DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/2000 str. 71 <-- 71 --> PDF |
PRIZNANJA ŠUMARSKIM ZNANSTVENICIMA HRVATSKO ŠUMARSTVO PRED NOVIM TISUĆLJEĆEM Nastupno predavanje akademika Dušana Klepca u povodu dodjele počasnoga doktorata Sveučilišta J. J. Strossmayera u Osijeku Poštovana gospođo rektorice! Poštovane kolegice i kolege! Poštovane gospode i gospodo! S velikim ponosom i posebnim zadovoljstvom prihvaćam danas (26. svibnja 2000.) veliku čast počasnoga doktorata znanosti koju mi dodjeljuje Sveučilište J. J. Strossmayera u Osijeku. Svoju zahvalnost želim izraziti Vama, poštovana gospodo rektorice, sveučilišnom Senatu, Povjerenstvu za dodjelu počasnoga doktorata znanosti u sastavu: prof. dr. sc. Marijan Seruga, prof. dr. sc. Slavko Matić, prof. dr. sc. Csaba Matyas, prof. dr. se. Tomislav Bačić i prof. dr. sc. Draženka Jurković, potom fakultetima koji su poduprli moju kandidaturu, te akademiku Milanu Mogušu, inicijatoru postupka za dodjelu počasnoga doktorata Sveučilišta u Osijeku. Čast počasnoga doktorata doživljavam kao veliko priznanje za svoj znanstveni rad. Istovremeno osjećam veliku obvezu prema Vašem Sveučilištu pa, eto, danas po drugi put obećavam da ću se boriti za znanstvenu istinu. Prvi sam put to obećanje dao 24. ožujka 1951. pred rektorom Zagrebačkoga Sveučilišta prof. dr. Antunom Barccm, a danas 26. svibnja 2000. činim to pred Vama, poštovana rektorice prof. dr. sc. dr. h. c. Gordana Kralik. Nastojat ću usmjeriti svoj znanstveni i stručni rad na prirodne resurse Republike Hrvatske, koja na sreću njima obiluje. To su šume i šumska zemljišta u površini od 24.856 km2 i poljodjelska zemljišta u površini od 27.530 km2, što znači da na šume i šumska zemljišta otpada oko 44 %, a na poljodjelsko zemljište oko 50 % teritorija Republike Hrvatske od 56.538 km2. Površina šuma i šumskoga zemljišta ovako je raspoređena: šumom obrasle površine 2,078.289 ha neobraslo šumsko zemljište 345.952 ha neplodno šumsko zemljište 61.370 ha Ukupno 2,485.611 ha Država posjeduje 81 %, a privatnici 19 % šuma i šumskoga zemljišta. S obzirom na šumskouzgojni oblik, šume u Hrvatskoj iz sjemena dolaze u iznosu od 64 %, a na šume iz panja otpada 32 %. Ostalo su degradacijski oblici šuma: makije, garizi, šikare itd. Šume iz sjemena većim su dijelom jednodobne (takozvane visoke regularne šume) u iznosu od 74 %. Na raznodobne (takozvane preborne šume) otpada 26 %. U Republici Hrvatskoj ima oko 250 autoktonih šumskih vrsta drveća; šezdesetak ih čine bogatstvo naših šuma. Glede vrsta drveća, šume u Hrvatskoj su listopadne (84 %) i crnogorične (16 %). Najzastupljenije vrste drveća su: bukva (35 %), hrastovi (27 %), obični grab (8 %), obični jasen (3 %), ostale tvrde listače (7 %), meke listače (4 %), jela i smreka ( 13 %), borovi (2 %) i ostala crnogorica ( 1 %). Osnovno obilježje šuma u Republici Hrvatskoj leži u tome da su one prirodne, uz izuzetak kultura i plantaža bjelogorice i crnogorice čija površina iznosi oko 1 % svih površina obraslih šumom. Unatoč činjenici što se naše šume sastoje od autoktonih vrsta drveća, trpe i propadaju zbog onečišćenja zraka, vode i tla. Procjenjuje se daje oštećenje stabala u šumi veliko: bjelogorica ima oko 21 %, a crnogorica čak 38 % značajno oštećenih