DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu



ŠUMARSKI LIST 9-10/2000 str. 103     <-- 103 -->        PDF

Fužine, Gospić ...), kod vlastelinstava, na pošumljavanju
krša i uređivanju bujica.


Nakon ukinuća Vojne krajine radili su kao šum. izvjestitelji
Zemaljske vlade, zemaljski šum. nadzornici i županijski
nadzornici, zatim kod zemalj. financijskog ravnateljstva,
katastarskog šum. nadzorništva, šum. ravnateljstva,
krajiške šum. uprave državnih šuma, te kod
krajiških imovnih općina.


Radom u Šumarskom društvu istakli su se M. Durst,


V. Maliin, A. Soretić, F. Šporer, A. Tomić. M. Vrbanić,
F. Zikmundovsky, a kao suradnici Šumarskog lista A.
Danhelovsky, J. Ettinger, A. Tomić, F. Zikmundovsky i
M. Vrbanić.
O djelovanju pojedinih šumara potrebno je dati nekoliko
odabranih podataka. F. Čordašić je bio profesor
šumarstva na GŠU u Križevcima, prvi šum. izvjestitelj
Zemaljske vlade, autor udžbenika "Nauka o sadenju i
gajenju šuma" (1881.); M. Durst zaslužan je za osnivanje
Nadzorništva za pošumljenje primorskog krasa u
Senju (1878.); J. Ettinger izučavao je dendrofloru Hrvatske,
prvi je hrvatski zoolog; F. Kadić, taksator slavonskih
šuma Vojne krajine, utemeljitelj pošumljavanja
krša u Hrvatskom primorju; Ivan Kolar bio je prvi
šum. nadsavjetnik; J. Ressel, šum. nadzornik, mornarički
šum. intendant, izumitelj (brodski vijak), djelovao
je u Istri (Motovun), objavio "Plan ponovnog pošumljavanja
općinskog zemljišta u Istri" (1842.) i "Povijest
mornaričkih šuma" (1855.); F. Šporer, utemeljitelj
znanstvenog šumarstva, utjecao je na razvoj šumarstva,
zagovarao osnivanje šum. zavoda, autor prvog šumarskog
djela u kome obrađuje cjelokupno šumarstvo
(1841-1843), osnivač Šumarskog društva (1846.), pokretač
godišnjaka "Trudovi" preteče Šumarskog lista;


A. Tomić, osnivač racionalne metode uređivanja šuma;
M. Vrbanić, zemaljski šum. nadzornik, istaknuti šumarski
stručnjak u drugoj polovici XIX. stoljeća, urednik
Šumarskog lista, redaktor Nacrta zakona o šumama; J.
Wessely, istaknuti austrijski šum. stručnjak, osnivač
Šum. učilišta Aussee, ravnatelj ŠA u Mariabrunnu, autor
djela "Kras hrvatske krajine i kako da se spasi ..."
(1876.); S. Würth bio je poznavatelj mediteranske flore,
lovac, a F. Zikmundovsky, kr. odsječni savjetnik i
zem. šum. izvjestitelj, bio je reformator hrvatskog šumarstva
i autor više zakona iz područja šumarstva
(1894, 1895).
Visoka škola za kulturu tla, Beč. U Leksikonu je
objavljen 51 životopis. Iz Hrvatske je bilo 28 apsolvenata,
iz Srbije 5, iz Slovenije 4, Češke 3, Crne Gore 2, te
po 1 iz Vojvodine, BiH, Austrije, dok za šestoricu nema
podataka. Studij šumarstva na bečkoj "Bodenkulturi"
prvi iz Hrvatske završili su R. Fischbach i M. Maslek
(1876), F. Ž. Kesterčanek (1877), M. Drenovac (1878),


J. Kozarac (1879), M. Puk (1880), I. Partaš (1883) itd.
H. Sacher uz to završio je i kulturnu tehniku, a B.
Kosović i ispit iz bujičarstva. Bečki apsolventi djelovali
su u šumarstvu Hrvatske do sredine XX. stoljeća u
razdoblju promjena državnih uređenja (od Austrougarske
do socijalističke Jugoslavije) što je utjecalo i
na organizaciju šumarstva. U uvjetima nepovoljnim za
Hrvatsku značajno su unaprijedili hrvatsko šumarstvo.


