DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/2000 str. 81 <-- 81 --> PDF |
ma) i okretanje prirodnim (obnovljivim) energentima, autor povezuje problem neiskorištene biomase alepskog bora s problemom nestašice energije u Dalmaciji. Da bi se što točnije ocijenile proizvodne mogućnosti sastojina alepskog bora kao izvora biomase, potrebno je poznavati strukturu biomase stabla alepskog bora. Ovaj rad je jedan korak u tom smjeru. U uvodnom dijelu rada prikazan je alepski bor kao vrsta, njegove morfološke i ekološke značajke s naglaskom na njegovu ulogu pionirske vrste, te je prikazano područje u kojem je istraživanje obavljeno. Ukratko je prikazana tehnologija uporabe šumske biomase u proizvodnji energije te svjetska i domaća iskustva na tom području. Nadalje se iznose podaci dobiveni detaljnom obradom modelnih stabala različitih starosti i prsnih promjera oborenih na tri pokusne plohe postavljene u g.j. "Nin-Kožino", odjel 80b, lc i 54a. Ukupna masa nadzemnog dijela stabla alepskog bora raščlanjena je na mase debla, grana 3 do 7 cm promjera, grana do 3 cm promjera, iglica i češera. Posebno je promotren odnos masa u krošnji i masa u deblu. Kao zaključak, nameće se mišljenje kako bi se najveća korist od biomase alepskoga bora, koja trenutno propada u sastojinama, mogla ostvariti njenom uporabom za proizvodnju toplinske i električne energije u kogeneracijskim postrojenjima. Osnivanjem kultura alepskoga bora na nepošumljenim područjima povećale bi se šumske površine u Hrvatskoj. Pravilnim gospodarenjem sastojinama alepskoga bora, velike se količine biomase mogu ostvariti u proredama. Aktiviranjem pilana na tom području prerađivali bi se sortimenti koji dolaze iz starijih sastojina. Drvni otpad iz tih pilana također predstavlja biomasu iskoristivu za proizvodnju energije. Važno je naglasiti potrebu za daljnim istraživanjima ovoga tipa, kojima bi se što točnije utvrdile količine raspoložive biomase alepskoga bora na području njegove rasprostranjenosti, te potrebe i mogućnosti njenog korištenja u postrojenjima za proizvodnju energije. Proširenje istraživanja podrazumijeva i obradu čimbenika ekonomske isplativosti ovakvoga projekta, te rješavanje nekih problema kod pridobivanja i transporta biomase u skladu s razvojem vrhunskih tehnologija. Mr. sc. Željko Zečić PARK PRIRODE HRVATSKO ZAGORJE"- da ili ne? 1. U prijedlogu prostornoga plana Krapinsko-zagorske županije, predlažu se Macelj i Strahinjščica za zaštitu u kategoriji Parka prirode (te spominje Ravna Gora na području Varaždinske županije i Uprave šuma Koprivnica). Prijedlog zaštite obuhvaća gospodarsku jedinicu "Macelj" koja pokriva 3077,64 ha državnih šuma s drvnom zalihom 792647 m3 i etatom 15567 m\ U prijedlog je uključena i glavnina gospodarske jedinice "Strahinščica-Trnovec" koja pokriva površinu 963,10 ha, drvnu zalihu 176087 m\ etat 3487 m\ S ovim gospodarskim jedinicama neposredno upravlja šumarija Krapina, Uprava šuma Zagreb, JP "Hrvatske šume" p.o. Zagreb pod ingerencijom Ministarstva poljoprivrede i šumarstva. Granice predloženog parka prirode nisu usaglašavane s Poduzećem za šume. Zacrtano je pretežno državno šumsko zemljište, na kojemu je i do sada postojalo gospodarenje u skladu sa zakonom i šumarskom praksom. Zaštitom je predviđen šumski masiv Macelja, koji predstavlja normalne gospodarske šume i lovište. To je pogranično područje pod posebnim režimom upravljanja, tako da ga ne smatramo prikladnim za odmor, rekreaciju i razvijanje drugih sadržaja parka prirode. Osim toga, to je izrazito depopulacijsko područje s trendom iseljavanja i emigracije stanovništva. U području je evidentan nedostatak nekih segmenata infrastrukture kao uvjeta za postizanje razvoja, a prema Strategij i ´ "park prirode se osniva da bi se zaštitilo određeno prirodno područje od izrazitije gospodarske eksploatacije ili izgrađivanja koji su na prostoru već prisutni". Golubovečki kamenolomi i kamenolom Očura ostavljeni su izvan granica prijedloga zaštite. 2. U našem prilogu prostornom planu Krapinsko-zagorske županije (ur. br. 9-404/2-2000 od 3. 4. 2000.) dali smo pregled od JP "Hrvatske šume" p.o. Zagreb zaštićenih površina osnovama gospodarenja. Taj pregled može predstavljati osnovicu za zakonsku zaštitu glede šuma i šumskog zemljišta, a iznosi 7,12 % zaštitnih šuma i šuma s posebnom namjenom u državnim šumama. Ako uzmemo u obzir da se Parkom prirode Medvednica također gospodari kao šumom s posebnom namjenom, području Krapinsko-zagorske županije to bi donijelo postotak od preko 21,86 % zaštićene državne šume, što je daleko iznad predviđenih 15 % zaštićene prirode po Programu prostornog uređenja Republike Hrvatske. S obzirom da županija ima svega 8 % državnih šuma u odnosu na Strategija i Program prostornog uređenja Republike Hrvatske |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/2000 str. 82 <-- 82 --> PDF |
