DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 9-10/2000 str. 91     <-- 91 -->        PDF

korisno, pogotovo za moje nekadašnje studente koji su
imali mogućnosti da na terenu vide kako se izrađuje
šumsko gospodarska osnova. Danas se sjećam tih lijepih
dana, provedenih na području U. Š. Bjelovar. Ponosim
se time da sam imao priliku upoznati našeg najstarijeg
taksatora Hrvatske i koristiti njegova iskustva i
znanja.


Čestitam kolegi i prijatelju, poštenom čovjeku,
odličnom šumaru Milanu Drndeliću sretan 90. rođendan.


O njemu je Hrvatski šumarski životopisni leksikon
u I. knjizi na str. 274 napisao ovo:
"Drndelić Milan, (Golubovac, Divuša, Dvor na Uni,


23. X. 1911.), dipl. ing. šum., šumarski savjetnik.
Sin Ilijin. Potječe iz seoske obitelji. Osnovnu je školu
završio u Divuši 1922., a realnu gimnaziju u Osijeku
1938. g.
Šumarstvo je studirao na Poljoprivredno-šumarskom
fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Apsolvirao je
škol. god. 1934-35., a diplomirao je 1935. g.


IZ LOVSTVA


Čim je apsolvirao zaposlio se kao procjenitelj šuma
zemljišne zajednice sela Desinića. Poslije diplome odlazi
na dužnost u poduzeće "Sipad" u Drvaru (BiH).


Vojni rok odslužio je 1936. u Zemunu u školi za rezervne
interdantske oficire, a zatim u Banja Luci. Nakon
odsluženja vojnog roka dobiva u Direkciji šuma u
Banja Luci mjesto šefa Odjela za uređivanje šuma, gdje
ostaje do 1939. g. Iste godine položio je i stručni ispit u
Beogradu.


Tijekom rata bio je pozvan u domobransku vojsku,
gdje se zadržao do 9. V. 1945. Nakon toga bio je nekoliko
mjeseci u JNA u Bjelovaru. U rujnu 1945. g. postavljenje
za upravitelja šuma u Direkciji šuma Bjelovar.
Najduže je bio šef uređivanja šuma. Od 1961. g. u
zvanju je savjetnika.


G. 1945., nakon 4L g. aktivne službe, otišao u zasluženu
mirovinu.
Član je Šumarskog društva od 1939. g."


Akademik Dušan Klepac


75. OBLJETNICA PRVE OPĆE LOVAČKE IZLOŽBE U ZAGREBU
Godina 1925. jedna je od najznačajnijih godina u
povijesti razvoja hrvatskog lovstva 20. stoljeća. Spoznavši
da više ne može uspješno promicati interese lova
i ribarstva u tadašnjoj Hrvatskoj i Slavoniji, Hrvatsko
društvo za gajenje lova i ribarstva u Zagrebu (osnovano
1892) poduzima sve kako bi kod sve većeg broja
lovaca, od kojih je njih samo manji broj učlanjen u Društvo1,
"pobudilo veću volju za ovaj ponajbolji šport",
kako bi stvorilo novu učinkovitiju organizaciju unutar
koje bi se temeljitije i sveobuhvatnije nego do sada


"raspravljala sva pitanja i zadaci lova i ribolova, uzgoja
divljači i riba, lovnog i ribolovnog zakonodavstva
". A da bi se to postiglo, zakazavši predhodno "konferenciju
delegata svih lovačkih društava u Hrvatskoj i
Slavoniji ", Društvo organizira Prvu opću lovačku izložbu
u Zagrebu, koja je, kako će to ustvrditi kr. šum.
nadsavjetnik Ivo Ceović , "bila samo vabac lovcima
" da dođu u Zagreb, i da kao delegati svojih lovačkih
društava budu nazočni radu konferencije.


1 U Zagrebu je u to vrijeme (1925) već bilo oko tisuću lovaca i
ribiča, a u Hrvatskoj i Slavoniji nekoliko tisuća. Istodobno u
Hrvatskom društvu za gajenje lova i ribarstva, jedinom te vrste u
Hrvatskoj, bilo je učlanjeno samo 600 lovaca.


