DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/2000 str. 83 <-- 83 --> PDF |
IZAZOVI I SUPROTSTAVLJANJA ZAŠTO OBRAST KAO JEDINSTVENI POSVUDASNJE RASPROSTRANJENI UREĐAJNI POKAZATELJ ODREĐUJEMO PRIMJENOM DVAJU RAZLIČITIH TAKSACIJSKIH ELEMENATA 1. Jedna između najtežih, a istodobno i najodgovornijih zadaća uređivanja šuma pri sastavu osnova gospodarenja, sastoji se u tome da u vremenskim razmacima, u granicama stručnih propisa, posredstvom optimalnih odrednica gospodarenja što točnije prognozira razvoj svih jedinica prostorne razdiobe od šumskih sastojina do cijele šume. Svaka prognoza budućeg trenda razvoja bilo koje jedinice prostorne razdiobe šume, svojevrsni je neodređeni integral koji treba riješiti pomoću brojnih parametara raznovrsne znanstvene određenosti, točnosti i upotrebljivosti. Stoje više poznatih na osnovi izmjerenih taksacijskih elemenata pridobivenih i brojčano izraženih uređajnih parametara primijenjeno pri rješavanju tih integrala, prognoze će - naravno uz pretpostavljene normalne uvjete razvoja šumskih sastojina - biti realnije i svrhovitije. Usprkos brojnosti parametara potrebnih za uspješno rješavanje ove i inih zadaća, uređivanje šuma donosi više-manje zadovoljavajuće prognoze razvoja, i sukladno tome pridobiva pridjevak "uređivanje šuma je umijeće mogućeg". U svrhu što uspješnijeg provođenja odrednica budućeg gospodarenja kao rezultante prognostičkih parametara, uređivanje šuma uvijek daje prednost parametrima prognoze izvedenim iz taksacijskih elemenata koji se mogu izravno izmjeriti i nakon jednostavne obrade izmjerenih podataka, a dobiveni razultati, kao objektivni uređajni pokazatelji trenda razvitka, svrhovito primijeniti. Medu brojnim parametrima prognoze kao pokazateljima trenda razvoja i prirodne obnove šumskih sastojina, značajno mjesto zauzima i jedan od najstarijih temeljnih uređajnih pokazatelja - obrast. Na ovaj osvrt o obrastu kao univerzalnom i u šumarskoj struci ustaljenom, posvudašnje rasprostranjenom jedinstvenom uređajnom pokazatelju, potaknule su nas promjene načina njegova određivanja u pozitivnim stručnim propisima. Ovim osvrtom hoćemo ukazati na upitnu svrhovitost promjena. U članku 10 "Pravilnika o načinu izrade " (Narodne Novine br. 42/1985) - u daljnjem tekstu Pravilnik 1985, propisano je: "Pod obrastom sastojine razumijeva se odnos stvarne i normalne temeljnice za jednodobne i raznodobne sjemenjače, a iskazuje se u stotinkama cijelog broja, i to: 1. kod normalnog obrasta iznad 0,76; 2. kod obrasta ispod normale od 0,46 do 0,76; 3. kod degradiranog obrasta ispod 0,46. Obrast u dvoslojnim (dvoetažnim) sastoji nama utvrđuje se za svaki sloj posebno" (ostale stavke ne navodimo; u novim Pravilnicima nisu mijenjane). Prema stavku 1. članka 10, obrast se za šumske sastojine visokog uzgojnog oblika, bez obzira na tip šume vrstu drveća i način gospodarenja, određuje primjenom jednog taksacijskog elementa - temeljnicom: obrast = stvarna temeljnica (izmjerena) / normalna temeljnica (tablice). Nastavno je propisano iskazivanje obrasta u stotinkama cijelog broja po ha ali samo za sjemenjače. Za niske šume - panjače propis je izostao. Vjerojatno zbog toga što još ni danas nemamo odgovarajućih tablica, pa obrast za taj uzgojni oblik nije moguće objektivno izračunati. Pokušaji subjektivnog smanjivanja podataka iz tablica za sjemenjače i primjena u panjačama nije primjerena suvremenom šumarstvu, iako je u praksi uređivanja privatnih šuma - panjača, lokalno prisutna. Ova činjenica upućuje na potrebu izrade tablica za panjače, koje su prema Šumskogospodarskoj osnovi područja ( str. 180), 1996 god. zauzimale 504.901 hektar ili oko % obrasle površine (252.137 ha - državne, 250.360 - privatne i 2.404 ostale). Nakon donošenja novog Zakona o šumama (Narodne Novine br. 52/1990) trebalo je propise postojećeg Pravilnika od 1985. god. uskladiti s novim temeljnim načelima Zakona. Poslije niza peripetija oko načina promjena postojećih propisa Pravilnika i sastava stručnog tima, donesen je novi Pravilnik o uređivanju šuma (Narodne Novine br. 52/1994) - u daljnjem tekstu Pravilnik - 1994. Člankom 13. Pravilnika od 1994. god. propisan je sljedeći način određivanja obrasta: "Obrast sastojine iskazuje se u stotinkama cijelog broja kao količnik odnosa: u jednodobnim sastojinama uporedbom stvarne s normalnom temeljnicom; |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/2000 str. 84 <-- 84 --> PDF |
