DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 9-10/2000 str. 91 <-- 91 --> PDF |
korisno, pogotovo za moje nekadašnje studente koji su imali mogućnosti da na terenu vide kako se izrađuje šumsko gospodarska osnova. Danas se sjećam tih lijepih dana, provedenih na području U. Š. Bjelovar. Ponosim se time da sam imao priliku upoznati našeg najstarijeg taksatora Hrvatske i koristiti njegova iskustva i znanja. Čestitam kolegi i prijatelju, poštenom čovjeku, odličnom šumaru Milanu Drndeliću sretan 90. rođendan. O njemu je Hrvatski šumarski životopisni leksikon u I. knjizi na str. 274 napisao ovo: "Drndelić Milan, (Golubovac, Divuša, Dvor na Uni, 23. X. 1911.), dipl. ing. šum., šumarski savjetnik. Sin Ilijin. Potječe iz seoske obitelji. Osnovnu je školu završio u Divuši 1922., a realnu gimnaziju u Osijeku 1938. g. Šumarstvo je studirao na Poljoprivredno-šumarskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Apsolvirao je škol. god. 1934-35., a diplomirao je 1935. g. IZ LOVSTVA Čim je apsolvirao zaposlio se kao procjenitelj šuma zemljišne zajednice sela Desinića. Poslije diplome odlazi na dužnost u poduzeće "Sipad" u Drvaru (BiH). Vojni rok odslužio je 1936. u Zemunu u školi za rezervne interdantske oficire, a zatim u Banja Luci. Nakon odsluženja vojnog roka dobiva u Direkciji šuma u Banja Luci mjesto šefa Odjela za uređivanje šuma, gdje ostaje do 1939. g. Iste godine položio je i stručni ispit u Beogradu. Tijekom rata bio je pozvan u domobransku vojsku, gdje se zadržao do 9. V. 1945. Nakon toga bio je nekoliko mjeseci u JNA u Bjelovaru. U rujnu 1945. g. postavljenje za upravitelja šuma u Direkciji šuma Bjelovar. Najduže je bio šef uređivanja šuma. Od 1961. g. u zvanju je savjetnika. G. 1945., nakon 4L g. aktivne službe, otišao u zasluženu mirovinu. Član je Šumarskog društva od 1939. g." Akademik Dušan Klepac 75. OBLJETNICA PRVE OPĆE LOVAČKE IZLOŽBE U ZAGREBU Godina 1925. jedna je od najznačajnijih godina u povijesti razvoja hrvatskog lovstva 20. stoljeća. Spoznavši da više ne može uspješno promicati interese lova i ribarstva u tadašnjoj Hrvatskoj i Slavoniji, Hrvatsko društvo za gajenje lova i ribarstva u Zagrebu (osnovano 1892) poduzima sve kako bi kod sve većeg broja lovaca, od kojih je njih samo manji broj učlanjen u Društvo1, "pobudilo veću volju za ovaj ponajbolji šport", kako bi stvorilo novu učinkovitiju organizaciju unutar koje bi se temeljitije i sveobuhvatnije nego do sada "raspravljala sva pitanja i zadaci lova i ribolova, uzgoja divljači i riba, lovnog i ribolovnog zakonodavstva ". A da bi se to postiglo, zakazavši predhodno "konferenciju delegata svih lovačkih društava u Hrvatskoj i Slavoniji ", Društvo organizira Prvu opću lovačku izložbu u Zagrebu, koja je, kako će to ustvrditi kr. šum. nadsavjetnik Ivo Ceović , "bila samo vabac lovcima " da dođu u Zagreb, i da kao delegati svojih lovačkih društava budu nazočni radu konferencije. 1 U Zagrebu je u to vrijeme (1925) već bilo oko tisuću lovaca i ribiča, a u Hrvatskoj i Slavoniji nekoliko tisuća. Istodobno u Hrvatskom društvu za gajenje lova i ribarstva, jedinom te vrste u Hrvatskoj, bilo je učlanjeno samo 600 lovaca. 