4000 izložaka u dvorani Zagrebačkog Zbora


Nakon uspješne organizacije četiriju svojih "izložbi
rogovlja i lovačkih trofeja" u razdoblju od 1899. do
1907. god., Hrvatsko društvo za gajenje lova i ribarstva
ovu petu po redu lovačku izložbu organizira u suradnji
sa Zagrebačkim Zborom, preteču današnjeg Zagrebačkog
Velesajma. Izložba je bila postavljena u "velikoj
industrijskoj palači " na početku Savske ulice, a bila je
otvorena od 8. do 20. rujna 1925.


Impresioniran majstorskom postavom samih eksponata
znanih preparatora braće Ivana i Pavla A11 i n g e ra,
nastojanjima organizatora da prikaže "stanje, napredak
i važnost lova u cijeloj državi ", a nadasve s gotovo
4000 izložaka, od kojih je na službene lovačke trofeje
otpalo preko polovice, tadašnji ministar trgovine i
industrije dr. Ivan Kraj ač, kojem je pripala čast da izložbu
proglasi otvorenom, u svom je istupu prikazao
značenje lova kao značajne gospodarske grane, a samoj
manifestaciji podario epitet "prve i najveće lovačke izložbe
u državi".


"Svojim vanrednim kolekcijama trofeja i plastičnih
preparata divljači te statističkim tabelarnim prikazima,
kartogramima i diagramima, nadalje izlošcima iz




ŠUMARSKI LIST 9-10/2000 str. 92     <-- 92 -->        PDF

lovnoga obrta i industrije, ona nam je dala jedinstveni
pogled na sve, stoje u vezi sa racionalnim uređenjem
lovišta i uzgojem divljači, a tako i sa lovstvom u najširem
smislu riječi. Donoseći podjedno sliku lovne jaune
u našoj državi, koja je sa obilja divljači i uzornih lovišta
na glasu, ona je, pored privredne svrhe lova i lovstva,
imala i svoju eminentnu naučnu svrhu. Bilo je u toj
našoj lovačkoj izložbi, koja bi doista služila na čast i
najvećem narodu svijeta, mnogo dragocjenih izložaka,
napose je bilo medju trofejama i dermatoplastičnim
preparatima curiosa i unica, koja mogu da posluže kao
predmeti studija znatnih naučnih problema... Može da
se sigurno ustvrdi, da seje u malo kojoj izložbi ove vrste
našlo na okupu toliko mnoštvo vanrednih, rijetkih i
dragocjenih izložaka; i u tom eto idealnom naučnom
momentu ležala je dominantna vrijednost naše zagrebačke
izložbe " (M. H i rt z, 1925.).


Dok su lovačke trofeje mahom izlagali pojedinci,
ugledni lovci i lovozakupnici, glavnina dcrmoplastičkih
preparata divljači i ptica potjecala je iz muzeja tadašnjeg
Šumarskog udruženja u Zagrebu (pravni slijednik
Hrvatsko šumarsko društvo), dok je manji dio posuđen
od Društva za zaštitu divljači na Marjanu iz Splita,
Sreskog lovačkog udruženja iz Nove Gradiške i dr.


Uz veliku dioramu koja je zauzimala središnje mjesto
dvorane okolo naokolo u posebnim izložbenim odjelcima,
razvrstane po geografskim regijama, izložene
su bile lovačke trofeje, lovačko oružje, umjetničke slike
i predmeti, a na galerijama proizvodi obrta i industrije
namijenjeni lovu i lovcima. Na izložbi je bio prikazan
i "pradavni lov u našoj državi ", kojega su vjerno
dočaravali izlošci geološko-paleontološkog odjeljenja
tadašnjeg Narodnog muzeja u Zagrebu.


Kako su uz Hrvatsku i Slavoniju te Dalmaciju, na
izložbi sudjelovale Slovenija, Bosna i Hercegovina,
Vojvodina i Srbija, to je, dakako, ovo bila prva lovačka
izložba novo ustanovljene Kraljevine Srba, Hrvata i
Slovenaca (1918-1929). Vezano uz sudjelovanje na izložbi,
valja odmah istaći da Crna Gora nije bila zastupljena
ni s jednim izloškom, dok pak zbirka iz Srbije niji
bila ni spomena vrijedna, a budući daje "sadržavala
samo nekoliko prinosa, kao dokaz, od koje je ogromne
štete slobodni lov, kakav jošte danas postoji u tom dijelu
naše zemlje". Nasuprot tomu isticala se Dalmacija,
tretirana kao posebna geografska regija sa svojim posebnim
lovnim zakonodavstvom, zastupana po već spomenutom
Društvu za zaštitu divljači na Marjanu iz
Splita, koje je "postigavši velik napredak u povećanju
broja divljači u krševitom primorskom kraju pružilo
neoborive dokaze u prilog zakupnom sistemu lova ".


