DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/2000 str. 91 <-- 91 --> PDF |
korisno, pogotovo za moje nekadašnje studente koji su imali mogućnosti da na terenu vide kako se izrađuje šumsko gospodarska osnova. Danas se sjećam tih lijepih dana, provedenih na području U. Š. Bjelovar. Ponosim se time da sam imao priliku upoznati našeg najstarijeg taksatora Hrvatske i koristiti njegova iskustva i znanja. Čestitam kolegi i prijatelju, poštenom čovjeku, odličnom šumaru Milanu Drndeliću sretan 90. rođendan. O njemu je Hrvatski šumarski životopisni leksikon u I. knjizi na str. 274 napisao ovo: "Drndelić Milan, (Golubovac, Divuša, Dvor na Uni, 23. X. 1911.), dipl. ing. šum., šumarski savjetnik. Sin Ilijin. Potječe iz seoske obitelji. Osnovnu je školu završio u Divuši 1922., a realnu gimnaziju u Osijeku 1938. g. Šumarstvo je studirao na Poljoprivredno-šumarskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Apsolvirao je škol. god. 1934-35., a diplomirao je 1935. g. IZ LOVSTVA Čim je apsolvirao zaposlio se kao procjenitelj šuma zemljišne zajednice sela Desinića. Poslije diplome odlazi na dužnost u poduzeće "Sipad" u Drvaru (BiH). Vojni rok odslužio je 1936. u Zemunu u školi za rezervne interdantske oficire, a zatim u Banja Luci. Nakon odsluženja vojnog roka dobiva u Direkciji šuma u Banja Luci mjesto šefa Odjela za uređivanje šuma, gdje ostaje do 1939. g. Iste godine položio je i stručni ispit u Beogradu. Tijekom rata bio je pozvan u domobransku vojsku, gdje se zadržao do 9. V. 1945. Nakon toga bio je nekoliko mjeseci u JNA u Bjelovaru. U rujnu 1945. g. postavljenje za upravitelja šuma u Direkciji šuma Bjelovar. Najduže je bio šef uređivanja šuma. Od 1961. g. u zvanju je savjetnika. G. 1945., nakon 4L g. aktivne službe, otišao u zasluženu mirovinu. Član je Šumarskog društva od 1939. g." Akademik Dušan Klepac 75. OBLJETNICA PRVE OPĆE LOVAČKE IZLOŽBE U ZAGREBU Godina 1925. jedna je od najznačajnijih godina u povijesti razvoja hrvatskog lovstva 20. stoljeća. Spoznavši da više ne može uspješno promicati interese lova i ribarstva u tadašnjoj Hrvatskoj i Slavoniji, Hrvatsko društvo za gajenje lova i ribarstva u Zagrebu (osnovano 1892) poduzima sve kako bi kod sve većeg broja lovaca, od kojih je njih samo manji broj učlanjen u Društvo1, "pobudilo veću volju za ovaj ponajbolji šport", kako bi stvorilo novu učinkovitiju organizaciju unutar koje bi se temeljitije i sveobuhvatnije nego do sada "raspravljala sva pitanja i zadaci lova i ribolova, uzgoja divljači i riba, lovnog i ribolovnog zakonodavstva ". A da bi se to postiglo, zakazavši predhodno "konferenciju delegata svih lovačkih društava u Hrvatskoj i Slavoniji ", Društvo organizira Prvu opću lovačku izložbu u Zagrebu, koja je, kako će to ustvrditi kr. šum. nadsavjetnik Ivo Ceović , "bila samo vabac lovcima " da dođu u Zagreb, i da kao delegati svojih lovačkih društava budu nazočni radu konferencije. 1 U Zagrebu je u to vrijeme (1925) već bilo oko tisuću lovaca i ribiča, a u Hrvatskoj i Slavoniji nekoliko tisuća. Istodobno u Hrvatskom društvu za gajenje lova i ribarstva, jedinom te vrste u Hrvatskoj, bilo je učlanjeno samo 600 lovaca. 4000 izložaka u dvorani Zagrebačkog Zbora Nakon uspješne organizacije četiriju svojih "izložbi rogovlja i lovačkih trofeja" u razdoblju od 1899. do 1907. god., Hrvatsko društvo za gajenje lova i ribarstva ovu petu po redu lovačku izložbu organizira u suradnji sa Zagrebačkim Zborom, preteču današnjeg Zagrebačkog Velesajma. Izložba je bila postavljena u "velikoj industrijskoj palači " na početku Savske ulice, a bila je otvorena od 8. do 20. rujna 1925. Impresioniran majstorskom postavom samih eksponata znanih preparatora braće Ivana i Pavla A11 i n g e ra, nastojanjima organizatora da prikaže "stanje, napredak i važnost lova u cijeloj državi ", a nadasve s gotovo 4000 izložaka, od kojih je na službene lovačke trofeje otpalo preko polovice, tadašnji ministar trgovine i industrije dr. Ivan Kraj ač, kojem je pripala čast da izložbu proglasi otvorenom, u svom je istupu prikazao značenje lova kao značajne gospodarske grane, a samoj manifestaciji podario epitet "prve i najveće lovačke izložbe u državi". "Svojim vanrednim kolekcijama trofeja i plastičnih preparata divljači te statističkim tabelarnim prikazima, kartogramima i diagramima, nadalje izlošcima iz |