4000 izložaka u dvorani Zagrebačkog Zbora Nakon uspješne organizacije četiriju svojih "izložbi rogovlja i lovačkih trofeja" u razdoblju od 1899. do 1907. god., Hrvatsko društvo za gajenje lova i ribarstva ovu petu po redu lovačku izložbu organizira u suradnji sa Zagrebačkim Zborom, preteču današnjeg Zagrebačkog Velesajma. Izložba je bila postavljena u "velikoj industrijskoj palači " na početku Savske ulice, a bila je otvorena od 8. do 20. rujna 1925. Impresioniran majstorskom postavom samih eksponata znanih preparatora braće Ivana i Pavla A11 i n g e ra, nastojanjima organizatora da prikaže "stanje, napredak i važnost lova u cijeloj državi ", a nadasve s gotovo 4000 izložaka, od kojih je na službene lovačke trofeje otpalo preko polovice, tadašnji ministar trgovine i industrije dr. Ivan Kraj ač, kojem je pripala čast da izložbu proglasi otvorenom, u svom je istupu prikazao značenje lova kao značajne gospodarske grane, a samoj manifestaciji podario epitet "prve i najveće lovačke izložbe u državi". "Svojim vanrednim kolekcijama trofeja i plastičnih preparata divljači te statističkim tabelarnim prikazima, kartogramima i diagramima, nadalje izlošcima iz |
ŠUMARSKI LIST 9-10/2000 str. 92 <-- 92 --> PDF |
lovnoga obrta i industrije, ona nam je dala jedinstveni pogled na sve, stoje u vezi sa racionalnim uređenjem lovišta i uzgojem divljači, a tako i sa lovstvom u najširem smislu riječi. Donoseći podjedno sliku lovne jaune u našoj državi, koja je sa obilja divljači i uzornih lovišta na glasu, ona je, pored privredne svrhe lova i lovstva, imala i svoju eminentnu naučnu svrhu. Bilo je u toj našoj lovačkoj izložbi, koja bi doista služila na čast i najvećem narodu svijeta, mnogo dragocjenih izložaka, napose je bilo medju trofejama i dermatoplastičnim preparatima curiosa i unica, koja mogu da posluže kao predmeti studija znatnih naučnih problema... Može da se sigurno ustvrdi, da seje u malo kojoj izložbi ove vrste našlo na okupu toliko mnoštvo vanrednih, rijetkih i dragocjenih izložaka; i u tom eto idealnom naučnom momentu ležala je dominantna vrijednost naše zagrebačke izložbe " (M. H i rt z, 1925.). Dok su lovačke trofeje mahom izlagali pojedinci, ugledni lovci i lovozakupnici, glavnina dcrmoplastičkih preparata divljači i ptica potjecala je iz muzeja tadašnjeg Šumarskog udruženja u Zagrebu (pravni slijednik Hrvatsko šumarsko društvo), dok je manji dio posuđen od Društva za zaštitu divljači na Marjanu iz Splita, Sreskog lovačkog udruženja iz Nove Gradiške i dr. Uz veliku dioramu koja je zauzimala središnje mjesto dvorane okolo naokolo u posebnim izložbenim odjelcima, razvrstane po geografskim regijama, izložene su bile lovačke trofeje, lovačko oružje, umjetničke slike i predmeti, a na galerijama proizvodi obrta i industrije namijenjeni lovu i lovcima. Na izložbi je bio prikazan i "pradavni lov u našoj državi ", kojega su vjerno dočaravali izlošci geološko-paleontološkog odjeljenja tadašnjeg Narodnog muzeja u Zagrebu. Kako su uz Hrvatsku i Slavoniju te Dalmaciju, na izložbi sudjelovale Slovenija, Bosna i Hercegovina, Vojvodina i Srbija, to je, dakako, ovo bila prva lovačka izložba novo ustanovljene Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca (1918-1929). Vezano uz sudjelovanje na izložbi, valja odmah istaći da Crna Gora nije bila zastupljena ni s jednim izloškom, dok pak zbirka iz Srbije niji bila ni spomena vrijedna, a budući daje "sadržavala samo nekoliko prinosa, kao