Hrvatskoj i Slavoniji nije bilo premca
Na izložbenom prostoru Hrvatske i Slavonije među
pedesetak izlagača iz Hrvatskog zagorja, Slavonije, Podravine,
Pokuplja, Gorskog kotara, Hrvatskog primor


ja, Like i dr. "vladala je tolika utakmica dobrog materijala,
da se teško bilo odlučiti za prvenstvo ove ili one
glavne zbirke ". A tih je "zbirki " bilo toliko koliko i izlagača,
njih preko 50, od Prvostolnog kaptola
zagrebačkog, Hrvatskog društva za gajenje lova i ribarstva,
Lovačkog društva "Brezovica" SisakLovačkog društva Bjelovar do znanih puškara braće
Boro vn i k iz Zagreba, dr. MilovanaZori či ća i, nama
pripadnicima "zelene bratovštine" najbližih,
šumarnika Julija Bone la iz Đakova, Karmela pl.
Zajca iz Zagreba i Pavla Witt m an na iz Komara,
da nabrojim samo neke.


Grof Josip Bombelles iz Opeke izložio je više
odličnih rogova srnjaka, 2 lopatara i jelena te "prerijedak
egzemplar orla-škanjca"2, ubijenog 1903. god. u
okolici Zclcndvora. Kao povijesni raritet na izložbenom
prostoru A. baruna Rukavine bilo je izloženo
rogovlje jelena odstrijeljenog u okolici Bele u Hrvatskom
zagorju oko godine 1800. Uz više rogovlja lopatara
V pl. Vu che ti eh iz Martijanca izložio je rogove
srnjaka stupnja "osamnaesterca" te dermopreparat
"kapitalnog kurjaka iz Mošuna u Lici ".


Zbirci jelenskog rogovlja Direkcije državnih dobara
Belje nije bilo premca. Na njihovu izložbenom prostoru
bile su izložene i kljove veprova, do tada rijetke lovačke
trofeje u nas, zajedno sa "svlakom jednog kapitalnog
vepra, koji je za života sigurno težio najmanje
300kg"(Slika 1).


Slika 1. Na lovačkoj izložbi u Zagrebu 1925. godine po prvi su puta
u nas izlagana krzna medvjeda te dermopreparati glava s
kožom divljih svinja - veprova; izložbeni prostori Vuka pl.
Vucheticha i Amona baruna Rukavine.


Od umjetničkih predmeta spomenut ćemo namještaj
jedne lovačke sobe, čiji su svi predmeti, stol, stolice
i dr., pretežito izrađeni od otpalih grana jelena lopatara.
Prema nekim saznanjima taj je skupocjeni lovački


1 Riječ je o riđem škanjeu (Buteo rufinus), danjoj ptiei grabljivici,
riđe boje perja sa svjetlim prsima i glavom, ponešto većim, dužih
krila i dužeg jednobojnog repa od običnog škanjca mišara (Buteobuteo).




ŠUMARSKI LIST 9-10/2000 str. 93     <-- 93 -->        PDF

namještaj, nekad u vlasništvu austrijskog nadvojvode
Friedricha, i danas u fukciji i čuva se u Samoboru. U toj
sobi visjelo je na zidu trofejno najjače rogovlje zagrebačke
izložbe teško 18,5 kg, kojem se nažalost nije
znalo ni porijeklo, ni godina sticanja, kao ni ime sretnog
lovca odstrelitelja. Prema ocjeni meritornih stručnjaka,
zabilježitće M. Hirtz, nedvojbeno je da se radilo


o tipičnom primjerku običnog (velejjelena, koje ima
"samo jednog takmaca, a to je poznati Moricburški jelen
", ravno 19 kg teškog rogovlja s čelenkom.


Od velikog broja rogova srnjaka (na cijeloj izložbi
bilo ih je točno 1715!), "koji su zasjenjivali raritete i
kapitalce ", na izložbenom prostoru Hrvatske i Slavonije
isticali su se "srnci" iz Đakova, Šestina, Opeke,
Delnica..., od kojih je "najljepšeg, najkrupnijeg i najtežeg"
izložio Josip Lončarić iz Skrada.