Pretežito su radili kod krajiških imovnih općina (O.
Agić, M. Maslek, J. Metlaš, V Muk, P. Prpić st., R. Rukavina,
A. Tropper, J. Viđale i dr.) te Direkcija šuma u
Vinkovcima, Zagrebu i na Sušaku. Neki su radili kod
Šum. ravnateljstva Zagreb, Nadšumarskog ureda u Vinkovcima
i Šumarskog ureda u Otočcu, odnosno od
1907. na Sušaku, osnovanih prigodom reorganizacije
uprave državnih šuma 1885. (nakon I. svjetskog rata
postaju direkcije šuma u istim sjedištima). Desetak šumara
djelovalo je pri Šumarskom odsjeku Zemaljske
vlade u Zagrebu (osnovanom 1894.) kao zem. šum.
nadzornici, povjerenici ili izvjestitelji (A. Borošić, M.
Bona-Bunić, Đ. Cesarić, R. Fischbach, A. Jovanovac,


S. Petrović, M. Puk), računarski savjetnici (L. Šipek),
zatim ih nalazimo na dužnosti kotarskih šumara, kotarskih
i oblasnih šum. referenata, županijskih šum. nadzornika
i izvjestitelja, te kod Odsjeka za šumarstvo kr.
banske uprave u Zagrebu. Nekoliko ih je bilo u službi
pri Šumarskom odsjeku beogradskog Ministarstva šuma
u Zagrebu (D. Matizović, S. Petrović i dr.), zatim
kod vlastelinstava (F. Goger, J. Hefner, R. Rukavina, H.
Sacher, V Siruček, J. Vraničar). Na položaju ministarskog
savjetnika pri Direkciji šuma Zagreb nalazimo J.
Metlaša, S. Petrovića i D. Polačeka.
Dio svog radnog vijeka uređivanjem bujica bavili su
se L. Haueise, A. Jovanovac, R. Kolibaš, S. Petrović, K.
Rubbia, A. Štrancar; pošumljavanjem krša A. Jovanovac,
J. Pucić, K. Rubbia; uređivanjem šuma O. Agić,


M. Bona-Bunić, A. Jovanovac, A. Kern, D. Matizović,
P. Prpić st. te izgradnjom šum. cesta D. Polaček. Doprinos
razvoju lovstva dali su F. Kesterčanek, I. Partaš, J.
Schreiber, V Siruček, A. Tropper i dr. Od šumara-umjetnika
spomenimo V. Anderlea, koji je u Beču završio i
Akademiju likovnih umjetnosti i bio ilustrator putopisnih
djela D. Hirca.
Iz životopisa pojedinaca prenosimo nekoliko odabranih
podataka. A. Borošić, šum. povjerenik, autor je
Naputka za sastav gospodarskih osnova i programa za
šume pod osobitim javnim nadzorom (1903.); V Cmelik
zaslužan je za unapređenje šumarstva i očuvanje šuma
u Hrvatskoj; V. Hlavnika bio je profesor geodezije i
drugih tehničkih predmeta na ŠA i Geodetskom tečaju i
autor skripata; J. Kozarac zaslužan je za uzgajanje slavonskih
šuma, bio je stručni pisac, istaknuti književnik
hrvatskog realizma (Mrtvi kapitali, Među svjetlom i
tminom, antologijska pripovijest Slavonska šuma i dr.);


F. Ž. Kesterčanek, velikan hrvatskog šumarstva, profesor
šumarstva na GŠU u Križevcima i ŠA u Zagrebu,
tajnik, odbornik i potpredsjednik Šumarskog društva,
urednik i suradnik Šumarskog lista, osnivač i tajnik Hr