dokaz, od koje je ogromne štete slobodni lov, kakav jošte danas postoji u tom dijelu naše zemlje". Nasuprot tomu isticala se Dalmacija, tretirana kao posebna geografska regija sa svojim posebnim lovnim zakonodavstvom, zastupana po već spomenutom Društvu za zaštitu divljači na Marjanu iz Splita, koje je "postigavši velik napredak u povećanju broja divljači u krševitom primorskom kraju pružilo neoborive dokaze u prilog zakupnom sistemu lova ". Hrvatskoj i Slavoniji nije bilo premca Na izložbenom prostoru Hrvatske i Slavonije među pedesetak izlagača iz Hrvatskog zagorja, Slavonije, Podravine, Pokuplja, Gorskog kotara, Hrvatskog primor ja, Like i dr. "vladala je tolika utakmica dobrog materijala, da se teško bilo odlučiti za prvenstvo ove ili one glavne zbirke ". A tih je "zbirki " bilo toliko koliko i izlagača, njih preko 50, od Prvostolnog kaptola zagrebačkog, Hrvatskog društva za gajenje lova i ribarstva, Lovačkog društva "Brezovica" SisakLovačkog društva Bjelovar do znanih puškara braće Boro vn i k iz Zagreba, dr. MilovanaZori či ća i, nama pripadnicima "zelene bratovštine" najbližih, šumarnika Julija Bone la iz Đakova, Karmela pl. Zajca iz Zagreba i Pavla Witt m an na iz Komara, da nabrojim samo neke. Grof Josip Bombelles iz Opeke izložio je više odličnih rogova srnjaka, 2 lopatara i jelena te "prerijedak egzemplar orla-škanjca"2, ubijenog 1903. god. u okolici Zclcndvora. Kao povijesni raritet na izložbenom prostoru A. baruna Rukavine bilo je izloženo rogovlje jelena odstrijeljenog u okolici Bele u Hrvatskom zagorju oko godine 1800. Uz više rogovlja lopatara V pl. Vu che ti eh iz Martijanca izložio je rogove srnjaka stupnja "osamnaesterca" te dermopreparat "kapitalnog kurjaka iz Mošuna u Lici ". Zbirci jelenskog rogovlja Direkcije državnih dobara Belje nije bilo premca. Na njihovu izložbenom prostoru bile su izložene i kljove veprova, do tada rijetke lovačke trofeje u nas, zajedno sa "svlakom jednog kapitalnog vepra, koji je za života sigurno težio najmanje 300kg"(Slika 1). Slika 1. Na lovačkoj izložbi u Zagrebu 1925. godine po prvi su puta u nas izlagana krzna medvjeda te dermopreparati glava s kožom divljih svinja - veprova; izložbeni prostori Vuka pl. Vucheticha i Amona baruna Rukavine. Od umjetničkih predmeta spomenut ćemo namještaj jedne lovačke sobe, čiji su svi predmeti, stol, stolice i dr., pretežito izrađeni od otpalih grana jelena lopatara. Prema nekim saznanjima taj je skupocjeni lovački 1 Riječ je o riđem škanjeu (Buteo rufinus), danjoj ptiei grabljivici, riđe boje perja sa svjetlim prsima i glavom, ponešto većim, dužih krila i dužeg jednobojnog repa od običnog škanjca mišara (Buteobuteo). |
ŠUMARSKI LIST 9-10/2000 str. 93 <-- 93 --> PDF |
namještaj, nekad u vlasništvu austrijskog nadvojvode Friedricha, i danas u fukciji i čuva se u Samoboru. U toj sobi visjelo je na zidu trofejno najjače rogovlje zagrebačke izložbe teško 18,5 kg, kojem se nažalost nije znalo ni porijeklo, ni godina sticanja, kao ni ime sretnog lovca odstrelitelja. Prema ocjeni meritornih stručnjaka, zabilježitće M. Hirtz, nedvojbeno je da se radilo o tipičnom primjerku običnog (velejjelena, koje ima "samo jednog takmaca, a to je poznati Moricburški jelen ", ravno 19 kg teškog rogovlja s čelenkom. Od velikog broja rogova srnjaka (na cijeloj izložbi bilo