Na izložbi u Zagrebu Sloveniju je, uz nekoliko samostalnih
izlagača, zastupalo Slovensko lovsko društvo
iz Ljubljane, u čijoj su zbirci poglavito dominirale
kuke divokoza, u kolekcijama braće Tavča r i Janeza
Ra b i č a. Određeno zanimanje pobudili su rogovi alpskog
kozoroga iz lovišta Sv. Ana, odstrjel K. baruna
Born e iz Sv. Katarine kod Tržiča, jedini do tada lokalitet
u državi gdje je uspješno naseljen ovaj krupan šupljorožac´
(Slika 2)


Slika 2. Uz rogove divokoza u zbirci Slovenskog lovskog društva
iz Ljubljane našli su se i rogovi alpskog kozoroga iz Begunjščice.


´ Kolonija alpskog kozoroga (Capra ibex) na Bcgunjščici nastala je
u razdoblju od 1890. do 1896. godine, kad je tadašnji vlasnik
lovišta, Julius Born, unio kozoroge nabavljene u Italiji i Švicarskoj.


Od desetak izlagača iz Bosne i Hercegovine isticale
su se kolekcije trofeja Alfreda pl. Makanc a iz Travnika
i znanog lovačkog pisca Milana Knežević a iz
Teslica. Medu mnoštvom rogova srnjaka te kuka divokoza
s Prenja i Čvrsnice, pozornost posjetitelja plijenili
su dermopreparati "više tamnih i posve crnih medvjeda
ijedan vuk zlatan ", zbirke skupocjenog starog bosanskog
oružja, mramorova s bogumilskih stečaka i dr. Kao
pravi raritet slovili su tu izloženi rogovi jednog srnjaka,
kojemu je na lijevoj grani, na zrnom ozlijeđenoj grani
rogaubastu, formirana zdjelica! Napunivši je zemljom
(pri čišćenju roga) u nju je dospjelo sjeme neke biljke


"koja je u zdjelici proklija/a i izrasla, pa je srnac s tom
rijetkom troje/om i njenim neobičnim zelenim ukrasom
tako i ubijen ".


Izlagači iz Vojvodine nastupili su pod okriljem u
njih već ustanovljenog Saveza lovačkih udruženja za
Vojvodinu, a uz trofeje jelenske i srneće divljači izloženo
je bilo više rijetkih vrsta ptica vodenih staništa, poput
utve (Tadorna tadorna), velike guskolike divlje patke,
patke gogoljice (Netta rufina) ili "tripolske vrste patke",
čiji se mužjak ističe crvenim nogama i kljunom i dr.


Vrednovanje trofeja prije CIC-ovih formula


Zahvaljujući podacima Statističkog ureda u Zagrebu,
na izložbi su u obliku tablica i grafikona predstavljeni
"iskazi ubijene divljači i zvjeradi" u pojedinim
gospoštijama i lovačkim udruženjima (društvima) i u
županijama. Sto se potonjih tiče u razdoblju od 1901.
do 1910. god. "može se razabrati veliko bogatstvo lova
u županijama varaždinskoj i virovitičkoj, a jedno siromaštvo
u županijama modruškoj i ličkoj". U cjelini,
primijećena je tendencija porasta odstrijeljene divljači
sve do početka Prvog svjetskog rata 1914. god., kada je
zabilježen nagli pad, da bi od 1919. god. ulov ponovno
stao rasti. Interesantno je pripomenuti da su prikazi
"Statistike lova" autora đr. Rudolfa S ignj ara , ravnatelja
Statističkog ureda Zagreb, nakon izložbe pohranjeni
u muzej Šumarskog udruženja (HŠD).


Po uzoru na svoju Prvu družtvenu izložbu rogovlja i
lovačkih trofeja iz 1899. god.4 i Prva opća lovačka izložba
u Zagrebu imala je svoju "porotu ", prosudbeno povjerenstvo,
koje je na temelju vlastitih normi, naputaka
i mjerila za ocjenjivanje i vrednovanje trofeja, punih 12
godina prije donošenja službenih međunarodnih CIC
formula, uspješno obavila taj nimalo lak, golem i neza


1 Frković, A. (1999): 100. obljetnica Prve družtvcne izložbe rogovlja
i lovačkih trofeja u Zagrebu. Šumarski list 9-10, s. 492-494.




