DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/2000 str. 82 <-- 82 --> PDF |
27 % privatnih od 35 % šuma na svom području (77 % privatnih naprama 23 % državnih šuma), proizlazi da su državne šume dovoljno zaštićene, ali ih nema dovoljno. U županijskom prostornom planu se na žalost ne predviđa pošumljavanje novih površina, niti okrupnjavanje šumskih područja na najugroženijim dijelovima, a to su rubna i gradska područja, industrijske zone, uz ceste, vodotoke, velike infrastrukturne objekte, golf igrališta, odlagališta komunalnog otpada i slično. Ne predviđa se ni otkup niti subvencioniranje šumskog gospodarenja, iako šuma na lokalnoj razini, ima vrlo veliku i značajnu ulogu, posebice glede više puta isticane velike naseljenosti područja županije. Mislimo da je svrsishodnije primjenjivati Zakon o šumama i ostale zakonske, pravne i druge mehanizme, za zaštitu cjelokupnog prostora (šume, voda, zraka, morske obale), nego formalno povećavati postotak zaštite, ne vodeći računa o njegovoj provedivosti i rješavanju stvarnih problema te podizanju kvalitete zaštite već i u svjetski priznatim parkovima. 3. U našem prilogu zalažemo se za čovjeku primjerenije mjerilo zaštite šuma; podizanje i uređenje parkšuma oko zagorskih dvoraca i kurija, zdravstvenih ustanova, gradova, uz termalne vode-toplice i druge posebnosti kojima Hrvatsko zagorje obiluje te proglašavanje zaštitnih šuma na strmim i nepristupačnim terenima, kao i područjima gdje šuma ima ponajprije zaštitnu ulogu u spriječavanju erozija, poplava i dr. U odnosu na ukupnu površinu državnih šuma dali smo pregled 597,35 ha (6 %) zaštitnih šuma i 111,72 ha (1,12 %) šuma s posebnom namjenom, koji bi se stupnjevi zaštite trebali po potrebi proširiti i na površine privatnih šuma. Sto se tiče prijedloga prostornog plana da se zaštite pretežito šumska područja kategorijom parka prirode, smatramo da Zakon o šumama dovoljno taksativno štiti šumu. Tek bi uz uvođenje nadzora nad privatnim šumama i obvezu sufinanciranja šumskogospodarskih osnova od lokalne samouprave te stimulacije vlasnicima i posjednicima šume i šumskog zemljišta, parkova, park-šuma i slično, mogli stvoriti pretpostavke za njihovu stvarnu valorizaciju kao obnovljivih i poželjnih resursa u prostoru. Ono što nedostaje u provedbi Zakona o šumama su sredstva za izradu programa gospodarenja, uz osiguran nadzor nad provođenjem i subvencioniranje, a sve to se može provesti kroz postojeću strukturu "Hrvatskih šuma" uz dodatno zapošljavanje. 4. Predlažemo da se uvedu poticajne mjere zaštite i očuvanja šuma. Pri tomu nije toliko važno formalno zaštititi preostale šumske komplekse Macelja i Strahinjščice, koji su ionako neotvoreni i teško dostupni. Ekološki ugrožena područja nalaze se eventual- no na vršnim dijelovima i u podnožju planina, ali još više su ugrožene preostale rascjepkane privatne šume u središnjem dijelu županije, koje imaju tradicijsku, kulturnu, estetsku, ekološku, rekreacijsku, edukativnu i druge vrijednosti, ali nemaju stvarnu zaštitu niti su odgovarajuće valorizirane. 5. Predlažemo da se najprije uredi stanje i odnosi u postojećim parkovima prirode i nacionalnim parkovima, od kojih su neki zaštićeni kao svjetska baština, a stanje u njima nije na razini statusa i postavki zaštite okoliša. S obzirom da znatan dio zaštićenih dijelova prirode pokrivaju šume, potrebno je usklađivanje zakona (Zakona o šumama i Zakona o zaštiti prirode) i odgovarajućih podzakonskih akata. 6. Nedostatkom jasnih kriterija smanjuje se nadzor nad ukupnim bogatstvom Republike Hrvatske, kao i nad pojedinim lokalnim specifičnostima. U slučaju šumarstva to znači izuzimanje velikih šumskih površina iz šumskog gospodarenja pod ingerencijom stručne šumarske organizacije i prepuštanje odluke pojedincima u upravnim vijećima i javnim ustanovama. Ostaju manje, rascjepkane šume koje nemaju dovoljno potencijala biti uporišta u prostoru niti ishodišta stručne organizacije. Predloženim formiranjem parka prirode "Hrvatsko zagorje" zaključuje se zatečeno (dobro) stanje u državnim šumama, a ne ide se na unapređenje gospodarenja, pronalaženje novih podučja interesa i sadržaja u prostoru ili rješavanje problema. Smatramo da u odabiru ove lokacije za reprezentant parka prirode "Hrvatsko zagorje" nisu primijenjeni jedinstveni kriteriji zaštite prostora i okoliša. Najmanje što je potrebno učiniti u slučaju eventualnog parka prirode "Hrvatsko zagorje" je stavljanje u ravnopravnu poziciju čitavog područja, te odlučiti o najsvrsishodnijem rješenju. Tatjana Đuričić-Kuric, dipl. ing. šum. |