27 % privatnih od 35 % šuma na svom području (77 % privatnih naprama 23 % državnih šuma), proizlazi da su državne šume dovoljno zaštićene, ali ih nema dovoljno. U županijskom prostornom planu se na žalost ne predviđa pošumljavanje novih površina, niti okrupnjavanje šumskih područja na najugroženijim dijelovima, a to su rubna i gradska područja, industrijske zone, uz ceste, vodotoke, velike infrastrukturne objekte, golf igrališta, odlagališta komunalnog otpada i slično. Ne predviđa se ni otkup niti subvencioniranje šumskog gospodarenja, iako šuma na lokalnoj razini, ima vrlo veliku i značajnu ulogu, posebice glede više puta isticane velike naseljenosti područja županije. Mislimo da je svrsishodnije primjenjivati Zakon o šumama i ostale zakonske, pravne i druge mehanizme, za zaštitu cjelokupnog prostora (šume, voda, zraka, morske obale), nego formalno povećavati postotak zaštite, ne vodeći računa o njegovoj provedivosti i rješavanju stvarnih problema te podizanju kvalitete zaštite već i u svjetski priznatim parkovima. 3. U našem prilogu zalažemo se za čovjeku primjerenije mjerilo zaštite šuma; podizanje i uređenje parkšuma oko zagorskih dvoraca i kurija, zdravstvenih ustanova, gradova, uz termalne vode-toplice i druge posebnosti kojima Hrvatsko zagorje obiluje te proglašavanje zaštitnih šuma na strmim i nepristupačnim terenima, kao i područjima gdje šuma ima ponajprije zaštitnu ulogu u spriječavanju erozija, poplava i dr. U odnosu na ukupnu površinu državnih šuma dali smo pregled 597,35 ha (6 %) zaštitnih šuma i 111,72 ha (1,12 %) šuma s posebnom namjenom, koji bi se stupnjevi zaštite trebali po potrebi proširiti i na površine privatnih šuma. Sto se tiče prijedloga prostornog plana da se zaštite pretežito šumska područja kategorijom parka prirode, smatramo da Zakon o šumama dovoljno taksativno štiti šumu. Tek bi uz uvođenje nadzora nad privatnim šumama i obvezu sufinanciranja šumskogospodarskih osnova od lokalne samouprave te stimulacije vlasnicima i posjednicima šume i šumskog zemljišta, parkova, park-šuma i slično, mogli stvoriti pretpostavke za njihovu stvarnu valorizaciju kao obnovljivih i poželjnih resursa u prostoru. Ono što nedostaje u provedbi Zakona o šumama su sredstva za izradu programa gospodarenja, uz osiguran nadzor nad provođenjem i subvencioniranje, a sve to se može provesti kroz postojeću strukturu "Hrvatskih šuma" uz dodatno zapošljavanje. 4. Predlažemo da se uvedu poticajne mjere zaštite i očuvanja šuma. Pri tomu nije toliko važno formalno zaštititi preostale šumske komplekse Macelja i Strahinjščice, koji su ionako neotvoreni i teško dostupni. Ekološki ugrožena područja nalaze se eventual- no na vršnim dijelovima i u podnožju planina, ali još više su ugrožene preostale rascjepkane privatne šume u središnjem dijelu županije, koje imaju tradicijsku, kulturnu, estetsku, ekološku, rekreacijsku, edukativnu i druge vrijednosti, ali nemaju stvarnu zaštitu niti su odgovarajuće valorizirane. 5. Predlažemo da se najprije uredi stanje i odnosi u postojećim parkovima prirode i nacionalnim parkovima, od kojih su neki zaštićeni kao svjetska baština, a stanje u njima nije na razini statusa i postavki zaštite okoliša. S obzirom da znatan dio zaštićenih dijelova prirode pokrivaju šume, potrebno je usklađivanje zakona (Zakona o šumama i Zakona o zaštiti prirode) i odgovarajućih podzakonskih akata. 6. Nedostatkom jasnih kriterija smanjuje se nadzor nad ukupnim bogatstvom Republike Hrvatske, kao i nad pojedinim lokalnim specifičnostima. U slučaju šumarstva to znači izuzimanje velikih šumskih površina iz šumskog gospodarenja pod ingerencijom stručne šumarske organizacije i prepuštanje odluke pojedincima u upravnim vijećima i javnim ustanovama. Ostaju manje, rascjepkane šume koje nemaju dovoljno potencijala biti uporišta u prostoru niti ishodišta stručne organizacije. Predloženim formiranjem parka prirode "Hrvatsko zagorje" zaključuje se zatečeno (dobro) stanje u državnim šumama, a ne ide se na unapređenje gospodarenja, pronalaženje novih podučja interesa i sadržaja u prostoru ili rješavanje problema. Smatramo da u odabiru ove lokacije za reprezentant parka prirode "Hrvatsko zagorje" nisu primijenjeni jedinstveni kriteriji zaštite prostora i okoliša. Najmanje što je potrebno učiniti u slučaju eventualnog parka prirode "Hrvatsko zagorje" je stavljanje u ravnopravnu poziciju čitavog područja, te odlučiti o najsvrsishodnijem rješenju. Tatjana Đuričić-Kuric, dipl. ing. šum. |