u raznodobnim sastojinama uporedbom stvarne drv ne zalihe određene prema visinama dominantnih stabala i normalne drvne zalihe. Normalna temeljnica, odnosno drvna zaliha određuje se primjenom prirasno-prihodnih tablica domaćih autora ( u daljnjem tekstu: prirasno prihodne tablice). Obrast se iskazuje kao: 1. normalni obrast, iznad 0,80; 2. ispod normalnog, od 0,50 do 0,80; 3. slab, od 0,31 do 0,50; 4. vrlo slab, ispod 0,31 " Ubrzo se tijekom inkorporacije propisa ovog Pravilnika u praktičnu primjenu pojavljuje novi "Pravilnik o uređivanju šuma" (N.N. br. 11/1997) - u daljnjem tekstu Pravilnik- 1997. U tom su Pravilniku, ne samo kod obrasta koji ćemo detaljnije komentirati, izvršene naoko kozmetičke a stvarno bitne korekcije nekoliko ishitreno donijetih paradoksalnih "novih značajnih promjena" iz Pravilnika od 1994. god.. Korigirani propisi članka 13. Pravilnika od 1994. u novom Pravilniku od 1997. (isti članak) glase: "Obrast sastojine iskazuje se u stotinkama cijeloga broja kao količnik odnosa: u jednodobnim sastojinama usporedbom stvarne s normalnom temeljnicom; u raznodobnim sastojinama usporedbom stvarne drvne zalihe i normalne drvne zalihe; Normalna temeljnica odnosno drvna zaliha određu je se primjenom prirasno-prihodnih tablica domaćih autora (u daljnjem tekstu: prirasno-prihodne tablice). Obrast se iskazuje kao: 1. normalni obrast, iznad 0,80; 2. manji od normalnog, od 0,50 do 0,80; 3. slab, do 0,50 " 3. Po učestalosti donošenja i ishitreno izvršenim - da se poslužimo citatom jednog od sastavljača - "novim značajnim promjenama" stručnih propisa o uređivanju i gospodarenju šumama, posljednja dva Pravilnika ( 1994, 1997) odudaraju od ustaljenih probitačnih postupaka izmjena i dopuna istih u zemljama naprednog šumarstva (Francuska, Njemačka). Hrvatsko šumarstvo utemeljeno je na načelima škola ovih dviju zemalja, prilagođenih našim uvjetima. Pridržavajući se poznatog pravila uređivača: "sve stoje dobro, zadrži, upotrijebi i samo u prijekoj nuždi mijenjaj," u tim se zemljama ne izrađuju novi Pravilnici. Mijenjaju se samo neadekvatni propisi pojedinih članaka ili stavaka. U razrješenju dileme oko postupaka donošenja zadnja dva Pravilnika ( 1994, 1997), suglasni smo sa stajalištem g. T. Starčevića, pom. direktora "Hrvatskih šuma" p.o. Zagreb, iznijetim u ovom stručnom šumskom glasilu. 4. Prirodni razvoj pojedinih vrsta drveća i šumskih sastojina je za svaki entitet postojano i znanstvenim istraživanjima utvrđeno prepoznatljivo obilježje. Zbog toga, propise o uređivanju i gospodarenju šumama po načelima oponašanja prirodnih zakonitosti razvoja, nije probitačno učestalo mijenjati. Temeljni uređajni i gospodarski pokazatelji inkorporirani u načela oponašanja prirodnog razvoja, predstavljaju za gospodarsku šumu cjelovite i uravnotežene modele prognoze za donošenje valjanih odrednica gospodarenja. Postojanost i uravnoteženost prognostičkih modela je nužna zbog toga, što kratkoročnim odrednicama prilagođuju gospodarenje stanju šume u vrijeme uređivanja, a istovremeno ih kao segmente dugoročnih prognoza usklađuju s dugoročnim, dapače trajnim procesima prirodnog razvoja stabala i šumskih sastojina. Svaka promjena bilo kojeg uređajnog parametra kao sastavnice inkorporirane u postojeći uravnoteženi prognostički model oponašanja prirodnog razvoja, mora biti znanstveno dokazana, stručno opravdana i u primjeni svrhovita. U protivnom, promjene stručnih propisa ne postižu svrhu zbog kojih su donijete i ne pridonose unapređenju uređivanja i gospodarenja šumama. U ovom osvrtu iznosimo jedan takav primjer dvojbenih promjena propisa i načina određivanja obrasta u Pravilnicima od 1994. i 1997. god. Osvrt nije posljedica konzervativizma autora ovog napisa ili proturječja s prenošenjem novih suvremenih znanstvenih spoznaja u praktično šumarstvo, već neslaganje s dvojbenim propisanim načelom dualiteta određivanja istog uređajnog pokazatelja - obrasta. Osvrt se ne odnosi samo na obrast. Zbog cjelovitog poimanja posljedica promjena, uz Pravilnicima taksativno navedene obuhvaća i ostale postupke vezane uz propise određivanja obrasta. 5. Prva promjena propisa u Pravilniku od 1994. god. u odnosu na prethodni od 1985. god., na koju se osvrćemo, je računanje obrasta zamjenom temeljnice konkretnom drvnom zalihom, određenom prema izmjerenim visinama dominantnih stabala. Visine dominantnih stabala su u normalama g. akademika D. Klepca ("Novi sistem uređivanja prebornih šuma", Zagreb 1961; reprint Zagreb 1997) osnovni taksacijski elementi koje treba izmjeriti i na temelju Hdum konstruirati odgovarajuće normale po korelacijama Susmela (jela) i Coletta (bukva) ili izabrati gotove normale iz navedenog djela. (Normale po tipovima šuma u ovom dijelu izostavljamo. Zbog razlike u ustroju i nefleksibilnosti u primjeni, ovaj postupak se ne odnosi na njih). Ova "nova značajna promjena"određivanja obrasta pri uređivanju šuma prebornog uzgojnog oblika je |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/2000 str. 85 <-- 85 --> PDF |