stabala. Sve su šume u Republici Hrvatskoj podijeljene na gospodarske jedinice. Ima ih 941. Za svaku gospodarsku jedinicu postoji posebna šumskogospodarska osnova, koja je izrađena na temelju načela potrajnosti, uvažavajući šumu kao obnovljiv prirodni izvor, s time da se obnova šuma ubrza, nadopuni i poboljša gdje je to potrebno. Gospodarenje šumama u Republici Hrvatskoj može se otprilike ovako obilježiti: oplodne i preborne sječe u šumama iz sjemena (sje menjače) s njegom šuma, čišćenjem i proredama na površini od oko 1 milijun ha visokih šuma; pretvorba degradiranih šuma u visoke i srednje šu me na oko 900.000 ha; pošumljavanje neobrasloga šumskoga zemljišta, koje je produktivno, na površini od 345.952 ha (go dišnje oko 10.000 ha). U nekim područjima Republike Hrvatske gospodarenje je intenzivnije, a u drugima manje intenzivno, što ovisi o brojnim čimbenicima, ali najviše o gustoći šumskih putova i općem razvoju regije. |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/2000 str. 72 <-- 72 --> PDF |
U nekim šumama ima čak preko 20 km prometnica na 1.000 ha šume (npr. Gorski kotar), a u drugima samo nekoliko km na 1.000 ha. Prosjek za Republiku Hrvatsku je oko 7 km prometnica na 1.000 ha šume. Drvna zaliha na panju u šumama Republike Hrvatske iznosi 324,257.000 m3. Sastav drvne zalihe: 84 % listopadnih i 16 % crnogoričnih vrsta drveća. Sveukupni godišnji volumni prirast procjenjuje se na 9,643.117 m\ Izračunani godišnji etat (tj. drvni volumen koji se u šumama može trajno uživati) iznosi 5,354.017 m3. To je bruto etat. Na pilansku oblovinu i ostalo industrijsko drvo otpada oko 46 %, na ogrjevno drvo oko 37 % i na otpad oko 17 %. Najvrednije su šume hrasta lužnjaka {Querem robur L.). Njihova površina u Hrvatskoj iznosi 201.739 ha s drvnom zalihom od 41,500.000 m3 na panju. Najveći dio tih šuma nalazi se u Slavoniji i Srijemu, u današnjim županijama Vukovarsko-srijemskoj i Osječko-baranjskoj. A samo pedesetak km daleko od Osijeka prostire se najveća cjelovita šuma hrasta lužnjaka u Europi, zvana od davnina Spačva. Njezina je površina 400 km2 (ili 40.000 ha), dakle Spačva ima istu površinu kao i naš najveći otok Krk. Prema tomu nije čudno što su šume hrasta lužnjaka odavno zaokupile pozornost naših šumara, pisaca, umjetnika i mnogih znanstvenika, i daje na tom području šumarstvo organizirano već preko 125 godina, s poznatim imenima Slavonaca kao što su bili Antun Tomić, Mijo Čordašić, Josip Kozarac i moj poštovani profesor dendrometrije Antun Levaković, znanstvenik svjetskoga glasa. Spomenuh pritom samo najveća imena. A velik je niz zaslužnika i učitelja, koji su ustrajno i marljivo istraživali, usavršavali teoriju i razvijali praksu. Pridružuje im se cijela legija vrijednih šumara koji su odnjegovali slavonske hrastike i sačuvali ih dolazećim naraštajima. Na tako časnu i bogatu baštinu bilo je zadovoljstvo nastavljati i suočavati se s već polučenim uspjesima i rezultatima, nadograđivati djelo velikana u tako svijetloj i uspješnoj tradiciji, crpsti spoznaje iz obilja proučenoga i spoznatoga, učiti iz vrijedne literature. Imao sam sreću stoje Hrvatska akademija od osnutka uz mudroslovlje, filologiju, pravoslovlje i umjetnost imala i Odjel za prirodoslovlje, koji je pod svoje