DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 9-10/2000 str. 72 <-- 72 --> PDF |
U nekim šumama ima čak preko 20 km prometnica na 1.000 ha šume (npr. Gorski kotar), a u drugima samo nekoliko km na 1.000 ha. Prosjek za Republiku Hrvatsku je oko 7 km prometnica na 1.000 ha šume. Drvna zaliha na panju u šumama Republike Hrvatske iznosi 324,257.000 m3. Sastav drvne zalihe: 84 % listopadnih i 16 % crnogoričnih vrsta drveća. Sveukupni godišnji volumni prirast procjenjuje se na 9,643.117 m\ Izračunani godišnji etat (tj. drvni volumen koji se u šumama može trajno uživati) iznosi 5,354.017 m3. To je bruto etat. Na pilansku oblovinu i ostalo industrijsko drvo otpada oko 46 %, na ogrjevno drvo oko 37 % i na otpad oko 17 %. Najvrednije su šume hrasta lužnjaka {Querem robur L.). Njihova površina u Hrvatskoj iznosi 201.739 ha s drvnom zalihom od 41,500.000 m3 na panju. Najveći dio tih šuma nalazi se u Slavoniji i Srijemu, u današnjim županijama Vukovarsko-srijemskoj i Osječko-baranjskoj. A samo pedesetak km daleko od Osijeka prostire se najveća cjelovita šuma hrasta lužnjaka u Europi, zvana od davnina Spačva. Njezina je površina 400 km2 (ili 40.000 ha), dakle Spačva ima istu površinu kao i naš najveći otok Krk. Prema tomu nije čudno što su šume hrasta lužnjaka odavno zaokupile pozornost naših šumara, pisaca, umjetnika i mnogih znanstvenika, i daje na tom području šumarstvo organizirano već preko 125 godina, s poznatim imenima Slavonaca kao što su bili Antun Tomić, Mijo Čordašić, Josip Kozarac i moj poštovani profesor dendrometrije Antun Levaković, znanstvenik svjetskoga glasa. Spomenuh pritom samo najveća imena. A velik je niz zaslužnika i učitelja, koji su ustrajno i marljivo istraživali, usavršavali teoriju i razvijali praksu. Pridružuje im se cijela legija vrijednih šumara koji su odnjegovali slavonske hrastike i sačuvali ih dolazećim naraštajima. Na tako časnu i bogatu baštinu bilo je zadovoljstvo nastavljati i suočavati se s već polučenim uspjesima i rezultatima, nadograđivati djelo velikana u tako svijetloj i uspješnoj tradiciji, crpsti spoznaje iz obilja proučenoga i spoznatoga, učiti iz vrijedne literature. Imao sam sreću stoje Hrvatska akademija od osnutka uz mudroslovlje, filologiju, pravoslovlje i umjetnost imala i Odjel za prirodoslovlje, koji je pod svoje okrilje stavio i šumarsku znanost, gdje sam mogao nesmetano djelovati i posvetiti se istraživanju svega što me u šumarstvu privlačilo i što sam u njemu volio. Tako se Hrvatska akademija na najbolji način odužila svojemu utemeljitelju biskupu Strossmayeru, koji je velebno Akademijino zdanje, izgrađeno u stilu florentinske renesanse, podignuo baš novcem dobivenim od slavonskih hrastika. U same je dakle temelje i hrvatske znano sti i njezinih hramova ugrađena slavonska hrastovina i trajna je, neraskidiva veza najviše hrvatske institucije Hrvatske akademije sa Strossmayerovom zavičajnom Slavonijom i njezinim središnjim, a biskupovim rodnim gradom Osijekom. Sve su to zagonetni i duboki razlozi što smo danas ovdje i što govorimo o tome. Hrast je lužnjak među mojim ljubavima i interesima bio pri samome vrhu. Jezgrovito sam u uvodu monografiji Hrast lužnjak u Hrvatskoj (Vinkovci - Zagreb, 1996.) zapisao: "U Hrvatskoj su šume najvredniji obnovljivi prirodni resurs. One zauzimaju dva milijuna hektara ili 35 % Hrvatske. Jedna desetina šuma otpada na hrast lužnjak. To je naša najvrednija vrsta drveća, koja raste diljem Hrvatske, a optimum joj je u istočnom dijelu naše zemlje (...), u Slavoniji i Srijemu." Danas doduše više nemamo prošlostoljetne hrastove prašume, nema ni orijaških stabala kojima su se divili na svjetskim izložbama od Pariza do Budimpešte, i od Trsta do Beča, ali smo zato naslijedili njegovane i stručno uređene i očuvane hrastove šume, kojima se primjereno gospodari i koje su naša najveća prirodna glavnica koju treba dalje promišljeno i na znanstvenim istinama umnožavati i obogaćivati. Ta glavnica utječe više nego što mislimo i više nego što smo spremni priznati na naš svakidašnji život i rad, jer šume čuvaju naše klimatske i atmosferske prilike, pročišćuju zrak koji udišemo, štite nas od vjetrova i nevremena, brane od poplava, pružaju siguran zaklon od neprijatelja u ratovima. Čuvajući danas i njegujući šume svjesni smo njihove slojevite i višeznačno korisne uloge u našemu životu, štoviše, brinući o šumama, brinemo o samoj supstanciji vlastita opstanka. Današnja je svečanost slavonskoga Osječkoga Sveučilišta već sada upisana u bogatu šumarsku tradiciju na ovim prostorima, u knjigu povijesnicu ove bogate hrvatske regije, kao još jedan dokaz da ovdje prepoznajete pitanja koja postavlja nadolazeće doba i nalazite odgovore u skladu s bogatstvima prirode i njezinim zakonima. S ponosom sam danas isticao svoje prethodnike, znajući da šumarska znanost na našem Šumarskome fakultetu u Zagrebu odgaja vrijedne nasljednike da šumarstvo imamo na kome s pouzdanjem ostaviti. Na žalost, šumarstvo je u Republici Hrvatskoj suočeno s različitim problemima. Na prvom je mjestu propadanje i sušenje šuma. Šumari ulažu velike napore da to spriječe i da saniraju poremećene ekosustave. Općenita pojava nelikvidnosti u gospodarenju negativno se odražava, jer šumari ne mogu u cijelosti i na vrijeme ostvariti planove razvoja, pogotovu u pogledu njege šuma, jednostavne i proširene reprodukcije. No, najviše pogađa naše šumare činjenica što su danas neke šume u Hrvatskoj izuzete iz šumarske ingerencije. Ta spomenuta tri problema zaslužuju veliku pozornost i ozbiljan znanstveni i stručni pristup u rješavanju. |