DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 9-10/2000 str. 45     <-- 45 -->        PDF

M. Vukelić: OTOČKA IMOVNA OPĆINA Šumarski list br. 9 10. CXXIV (2000), 533-547
Karlovački i Varaždinski generalat 1787. godine
ujedinjuju se u kantonsku upravu sa sjedištem u Zagrebu,
kada se donose novi propisi o šumskom redu s napucima
za krajiške šume.


Nakon Franzonija u Vojnoj krajini sljedećih sto godina
nije bilo značajnog pomaka niti napretka u donošenju
propisa o gospodarenju šumama, osim što su vršene
invertarizacije šuma i reambulacije.


Novi premjer šuma otočke i ličke pukovnije počeo
je 1808. godine, koji je zbog Napoleonovih ratova završio
1820. godine. Lika je bila pod francuskom upravom
od 1809. do 1813. godine.


Burne 1848. godine ukinut je feudalni sustav, a
1850. godine donosi se temeljni krajiški zakon, po
kome krajišnici postaju vlasnici zemlje koju su do tada
uživali. Tada su ukinute besplatne tlake i rabote, ali je
ostala besplatna vojna obveza. Sume su ostale carsko
dobro, uz pravo besplatnog korištenja za potrebe krajišnika,
čija su prava zakonom zabranjena. Seoski pašnjaci
i šumarci postaju vlasništvo mjesnih zajednica
kao najnižih upravnih jedinica pod nazivom "Zemljišne
zajednice".


U Vojnoj krajini 1860. godine uveden je austrijski
"Opći šumski zakon", koji je sadržavao sve propise: o
gospodarenju šumama, korištenju šumskih proizvoda,
zaštiti šuma i organizaciji šumarske službe. Isti zakon u
civilnoj Hrvatskoj donesen je 1858. godine.


Slabljenjem i nestankom moći Osmanlijskog carstva
Vojna krajina gubi svoje značenje kao institucija,
te dolazi do promjena i reorganizacije. U tu svrhu vojno


zapovjedništvo u Zagrebu osniva "Samostalni odsjek
za šumarstvo", koje sa postojećim šumskim upravama
kod krajiških pukovnija (Otočac, Gospić, Ogulin) obavlja
pripreme razgraničenja šuma zbog razvojačenja
Vojne krajine i uvođenja civilnih vlasti.


Po uredbi cara Franje Josipa 1871. godine krajiške
šume su podijeljene na "Državne" i "Imovnih općina".
Iste godine osnovana je Krajiška šumska uprava u Zagrebu
za Državne šume sa šumarskim uredima u Vinkovcima
i Otočcu. Otočki šumski ured 1907. godine
preseljenje u Sušak.


Kraljevski šumski ured u Otočcu za "Državne šume"
ima u sastavu devet šumarija i to: Otočac, Krasno,
Kosinj, Škare, Plitvički Ljeskovac, Gospić, Karlobag,
Donji Lapac i Sveti Rok.


Gospodarstveni ured ličke imovne općine nije nikada
osnovan, a bile su mu dodijeljene šumarije: Gospić,
Karlobag, Sv.Rok i Donji Lapac.


Patronat nad ličkom imovnom općinom bio je u nadležnosti
otočke imovne općine.


Pruskim ratom stvorena je Austro-ugarska država.
Austro-ugarskom nagodbom 1868. godine Hrvatskoj
su priznata ograničena prava i autonomija u državnoj
upravi, sudstvu, školstvu, crkvi s upotrebom hrvatskog
jezika. Spomenutom nagodbom Hrvatska međutim nije
dobila financijsku samostalnost, Mađari se postavljaju
na rukovodeća mjesta, a u uredima se koristi mađarski
jezik. Tako je mađarski stručnjak nadšumar Sandor
Pere 1879. godine postavljen za upravitelja gospodarstvenog
ureda otočke imovne općine.


OSNIVANJE IMOVNIH OPĆINA


Razvojačenjem Vojne krajine 1871. do 1873. god. i
uređenjem civilne vlasti u Hrvatskoj dolazi do reorganizacije
u šumarstvu. Prema zakonu iz 1871. godine1)
krajišnici su mogli sva svoja prava ostvariti u šumama
imovnih općina, dok državne šume ostaju neopterećene.
Prema istom zakonu bivše državne šume podijeljene
su po vrijednosti na polovicu. Jedna polovica šuma
po vrijednosti dodijeljena je Imovnim općinama, a druga
polovica državnim šumama. Izlučena polovica šuma
po vrijednosti treba zadovoljiti potrebe pravoužitnika
u imovnim općinama, koji su ta prava imali u državnim
šumama bivših pukovnija.


Imovne općine bile su dužne:


podmiriti potrebe u gradnji mjesnih, crkvenih i
školskih općina


) (Goglia, A. 1917., Uredovna zbirka šumarskih propisa. Zakon od


8. VI. 1871. god. o otkupu šumskih služnosti u državnim šumama.
Zagreb)
podmiriti potrebe na ogrijevnom drvetu spomenutih


općina


podmiriti potrebe i sva prava krajišnika na građev


nom i ogrijevnom drvetu


U Hrvatskoj se Vojnoj krajini u bivšim pukonijama
osniva jedanaest imovnih općina i to: Otočka, Lička,
Ogulinska, Slunjska, Petrinjska, Glinska, Križevačka,
Đurđevačka, Gradiška, Brodska i Petrovaradinska, dok
se za državne šume osniva krajiška šumska uprava u Zagrebu,
sa šumarskim uredima u Vinkovicma i Otočcu.


Imovne općine bile su dužne osigurati prava krajišnika
bez obzira na vjeroispovijest, te prihode za podmirenje
troškova vlastite uprave u gospodarenju šumama.
Kod nekih općina bilo je teškoća, jer su diobenom
odlukom dobile loše šume, kao stoje to slučaj s ličkom
imovnom općinom.


Povećavanjem broja pravoužitnika imovne općine
raspolagale su s manjim sredstavima za poslovanje.
Izostala je intervencija države, što je još više pogoršalo
njihov težak položaj.