ih je točno 1715!), "koji su zasjenjivali raritete i kapitalce ", na izložbenom prostoru Hrvatske i Slavonije isticali su se "srnci" iz Đakova, Šestina, Opeke, Delnica..., od kojih je "najljepšeg, najkrupnijeg i najtežeg" izložio Josip Lončarić iz Skrada. Na izložbi u Zagrebu Sloveniju je, uz nekoliko samostalnih izlagača, zastupalo Slovensko lovsko društvo iz Ljubljane, u čijoj su zbirci poglavito dominirale kuke divokoza, u kolekcijama braće Tavča r i Janeza Ra b i č a. Određeno zanimanje pobudili su rogovi alpskog kozoroga iz lovišta Sv. Ana, odstrjel K. baruna Born e iz Sv. Katarine kod Tržiča, jedini do tada lokalitet u državi gdje je uspješno naseljen ovaj krupan šupljorožac´ (Slika 2) Slika 2. Uz rogove divokoza u zbirci Slovenskog lovskog društva iz Ljubljane našli su se i rogovi alpskog kozoroga iz Begunjščice. ´ Kolonija alpskog kozoroga (Capra ibex) na Bcgunjščici nastala je u razdoblju od 1890. do 1896. godine, kad je tadašnji vlasnik lovišta, Julius Born, unio kozoroge nabavljene u Italiji i Švicarskoj. Od desetak izlagača iz Bosne i Hercegovine isticale su se kolekcije trofeja Alfreda pl. Makanc a iz Travnika i znanog lovačkog pisca Milana Knežević a iz Teslica. Medu mnoštvom rogova srnjaka te kuka divokoza s Prenja i Čvrsnice, pozornost posjetitelja plijenili su dermopreparati "više tamnih i posve crnih medvjeda ijedan vuk zlatan ", zbirke skupocjenog starog bosanskog oružja, mramorova s bogumilskih stečaka i dr. Kao pravi raritet slovili su tu izloženi rogovi jednog srnjaka, kojemu je na lijevoj grani, na zrnom ozlijeđenoj grani rogaubastu, formirana zdjelica! Napunivši je zemljom (pri čišćenju roga) u nju je dospjelo sjeme neke biljke "koja je u zdjelici proklija/a i izrasla, pa je srnac s tom rijetkom troje/om i njenim neobičnim zelenim ukrasom tako i ubijen ". Izlagači iz Vojvodine nastupili su pod okriljem u njih već ustanovljenog Saveza lovačkih udruženja za Vojvodinu, a uz trofeje jelenske i srneće divljači izloženo je bilo više rijetkih vrsta ptica vodenih staništa, poput utve (Tadorna tadorna), velike guskolike divlje patke, patke gogoljice (Netta rufina) ili "tripolske vrste patke", čiji se mužjak ističe crvenim nogama i kljunom i dr. Vrednovanje trofeja prije CIC-ovih formula Zahvaljujući podacima Statističkog ureda u Zagrebu, na izložbi su u obliku tablica i grafikona predstavljeni "iskazi ubijene divljači i zvjeradi" u pojedinim gospoštijama i lovačkim udruženjima (društvima) i u županijama. Sto se potonjih tiče u razdoblju od 1901. do 1910. god. "može se razabrati veliko bogatstvo lova u županijama varaždinskoj i virovitičkoj, a jedno siromaštvo u županijama modruškoj i ličkoj". U cjelini, primijećena je tendencija porasta odstrijeljene divljači sve do početka Prvog svjetskog rata 1914. god., kada je zabilježen nagli pad, da bi od 1919. god. ulov ponovno stao rasti. Interesantno je pripomenuti da su prikazi "Statistike lova" autora đr. Rudolfa S ignj ara , ravnatelja Statističkog ureda Zagreb, nakon izložbe pohranjeni u muzej Šumarskog udruženja (HŠD). Po uzoru na svoju Prvu družtvenu izložbu rogovlja i lovačkih trofeja iz 1899. god.4 i Prva opća lovačka izložba u Zagrebu imala je svoju "porotu ", prosudbeno povjerenstvo, koje je na temelju vlastitih normi, naputaka i mjerila za ocjenjivanje i vrednovanje trofeja, punih 12 godina prije donošenja službenih međunarodnih CIC formula, uspješno obavila taj nimalo lak, golem i neza 1 Frković, A. (1999): 100. obljetnica Prve družtvcne izložbe rogovlja i lovačkih trofeja u Zagrebu. Šumarski list 9-10, s. 492-494. |
