DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu



ŠUMARSKI LIST 9-10/2000 str. 38     <-- 38 -->        PDF

Zclić, .).: PRILOG RASPRAVI () TEORIJI RASTA, PRIRASTA I ODRŽ1VOG RAZVOJA Šumarski liši hr. 7 -«. CXXIV (2000). 515-531


predstavnikom vrste i populacije može dovesti u zablu- raženu kao funkciju prigušenih oscilacija, promatra u
du opću, fundamentalnu zakonitost koja je protegnuta u segmentu vremena (oscilacije na kraju bivaju priguševremenu.
Doduše Ko vač ić (1993) je pokušao teoret- ne), iako uvođenjem zakona kvantne fizike, dualnosti
ski prolongirati zakonitost rasta i prirasta Levakoviće- čestica materije i načela neodređenosti, zakona sila i
vc funkcije u tisućljeća, ali na temelju analize stabala djelovanja u prostoru želi obuhvatiti zakon u fundastarosti
do 150 godina i jedne generacije. U kojem sta- mentalnom obliku.
diju uspostavljanja genetičke ravnoteže su promatrana 0 filozofiji prirode, zakonitostima života, zatvoreobilježja
stabala i sastojina zahvaćena nije poznato, pa ni m j otvorenim sustavima, silama koje reguliraju proje
opća utvrđena zakonitost rasta i prirasta manje sigur- cese jsp0Znaji općenito ima aktualnih teorija \
na. Bezak fundamentalnu zakonitost rasta i prirasta, iz-


DISKUSIJA, PRILOG RASPRAVI O RASTU, PRIRASTU I RAZVOJU,
ZAKLJUČNA RAZMATRANJA
Discussion, research results, conclosion


Razmatranjem zakonitosti rasta, prirasta i održivog kojoj jedinka ili populacija teži. Na toj točki uspostavlja
razvoja došlo se do spoznaje daje funkcija rasta i prira- se ravnotežno stanje, a promatrano obilježje oscilira
sta u živim sustavima slična. Zakonitost rasta u živim oko granične točke. I u neživim sustavima fizikalnih i
sustavima u relaciji s vremenom ima graničnu točku kemijskih procesa postoji zavisnost rasta ili negativnog


s Francois Jacob, La logique du vivant, Paris, 1970, prijevod: Logika živog. Nolit, Beograd 1978,
Proučavanjem živih struktura i organizacija u vremenu te genetskih procesa na razini molekularnih odnosa, medu ostalim kaže: "Postoji
samo neprekidno izvršavanje programa, usko povezanog sa svojom realizacijom. Jer su produkti poruke jedini elementi koji interpretiraju
genetičku poruku. Genetički tekst je razumljiv samo za strukture koje je. sam determinirao. Tu nema više uzroka razmnožavanju: satno ciklus
događaja u kome neki konstituent igra neku ulogu jedino u zavisnosti od drugih. Ako je moglo da dođe do razmnožavanja organizacije i
do pojave živih biča, to je zbog toga što je jednostavnost linearne kombinatorike dala složenost grade u prostoru. Ali i zbog toga što se
između dva sistema simbola mogla da se uspostavi veza s jednim značenjem: jednog koji služi za čuvanje informacije kroz generacije: drugog
za razvijanje strukture pri svakoj generaciji. Prvi ostvaruje vertikalnu vezu od roditelja k potomstvu; drugi određuje horizontalnu vezu
između sastavnih dijelova organizma".
O vezi između sustava unutarnjeg svijeta individua i vrste s vanjskom svijetom raspravljaju Maturana i Varela (1980) te Prigogninc
(1984.1989). Njihovu interpretaciju života, relacija i procesa, filozofiju prirode i spoznaje daju:
Fritjof Capra, N/I reza života (novo znanstveno razumijevanje živih sustava), Liberata, 1998. Autor kroz novu paradigmu dubinske ekologije
i etike te fizike koja se sve više zanima za život, daje pregled klasičnog pristupa svijetu i životu do modernih teorija sustava u kojima se
proučavanje s objekata prenosi na proučavanje odnosa među objektima. Tek uvođenjem novih metoda u proučavanju zakona termodinamike
Prigogine (1970) daje teoriju samoregulacije u staničnim strukturama, formulirajući ih kao "disipativne" strukture. Primjenom
kibernetikc i tzv. feedback lukovima otkriva se područje ncuronskih mreža i samoregulacije u njima. Otkrića se brzo koriste u tehnici, elektronici
i informatici.
Za nas je od važnosti analiza Prigogina tzv. "Bernardovih stanica" , slika pravilnog obrasca šesterokuta stanice (saća) koji se pojavljuje zagrijavanjem
vode u plitkoj posudi. Obrazac nastaje kod "kritične" točke dovođenja topline i prelaska sustava molekula iz ravnotežnog u
nestabilno (kaotično) stanje. Zanimljivo je da se ovakav obrazac šesterokuta kasnije otkrio i kao "kostur" stanice. Za šumare je posebo izazovno
što se replika šesterokuta prenosi na zakonitost formiranja morfološke strukture habitusa stabla. Ta nestabilnost u sustavu je ustvari
pojava obrasca samoorganizacijc koja je značajka živog svijeta.
Koja je točna veza između samoorganizacije i života promišlja Maturana pod pojmom "autopoiesis", što bi značilo stvaranje samog sebe.
Proučavajući živčani sustav živih bića zaključuje:" živi sustavi.. .su organizirani kao zatvoreni uzročni kružni procesi koji omogućuju samo
one evolucijske promjene koje će sačuvati kružnu orgnizaciju" Zaključio je daje mrežni obrazac u kojem svaka komponenta transformira
ostale komponente, istodobno zadržavajući kružno uređenje mreže, osnova "organizacije življenja". Drugi zaključak izvodi iz prvog,
tvrdeći da živčani sustav nije samo samoorganizirajući nego i samoreferirajući, te ne možemo percepciju smatrati reprezentacijom izvan


