DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 9-10/2000 str. 87     <-- 87 -->        PDF

9.
Temeljnica je prvi od dva propisana taksacijska elementa
za računanje obrasta. To je jednostavna, a istovremeno
relativno točna računska veličina. Pouzdano se
određuje na temelju samo jednog dostupnog i izravno
mjerljivog taksacijskog elementa - prsnog promjera.


Računa se kao površina kruga ili očita kao kružna
ploha (zajedno ili više stabala istog prsnog promjera) iz
samo jedne tablice, tzv. tablice temeljnica u m2, s prsnim
promjerom kao ulazom za korištenje.


Tablica temeljnica je primjenljiva za sve uzgojne
oblike šuma, tipove šuma, bonitete, starosti sastojina,
vrste drveća i ostala razlikovna obilježja šuma
općepoznata koje je usvojila šumarska praksa.


(Izostavljamo mjerenja promjera nepravilnih poprečnih
presjeka debala kao i mjerenja opsega u svrhu
određivanja temeljnice za računanje obrasta, jer se ne
primijenjuju u široj praksi).


Vrlo značajno obilježje temeljnice, koje jamči sigurnost
i točnost u određivanju obrasta, je znanstveno utvrđena
pogreška određivanja temeljnice. Uzevši u obzir
sve moguće pogreške pri određivanju temeljnice, M.
Prodan je utvrdio, da kod izmjere po debljinskim stupnjevima
od 5 cm (koji se primijenjuju u našoj praksi),
ukupna relativna pogreška iznosi ± 0,5 - 1,0 %. U nepovoljnim
uvjetima može se udvostručiti do ± 2,0 %.
(Holzmesslehre, 1965., str. 171-2).


10.
Drugi, propisom određen taksacijski element za računanje
obrasta je drvna zaliha.


No, prije komparativne analize dužni smo, zbog
proizvoljne alternacije, odnosno dvojne i često pogrešne
upotrebe strukovnog nazivlja za volumen drvne
tvari (arhaičnog naziva drvna gromada), ukazati na
bitnu razliku između atributivnih obilježja: drvna
masa - drvna zaliha.


Drvna masa je atributivno obilježje za konačni
rezultat mjerenja i obračuna volumena drvne tvari


jednog stabla, grupe stabala, skupine stabala ili nižih
tzv. tehničkih jedinica prostorne razdiobe šuma (odsjek,
odjel), izražena u m\


Drvna zaliha je atributivno obilježje za zbroj volumena
drvne tvari, odnosno drvnih masa po ustrojenim
višim jedinicama prostorne razdiobe šuma (Gospodarske
jedinice, Uprave šuma, Šumskogospodarsko
područje) ili viših jedinica dogovorno oblikovanih od
nižih po stručnim načelima istovjetnih karakteristika
(dobni razred, uređajni razred, tip šume, uzgojni oblik
šume). Ove jedinice zovemo računske jedinice.


Drvna zaliha je prema tomu zbroj (već izračunatih)
drvnih masa, po računskim jedinicama, ustrojenih
ili oblikovanih kako i samo ime kaže -u
svrhu bio-ekonomskih kalkulacija.


Na temelju rezultata kalkulacija dobivenih pomoću
utvrđenih razlika konkretne i normalne uravnoteženosti
sastojinskih odnosa s naglaskom na odnosu drvna zaliha
- prirast - etat, u prognostičkim modelima se propisuju
optimalne odrednice gospodarenja sa ciljem ostvarenja
višenamjenske progresivne potrajnosti prihoda
i zadovoljavajuće prirodne obnove, uz istovremeno
podizanje produktivnog potencijala staništa i očuvanja
stabilnosti ekosustava.


Izbor atributivnog obilježja za volumen drvne
tvari ne može biti rezultat subjektivne proizvoljne prosudbe.
Stručno je jasno određena distinkcija.


Nažalost, navedena distinkcija je u Pravilnicima
1994. i 1997. god. izostala.


11.
Glede prikazane razlike strukovnog nazivlja za volumen
drvne tvari, naziv drvna zaliha kao neprimjeren
pri obračunu obrasta, treba zamijeniti izrazom drvna
masa.


Volumen drvne tvari ili drvna masa je složeniji
taksacijski element od temeljnice. Za njeno određivanje
treba izmjeriti i izračunati nekoliko međusobno različitih
osnovnih taksacijskih elemenata. To očigledno
pokazuje i najjednostavniji postupak određivanja drvne
mase stabala ili šumske sastojine primjenom formula:


v = g x h xf(v = g x hß;V= GxHxF(V= G x HF)


(drvna masa = temeljnica x visina x oblični broj ili
temeljnica x oblikovisina).


Temeljnica je - kao što vidimo -jedan od tri potrebna
člana formula, koji pri računanju drvnih masa različitim
ponderom utječu na točnost rezultata. Prsni promjeri
su dostupni, mjere se izravno i koriste za računanje
kružnih ploha (temeljnica) s pogreškom od ±1-2 %,
kako je netom navedeno.


Visine stabala se zbog izravne nedostupnosti vrhova
određuju daljinskim mjerenjem. Na točnost rezultata
utječe srednja pogreška mjernog instrumenta, uvjeti
mjerenja samih visina kao i optičko određivanje udaljenosti
stajališta motritelja od stabla. Pogreška izmjerene
visine razmjerna je s pogreškom rastojanja.


Ovdje moramo - u svezi s visinama - ukazati na razliku
između "PP — tablica" i "Normala", kao još jednu
potvrdu o nužnosti distinkcije između ovih dviju vrsta
tablica (čl. 17).


U PP - tablicama, visina je indikator boniteta kao
funkcija starosti. U normalama visina je indikator boniteta
kao funkcije prsnog promjera. Visina je funkcija
prsnog promjera, dok je veza sa starošću nužna posljedica
konstrukcije i upotrebe tablica zbog ulaznog
parametra, pa to treba imati na umu u primjeni. Ovoj
spoznaji pridodajemo još jednu razliku. Visinska krivulja
kao grafička slika pojave je u prebornim sastojinama