ubrzo korigirana. U Pravilniku od 1997. god. je "novum" primjene visina dominantnih stabala izostao. I sami sastavljači uvidjeli su nesmisao tako sročenog propisa. Međutim, zamjena temeljnice drvnom zalihom kao elementom obračuna obrasta je kao propis zadržana. Druga promjena na koju se osvrćemo je izbor normalne temeljnice odnosno drvne zalihe. U oba Pravilnika (1994. i 1997) se za izbor normalne temeljnice ili normalne drvne zalihe određuje primjena prirasno prihodnih tablica domaćih autora. Iz propisa su izostavljene tablice normala domaćih autora. U Pravilnicima je prešutno propisano, a u "Priručniku za uređivanje šuma", Zagreb, 1995. bjelodano potvrđeno poistovjećivanje dviju, po sadržaju i uzgojnim oblicima primjene očigledno različitih tablica. Izostavljanje primjene normala iz propisa Pravilnika sinkronizirana je s propisom Šumskogospodarske osnove područja (Zagreb 1996) o smanjenju površina šuma prebornog uzgojnog oblika u vremenu važenja osnove od 1996. do 2005. god. od 454.000 ha na 200.000 ha i prevođenju u sastojinski uzgojni oblik (1996. str. 174, 534 i 547). Ova podudarnost ne iznenađuje. U oba slučaja odražava stav istih predlagatelja promjena. U Srednjoj Europi je trend promjena obrnut. Svojevremeno mi je bio upućen poziv voditelja na sastanak grupe IUFRO S 4.04. Kao glavni motto rasprave navodi se problem destrukcije jednodobnih šumskih sastojina izazvane narušavanjem ekosustava, zbog sušenja pojedinih vrsta. Sudionici su zamoljeni da na plenumu izlože sustave grupimičnog načina gospodarenja, koji se primijenjuju u njihovim zemljama. Veliki zagovornici sastojinskog gospodarenja odlučili su promijeniti jedini po njima priznati uzgojni oblik šume i prijeći na grupimično gospodarenje. Dijelovi sastojina s oštećenim stablima i njihov površinski raspored nalikuju grupimičnom načinu gospodarenja. Štete izazvane sušenjem mogu se sanirati brzo i djelotvorno istovjetnim načinom gospodarenjem - po načelima oponašanja prirode - na koji je izazvano sušenje. Zbog istovjetnih pojava sušenja u nas i mogućih postupaka sanacije oštećenih sastojina, ovaj primjer zavređuje pozornost. Zbog pravilne primjene unificiranog propisa Pravilnika, neophodno je istaknuti razlike između prirasno prihodnih tablica i tablica normala, uvjetovanih razlikama u konstituciji i prognostičkim modelima primjene između jednodobnih i prebornih sastojina. U prirasno - prihodnim tablicama, srednje vrijednosti i zbirni podaci za temeljne taksacijske elemente prikazani za jednodobne sastojine kao cjeline po dobnim razredima, su funkcije starosti (na osnovi koje se izabiru i primijenjuju - ovisno o vrsti drveća, bonitetu, vrsti proreda ili tipu šume). S obzirom daje starost sas tojina prebornog uzgojnog oblika zbog heterogenosti dobne strukture stabala neodrediva, prirasno-prihodne tablice su za ovaj uzgojni oblik neprimjenljivc. U obzir dolaze samo tablice normala. Tablice normala "Novog sistema" za raznodobne sastojine visokih prebornih šuma, sadrže strukture temeljnih taksacijskih elemenata kao funkcije prsnih promjera, po debljinskim stupnjevima, vrstama drveća i zbirno po bonitetima. Izabiru se na osnovu izmjerene srednje visine dominantnih stabala (Hdom) kao indikatora potencijala staništa (boniteta) ili konstruiraju po korelacijama spomenutih autora na temelju Hllom. (Neprilagođenost u primjeni izazvat će francuski debljinski stupnjevi koji nisu za ovu svrhu preračunati na propisane njemačke - članak 11, stavak 2). Osim navedenih, moguća je primjena normala po tipovima šuma prebornog uzgojnog oblika. Po bazi podataka ove su normale znanstveno utemeljene, no zbog načina ustroja previsoke, iako su pri konstrukciji kao temeljni ulazni podaci korišteni parametri normala "Novog sistema" D. Klepca. I sami autori zaključuju: "Sadašnji obujam proizvodnje u svim istraživanim šumskim zajednicama je manji od normalnog." (Radovi