu toliko mnoštvo vanrednih, rijetkih i dragocjenih izložaka; i u tom eto idealnom naučnom momentu ležala je dominantna vrijednost naše zagrebačke izložbe " (M. H i rt z, 1925.). Dok su lovačke trofeje mahom izlagali pojedinci, ugledni lovci i lovozakupnici, glavnina dcrmoplastičkih preparata divljači i ptica potjecala je iz muzeja tadašnjeg Šumarskog udruženja u Zagrebu (pravni slijednik Hrvatsko šumarsko društvo), dok je manji dio posuđen od Društva za zaštitu divljači na Marjanu iz Splita, Sreskog lovačkog udruženja iz Nove Gradiške i dr. Uz veliku dioramu koja je zauzimala središnje mjesto dvorane okolo naokolo u posebnim izložbenim odjelcima, razvrstane po geografskim regijama, izložene su bile lovačke trofeje, lovačko oružje, umjetničke slike i predmeti, a na galerijama proizvodi obrta i industrije namijenjeni lovu i lovcima. Na izložbi je bio prikazan i "pradavni lov u našoj državi ", kojega su vjerno dočaravali izlošci geološko-paleontološkog odjeljenja tadašnjeg Narodnog muzeja u Zagrebu. Kako su uz Hrvatsku i Slavoniju te Dalmaciju, na izložbi sudjelovale Slovenija, Bosna i Hercegovina, Vojvodina i Srbija, to je, dakako, ovo bila prva lovačka izložba novo ustanovljene Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca (1918-1929). Vezano uz sudjelovanje na izložbi, valja odmah istaći da Crna Gora nije bila zastupljena ni s jednim izloškom, dok pak zbirka iz Srbije niji bila ni spomena vrijedna, a budući daje "sadržavala samo nekoliko prinosa, kao dokaz, od koje je ogromne štete slobodni lov, kakav jošte danas postoji u tom dijelu naše zemlje". Nasuprot tomu isticala se Dalmacija, tretirana kao posebna geografska regija sa svojim posebnim lovnim zakonodavstvom, zastupana po već spomenutom Društvu za zaštitu divljači na Marjanu iz Splita, koje je "postigavši velik napredak u povećanju broja divljači u krševitom primorskom kraju pružilo neoborive dokaze u prilog zakupnom sistemu lova ". Hrvatskoj i Slavoniji nije bilo premca Na izložbenom prostoru Hrvatske i Slavonije među pedesetak izlagača iz Hrvatskog zagorja, Slavonije, Podravine, Pokuplja, Gorskog kotara, Hrvatskog primor ja, Like i dr. "vladala je tolika utakmica dobrog materijala, da se teško bilo odlučiti za prvenstvo ove ili one glavne zbirke ". A tih je "zbirki " bilo toliko koliko i izlagača, njih preko 50, od Prvostolnog kaptola zagrebačkog, Hrvatskog društva za gajenje lova i ribarstva, Lovačkog društva "Brezovica" SisakLovačkog društva Bjelovar do znanih puškara braće Boro vn i k iz Zagreba, dr. MilovanaZori či ća i, nama pripadnicima "zelene bratovštine" najbližih, šumarnika Julija Bone la iz Đakova, Karmela pl. Zajca iz Zagreba i Pavla Witt m an na iz Komara, da nabrojim samo neke. Grof Josip Bombelles iz Opeke izložio je više odličnih rogova srnjaka, 2 lopatara i jelena te "prerijedak egzemplar orla-škanjca"2, ubijenog 1903. god. u okolici Zclcndvora. Kao povijesni raritet na izložbenom prostoru A. baruna Rukavine bilo je izloženo rogovlje jelena odstrijeljenog u okolici Bele u Hrvatskom zagorju oko godine 1800. Uz više rogovlja lopatara V pl. Vu che ti eh iz Martijanca izložio je rogove srnjaka stupnja "osamnaesterca" te dermopreparat "kapitalnog kurjaka iz Mošuna u Lici ". Zbirci jelenskog rogovlja Direkcije državnih dobara Belje nije bilo premca. Na njihovu izložbenom prostoru bile su izložene i kljove veprova, do tada rijetke lovačke trofeje u nas, zajedno sa "svlakom jednog kapitalnog vepra, koji je za života sigurno težio najmanje 300kg"(Slika 1). Slika 1. Na lovačkoj izložbi u Zagrebu 1925. godine po prvi su puta u nas izlagana krzna medvjeda te dermopreparati glava s kožom divljih svinja - veprova; izložbeni prostori Vuka pl. Vucheticha i Amona baruna Rukavine. Od umjetničkih predmeta spomenut ćemo namještaj jedne lovačke sobe, čiji su svi predmeti, stol, stolice i dr., pretežito izrađeni od otpalih grana jelena lopatara. Prema nekim saznanjima taj je skupocjeni lovački 1 Riječ je o riđem škanjeu (Buteo rufinus), danjoj ptiei grabljivici, riđe boje perja sa svjetlim prsima i glavom, ponešto većim, dužih krila i dužeg jednobojnog repa od običnog škanjca mišara (Buteobuteo). |