ŠUMARSKI LIST 9-10/2000 str. 94     <-- 94 -->        PDF

hvalan posao. Ocjenjivanje i nagrađivanje preko 2000
rogova srnjaka, jelena, lopatara, divokoza i muflona te
kljova veprova povjereno je 15-članoj "poroti", medu
kojoj je njih 7 bilo iz redova šumarskih stručnjaka. Evo
njihovih imena: šumarnik Julije Bönel (Đakovo), Milan
Knežević (Teslić, BiH), šum. savjetnik Koloman
Mah r (Belje), šumarnik Koloman Scha l 1er (Belje),
šumarnik Rikard Schmidinge r (Zelendvor), šum.
upravitelj Fran Sonnbichle r (Tržič) i šum. nadsavjetnik
Z. Zierenfeld (Ljubljana).


Ukupno je nagrađeno 245 ( 12 %) trofeja, od kojih je
njih 88 (36%) osvojilo zlatna odličja, 101 (41 %) srebr


na i 56 (23 %) brončana odličja. Najviše je nagrađeno
trofeja na izložbenom prostoru Hrvatske i Slavonije,
koja je "regija" kao domaćin izložbe i izložila daleko
najveći broj trofeja. Smatrajući krupnoću i težinu rogovlja
najvažnijim elementima pri mjerenju i ocjenjivanju,
zlatnom izložbenom medaljom nagrađeno je ukupno
20 najboljih jelenskih trofeja (Slika 3). Od tog broja
rogovlje dvaju jelena težilo je 9 i više kilograma, a rogovlje
6 jelena 8 i više kilograma. Tri zlatne nagrade
dodijeljene su i jelenima iz ograđenih lovišta ("zvjerinjaka"),
stečenim u Novom Marofu, Opekama i Sv. Katarini
kod Tržiča.


Slika 3. Deset trofejno najjačih jelena na izložbi u Zagrebu 1925. god. Kod ocjenjivanja "porota" je smatrala odlučuju


ćim za nagrađivanje krupnoću i težinu rogovlja.


Formula za ocjenjivanje jelenskih rogova, koju je
usvojila "porota", više je nalikovala M era novoj formuli"
nego današnjoj međunarodnoj CIC formuli. Polovici
zbira duljine grana rogova valjalo je pribrojiti
dvostruki opseg vijenca, dvostruki opseg grana rogova
ispod srednjaka, dvostruki opseg grana rogova u sredini
između srednjaka i krune, broj parožaka, sadašnju
težinu rogova i konačno točke za ljepotu, kojih je ukupno
bilo predviđeno 10 (kruna se maksimalno vrednovala
s dvije točke!).


5 Prema formuli grofa Johanna Merana iz 1895.god. kao osnovne
mjere za ocjenjivanje rogovlja jelena običnog uzimala se dužina i
debljina grana rogova iznad nadočnjaka i ispod krune, mjereno na
najdebljim mjestima.


Kao posebnost ove, kao i svih dosadašnjih lovačkih
izložbi koje je organiziralo Hrvatsko društvo za gajenje
lova i ribarstva, bilo je nepisano pravilo po kojem "porota"
nije smjela vrednovati trofeje "za koje se nije
znalo, tko je dotičnog jelena ubio ili za koje se znalo da
potiče od jelena ubijenog po zvjerokradici". Robujući
tom pravilu na izložbi u Zagrebu 1925.god. nije ocijenjeno
ni nagrađeno "najkrupnije, najteže i najljepše rogovlje
"jelena 14-erca iz lovišta Međustrugovi U. Co rone
n i-a iz 1920. (Slika 4). Da se uvjerimo o kakvom
je zaista moćnoj trofeji riječ, donosimo mjere rogovlja
tog jelena s mjerama rogovlja jelena prvaka Izložbe
hrvatskog lovstva iz 1992. god. (Ž. M i tro vi ć,
Bilogora, 242,341.) i rogovlja novog nacionalnog prvaka
iz 1999. god. (I. Todorić , Garjcvica, 250,86 t.)
(Tablica 1 ).




ŠUMARSKI LIST 9-10/2000 str. 95     <-- 95 -->        PDF

Slika 4. Kapitalni jelen "četrnaesterac" iz lovišta Mcdustrugovi,
odstrjcl iz 1920.god. U suhom stanju i na kratkoj čelenci
rogovlje je težilo 11,25 kg. Izloženo izvan službene konkurencije.