br. 26., str. 89). To ne znači da iste treba eliminirati iz upotrebe, već je u primjeni normala po tipovima šuma, do izrade novih za praktičnu primjenu prihvatljivo ustrojenih rekonstruiranih normala na bazi postojećih podataka i znanstvenih spoznaja, potreban oprez. Promjena graničnih vrijednosti kategorizacije obrasta iz Pravilnika od 1985. u Pravilniku od 1994. i potom korekcija istih u Pravilniku od 1997., ukazuje na nedostatak znanstvene određenosti u domeni obrasta u našim uvjetima. Primjerice, eliminacija kategorije obrasta: vrlo slab, ispod 0,31, dovodi provoditelja radova u nedoumicu o postojanju kritičnog obrasta (u Pravilniku od 1985. neprimjereno nazvanog degradirani obrast), iako je kao pokazatelj lošeg stanja sastojina jedan od ključnih parametara za donošenje pravilnih odrednica gospodarenja. Različite granične vrijednosti kategorizacije ovog obrasta za pojedine vrste drveća ne mogu biti glede značenja razlogom eliminacije iz propisa. Statične granične vrijednosti Pravilnikom određenih kategorija obrasta su prema Assmannovoj teoriji relativnih odnosa obrasta i prirasta promjenljive. Rezultati Assmanna odraz su spoznaje da je "normalni obrast" veličina ovisna o vrsti drveća, cilju gospodarenja, intenzitetu proreda ili prebornih sječa, starosti sastojine i nagibu terena. Iz istih razloga D. Klepac ukazuje na njemačko iskustvo određivanja obrasta primjenom redukcijskog čimbenika po vrstama drveća, za redukciju normalnog obrasta prema konkretnom stanju sastojina (1963., str. 109-112). |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/2000 str. 86 <-- 86 --> PDF |
Zbog toga je prije razvrstavanja sastojina u propisane kategorije i donošenja odrednica gospodarenja, neophodna visokostručna prosudba rezultata o izračunatom obrastu. Nedorečenost znanstvenih spoznaja o kategorizaciji obrasta treba znanstvenim istraživanjem otkloniti i ustrojiti naš sustav kategorizacije. 6. Obrast je brojčani uređajni pokazatelj određen kvocijentom stvarne i normalne veličine istog taksacijskog elementa. Izmjereni taksacijski elemenat je pokazatelj stanja sastojina, a njegova normalna vrijednost je znanstveno utvrđena i tabelirana te zajedno s ostalim normalnim taksacijskim elementima tvori optimalni model sastojinc. Po veličini razlike između stvarnog i normalnog stanja sastojinc prosuđujemo popunjenost sastojinskog prostora uzraslim stablima iznad taksacijske granice (> 10 em p.p.). Obrast određen kvocijentom stvarnog i normalnog broja stabala, stvarne i normalne temeljnice ili stvarne i normalne drvne zalihe je ovisno o svrsi daljnje primjene jednako upotrebljiv. Međutim, zbog znakovitih razlika u varijabilnosti, jednostavnosti izmjere i točnosti rezultata navedenih osnovnih elemenata obračuna, izbor najpovoljnijeg taksacijskog elementa za računanje obrasta u široj praksi pretpostavlja sjedne strane elemenat s najmanje mogućih izmjera i računskih operacija obračuna, a s druge strane raspon upotrebljivosti i značaj u primjeni izračunatog obrasta. Razlike u izmjerama i ostalim postupcima u pridobivanju objektivnih rezultata o obrastu odgovorit će na pitanje opravdanosti alternacije u primjeni različito determiniranih obrasta kao komplementarnih uređajnih pokazatelja prognostičkih modela u široj praksi. U iznalaženju najpovoljnije alternacije obrasta poslužit ćemo se komparativnom analizom temeljnih obilježja triju mogućih taksacijskih elemenata za njegovo računanje. Rezultati analize će glede razlike u racionalnosti izmjere i točnosti određivanja pojedinog elementa za obračun, i njegovog značaja kao sastavnice prognostičkog modela, izdvojiti najpovoljniji. Ovo ističemo zbog toga, što kompleksnost i raznovrsnost potrebitih podataka za sastav osnova gospodarenja zahtijeva kod svih uređajnih radova, uključivo i obrast, racionalne postupke izmjere, obrade, izbora (tabeliranih) normalnih vrijednosti te jednostavnost i svrhovitost u primjeni. 