ŠUMARSKI LIST 9-10/2000 str. 94 <-- 94 --> PDF |
hvalan posao. Ocjenjivanje i nagrađivanje preko 2000 rogova srnjaka, jelena, lopatara, divokoza i muflona te kljova veprova povjereno je 15-članoj "poroti", medu kojoj je njih 7 bilo iz redova šumarskih stručnjaka. Evo njihovih imena: šumarnik Julije Bönel (Đakovo), Milan Knežević (Teslić, BiH), šum. savjetnik Koloman Mah r (Belje), šumarnik Koloman Scha l 1er (Belje), šumarnik Rikard Schmidinge r (Zelendvor), šum. upravitelj Fran Sonnbichle r (Tržič) i šum. nadsavjetnik Z. Zierenfeld (Ljubljana). Ukupno je nagrađeno 245 ( 12 %) trofeja, od kojih je njih 88 (36%) osvojilo zlatna odličja, 101 (41 %) srebr na i 56 (23 %) brončana odličja. Najviše je nagrađeno trofeja na izložbenom prostoru Hrvatske i Slavonije, koja je "regija" kao domaćin izložbe i izložila daleko najveći broj trofeja. Smatrajući krupnoću i težinu rogovlja najvažnijim elementima pri mjerenju i ocjenjivanju, zlatnom izložbenom medaljom nagrađeno je ukupno 20 najboljih jelenskih trofeja (Slika 3). Od tog broja rogovlje dvaju jelena težilo je 9 i više kilograma, a rogovlje 6 jelena 8 i više kilograma. Tri zlatne nagrade dodijeljene su i jelenima iz ograđenih lovišta ("zvjerinjaka"), stečenim u Novom Marofu, Opekama i Sv. Katarini kod Tržiča. Slika 3. Deset trofejno najjačih jelena na izložbi u Zagrebu 1925. god. Kod ocjenjivanja "porota" je smatrala odlučuju ćim za nagrađivanje krupnoću i težinu rogovlja. Formula za ocjenjivanje jelenskih rogova, koju je usvojila "porota", više je nalikovala M era novoj formuli" nego današnjoj međunarodnoj CIC formuli. Polovici zbira duljine grana rogova valjalo je pribrojiti dvostruki opseg vijenca, dvostruki opseg grana rogova ispod srednjaka, dvostruki opseg grana rogova u sredini između srednjaka i krune, broj parožaka, sadašnju težinu rogova i konačno točke za ljepotu, kojih je ukupno bilo predviđeno 10 (kruna se maksimalno vrednovala s dvije točke!). 5 Prema formuli grofa Johanna Merana iz 1895.god. kao osnovne mjere za ocjenjivanje rogovlja jelena običnog uzimala se dužina i debljina grana rogova iznad nadočnjaka i ispod krune, mjereno na najdebljim mjestima. Kao posebnost ove, kao i svih dosadašnjih lovačkih izložbi koje je organiziralo Hrvatsko društvo za gajenje lova i ribarstva, bilo je nepisano pravilo po kojem "porota" nije smjela vrednovati trofeje "za koje se nije znalo, tko je dotičnog jelena ubio ili za koje se znalo da potiče od jelena ubijenog po zvjerokradici". Robujući tom pravilu na izložbi u Zagrebu 1925.god. nije ocijenjeno ni nagrađeno "najkrupnije, najteže i najljepše rogovlje "jelena 14-erca iz lovišta Međustrugovi U. Co rone n i-a iz 1920. (Slika 4). Da se uvjerimo o kakvom je zaista moćnoj trofeji riječ, donosimo mjere rogovlja tog jelena s mjerama rogovlja jelena prvaka Izložbe hrvatskog lovstva iz 1992. god. (Ž. M i tro vi ć, Bilogora, 242,341.) i rogovlja novog nacionalnog prvaka iz 1999. god. (I. Todorić , Garjcvica, 250,86 t.) (Tablica 1 ). |
ŠUMARSKI LIST 9-10/2000 str. 95 <-- 95 --> PDF |
