DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 9-10/2000 str. 34     <-- 34 -->        PDF

Zelić. J.: PRILOG RASPRAVI O TEORIJI RASTA, PRIRASTA I ODRZIVOG RAZVOJA Šumarski list br. 7 8, CXX1V (2000), 5 15-53 I


Zakonitost rasta i prirasta stabla i sastojine kao funkcija
makrosvijeta klasične fizike i mikrosvijeta kvantne
fizike teoretski i praktično problematizira Beza k
(1993)7.


Formulom, odnosno funkcijom rasta za debljinski
rast i prirast hrasta lužnjaka (Quercus robur L.) predstavlja
izraz zakonitosti kontinuiteta oscilatornih gibanja
i unutarnjih biološih i fizioloških sila rasta i samoregulacije
rasta predstavljenih zakonitostima diskontinuiteta
kvantne fizike. Pristup oscilatornim gibanjima Bezak
nalazi u činjenici daje istraživanjem tečajnog godišnjeg
prirasta hrasta lužnjaka utvrdio oscilacije tijekom
vremena rasta i prirasta. Prva oscilacija na niže (manja
amplituda) je poslije intezivnog prirasta do 20 godina, a
druga pozitivna amplituda je između 110 i 130 godine.
Poslije toga prirast se smanjuje.


Zakonitost takvih, prigušenih oscilacija povezuje s
dualnošču korpuskularnih i valnih svojstava čestica
materije.


Pored utvrđene činjenice da svijetlost ima dualno
svojstvo čestice i vala, autor prihvaća teoriju Victora de
B ro g 1 i e o valnom svojstvu materije, kao zakona unutarnje
strukture atoma.


Polazeći od jedinstvene zakonitosti i povezanosti fizikalnih
fenomena elektriciteta, magnetizma i svjetlosti,
došlo se do relacije : 1 / c2 =u„ e0, (magnetska permeabilnost
i diclektrična konstanta permitivnosti u vakuumu),
što znači daje brzina svjetlosti jednaka kvadratnom
korijenu produkta električnog i magnetskog polja
u vakuumu. Proširenjem spoznaje daje brzina svjetlosti
također jednaka produktu frekvencije i valne duljine
elektromagnetskog vala c = v X, došlo se do teorije valnog
i kopuskularnog svojstva elektromagnetskoga zračenja.
Kasnijim proučavanjem fotoučinaka i zračenja
crnog tijela došlo se do relacija koje potvrđuju korpuskularnu
prirodu elektromagnetskog zračnja. E = h v


Čestice svjetlosti, odnoso čestice bilo kojeg elektromagnetskog
zračenja koje imaju masu mirovanja nula,
nose količinu gibanja: p = h / X U navedenim relacijama
iskazana su dva temeljna zakona kvantne fizike, to jest
daje energija fotona (čestice svijetlosti) proporcionalna
produktu Planckovc konstante h i frekvencije elektromagnetskog
vala (vala svjetlosti), te daje količina gibanja
(impuls) jednaka kvocijentu Planckove konstante h
i duljine elektromagnetskog vala X.


U Bezakovoj funkciji rasta navodi se reducirana vrijednost
Planckove konstante h´ = h / 2n. Kako je impuls
"p" jednak produktu mase čestice i brzine gibanja, moguće
je valnu dužinu elekromagnetskog zračenja pisati:


X = h / m v.


Prema Bohrovim postulatima o kretanju elektrona
kružnim stazama, svi elektroni na istoj putanji imaju istu
energiju pa tako tvore energetsku ljusku. Prva ljuska
najbliža jezgri (n = 1) predstavlja najjače vezano energetsko
stanje, druga ljuska je na četiri puta većoj udaljenosti
od jezgre i nosi 3/4 energetskog potencijala
prve ljuske. Putanje elektrona, karakterizirane određenom
energijom, predstavljaju slike kvantnih stanja.
Stanje najniže energije je osnovno stanje, a sva ostala
stanja su pobuđena stanja. Atom svakog elementa ima
karakteristična energijska stanja. Najjednostavniji je
model spektra energijskih stanja vodika čija energijska
stanja elektrona na raznim razinama ljuske pokazuje
elektromagnetsko zračenje, koje odgovara spektru vidljive
ili nevidljive svjetlosti, odnosno zračenja nižih i
viših frekvencija.


Bohrov postulat također kaže da elektroni mogu
preskakati iz jednog u drugo energijsko stanje. Pri tim
prijelazima atom (iz više u nižu putanju) emitira ili apsorbira
(iz niže u višu putanju) energiju u obliku kvanta
elektromagnetskog zračenja (na primjer svjetlost). Izraženo
matematički, energija emitiranog, odnosno apsorbiranoga
kvanta iznosi : h vre = E, - Es.


7 Bezak, K.: Prigušene oscilacije fenomena rasta i prirasta praćene Levakovićevoim analtičkim izrazima, Zbornik o Antunu Levakoviću,
Vinkovci, 1992. Formulom odnosno funkcijom rasta za debljinski rast i prirast hrasta lužnjaka (Quercus robur L.) predstavlja izraz zakonitosti
kontinuiteta oscilatornih gibanja i unutarnjih biološih i fizioloških sila rasta i samoregulacijc rasta predstavljenih zakonitostima
diskontinuiteta kvantne fizike. Debljinski prirast hrasta lužnjaka iskazan je kao druga derivacija rasta. Ako je debljinski prirast izražen


fizikalnim izrazom kao prevaljeni put u jedinici vremena ( Ay/Ax = y´ ), zbrajajući (integriranjem) godišnje priraste dobije se rast promatranog
obilježja. Za tečajni godišnji prirast po debijinskim stupnjevima 10 cm daje se funkcija:


iđi„ = a + bd , odnosno d ´ = d " + bd, "a" i "b" su parametri linearne funkcije(pravca), d je debljinski rast (promjer stabla u prsnoj visini), d´
je debljinski prirast, a d "je druga derivacija rasta. Drugom derivacijom funkcije rasta ( y´) dobije se oblik funkcije koja u izjednačenom
obliku glasi:
d" = A e kl sin ( coot t- p
Aje pozitivna konstanta, zbroj pozitivih vrijednosti koeficijenta "a" iz linearne funkcije pravca prirasta, "e" je Eulerov broj (prirodni logaritam,
ln e = 1 ), "k" je koeficijent otpora rasta, "co"je frekvencija (kružna) gibanja, odnosno koeficijent elastičnosti sutava "p"jc faza pomaka
krivulje oscilatornih gibanja koja uzrouje prigušenja, a dobivenaje metodom iteracije (o, o5), aje konstanta fine strukture, ajednakaje kvocijentu
kvadrata električnog naboja ( s2) i umnoška Planckove konstante "h" s brzinom svijetlosti "c" i " t " je vrijeme (godina) rasta i prirasta
(a = 1/137).
Koeficijente "4a" i "b" iz funkcije pravca dobije se stvarnim mjerenjem tečajnog prirasta u različitim dobnim stanjima sastojine, različitog
debljinskog stupnja. Dobiju se statističkom metodom po metodi najmanjih kvadrata odstupanja obilježja od izjednačenog pravca. Naneseni
na koordinatni sustav čine pramen pravaca, koji na određenim vrijednostima sijeku os y, a to je vrijednost koeficijenta "a", različitog nagiba,
koeficijent regresije "b". Pokazana je zakonitost da regresijski koeficijent "b" sa starošću opada po eksponencijalnoj funkciji (logaritamska
funkcija), a koeficijent "a " slijedi liniju sinusoidnih prigušenih oscilacija s povećanjem starosti.