DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/2000 str. 131 <-- 131 --> PDF |
Pripajanjem Biroa Institutu za gozdna in lesno gospodarstvo pri Biotehničkom fakultetu u Ljubljani 1981. godine dr. se. Lojze Čampa, uz ostale poslove, predstojnik je Znanstveno-istraživačkog odsjeka za uređivanje i prostorno planiranje. Čitav svoj radni i životni vijek intenzivno je surađivao sa znanstvenicima Šumarskoga fakulteta u Zagrebu i Šumarskoga instituta u Jastrebarskom. Poslije završenih brojnih znanstveno-istraživačkih i stručnih radova, naročito opsežne studije dugoročnog razvoja hrvatsko- slovenskoga područja Žumberak - Gorjanci, L. Čampa započeo je rad na doktoratu na Šum. fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, gdje je 1991. godine i doktorirao kod prof, dr. sc. Šime Meštrovića i stekao zvanje doktora biotehničkih znanosti, područje šumarstvo. Izradio je i obranio doktorsku disertaciju "Vrednovanje prirodnoga prostora na osnovi različitih čimbenika". U svrhu usavršavanja u znanstveno- istraživačkom radu, bio je na više stručnih putovanja u Sloveniji, Hrvatskoj, Austriji, Švicarskoj, Francuskoj, Njemačkoj, Poljskoj, Češkoj i Slovačkoj. U radu se služio osim hrvatskim i slovenskim jezikom, još i njemačkim, engleskim i poljskim. Glavno područje njegovoga znanstveno-istraživačkoga rada su fitocenološko-ekološka proučavanja (i kartiranja) šumske vegetacije Slovenije, koja su okrunjena izradom šumsko vegetacijske karte Slovenije (1975). Proučavao je proizvodnu sposobnost šumskih staništa te stupanj iskorištenosti stanišnih potencijala. Istraživao je i odnos između šume i divljači, posebice na područjima narušene ravnoteže. Radio je na uvođenju šumarstva u sustav društvenog i prostornog planiranja. Istraživao je ulogu šuma u razvoju sela. Samostalno ili timski objavio je više od 20 znanstvenih, 60 stručnih radova i više od 200 priloga za "Hrvatski šumarski životopisni leksikon" te velik broj prikaza, recenzija i popularnih članaka o šumarstvu i srodnim područjima. Po vlastitoj želji 1994. odlazi u mirovinu, kako bi imao više mogućnosti raditi na širim, interdisciplinarnim znanstveno-istraživačkim područjima u zemlji i inozemstvu. Suosnivač je Instituta za praćenje klimatskih promjena na području Slovenije; radi na provođenju Agende 21. Konvencije iz Rio de Janeira i Montrealskog protokola; inicijator je međunarodnog savjetovanja o prirodnoj baštini i čuvanju okoliša na području država Srednjeeuropske pobude (SEP); radi sa Prof. dr. se. ROKO BENIC (1911 više nevladinih organizacija (REC) u svezi s očuvanjem okoliša u Sloveniji, i predavač je za različita područja: šumarstvo, poljoprivreda, vodno gospodarstvo, energetika, prometne infrastrukture, urbanizam, elementarne nepogode i dr. Inicijator je osnivanja nevladine organizacije Pokret za očuvanje šuma u Sloveniji. U radu toga Pokreta je i sagorio. Zahvatila ga je opaka bolest s kojom se borio pune dvije godine, tražeći spas u radu, smatrajući da bi mogao još mnogo toga učiniti za šumarstvo uopće, a za slovensko posebno. Umro je 18. srpnja 2000. godine u Ljubljani, a pokopan u obiteljskoj grobnici u Kočevju. Posljednjih pet godina bio je marljiv i pouzdan suradnik i urednik za Sloveniju "Hrvatskoga šumarskoga životopisnog leksikona". Obradio je ili redigirao više od 200 životopisa slovenskih šumara koji su studirali u Hrvatskoj, magistrirali ili doktorirali, odnosno bili zaposleni u hrvatskom šumarstvu. Prije nego je prvi put otišao u bolnicu, sredio je sve rukopise za četvrtu knjigu, misleći da se neće vratiti. Ali nakon uspjele operacije uredio je i priloge za posljednju petu knjigu. Kad je izašla iz tiska i ta posljednja knjiga imao je tek snage daje pogleda i zaplače. Zamisao da načini takav leksikon za Sloveniju nije uspio ostvariti. Njegovom smrću slovensko šumarstvo izgubilo je vrijednog znanstvenika, a hrvatsko vjernog suradnika i prijatelja. Dragi Lojze, neka Vam je vječna slava i hvala! Prof. dr. sc. Josip Biskup 2000) U nedjelju se 20. kolovoza 2000. godine, zauvijek sklopiše oči sveučilišnoga profesora, doktora šumarskih znanosti i počasnoga doživotnog člana Akademije šumarskih znanosti Roka Benića. Zakoračivši tek nekoliko dana u deve desetu godinu života, okupio je 24. rujna 2000. na Mirogoju, u velikoj dvorani zagrebačkoga Krematorijuma, zadivljujuće mnoštvo svojih štovatelja, prijatelja, kolega, učenika i slijednika hrvatskoga šumarstva, drvne industrije, trgovine, su marskih znanstvenih institucijasveučilišnih krugova, da ga zajedno s obitelji, isprate u vječnost. Iz biografskih podataka vidimo daje sveučilišni profesor Roko Benić rođen u brodskoposavskom se |