7. Propisom dvojakog određivanja istog uređajnog pokazatelja, temeljnicom u jednodobnim a drvnom zalihom u prebornim sastojinama, dosadašnji racionalni postupci određivanja obrasta primjenom temeljnice od najstarijih "Uredbi", "Naredbi", "Instrukcija" itd. do zaključno s Pravilnikom od 1985., su u Pravilnicima od 1994. i 1997. god. djelomično promijenjeni, po načelu "od jednostavnijeg ka složenijem". Temeljnica kao najjednostavniji no višeznačni indikator brojnih manifestacija procesa razvoja i prirodne obnove šumskih sastojina prebornog uzgojnog oblika, zamijenjena je drvnom zalihom, složenijim temeljnim taksacijskim elementom za računanje obrasta i pokazateljem drugih obilježja sastojina prebornog uzgojnog oblika. U daljnjem tekstu osvrćemo se detaljno na preborne sastojine, a samo u nužnoj usporedbi na jednodobne, gdje propis nije promijenjen. Temeljnica i drvna zaliha šume prebornog uzgojnog oblika su komplementarni uređajni pokazatelji različitih obilježja šume. Temeljnica je pokazatelj reproduktivnih uvjeta prirodne obnove, a drvna zaliha kvantitativni pokazatelj reproduktivnih mogućnosti prirasnog potencijala. Istovremeno je i supstrat reprodukcije prirasta. U opisu stanja sastojina i prognostičkom modelu gospodarenja ova dva taksacijska elementa se međusobno dopunjuju (poput kuteva u pravokutnom trokutu). Supstitucija obrasta određenog pomoću temeljnica okrnjit će postojanost prognostičkog modela. Na mjestu eliminiranog obrasta kao pokazatelja potencijalnih uvjeta prirodne obnove bez alternative, ostat će "siva zona". Obrast određen iz odnosa drvnih zaliha ne može svrhovito nadomjestiti obrast određen iz temeljnica. Navedena obilježja istaknuta su zbog sljedećih višeznačnih razlika između predloženih taksacijskih elemenata za računanje obrasta i njegovog značaja u primjeni. 8. Jedan od tri moguća taksacijska elementa za računanje obrasta je broj stabala po jedinici površine. U Pravilnicima od 1994. i 1997. nije obuhvaćen propisom, jer se ne primjenjuje u široj praksi. Nije stekao "građansko pravo" zbog toga što je broj stabala veoma varijabilni taksacijski elemenat, pa se izračunati obrasti nisu mogli odgovarajuće primijenjivati. Stoga je za osvrt dovoljna samo kratka retrospekcija. U primjeni je zadržana debljinska struktura broja stabala kao temeljno razlikovno obilježje uzgojnih oblika šuma, a broj stabala kao elemenat za računanje obrasta zamijenjen stabilnijim taksacijskim elementom - temeljnicom, zbirom kružnih ploha debala u prsnoj visini stabala. Taj je postupak posvuda rasprostranjen, u praksi usvojen i u primjeni zadržan sve do naših dana, budući da se ovako određen obrast pokazao kao svrhovit uređajni pokazatelj, posebice u šumama prebornog uzgojnog oblika. |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/2000 str. 87 <-- 87 --> PDF |
9. Temeljnica je prvi od dva propisana taksacijska elementa za računanje obrasta. To je jednostavna, a istovremeno relativno točna računska veličina. Pouzdano se određuje na temelju samo jednog dostupnog i izravno mjerljivog taksacijskog elementa - prsnog promjera. Računa se kao površina kruga ili očita kao kružna ploha (zajedno ili više stabala istog prsnog promjera) iz samo jedne tablice, tzv. tablice temeljnica u m2, s prsnim promjerom kao ulazom za korištenje. Tablica temeljnica je primjenljiva za sve uzgojne oblike šuma, tipove šuma, bonitete, starosti sastojina, vrste drveća i ostala razlikovna obilježja šuma općepoznata koje je usvojila šumarska praksa. (Izostavljamo mjerenja promjera nepravilnih poprečnih presjeka debala kao i mjerenja opsega u svrhu određivanja temeljnice za računanje obrasta, jer se ne primijenjuju u široj praksi). Vrlo značajno obilježje temeljnice, koje jamči sigurnost i točnost u određivanju obrasta, je znanstveno utvrđena pogreška određivanja temeljnice. Uzevši u obzir sve moguće pogreške pri određivanju temeljnice, M. Prodan je utvrdio, da kod izmjere po debljinskim stupnjevima od 5 cm (koji se primijenjuju u našoj praksi), ukupna relativna pogreška iznosi ± 0,5 - 1,0 %. U nepovoljnim uvjetima može se udvostručiti do ± 2,0 %. (Holzmesslehre, 1965., str. 171-2). 10. Drugi, propisom određen taksacijski element za računanje obrasta je drvna zaliha. No, prije komparativne analize dužni smo, zbog proizvoljne alternacije, odnosno dvojne i često pogrešne upotrebe strukovnog nazivlja za volumen drvne tvari (arhaičnog naziva drvna gromada), ukazati na bitnu razliku između atributivnih obilježja: drvna masa - drvna zaliha. Drvna masa je atributivno obilježje za konačni rezultat mjerenja i obračuna volumena drvne tvari jednog stabla, grupe stabala, skupine stabala ili nižih tzv. tehničkih jedinica prostorne razdiobe šuma (odsjek, odjel), izražena u m\ Drvna zaliha je atributivno obilježje za zbroj volumena drvne tvari, odnosno drvnih masa po ustrojenim višim jedinicama prostorne razdiobe šuma (Gospodarske jedinice, Uprave šuma, Šumskogospodarsko područje) ili viših