DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/2000 str. 88 <-- 88 --> PDF |
manje-više stabilnog položaja, uz neznatne razlike oblika u odnosu na teoretski. Visinske krivulje jcdnodobnih sastojina su stabilnog oblika, ali mijenjaju položaj grafičke slike pojave usporedo s povećanjem vrijednosti apscisa i ordinata (starosti i visina). Ideja o ustroju standardnih visinskih krivulja je prihvatljiva ako će pridonijeti racionalizaciji uređajnih radova i jamčiti povećanje točnosti krajnjih rezultata. Treći član formula, oblični broj, je računska veličina određena omjerom volumena debla i volumena valjka iste površine baze i iste visine. Pomoću (različitim postupcima) izrađenih tablica obličnih brojeva, konstruirane su tablice volumena drvne tvari, tzv. tablice drvnih masa (drvnogromadne tablice) ili tarife (uređajne tablice). Ne ulazeći u teoriju konstrukcije tablica (tarifa) i analitičkih postupaka računanja drvnih masa, neophodno je istaknuti uvijek prisutnu mogućnost pogreške izmjerenih "ulaznih" podataka za izbor ili obračun lokalnih tarifa i upitnu točnost izračunatih drvnih masa po izabranim tarifama. Zbog neizbježno moguće veće ili manje razlike između tabličnih ili algoritmom određenih i stvarnih drvnih masa, za ovaj je postupak uvriježen stručni naziv procjena drvne mase na panju. Ni analitički obračun drvne mase na panju nije dovoljno jamstvo za sanaciju pogreške prouzročene izabranom tarifom, zbog nepodudaranja položaja i oblika za konstruiranu tarifu analitički određene i mjerenjem pridobivene visinske krivulje, što rezultira razlikom položaja, oblika i nagiba teoretske i konstruirane linije. Ova pojava je između ostalog i posljedica povećanja broja tarifa za pojedine vrste drveća. Donedavno je taksator mogao, na primjer za jelu, izabrati jednu od devet tarifa (za devet boniteta), određenih s devet visinskih pojascva (visinskih koridora). Sada, za izbor ili izračun lokalnih tarifa, za isti raspon podataka o izmjerenim visinama, taksatoru je propisan izbor jedne od 24 tarife, određene s 24 visinska koridora. Osjetno sužene širine koridora su - obzirom na pogreške izmjerenih "ulaznih" podataka i navedene razlike položaja, oblika i nagiba tarifnih linija - limitirajući čimbenik točnosti izbora i obračuna drvnih masa. U praktičnom radu se - prema Zakonu o gomilanju pogrešaka - od 232 konstruirane i praktičarima ponuđene tarife, može u odnosu na jednu tablicu temeljnica, očekivati i do deset puta veća srednja pogreška izračunane drvne mase od srednje pogreške temeljnice. Obzirom na navedene spoznaje, prednost temeljnice kao uređajnog pokazatelja za računanje obrasta je u odnosu na drvnu masu neupitna. Upitno je međutim, možemo li uzgojni oblik šume usvojiti kao svrhovito ključno razlikovno obilje žje odnosno kriterij za određivanje obrasta temeljnicom ili drvnom masom? 12. Temeljnica je u Pravilniku od 1997. god. zamijenjena drvnom masom upravo u uzgojnom obliku sastojina, gdje je pri obračunu obrasta ne može svrhovito nadomjestiti bilo koji drugi taksacijski elemenat, ne samo zbog racionalnosti i točnosti određivanja već i objektivnosti ocjene uvjeta prirodne obnove. Radovi Assmanna, Susmcla, Coletta, Klepca, Cestara i dr. to nepobitno potvrđuju. Ovaj jednostavan a probitačan uređajni pokazatelj ponukao je naše stare taksatore da u svrhu unapređenja uređivanja sastojina prebornog uzgojnog oblika konstruiraju "normale" zasnovane na temeljnicama, uz različite uvjete normaliteta (A.Tichy, L. Hufnagl, Tvrdony, Kern, Jovanovac). Osnovne postavke prvih "normala" su jednake temeljnice po debljinskim razredima i bonitetima, a po veličini se temeljnica od 50 - 53 mVha smatra normalnom, bez obzira na njenu strukturu. Tijekom vremena i sami autori priznaju nerealnost osnovnih postavki "normala". Kada se uvidjelo, da zbog prejake zastrtosti krošanja slojevi nerazgradenog četinka sprječavaju pojavu, a preveliki obrast opstanak biljaka prirodne obnove, osnovne postavke o normalnim temeljnicama su postupno mijenjane i do danas svedene na prihvatljive optimalne veličine. Iako neuspješni, pokušaji definiranja normaliteta prebornih sastojina temeljnicom ukazuju na stremljenja tadašnjih stručnjaka, koji uočavaju značaj obrasta i optimalizacijom najjednostavnijeg uređajnog pokazatelja hoće unaprijediti uređivanje i gospodarenje toga uzgojnoga oblika šumskih sastojina. Zbog nedorečenih znanstvenih spoznaja, a posebice nepoznavanja optimalnog obrasta kao uvjeta uspješne prirodne obnove šumskih sastojina prebornog uzgojnog oblika, taj se problem tridesetih godina prošlog stoljeća nastojao riješiti golom sječom u "krugovima", kao inačicom obnove jednodobnih sastojina i sadnjom biljaka smreke. Ovaj način obnove je zbog prejakog narušavanja prirodne uravnoteženosti ekosustava napušten. Isti postupci obnove su, pretpostavljamo, iz istih razloga ponovno primijenjeni šezdesetih godina s jačim intenzitetom osnivanja i većim površinama "krugova". Postupnom primjenom "normala" D.Klepca (Novi sistem uređivanja prebornih šuma, 1961), u praksi je ovaj neprimjeren način obnove zamijenjen prirodnom obnovom. O "krugovima" kao neprihvatljivom načinu umjetne obnove izneseno je dovoljno kritičkih primjedbi pa je daljnji komentar nepotreban. |