Slika 4. Kapitalni jelen "četrnaesterac" iz lovišta Mcdustrugovi, odstrjcl iz 1920.god. U suhom stanju i na kratkoj čelenci rogovlje je težilo 11,25 kg. Izloženo izvan službene konkurencije. Tablica 1. Mjere rogovlja jelena običnog (u em) iz Međustrugova (I), Bilogore (II) i Garjevice (III) utvrđene na lovačkim izložbama u Zagrebu 1925., Zagrebu 1996. i Kamenici 1999. godine I II 111 Dužina grane rogovlja lijeve 109 117 121 desne III 116 121 Dužina nadočnjaka lijevog 35 39 48 desnog 38 43 43 Dužina srednjaka lijevog 51 47 56 desnog 53 47 56 Opseg vijenca lijevog 29 29 29 desnog 30 29 29 Donji opseg grane lijeve 17 19 18 desne 17 18 18 Gornji opseg grane lijeve 20 17 16 desne 20 17 17 Težina rogovlja -12.25 11,70 12,89 Raspon rogova -111(3) 84(2) 115(3) Broj parožaka -14 18 21 U jelena lopatara uz dužinu grana rogova i težinu od važnosti je pri vrednovanju izgleda bila dužina i širina lopate. Zlatnu izložbenu medalju osvojilo je tako rogovlje lopatara iz zvjerinjaka Novi Marof grofa J. Bombellesa, čije su lopate mjerile u dužinu 76,5 cm i širinu 16,0 cm. Rogova srnjaka, kako rekosmo, bilo je najviše na izložbi, "golemi bedast suvišnog običnog materijala", zbog kojeg su i dobro postavljena načela vrednovanja dovedeni u pitanje. Zlatnim kolajnama, uz već spomenutog srnjaka J. Lončarića iz Skrada, nagrađeni su "srnci ", u kolekcijama izlagatelja J. Palm e (Ljubljana), A. pl. Makanc a (Sarajevo), M. Kneževića (Teslić), I. baruna Ožegović a (Bela), J. Bönela (Đakovo), K. pl. Zajca (Zagreb), S. Schneller a (Dobra), D. Czernitzkya (Delnice), M. Kulmera (Šestine), J. Bombellesa (Opeke) i dr. Kod kuka divokoza koristila se modificirana njemačko- austrijska formula koja je uzimala sve mjere kao i postojeća CIC-formula, ali bez upotrebe koeficijenta. Umjesto utvrđivanja opsega jače kuke i množenjem istog s konstantom 4 prosudbeno povjerenstvo zagrebačke izložbe mjerilo je opsege obaju kuka, a njihov prosjek uzimala dvostruko. Dvostruko je uzeta i visina rogova. Zlatnim izložbenim kolajnama nagrađivane su kuke s ocjenom od preko 115 točaka, srebrnim od 110 do 115 i brončanim od 100 do 110 točaka. Po tim kriterijima ukupno je dodijeljeno 8 zlatnih, 10 srebrnih i 15 brončanih medalja, a dobili su ih mahom slovenski izlagači. Nažalost, uz samo nekoliko rogova divokoza iz Hrvatske šumarnika K. pl. Zajca posve su izostale trofeje ove divljači s Velebita (gdje je u to vrijeme divokoza s te planine posve istrjebljena). Kako je ocjenjivano ono malo prispjelih rogova muflona, koje su izložili M. Kühner, P. Wittmann i V. Vuchetich, ostaje nepoznanica. Činjenica je daje zlatna kolajna pripala grofu Kulmeru za muflona čiji su rogovi "sve do očiju kao spužalina bilipovijeni ". U divljih svinja - veprova, lovačkom trofejom smatrane su kljove ali i dermopreparati glave s kljovama! Pri ocjenjivanju kljova mjerena je dužina i širina jačeg sjekača. Brusači nisu uzimani u obzir. Zlatna odličja dodjeljivana su kljovama sa dužinom sjekača od 23 cm naviše, srebrna od 21 do 23, i brončana sjekačima od 19 do 21 cm dužine. Ukupno su dodijeljene 4 zlatne, 3 srebrne i 3 brončane medalje. Dermopreparati glave veprova ocijenjeni su tako daje mjerena duljina od oka do vrha njuške i od uha do vrha njuške, pri čemu je jakost kljova uzeta samo djelomično u razmatranje. Zlatnu