Tablica 1. Mjere rogovlja jelena običnog (u em) iz Međustrugova
(I), Bilogore (II) i Garjevice (III) utvrđene na
lovačkim izložbama u Zagrebu 1925., Zagrebu 1996. i
Kamenici 1999. godine


I II 111
Dužina grane rogovlja lijeve 109 117 121
desne III 116 121
Dužina nadočnjaka lijevog 35 39 48
desnog 38 43 43
Dužina srednjaka lijevog 51 47 56
desnog 53 47 56
Opseg vijenca lijevog 29 29 29
desnog 30 29 29
Donji opseg grane lijeve 17 19 18
desne 17 18 18
Gornji opseg grane lijeve 20 17 16
desne 20 17 17
Težina rogovlja -12.25 11,70 12,89
Raspon rogova -111(3) 84(2) 115(3)
Broj parožaka -14 18 21


U jelena lopatara uz dužinu grana rogova i težinu od
važnosti je pri vrednovanju izgleda bila dužina i širina
lopate. Zlatnu izložbenu medalju osvojilo je tako rogovlje
lopatara iz zvjerinjaka Novi Marof grofa J.
Bombellesa, čije su lopate mjerile u dužinu 76,5 cm i
širinu 16,0 cm.


Rogova srnjaka, kako rekosmo, bilo je najviše na izložbi,
"golemi bedast suvišnog običnog materijala",
zbog kojeg su i dobro postavljena načela vrednovanja
dovedeni u pitanje. Zlatnim kolajnama, uz već spomenutog
srnjaka J. Lončarića iz Skrada, nagrađeni su


"srnci ", u kolekcijama izlagatelja J. Palm e (Ljubljana),
A. pl. Makanc a (Sarajevo), M. Kneževića (Teslić),
I. baruna Ožegović a (Bela), J. Bönela (Đakovo),
K. pl. Zajca (Zagreb), S. Schneller a (Dobra),


D. Czernitzkya (Delnice), M. Kulmera (Šestine),
J. Bombellesa (Opeke) i dr.
Kod kuka divokoza koristila se modificirana njemačko-
austrijska formula koja je uzimala sve mjere kao i
postojeća CIC-formula, ali bez upotrebe koeficijenta.
Umjesto utvrđivanja opsega jače kuke i množenjem istog
s konstantom 4 prosudbeno povjerenstvo zagrebačke
izložbe mjerilo je opsege obaju kuka, a njihov prosjek
uzimala dvostruko. Dvostruko je uzeta i visina rogova.
Zlatnim izložbenim kolajnama nagrađivane su
kuke s ocjenom od preko 115 točaka, srebrnim od 110
do 115 i brončanim od 100 do 110 točaka. Po tim kriterijima
ukupno je dodijeljeno 8 zlatnih, 10 srebrnih i 15
brončanih medalja, a dobili su ih mahom slovenski
izlagači. Nažalost, uz samo nekoliko rogova divokoza
iz Hrvatske šumarnika K. pl. Zajca posve su izostale
trofeje ove divljači s Velebita (gdje je u to vrijeme divokoza
s te planine posve istrjebljena).


Kako je ocjenjivano ono malo prispjelih rogova
muflona, koje su izložili M. Kühner, P. Wittmann i V.
Vuchetich, ostaje nepoznanica. Činjenica je daje zlatna
kolajna pripala grofu Kulmeru za muflona čiji su rogovi
"sve do očiju kao spužalina bilipovijeni ".


U divljih svinja - veprova, lovačkom trofejom smatrane
su kljove ali i dermopreparati glave s kljovama!
Pri ocjenjivanju kljova mjerena je dužina i širina jačeg
sjekača. Brusači nisu uzimani u obzir. Zlatna odličja
dodjeljivana su kljovama sa dužinom sjekača od 23 cm
naviše, srebrna od 21 do 23, i brončana sjekačima od 19
do 21 cm dužine. Ukupno su dodijeljene 4 zlatne, 3 srebrne
i 3 brončane medalje. Dermopreparati glave veprova
ocijenjeni su tako daje mjerena duljina od oka do
vrha njuške i od uha do vrha njuške, pri čemu je jakost
kljova uzeta samo djelomično u razmatranje. Zlatnu
kolajnu dobio je kapitalni vepar iz Belja šumarnika K.
Schallera.


