DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 9-10/2000 str. 109     <-- 109 -->        PDF

MONTI E BOSCHI
(Talijanski časopis za ekologiju i tehniku primijenjenu na šumu i planinski ambijent)


U dvobroju 3/4 - svibanj-kolovoz, čak četiri priloga
obraduju problematiku požara u Italiji. Dajemo kratke
osvrte na te članke:


Giovanni B o v i o Šumski požari: preventiva ili
gašenje?


U uvodnom članku časopisa autor upozorava na sve
veću učestalost požara, povećane aktivnosti na gašenju
požara te na još uvijek nedovoljnu brigu za poduzimanje
preventivnih mjera. Razlog tomu je što se sve do nedavno,
po zakonskim odredbama, šumski požar smatrao
problemom civilne zaštite, a ne dijelom gospodarenja
šumama i zemljištem.


Za uspješno sprovođenje akcije gašenja požara potrebna
su moćna sredstva, jer se požari u pravilu događaju
i kratkim vremenskim razmacima (najčešće u prvim
posljepodnevnim satima). Ubrzo nakon maksimalne
učestalosti požara dolazi razdoblje sa sporadičnim
pojavama, a sredstva ostaju u stanju čekanja. Takva situacija
nije samo u Italiji, već i u drugim zemljama.


Gašenje na klasičan način ograničeno je uglavnom
na rubove šuma, a za prodiranje dublje u šumu ostaje
jedina mogućnost - primjena namjenskih zrakoplova.
Ta mogućnost nailazi na dosta široku podršku, iako bi
po autoru gašenje vatre trebala biti posljednja solucija.


Potrebno je prije predvidjeti tip požara koji se može
pojaviti na nekoj određenoj površini i utvrditi potrebne
preventivne mjere. Gašenje ne može biti lišeno preventive
i potrebnih uzgojno-tehničkih mjera u cilju protupožarne
službe.


Preventiva može znatno smanjiti posljedice požara.
Ovo je osobito važno u zonama koje graniče s urbanim
sredinama, gdje je opasnost od izbijanja požara veća, a
štete mogu biti širokih razmjera.


Požari imaju tekođer vrlo negativan učinak na emisiju
plinova koji doprinose zagađivanju atmosfere, koja
je ionako već ugrožena velikom količinom štetnih industrijskih
plinova.


Za ograničavanje zagađenosti atmosfere predviđeno
je da Europa u razdoblju od 2008 - 2012. g. reducira
emisiju štetnih plinova na 8 % od vrijednosti iz 1990. g.
Osobito veliku emisiju štetnih plinova imaju požari velikih
razmjera, te preventivne mjere upravo moraju ići
na sprječavanje takvih velikih požara.


Autor preporuča sprovođenje svih potrebnih uzgojno-
tehničkih mjera, a ne isključuje mogućnost primjene
programirane (kontrolirane) vatre kao preventivne
mjere, koju talijanski zakon za sada zabranjuje.


Francesco Carbone: Mjere za zaštitu šuma od
požara: jedan primjer


Autor u ovom članku želi upozoriti na požare kao
prirodnu pojavu, koja s ekološkog stajališta nije odgo


vorna za degradiranje ambijenta. Poput vlage, temperature,
svjetla i ostalih ekoloških čimbenika, svi oni utječu
na raspored i cikluse vegetacije. Ovo se odnosi na površinske
požare prirodnog porijekla. Oni imaju svoje pozitivno
ekološko djelovanje u odabiru organizama otpornih
na višu temperaturu, integriraju djelovanje bakterija
biljnih i životinjskih ostataka, povećavaju aktivnost organizama
koja obogaćuju tlo dušikom iz atmosfere.


Djelatnost čovjeka utječe na modifikaciju obima
požara, njihov intenzitet i učestalost. Snažni požari razaraju
svu vegetaciju i organsku supstancu i onemogućuju
obnovu ekosustava za duže razdoblje.


Kao primjer je obrađena regija Lazio, gdje od ukupne
površine 85 % otpada na poljoprivredno-šumske površine
(šuma oko 25 %). Od površine šuma 60 % je u
vlasništvu javnih poduzeća, a 40 % je privatno vlasništvo.
Posebnu važnost autor daje otvorenosti šuma, koja
je osnovni preventivni čimbenik. S druge strane prometnice
koje su bez nadzora, omogućuju ulazak u šumu
raznim osobama i povećavaju mogućnost požara, bilo
slučajnog bilo zlonamjernog.


Struktura šuma je: 25 % visoke šume, 70 % panjače
i 5 % makije. Ocjenjuje se da 68 % visokih šuma i 62 %
panjača spadaju u kategoriju "lako zapaljive", a 14 %
visokih i 10 % panjača u kategoriju "teško zapaljive".
Zone neposredno vezane za prometnice su područja velikog
rizika.


Regija Lazio ima od prije dvije godine vlastite zakone
( 1. R. - 5/74 - Mjere zaštite od požara i obnova opožarenih
površina). Predviđeni su poticaji do 75 % za
obnovu opožarenih površina.


Nakon donošenja regionalnog protupožarnog plana
i plana rekonstrukcije šuma, strategija preventive i borbe
protiv požara utjecali su na smanjenje broja požara,
izuzev godine 1985. kada je površina zahvaćena požarom
bila najveća u posljednjih 15 godina kao i broj požara
(7.700 ha i 1260 slučajeva).


Pored pooštrenih zakonskih regulativa, autor sugerira
poduzimanje intenzivnih preventivnih mjera uključujući
i potrebu za verificiranje mogućnosti primjene
"programirane vatre", koja je na nekim područjima dala
dobre rezultate.


Gaetano Senatore: Kontrolirana vatra u gospodarenju
biljnim zajednicama: teoretski pogledi i proučavanje
konkretnih slučajeva


Problem požara na površinama pod vegetacijom poprimio
je svjetske razmjere: oko 70 milijuna ha površine
godišnje je obuhvaćeno vatrom (NASA, 1999). S
tehničkim sredstvima i gašenjem, ovaj se problem ne
može rješiti, već se mora puno više činiti na razini preventivne
zaštite.