okrilje stavio i šumarsku znanost, gdje sam mogao nesmetano djelovati i posvetiti se istraživanju svega što me u šumarstvu privlačilo i što sam u njemu volio. Tako se Hrvatska akademija na najbolji način odužila svojemu utemeljitelju biskupu Strossmayeru, koji je velebno Akademijino zdanje, izgrađeno u stilu florentinske renesanse, podignuo baš novcem dobivenim od slavonskih hrastika. U same je dakle temelje i hrvatske znano sti i njezinih hramova ugrađena slavonska hrastovina i trajna je, neraskidiva veza najviše hrvatske institucije Hrvatske akademije sa Strossmayerovom zavičajnom Slavonijom i njezinim središnjim, a biskupovim rodnim gradom Osijekom. Sve su to zagonetni i duboki razlozi što smo danas ovdje i što govorimo o tome. Hrast je lužnjak među mojim ljubavima i interesima bio pri samome vrhu. Jezgrovito sam u uvodu monografiji Hrast lužnjak u Hrvatskoj (Vinkovci - Zagreb, 1996.) zapisao: "U Hrvatskoj su šume najvredniji obnovljivi prirodni resurs. One zauzimaju dva milijuna hektara ili 35 % Hrvatske. Jedna desetina šuma otpada na hrast lužnjak. To je naša najvrednija vrsta drveća, koja raste diljem Hrvatske, a optimum joj je u istočnom dijelu naše zemlje (...), u Slavoniji i Srijemu." Danas doduše više nemamo prošlostoljetne hrastove prašume, nema ni orijaških stabala kojima su se divili na svjetskim izložbama od Pariza do Budimpešte, i od Trsta do Beča, ali smo zato naslijedili njegovane i stručno uređene i očuvane hrastove šume, kojima se primjereno gospodari i koje su naša najveća prirodna glavnica koju treba dalje promišljeno i na znanstvenim istinama umnožavati i obogaćivati. Ta glavnica utječe više nego što mislimo i više nego što smo spremni priznati na naš svakidašnji život i rad, jer šume čuvaju naše klimatske i atmosferske prilike, pročišćuju zrak koji udišemo, štite nas od vjetrova i nevremena, brane od poplava, pružaju siguran zaklon od neprijatelja u ratovima. Čuvajući danas i njegujući šume svjesni smo njihove slojevite i višeznačno korisne uloge u našemu životu, štoviše, brinući o šumama, brinemo o samoj supstanciji vlastita opstanka. Današnja je svečanost slavonskoga Osječkoga Sveučilišta već sada upisana u bogatu šumarsku tradiciju na ovim prostorima, u knjigu povijesnicu ove bogate hrvatske regije, kao još jedan dokaz da ovdje prepoznajete pitanja koja postavlja nadolazeće doba i nalazite odgovore u skladu s bogatstvima prirode i njezinim zakonima. S ponosom sam danas isticao svoje prethodnike, znajući da šumarska znanost na našem Šumarskome fakultetu u Zagrebu odgaja vrijedne nasljednike da šumarstvo imamo na kome s pouzdanjem ostaviti. Na žalost, šumarstvo je u Republici Hrvatskoj suočeno s različitim problemima. Na prvom je mjestu propadanje i sušenje šuma. Šumari ulažu velike napore da to spriječe i da saniraju poremećene ekosustave. Općenita pojava nelikvidnosti u gospodarenju negativno se odražava, jer šumari ne mogu u cijelosti i na vrijeme ostvariti planove razvoja, pogotovu u pogledu njege šuma, jednostavne i proširene reprodukcije. No, najviše pogađa naše šumare činjenica što su danas neke šume u Hrvatskoj izuzete iz šumarske ingerencije. Ta spomenuta tri problema zaslužuju veliku pozornost i ozbiljan znanstveni i stručni pristup u rješavanju. |