jske realnosti, nego je moramo shvatiti i kao stalno stvaranje novih odnosa unutar živčane mreže.
Svojim postulatima Maturana definira samu mogućnost spoznaje i filozofije prirode. Njegova izvedenica: "živi sustavi su sustavi spoznavanja,
a život kao proces je proces spoznavanja. Ova tvrdnja vrijedi za sve organizme, sa i bez nervnog sustava".
O filozofiji spoznaje ili epislemologije po Maturani kaže Lelas ( 1990) u spomenutoj knjizi sljedeće: "Izgleda , dakle, da smo dosada teturali
između dva ekstrema, ekstremne otvorenosti u kojoj okolina slobodno ulazi u sistem da bi se u njemu reflektirala, i ekstremne zatvorenosti u
samozadovoljno samorazvijanje. Oba su posljedica doživljavanja organizma kao da su bačeni u svijet slučajnošću božje volje, zatečeni tamo
u stranom okolišu koji neprekidno prijeti njihovu opstanku. Epistemološki ovakav stav vodi uspostavljanju klasične subjekt - objekt
relacije s neizostavnom polarizacijom na subjektivizam i objektivizam".
Upravo odnos subjekt - objekt, bića i bitka, stvar po sebi i stvari za sebe su promišljanja u cijelokupnoj povijesti filozofije, pa i teologije, te
tvrdnja Maturane i njegove teorije autopoiesisa ne može biti kraj flozofiranja i teorije spoznaje. Maturana zatvara živo biće i nervni sustav u
samoregulirajući krug u kojem ne dopušta da sustav ima prozore.
Filozof ovaj zatvoreni krug vidi u tzv. interakcijskoj epistemiologijij koja dopušta prozore ili niše u sustavu, i time selektivnu interakciju
između sustava i okoline. Takve prozore smo spominjali u dijelu razmatranja sustava čiji je koeficijent unutarnjeg rasta (r) blizu 4.
Filozof Lelas komentira: "Središnje je mjesto selektivna interakcija. Interakcija je najvažniji dio samoproizvođenja, ona je homeostatski
parametar koji se mora održavati konstantim, i oboje - i interna struktura organizma i niša - podređeni su tome. Organizam se pojavljuje kao
jedinica interakcije, a niša kao domena interakcije. Organska evolucija tada postaje evolucija načina interakcije između autopoictičkih sustava
i njhovih okolina.