DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/2000 str. 62 <-- 62 --> PDF |
M. Vučetić I T. Dimitrov: VREMENSKE PRILIKE I ŠUMSKI POŽARI U PRIOBALJU REPUBLIKE HRVATSKE Šumarski liši br. 9-10, CXXIV (2000), 549-560 la trend globalnog zatopljenja posebice izraženog na kraju ovoga stoljeća čime je i dobilo naziv "Globalno zatopljenje krajem 20. stoljeća". Ocjena 1999. g. na području Hrvatske, posebice za obalni i otočni dio, ukazuje na ekstremno toplo ljeto i to zapadno od linije Čabar, Bakar, Mali Lošinj, Zadar, Hvar i Ston (Katušin iSrnec, 2000). Procjena, s obzirom na količinu oborina je raznolika. Primjerice na splitskom se području lipanj javlja kao ekstremno kišni mjesec, ili kao mjesec s iznadprosječnim količinama oborina (Hvar, Dubrovnik), ali i s ispodprosječnim količinama na većem dijelu obale i otoka. Slična situacija je i u srpnju, kolovozu, a najmanje izražena raznolikost je u rujnu. Treba naglasiti da se uglavnom kišne epizode kroz ove mjesece javljaju na pojedinim postajama u srednjoj i južnoj Dalmaciji. Prikazanoj klimatološkoj ocjeni 1999. godine, odnosno razdoblja lipanj-rujan, odgovara i sinoptički prikaz toga razdoblja. Naime, učestali prolazi oslabljenih frontalnih sustava ili stvaranje plitkih ciklona iznad Jadrana, mjestimično su uzrokovali pljuskove praćene grmljavinom. Tipični primjer frontalnog poremećaja i stvaranje plitke ciklone prikazano je na prizemnoj sinoptičkoj karti od 00 UTC i na plohi AT 500 hPa od 23. 7. 1999. u 12 UTC (slike 1 i 2). Takvi poremećaji, na većini meteoroloških postaja uzduž obale i na otocima, prekidali su sušna i topla razdoblja te smanjivali opasnost od izbijanja i širenja šumskih požara. Frontalni poremećaji uzrokovali su naglo mijenjanje smjera i brzine vjetra stoje u biti povećavalo opasnost od izbijanja i širenja šumskih požara. Pri prolazu ovakvih poremećaja povećava se također, opasnost i zbog mogućeg udara groma. Međutim, povoljni vremenski uvjeti koji su smanjivali opasnost od izbijanja i širenja šumskih požara bili su izraženiji, te su broj požara kao i spaljena površina bili manji nego prethodne godine. Iz tablice 3. vidi se daje najdulje sušno razdoblje zabilježeno na Lastovu u trajanju od 32 dana (od 27. 7. do Slika 2. Sinoptička karta od 23. 7. 1999. u 12 UTC na plohi AT 500 hPa |