jedinica dogovorno oblikovanih od nižih po stručnim načelima istovjetnih karakteristika (dobni razred, uređajni razred, tip šume, uzgojni oblik šume). Ove jedinice zovemo računske jedinice. Drvna zaliha je prema tomu zbroj (već izračunatih) drvnih masa, po računskim jedinicama, ustrojenih ili oblikovanih kako i samo ime kaže -u svrhu bio-ekonomskih kalkulacija. Na temelju rezultata kalkulacija dobivenih pomoću utvrđenih razlika konkretne i normalne uravnoteženosti sastojinskih odnosa s naglaskom na odnosu drvna zaliha - prirast - etat, u prognostičkim modelima se propisuju optimalne odrednice gospodarenja sa ciljem ostvarenja višenamjenske progresivne potrajnosti prihoda i zadovoljavajuće prirodne obnove, uz istovremeno podizanje produktivnog potencijala staništa i očuvanja stabilnosti ekosustava. Izbor atributivnog obilježja za volumen drvne tvari ne može biti rezultat subjektivne proizvoljne prosudbe. Stručno je jasno određena distinkcija. Nažalost, navedena distinkcija je u Pravilnicima 1994. i 1997. god. izostala. 11. Glede prikazane razlike strukovnog nazivlja za volumen drvne tvari, naziv drvna zaliha kao neprimjeren pri obračunu obrasta, treba zamijeniti izrazom drvna masa. Volumen drvne tvari ili drvna masa je složeniji taksacijski element od temeljnice. Za njeno određivanje treba izmjeriti i izračunati nekoliko međusobno različitih osnovnih taksacijskih elemenata. To očigledno pokazuje i najjednostavniji postupak određivanja drvne mase stabala ili šumske sastojine primjenom formula: v = g x h xf(v = g x hß;V= GxHxF(V= G x HF) (drvna masa = temeljnica x visina x oblični broj ili temeljnica x oblikovisina). Temeljnica je - kao što vidimo -jedan od tri potrebna člana formula, koji pri računanju drvnih masa različitim ponderom utječu na točnost rezultata. Prsni promjeri su dostupni, mjere se izravno i koriste za računanje kružnih ploha (temeljnica) s pogreškom od ±1-2 %, kako je netom navedeno. Visine stabala se zbog izravne nedostupnosti vrhova određuju daljinskim mjerenjem. Na točnost rezultata utječe srednja pogreška mjernog instrumenta, uvjeti mjerenja samih visina kao i optičko određivanje udaljenosti stajališta motritelja od stabla. Pogreška izmjerene visine razmjerna je s pogreškom rastojanja. Ovdje moramo - u svezi s visinama - ukazati na razliku između "PP — tablica" i "Normala", kao još jednu potvrdu o nužnosti distinkcije između ovih dviju vrsta tablica (čl. 17). U PP - tablicama, visina je indikator boniteta kao funkcija starosti. U normalama visina je indikator boniteta kao funkcije prsnog promjera. Visina je funkcija prsnog promjera, dok je veza sa starošću nužna posljedica konstrukcije i upotrebe tablica zbog ulaznog parametra, pa to treba imati na umu u primjeni. Ovoj spoznaji pridodajemo još jednu razliku. Visinska krivulja kao grafička slika pojave je u prebornim sastojinama |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/2000 str. 88 <-- 88 --> PDF |
manje-više stabilnog položaja, uz neznatne razlike oblika u odnosu na teoretski. Visinske krivulje jcdnodobnih sastojina su stabilnog oblika, ali mijenjaju položaj grafičke slike pojave usporedo s povećanjem vrijednosti apscisa i ordinata (starosti i visina). Ideja o ustroju standardnih visinskih krivulja je prihvatljiva ako će pridonijeti racionalizaciji uređajnih radova i jamčiti povećanje točnosti krajnjih rezultata. Treći član formula, oblični broj, je računska veličina određena omjerom volumena debla i volumena valjka iste površine baze i iste visine. Pomoću (različitim postupcima) izrađenih tablica obličnih brojeva, konstruirane su tablice volumena drvne tvari, tzv. tablice drvnih masa (drvnogromadne tablice) ili tarife (uređajne tablice). Ne ulazeći u teoriju konstrukcije tablica (tarifa) i analitičkih postupaka računanja drvnih masa, neophodno je istaknuti uvijek prisutnu mogućnost pogreške izmjerenih "ulaznih" podataka za izbor ili obračun lokalnih tarifa i upitnu točnost izračunatih drvnih masa po izabranim tarifama. Zbog neizbježno moguće veće ili manje razlike između tabličnih ili algoritmom određenih i stvarnih drvnih masa, za ovaj je postupak uvriježen stručni naziv procjena drvne mase na panju. Ni analitički obračun drvne mase na panju nije dovoljno jamstvo za sanaciju pogreške prouzročene izabranom tarifom, zbog nepodudaranja položaja i oblika za konstruiranu tarifu analitički određene i mjerenjem pridobivene visinske krivulje, što rezultira razlikom