Osnivanje Saveza lovačkih društava
za Hrvatsku i Slavoniju


Zagrebačka lovačka izložba iz 1925. god. "koja je
svojom ljepotom i bogatstvom prekrasnih trofeja zapanjila
ne samo domaće, već i strane lovce ... koja je zorno
pokazala kakovo bogatstvo lova leži u našoj državi "


postigla je i svoj drugi cilj. Na sam dan otvorenja izložbe
8. rujna 1925. u Zagreb su pristigli delegati 22
lovačka društva iz Hrvatske i Slavonije, održavši svoju
dugo pripremanu konferenciju na kojoj su razmotrili
samo jedno pitanje: da lije bolje da se svi lovci začlane
u današnje Hrvatsko društvo za gajenje lova i ribarstva,
ili da se osnuje nova organizacija u koju bi unišla sva




ŠUMARSKI LIST 9-10/2000 str. 96     <-- 96 -->        PDF

udruženja uključujući i samo Društvo iz Gajeve 6? Pribiti
službeni predstavnik lovaca Hrvatske i Slavonije, iz
hvaćen je posljednji prijedlog i tako gotovo aklamacičega
pak proizlazi da današnji pravni slijednik Hrvatski
jom (samo dva delegata su bila protiv) dato zeleno svjelovački
savez djelujući pod raznim imenima, "većpretlo
osnivanju nove organizacije koja će djelovati pod ma upravnoj podjeli zemlje", djeluje od 1925. godine
imenom Savez lovačkih društava za Hrvatsku i Slato
jest punih 75 godina. Bilo bi stoga mudro i za očekivoniju.
Na temelju tog zaključka 10. prosinca 1925. vati da, kada to nismo učinili ranije, da se pri ovogodiodržana
je glavna skupština delegata svih lovačkih drušnjem
obilježavanju 75. "rođendana" saveza donese
štava na kojoj su prihvaćena pravila i izabrana glavna odluka, da se danom osnutka Saveza lovačkih društava
uprava saveza. Ovim činom već premoreno hrvatsko za Hrvatsku i Slavoniju 10. prosinca obilježava Dan
Društvo za gajenje lova i ribarstva prestaje i formalno Hrvatskog lovačkog saveza.


LITERATURA:


Čeov i ć, I. (1925): Organizacija lovaca. Lovački vjes- J. (1953): Rijedak jubilej. Lovački vjesnik 6,
nik 8-9, s. 225-234. 139-140.
Ceović , I. (1925): Osnutak Saveza lovačkih društava Jagić , R. (1953): Hrvatsko društvo za gajenje lova i
za Hrvatsku i Slavoniju. Lovački vjesnik 10-12, ribarstva. Lovački vjesnik 7-8, s. 150-157.


s. 254-255. Starzy k, A. (1962): Osamdesetgodišnjica Hrvatskog
Frković , A. (1989): Lovačke izložbe u Hrvatskoj i društva za gajenje lova i ribarstva. Lovački vjesJugoslaviji.
U: Lovačke trofeje-obrada, ocjenjinik
8-9, s. 185-189.
vanje, vrednovanje. LSH Zagreb, s. 110-123.


Hirtz , M. (1925): Lovačka izložba u Zagrebu (8. IX


Alojzije Frković


do 20. IX 1925.). Lovački vjesnik 10-12, s.
298-218.


ERRATA CORRIGE


U članku N. Potočić, I. Seletković: STANJE OŠTEĆENOSTI ŠUMA U REPUBLICI HRVATSKOJ
1998. GODINE, tiskanom u Šumarskom listu br. 1 -2/2000. str. 51-56, u tekstu na str. 54 potkrala se greška, pa ispravan
tekst glasi: Dok je kod obične jele oštećenost u Hrvatskoj procjenjena višom (a ne nižom kao što je
greškom napisano)


U broju 5-6/2000. u članku: TRENDOVI DJELOVANJA PREKOGRANIČNOG ONEČIŠĆENJA
ZRAKA, autora Gračana, J., na str. 303, redak 13 Sažetka, umjesto (Prpić, Glavač, Koenies, 1985) i na str. 311
drugi stupac, prvi redak, umjesto Prpić, B., Glavač, V, Koenies, H., 1987. treba pisati (Glavač, Koenies, Prpić,
1985) i Glavač, V., Koenies, H., Prpić, B„ 1987.


Molimo čitatelje da uvaže ove ispravke.