DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 9-10/2000 str. 34 <-- 34 --> PDF |
Zelić. J.: PRILOG RASPRAVI O TEORIJI RASTA, PRIRASTA I ODRZIVOG RAZVOJA Šumarski list br. 7 8, CXX1V (2000), 5 15-53 I Zakonitost rasta i prirasta stabla i sastojine kao funkcija makrosvijeta klasične fizike i mikrosvijeta kvantne fizike teoretski i praktično problematizira Beza k (1993)7. Formulom, odnosno funkcijom rasta za debljinski rast i prirast hrasta lužnjaka (Quercus robur L.) predstavlja izraz zakonitosti kontinuiteta oscilatornih gibanja i unutarnjih biološih i fizioloških sila rasta i samoregulacije rasta predstavljenih zakonitostima diskontinuiteta kvantne fizike. Pristup oscilatornim gibanjima Bezak nalazi u činjenici daje istraživanjem tečajnog godišnjeg prirasta hrasta lužnjaka utvrdio oscilacije tijekom vremena rasta i prirasta. Prva oscilacija na niže (manja amplituda) je poslije intezivnog prirasta do 20 godina, a druga pozitivna amplituda je između 110 i 130 godine. Poslije toga prirast se smanjuje. Zakonitost takvih, prigušenih oscilacija povezuje s dualnošču korpuskularnih i valnih svojstava čestica materije. Pored utvrđene činjenice da svijetlost ima dualno svojstvo čestice i vala, autor prihvaća teoriju Victora de B ro g 1 i e o valnom svojstvu materije, kao zakona unutarnje strukture atoma. Polazeći od jedinstvene zakonitosti i povezanosti fizikalnih fenomena elektriciteta, magnetizma i svjetlosti, došlo se do relacije : 1 / c2 =u„ e0, (magnetska permeabilnost i diclektrična konstanta permitivnosti u vakuumu), što znači daje brzina svjetlosti jednaka kvadratnom korijenu produkta električnog i magnetskog polja u vakuumu. Proširenjem spoznaje daje brzina svjetlosti također jednaka produktu frekvencije i valne duljine elektromagnetskog vala c = v X, došlo se do teorije valnog i kopuskularnog svojstva elektromagnetskoga zračenja. Kasnijim proučavanjem fotoučinaka i zračenja crnog tijela došlo se do relacija koje potvrđuju korpuskularnu prirodu elektromagnetskog zračnja. E = h v Čestice svjetlosti, odnoso čestice bilo kojeg elektromagnetskog zračenja koje imaju masu mirovanja nula, nose količinu gibanja: p = h / X U navedenim relacijama iskazana su dva temeljna zakona kvantne fizike, to jest daje energija fotona (čestice svijetlosti) proporcionalna produktu Planckovc konstante h i frekvencije elektromagnetskog vala (vala svjetlosti), te daje količina gibanja (impuls) jednaka kvocijentu Planckove konstante h i duljine elektromagnetskog vala X. U Bezakovoj funkciji rasta navodi se reducirana vrijednost Planckove konstante h´ = h / 2n. Kako je impuls "p" jednak produktu mase čestice i brzine gibanja, moguće je valnu dužinu elekromagnetskog zračenja pisati: X = h / m v. Prema Bohrovim postulatima o kretanju elektrona kružnim stazama, svi elektroni na istoj putanji imaju istu energiju pa tako tvore energetsku ljusku. Prva ljuska najbliža jezgri (n = 1) predstavlja najjače vezano energetsko stanje, druga ljuska je na četiri puta većoj udaljenosti od jezgre i nosi 3/4 energetskog potencijala prve ljuske. Putanje elektrona, karakterizirane određenom energijom, predstavljaju slike kvantnih stanja. Stanje najniže energije je osnovno stanje, a sva ostala stanja su pobuđena stanja. Atom svakog elementa ima karakteristična energijska stanja. Najjednostavniji je model spektra energijskih stanja vodika čija energijska stanja elektrona na raznim razinama ljuske pokazuje elektromagnetsko zračenje, koje odgovara spektru vidljive ili nevidljive svjetlosti, odnosno zračenja nižih i viših frekvencija. Bohrov postulat također kaže da elektroni mogu preskakati iz jednog u drugo energijsko stanje. Pri tim prijelazima atom (iz više u nižu putanju) emitira ili apsorbira (iz niže u višu putanju) energiju u obliku kvanta elektromagnetskog zračenja (na primjer svjetlost). Izraženo matematički, energija emitiranog, odnosno apsorbiranoga kvanta iznosi : h vre = E, - Es. 7 Bezak, K.: Prigušene oscilacije fenomena rasta i prirasta praćene Levakovićevoim analtičkim izrazima, Zbornik o Antunu Levakoviću, Vinkovci, 1992. Formulom odnosno funkcijom rasta za debljinski rast i prirast hrasta lužnjaka (Quercus robur L.) predstavlja izraz zakonitosti kontinuiteta oscilatornih gibanja i unutarnjih biološih i fizioloških sila rasta i samoregulacijc rasta predstavljenih zakonitostima diskontinuiteta kvantne fizike. Debljinski prirast hrasta lužnjaka iskazan je kao druga derivacija rasta. Ako je debljinski prirast izražen fizikalnim izrazom kao prevaljeni put u jedinici vremena ( Ay/Ax = y´ ), zbrajajući (integriranjem) godišnje priraste dobije se rast promatranog obilježja. Za tečajni godišnji prirast po debijinskim stupnjevima 10 cm daje se funkcija: iđi„ = a + bd , odnosno d ´ = d " + bd, "a" i "b" su parametri linearne funkcije(pravca), d je debljinski rast (promjer stabla u prsnoj visini), d´ je debljinski prirast, a d "je druga derivacija rasta. Drugom derivacijom funkcije rasta ( y´) dobije se oblik funkcije koja u izjednačenom obliku glasi: d" = A e kl sin ( coot t- p Aje pozitivna konstanta, zbroj pozitivih vrijednosti koeficijenta "a" iz linearne funkcije pravca prirasta, "e" je Eulerov broj (prirodni logaritam, ln e = 1 ), "k" je koeficijent otpora rasta, "co"je frekvencija (kružna) gibanja, odnosno koeficijent elastičnosti sutava "p"jc faza pomaka krivulje oscilatornih gibanja koja uzrouje prigušenja, a dobivenaje metodom iteracije (o, o5), aje konstanta fine strukture, ajednakaje kvocijentu kvadrata električnog naboja ( s2) i umnoška Planckove konstante "h" s brzinom svijetlosti "c" i " t " je vrijeme (godina) rasta i prirasta (a = 1/137). Koeficijente "4a" i "b" iz funkcije pravca dobije se stvarnim mjerenjem tečajnog prirasta u različitim dobnim stanjima sastojine, različitog debljinskog stupnja. Dobiju se statističkom metodom po metodi najmanjih kvadrata odstupanja obilježja od izjednačenog pravca. Naneseni na koordinatni sustav čine pramen pravaca, koji na određenim vrijednostima sijeku os y, a to je vrijednost koeficijenta "a", različitog nagiba, koeficijent regresije "b". Pokazana je zakonitost da regresijski koeficijent "b" sa starošću opada po eksponencijalnoj funkciji (logaritamska funkcija), a koeficijent "a " slijedi liniju sinusoidnih prigušenih oscilacija s povećanjem starosti. |