položaja, oblika i nagiba teoretske i konstruirane linije. Ova pojava je između ostalog i posljedica povećanja broja tarifa za pojedine vrste drveća. Donedavno je taksator mogao, na primjer za jelu, izabrati jednu od devet tarifa (za devet boniteta), određenih s devet visinskih pojascva (visinskih koridora). Sada, za izbor ili izračun lokalnih tarifa, za isti raspon podataka o izmjerenim visinama, taksatoru je propisan izbor jedne od 24 tarife, određene s 24 visinska koridora. Osjetno sužene širine koridora su - obzirom na pogreške izmjerenih "ulaznih" podataka i navedene razlike položaja, oblika i nagiba tarifnih linija - limitirajući čimbenik točnosti izbora i obračuna drvnih masa. U praktičnom radu se - prema Zakonu o gomilanju pogrešaka - od 232 konstruirane i praktičarima ponuđene tarife, može u odnosu na jednu tablicu temeljnica, očekivati i do deset puta veća srednja pogreška izračunane drvne mase od srednje pogreške temeljnice. Obzirom na navedene spoznaje, prednost temeljnice kao uređajnog pokazatelja za računanje obrasta je u odnosu na drvnu masu neupitna. Upitno je međutim, možemo li uzgojni oblik šume usvojiti kao svrhovito ključno razlikovno obilje žje odnosno kriterij za određivanje obrasta temeljnicom ili drvnom masom? 12. Temeljnica je u Pravilniku od 1997. god. zamijenjena drvnom masom upravo u uzgojnom obliku sastojina, gdje je pri obračunu obrasta ne može svrhovito nadomjestiti bilo koji drugi taksacijski elemenat, ne samo zbog racionalnosti i točnosti određivanja već i objektivnosti ocjene uvjeta prirodne obnove. Radovi Assmanna, Susmcla, Coletta, Klepca, Cestara i dr. to nepobitno potvrđuju. Ovaj jednostavan a probitačan uređajni pokazatelj ponukao je naše stare taksatore da u svrhu unapređenja uređivanja sastojina prebornog uzgojnog oblika konstruiraju "normale" zasnovane na temeljnicama, uz različite uvjete normaliteta (A.Tichy, L. Hufnagl, Tvrdony, Kern, Jovanovac). Osnovne postavke prvih "normala" su jednake temeljnice po debljinskim razredima i bonitetima, a po veličini se temeljnica od 50 - 53 mVha smatra normalnom, bez obzira na njenu strukturu. Tijekom vremena i sami autori priznaju nerealnost osnovnih postavki "normala". Kada se uvidjelo, da zbog prejake zastrtosti krošanja slojevi nerazgradenog četinka sprječavaju pojavu, a preveliki obrast opstanak biljaka prirodne obnove, osnovne postavke o normalnim temeljnicama su postupno mijenjane i do danas svedene na prihvatljive optimalne veličine. Iako neuspješni, pokušaji definiranja normaliteta prebornih sastojina temeljnicom ukazuju na stremljenja tadašnjih stručnjaka, koji uočavaju značaj obrasta i optimalizacijom najjednostavnijeg uređajnog pokazatelja hoće unaprijediti uređivanje i gospodarenje toga uzgojnoga oblika šumskih sastojina. Zbog nedorečenih znanstvenih spoznaja, a posebice nepoznavanja optimalnog obrasta kao uvjeta uspješne prirodne obnove šumskih sastojina prebornog uzgojnog oblika, taj se problem tridesetih godina prošlog stoljeća nastojao riješiti golom sječom u "krugovima", kao inačicom obnove jednodobnih sastojina i sadnjom biljaka smreke. Ovaj način obnove je zbog prejakog narušavanja prirodne uravnoteženosti ekosustava napušten. Isti postupci obnove su, pretpostavljamo, iz istih razloga ponovno primijenjeni šezdesetih godina s jačim intenzitetom osnivanja i većim površinama "krugova". Postupnom primjenom "normala" D.Klepca (Novi sistem uređivanja prebornih šuma, 1961), u praksi je ovaj neprimjeren način obnove zamijenjen prirodnom obnovom. O "krugovima" kao neprihvatljivom načinu umjetne obnove izneseno je dovoljno kritičkih primjedbi pa je daljnji komentar nepotreban. |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/2000 str. 89 <-- 89 --> PDF |
13. Od ostalih komparativnih prednosti i nedostataka između temeljnice i drvne mase kao elemenata za računanje obrasta i značaja njegove uloge kao uređajnog pokazatelja pri ocjeni uvjeta prirodne obnove, navodimo nekoliko znanstvenih spoznaja i stručnih postupaka upitne objektivnosti u primjeni, kada obrast u prebornim sastojinama određujemo po drvnoj masi. U znanstvenoj i stručnoj literaturi svi su autori jednoglasni u ocjeni temeljnice kao najstabilnijem taksacijskom elementu. Prema ovom kriteriju, temeljnica nije samo stabilniji nego i sigurniji i realniji taksacijski elemenat za računanje obrasta i praćenje njegovih promjena od drvne mase. Progresivno rastući broj sastojina tzv. "nepravilnih" ili "prijelaznih struktura broja stabala" koje se nalaze između dviju bitno različitih normalnih distribucija: Gaussove i Liocourtove, razlikuju se ne samo po konstituciji, uzgojnom obliku, načinu gospodarenja i vrstama drveća, nego i po stručnim postupcima prirodne obnove. U primjeni propisa članka 13. Pravilnika od 1997. god., dilema oko objektivnosti izbora temeljnice ili drvne mase kao mogućih taksacijskih elemenata za računanje obrasta je neizbježna, a pri uređivanju ovih sastojina točnost postupka određivanja obrasta upitna. Kod sastojinskog gospodarenja, cijele sastojine se kao sastavni dijelovi gospodarske jedinice određenim vrstama sječa i uzgojnih radova pripreme za prirodnu obnovu neposredno prije naplođenja na točno ograničenim pomladnim površinama. U pravilu to su sastojine najstarijeg dobnog razreda u kojima je postignut cilj gospodarenja. U tom uzgojnom obliku, propisana temeljnica kao elemenat za računanje obrasta (izuzev donje etaže) nema isti ponder pri ocjeni uvjeta za prirodnu obnovu kao kod prebornog gospodarenja, gdje je slijed i način primjene stručnih postupaka različit od prethodnog. Pomladna površina je cijela površina gospodarske jedinice, a svi stručni radovi, uključivo i radovi u vezi s prirodnom obnovom, sjedinjeni su u jednom stručnom postupku - prebornoj sječi. Sječe se obavljaju na cijeloj površini šume, ali se stabala u vezi s prirodnom obnovom sijeku samo na onim dijelovima površine, gdje se nakon ocjene brojnosti i stadija razvoja biljaka u obliku manjih ili većih grupa donosi odluka o uspješnosti prirodne podmlađenosti i potrebi sječnih zahvata. Sječe se, prema tomu, obavljaju nakon uspješne prirodne obnove. Samo u izuzetnim slučajevima, na dijelovima površine gdje zbog suvisle pokrovnosti krošanja nema prirodne obnove, treba prebornim sječama inicirati pojavu, a potom reguliranjem stupnja obrasta posrednim utjecajem na zastrtost krošanja i naknadnim uzgojnim radovima u grupama osigurati opstanak i daljnji razvoj biljaka do taksacijske granice. Kad stabalca u obliku priliva pri jeđu u mjereni dio sastojine, postupak obnove je završen i u kontinuitetu se nastavlja preborno gospodarenje. Propisom članka 13. Pravilnika od 1997. god., lišili smo u tom uzgojnom obliku prevoditelje stručnih radova objektivno najsigurnijeg pokazatelja promjena uvjeta prirodne obnove - obrasta određenog temeljnicom. U prethodnom članku napisanom za istu rubriku "Izazovi i suprotstavljanja" ukazali smo na značaj temeljnice kao posrednog redukcijskog čimbenika obrasta u ulozi korektora indeksa krošanja, pri određivanju pokrovnosti krošanja u vezi s objektivnošću ocjene uvjeta prirodne obnove. Kako u primjeni zamijeniti taj brojčano u mVha izražen uređajni pokazatelj objektivnih uvjeta za pojavu i opstanak biljaka prirodne obnove, kad je obrast određen po drvnoj masi? Koje rezultate o promjenama obrasta između dviju inventura usvojiti kao vjerodostojnije, ako je u prvoj inventuri obrast određen temeljnicom a u drugoj drvnom masom, s obzirom da se ta dva obrasta i u istoj inventuri ponekad značajno razlikuju? Kako razriješiti istovjetan problem u prognostičkim modelima razvoja sastojina, određenih računskom revizijom? Kako primjenom drvne mase zamijeniti praktički prihvatljiv obrast određen jednostavnom izmjerom temeljnice metodom Bitterlicha (relaskopom ili štapićem)? Prema članku 60., stavak 2. točka 2. Pravilnika od 1997. godine: "Propisani etat obvezan je po površini, a dopuštena su odstupanja po drvnoj masi u odsjeku: 1. u jednodobnim sastojinama: 2. u raznodobnim sastojinama 20 posto:" Ovo tolerantno odstupanje negativno će utjecati na veličinu, a posebice na vrijeme ostvarenja propisanog optimalnog obrasta u svakom konkretnom slučaju, ako je određen po drvnoj masi. U sastojinama gdje je tijekom gospodarenja ostvaren ovaj propis, smatramo drvnu masu neprimjerenim elementom za računanje obrasta. U svezi izbora i primjene tarifa, u članku 16. Pravilnika od 1997. god. izostao je propis o načinu upotrebe sadržajno različitih dvoulaznih tablica. Za pojedine vrste drveća postoje tablice koje iskazuju drvnu masu do 3 cm i do 7 cm debljine. (Poznate su i tablice za drvnu masu granjevine, no nemamo tablica za ukupnu biomasu). Kako nema upute ili propisa kojim bi tijekom provedbe odrednica osnove gospodarenja bila zajamčena jednoobraznost primjene, neophodno je propisom obvezati prevoditelje radova, da u osnovi gospodarenja uz |