DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 9-10/2000 str. 45 <-- 45 --> PDF |
M. Vukelić: OTOČKA IMOVNA OPĆINA Šumarski list br. 9 10. CXXIV (2000), 533-547 Karlovački i Varaždinski generalat 1787. godine ujedinjuju se u kantonsku upravu sa sjedištem u Zagrebu, kada se donose novi propisi o šumskom redu s napucima za krajiške šume. Nakon Franzonija u Vojnoj krajini sljedećih sto godina nije bilo značajnog pomaka niti napretka u donošenju propisa o gospodarenju šumama, osim što su vršene invertarizacije šuma i reambulacije. Novi premjer šuma otočke i ličke pukovnije počeo je 1808. godine, koji je zbog Napoleonovih ratova završio 1820. godine. Lika je bila pod francuskom upravom od 1809. do 1813. godine. Burne 1848. godine ukinut je feudalni sustav, a 1850. godine donosi se temeljni krajiški zakon, po kome krajišnici postaju vlasnici zemlje koju su do tada uživali. Tada su ukinute besplatne tlake i rabote, ali je ostala besplatna vojna obveza. Sume su ostale carsko dobro, uz pravo besplatnog korištenja za potrebe krajišnika, čija su prava zakonom zabranjena. Seoski pašnjaci i šumarci postaju vlasništvo mjesnih zajednica kao najnižih upravnih jedinica pod nazivom "Zemljišne zajednice". U Vojnoj krajini 1860. godine uveden je austrijski "Opći šumski zakon", koji je sadržavao sve propise: o gospodarenju šumama, korištenju šumskih proizvoda, zaštiti šuma i organizaciji šumarske službe. Isti zakon u civilnoj Hrvatskoj donesen je 1858. godine. Slabljenjem i nestankom moći Osmanlijskog carstva Vojna krajina gubi svoje značenje kao institucija, te dolazi do promjena i reorganizacije. U tu svrhu vojno zapovjedništvo u Zagrebu osniva "Samostalni odsjek za šumarstvo", koje sa postojećim šumskim upravama kod krajiških pukovnija (Otočac, Gospić, Ogulin) obavlja pripreme razgraničenja šuma zbog razvojačenja Vojne krajine i uvođenja civilnih vlasti. Po uredbi cara Franje Josipa 1871. godine krajiške šume su podijeljene na "Državne" i "Imovnih općina". Iste godine osnovana je Krajiška šumska uprava u Zagrebu za Državne šume sa šumarskim uredima u Vinkovcima i Otočcu. Otočki šumski ured 1907. godine preseljenje u Sušak. Kraljevski šumski ured u Otočcu za "Državne šume" ima u sastavu devet šumarija i to: Otočac, Krasno, Kosinj, Škare, Plitvički Ljeskovac, Gospić, Karlobag, Donji Lapac i Sveti Rok. Gospodarstveni ured ličke imovne općine nije nikada osnovan, a bile su mu dodijeljene šumarije: Gospić, Karlobag, Sv.Rok i Donji Lapac. Patronat nad ličkom imovnom općinom bio je u nadležnosti otočke imovne općine. Pruskim ratom stvorena je Austro-ugarska država. Austro-ugarskom nagodbom 1868. godine Hrvatskoj su priznata ograničena prava i autonomija u državnoj upravi, sudstvu, školstvu, crkvi s upotrebom hrvatskog jezika. Spomenutom nagodbom Hrvatska međutim nije dobila financijsku samostalnost, Mađari se postavljaju na rukovodeća mjesta, a u uredima se koristi mađarski jezik. Tako je mađarski stručnjak nadšumar Sandor Pere 1879. godine postavljen za upravitelja gospodarstvenog ureda otočke imovne općine. OSNIVANJE IMOVNIH OPĆINA Razvojačenjem Vojne krajine 1871. do 1873. god. i uređenjem civilne vlasti u Hrvatskoj dolazi do reorganizacije u šumarstvu. Prema zakonu iz 1871. godine1) krajišnici su mogli sva svoja prava ostvariti u šumama imovnih općina, dok državne šume ostaju neopterećene. Prema istom zakonu bivše državne šume podijeljene su po vrijednosti na polovicu. Jedna polovica šuma po vrijednosti dodijeljena je Imovnim općinama, a druga polovica državnim šumama. Izlučena polovica šuma po vrijednosti treba zadovoljiti potrebe pravoužitnika u imovnim općinama, koji su ta prava imali u državnim šumama bivših pukovnija. Imovne općine bile su dužne: podmiriti potrebe u gradnji mjesnih, crkvenih i školskih općina ) (Goglia, A. 1917., Uredovna zbirka šumarskih propisa. Zakon od 8. VI. 1871. god. o otkupu šumskih služnosti u državnim šumama. Zagreb) podmiriti potrebe na ogrijevnom drvetu spomenutih općina podmiriti potrebe i sva prava krajišnika na građev nom i ogrijevnom drvetu U Hrvatskoj se Vojnoj krajini u bivšim pukonijama osniva jedanaest imovnih općina i to: Otočka, Lička, Ogulinska, Slunjska, Petrinjska, Glinska, Križevačka, Đurđevačka, Gradiška, Brodska i Petrovaradinska, dok se za državne šume osniva krajiška šumska uprava u Zagrebu, sa šumarskim uredima u Vinkovicma i Otočcu. Imovne općine bile su dužne osigurati prava krajišnika bez obzira na vjeroispovijest, te prihode za podmirenje troškova vlastite uprave u gospodarenju šumama. Kod nekih općina bilo je teškoća, jer su diobenom odlukom dobile loše šume, kao stoje to slučaj s ličkom imovnom općinom. Povećavanjem broja pravoužitnika imovne općine raspolagale su s manjim sredstavima za poslovanje. Izostala je intervencija države, što je još više pogoršalo njihov težak položaj. |