DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/2000 str. 87 <-- 87 --> PDF |
9. Temeljnica je prvi od dva propisana taksacijska elementa za računanje obrasta. To je jednostavna, a istovremeno relativno točna računska veličina. Pouzdano se određuje na temelju samo jednog dostupnog i izravno mjerljivog taksacijskog elementa - prsnog promjera. Računa se kao površina kruga ili očita kao kružna ploha (zajedno ili više stabala istog prsnog promjera) iz samo jedne tablice, tzv. tablice temeljnica u m2, s prsnim promjerom kao ulazom za korištenje. Tablica temeljnica je primjenljiva za sve uzgojne oblike šuma, tipove šuma, bonitete, starosti sastojina, vrste drveća i ostala razlikovna obilježja šuma općepoznata koje je usvojila šumarska praksa. (Izostavljamo mjerenja promjera nepravilnih poprečnih presjeka debala kao i mjerenja opsega u svrhu određivanja temeljnice za računanje obrasta, jer se ne primijenjuju u široj praksi). Vrlo značajno obilježje temeljnice, koje jamči sigurnost i točnost u određivanju obrasta, je znanstveno utvrđena pogreška određivanja temeljnice. Uzevši u obzir sve moguće pogreške pri određivanju temeljnice, M. Prodan je utvrdio, da kod izmjere po debljinskim stupnjevima od 5 cm (koji se primijenjuju u našoj praksi), ukupna relativna pogreška iznosi ± 0,5 - 1,0 %. U nepovoljnim uvjetima može se udvostručiti do ± 2,0 %. (Holzmesslehre, 1965., str. 171-2). 10. Drugi, propisom određen taksacijski element za računanje obrasta je drvna zaliha. No, prije komparativne analize dužni smo, zbog proizvoljne alternacije, odnosno dvojne i često pogrešne upotrebe strukovnog nazivlja za volumen drvne tvari (arhaičnog naziva drvna gromada), ukazati na bitnu razliku između atributivnih obilježja: drvna masa - drvna zaliha. Drvna masa je atributivno obilježje za konačni rezultat mjerenja i obračuna volumena drvne tvari jednog stabla, grupe stabala, skupine stabala ili nižih tzv. tehničkih jedinica prostorne razdiobe šuma (odsjek, odjel), izražena u m\ Drvna zaliha je atributivno obilježje za zbroj volumena drvne tvari, odnosno drvnih masa po ustrojenim višim jedinicama prostorne razdiobe šuma (Gospodarske jedinice, Uprave šuma, Šumskogospodarsko područje) ili viših jedinica dogovorno oblikovanih od nižih po stručnim načelima istovjetnih karakteristika (dobni razred, uređajni razred, tip šume, uzgojni oblik šume). Ove jedinice zovemo računske jedinice. Drvna zaliha je prema tomu zbroj (već izračunatih) drvnih masa, po računskim jedinicama, ustrojenih ili oblikovanih kako i samo ime kaže -u svrhu bio-ekonomskih kalkulacija. Na temelju rezultata kalkulacija dobivenih pomoću utvrđenih razlika konkretne i normalne uravnoteženosti sastojinskih odnosa s naglaskom na odnosu drvna zaliha - prirast - etat, u prognostičkim modelima se propisuju optimalne odrednice gospodarenja sa ciljem ostvarenja višenamjenske progresivne potrajnosti prihoda i zadovoljavajuće prirodne obnove, uz istovremeno podizanje produktivnog potencijala staništa i očuvanja stabilnosti ekosustava. Izbor atributivnog obilježja za volumen drvne tvari ne može biti rezultat subjektivne proizvoljne prosudbe. Stručno je jasno određena distinkcija. Nažalost, navedena distinkcija je u Pravilnicima 1994. i 1997. god. izostala. 11. Glede prikazane razlike strukovnog nazivlja za volumen drvne tvari, naziv drvna zaliha kao neprimjeren pri obračunu obrasta, treba zamijeniti izrazom drvna masa. Volumen drvne tvari ili drvna masa je složeniji taksacijski element od temeljnice. Za njeno određivanje treba izmjeriti i izračunati nekoliko međusobno različitih osnovnih taksacijskih elemenata. To očigledno pokazuje i najjednostavniji postupak određivanja drvne mase stabala ili šumske sastojine primjenom formula: v = g x h xf(v = g x hß;V= GxHxF(V= G x HF) (drvna masa = temeljnica x visina x oblični broj ili temeljnica x oblikovisina). Temeljnica je - kao što vidimo -jedan od tri potrebna člana formula, koji pri računanju drvnih masa različitim ponderom utječu na točnost rezultata. Prsni promjeri su dostupni, mjere se izravno i koriste za računanje kružnih ploha (temeljnica) s pogreškom od ±1-2 %, kako je netom navedeno. Visine stabala se zbog izravne nedostupnosti vrhova određuju daljinskim mjerenjem. Na točnost rezultata utječe srednja pogreška mjernog instrumenta, uvjeti mjerenja samih visina kao i optičko određivanje udaljenosti stajališta motritelja od stabla. Pogreška izmjerene visine razmjerna je s pogreškom rastojanja. Ovdje moramo - u svezi s visinama - ukazati na razliku između "PP — tablica" i "Normala", kao još jednu potvrdu o nužnosti distinkcije između ovih dviju vrsta tablica (čl. 17). U PP - tablicama, visina je indikator boniteta kao funkcija starosti. U normalama visina je indikator boniteta kao funkcije prsnog promjera. Visina je funkcija prsnog promjera, dok je veza sa starošću nužna posljedica konstrukcije i upotrebe tablica zbog ulaznog parametra, pa to treba imati na umu u primjeni. Ovoj spoznaji pridodajemo još jednu razliku. Visinska krivulja kao grafička slika pojave je u prebornim sastojinama |