kolajnu dobio je kapitalni vepar iz Belja šumarnika K. Schallera. Osnivanje Saveza lovačkih društava za Hrvatsku i Slavoniju Zagrebačka lovačka izložba iz 1925. god. "koja je svojom ljepotom i bogatstvom prekrasnih trofeja zapanjila ne samo domaće, već i strane lovce ... koja je zorno pokazala kakovo bogatstvo lova leži u našoj državi " postigla je i svoj drugi cilj. Na sam dan otvorenja izložbe 8. rujna 1925. u Zagreb su pristigli delegati 22 lovačka društva iz Hrvatske i Slavonije, održavši svoju dugo pripremanu konferenciju na kojoj su razmotrili samo jedno pitanje: da lije bolje da se svi lovci začlane u današnje Hrvatsko društvo za gajenje lova i ribarstva, ili da se osnuje nova organizacija u koju bi unišla sva |
ŠUMARSKI LIST 9-10/2000 str. 96 <-- 96 --> PDF |
udruženja uključujući i samo Društvo iz Gajeve 6? Pribiti službeni predstavnik lovaca Hrvatske i Slavonije, iz hvaćen je posljednji prijedlog i tako gotovo aklamacičega pak proizlazi da današnji pravni slijednik Hrvatski jom (samo dva delegata su bila protiv) dato zeleno svjelovački savez djelujući pod raznim imenima, "većpretlo osnivanju nove organizacije koja će djelovati pod ma upravnoj podjeli zemlje", djeluje od 1925. godine imenom Savez lovačkih društava za Hrvatsku i Slato jest punih 75 godina. Bilo bi stoga mudro i za očekivoniju. Na temelju tog zaključka 10. prosinca 1925. vati da, kada to nismo učinili ranije, da se pri ovogodiodržana je glavna skupština delegata svih lovačkih drušnjem obilježavanju 75. "rođendana" saveza donese štava na kojoj su prihvaćena pravila i izabrana glavna odluka, da se danom osnutka Saveza lovačkih društava uprava saveza. Ovim činom već premoreno hrvatsko za Hrvatsku i Slavoniju 10. prosinca obilježava Dan Društvo za gajenje lova i ribarstva prestaje i formalno Hrvatskog lovačkog saveza. LITERATURA: Čeov i ć, I. (1925): Organizacija lovaca. Lovački vjes- J. (1953): Rijedak jubilej. Lovački vjesnik 6, nik 8-9, s. 225-234. 139-140. Ceović , I. (1925): Osnutak Saveza lovačkih društava Jagić , R. (1953): Hrvatsko društvo za gajenje lova i za Hrvatsku i Slavoniju. Lovački vjesnik 10-12, ribarstva. Lovački vjesnik 7-8, s. 150-157. s. 254-255. Starzy k, A. (1962): Osamdesetgodišnjica Hrvatskog Frković , A. (1989): Lovačke izložbe u Hrvatskoj i društva za gajenje lova i ribarstva. Lovački vjesJugoslaviji. U: Lovačke trofeje-obrada, ocjenjinik 8-9, s. 185-189. vanje, vrednovanje. LSH Zagreb, s. 110-123. Hirtz , M. (1925): Lovačka izložba u Zagrebu (8. IX Alojzije Frković do 20. IX 1925.). Lovački vjesnik 10-12, s. 298-218. ERRATA CORRIGE U članku N. Potočić, I. Seletković: STANJE OŠTEĆENOSTI ŠUMA U REPUBLICI HRVATSKOJ 1998. GODINE, tiskanom u Šumarskom listu br. 1 -2/2000. str. 51-56, u tekstu na str. 54 potkrala se greška, pa ispravan tekst glasi: Dok je kod obične jele oštećenost u Hrvatskoj procjenjena višom (a ne nižom kao što je greškom napisano) U broju 5-6/2000. u članku: TRENDOVI DJELOVANJA PREKOGRANIČNOG ONEČIŠĆENJA ZRAKA, autora Gračana, J., na str. 303, redak 13 Sažetka, umjesto (Prpić, Glavač, Koenies, 1985) i na str. 311 drugi stupac, prvi redak, umjesto Prpić, B., Glavač, V, Koenies, H., 1987. treba pisati (Glavač, Koenies, Prpić, 1985) i Glavač, V., Koenies, H., Prpić, B„ 1987. Molimo čitatelje da uvaže ove ispravke. |