DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu



ŠUMARSKI LIST 9-10/2000 str. 102     <-- 102 -->        PDF

Detaljniji prikaz djelovanja nismo učinili iz već navedenih
razloga. Donosimo samo nekoliko podataka. U
Leksikonu je objavljen 21 životopis dipl. ing. šum. i 3
životopisa dipl. ing. drvne tehnologije koji su radili ili
rade kao profesori na ŠF i 45 dipl. ing. šum. znanstveno-
istraživačkih djelatnika u Šum. institutu Jastrebarsko.
Lovstvom su se bavili ili se bave A. Frković, M.
Grubešić, B. Ivičck, D. Kapec, J. Knepr, T. Kovačević,


J. Malnar ml., B. Novaković, Ž. Štahan i dr., a ribarstvom
I. Stević. Od šumara-književnika spomenimo M.
Krmpotića i A. Vrgoča. Novinarstvom se bavi I. Tomić,
a likovnom umjetnošću C. Štamfelj.
ŠUMARSKI FAKULTETI U


Poljoprivredno-šumarski fakultet osnovan je u Beogradu
1920., Skopju 1947., Sarajevu 1948., a Šumarski
odjel na Agronomskom fakultetu u Ljubljani 1949. Kasnije
dolazi do osamostaljenja šumarskih fakulteta, a u
Ljubljani Šum. odsjek djeluje u sklopu Biotehničkog fakulteta.


U Leksikonu je objavljeno 128 životopisa šumara
koji su radili u Hrvatskoj, a diplomirali su šumarstvo u
Beogradu (76), Sarajevu (47), Skopju (3) i Ljubljani
(2). Prema mjestu rođenja iz Hrvatske ih je bilo 77, BiH
19, Vojvodine 18, Slovenije 4, Srbije 3, te po 1 iz Makedonije,
Kosova, Crne Gore, Poljske (E. Demokidov),
Rusije (B. Giperborejski), Austrije (V Pavlica) i Italije


(D. Jedlowski).
Veći dio radnog vijeka u hrvatskom šumarstvu provelo
je 110 dipl. ing. šum. (od toga 4 u drvnoj industriji),
dok ih je kraće vrijeme radilo 18 (oni su pretežito radili
u BiH, Srbiji, Sloveniji, Vojvodini i Makedoniji).


EUROPSKE ŠU>


Obrazovanje šumara do pred kraj XVIII. stoljeća bilo
je empiričko i odvijalo se uz rad starijih šumara. U


XVIII. stoljeću osnivaju se najprije privatne škole u
Češkoj, Austriji, Njemačkoj i Francuskoj.
Njemački šumarnici osnovali su prve šumarske škole
u Europi (Wurtemberg 1807., Tharandt 1816.). Slijedi
osnovanje ostalih poznatih europskih škola: Mariabrunn
(1813.), Stockholm ( 1828.), Nancy ( 1824.), Banska
Štiavnica ( 1846.), Križevci ( 1860.), Beč ( 1872.). U
tom su razdoblju utemeljene i moravsko-šleske šum.
škole Eulenburg i Aussee (Usov), te češka šum. škola
Weisswasser (Bijela voda)." Škola u Mariabrunnu kod
Beča djelovala je od 1866. kao ŠA a 1875. studij šumarstva
uključen je u Visoku školu za kulturu tla u Beču.
Akademija u B. Štiavnici (Slovačka, tada Ugarska) od
1904. djeluje kao Visoka šum. i rudarska škola.


1 Podaci o osnivanju i radu tadašnjih šum. škola (učilišta, zavoda,
akademija) mogu se naći u Šumarskom listu: 1878., str. 236; 1881.,
str. 212;´ 1882., str. 53; 1884.. str. 46; 1885., str. 68-71, 284; 1897..
str. 540-549; 1904., str. 700-702; 1900.. str. 331-345: 1919., str. 377
itd.


Doprinos kanadskom šumarstvu dali su S. Horvat (iskorištavanje
šuma, hortikultura), Z. Majcen (magistrirao
i doktorirao u Kanadi, radi u Upravi za šum. istraživanja,
pridruženi je profesor ŠF terenske nastave uzgoja prebornih
šuma), A. Stipaničić (Uprava za šum. istraživanja


- genetsko oplemenjivanje ariša i obične smreke), M.
Trnski (vlasnik tvornice za proizvodnju montažnih kuća)
dok za A. Stembergera i J. VVeissa nema podataka. U
Njemačkoj je V Löchert rukovoditelj Odjela za njegu i
održavanje javnog zelenila grada Niirnberga.
BIVŠIM JUGOSLAVIJAMA
Od pojedinaca iz područja lovstva spomenimo N.
Fiedlera, kinologa, organizatora lovačkih izložbi u
Gorskom kotaru i ilustratora; M. Forgića, koji se uspješno
bavio uzgojem jelena lopatara; M. Kljajića, stručnog
suradnika i savjetnika Hrvatskog lovačkog saveza
(HLS), suradnika Lovačkog vjesnika i M. Mužinića, direktora
LŠG Košutnjak, tajnika Lovačkog saveza Hrvatske;
Đ. Nikolandića, eksperta CIC-a za krupnu divljač
i lovačke trofeje; F. Šulentića, suradnika Lovačkog
vjesnika, pripovjedača i pisca, koji u autobiografskom
djelu "Na šumarskim i lovačkim stazama" donosi bogatstvo
informacija posebno o lovcima, lovovima i lovstvu
u Baranji prije i nakon II. svjetskog rata; D. Raguža,
prof, lovstva na ŠF u Zagrebu, člana Stručnog savjeta
HLS i Lj. Ćelapa zaslužnog za razvoj lovstva i lovnog
turizma na otoku Lošinju.
Vrijedno je zabilježiti i ime D. Šuše koji je svoje slobodno
vrijeme posvetio kazališnoj djelatnosti i KUD-u
"Šumari" u Vinkovcima, a bio je i vrsni zagonetač.


IARSKE ŠKOLE


U Mariabrunnu, Beču i B. Štiavnici školovali su se i
šumari iz Hrvatske koji imaju važnu, intelektualnu, stručnu
i domoljubnu ulogu u javnom životu tadašnje Hrvatske.
Svoja znanja i iskustva primijenjuju na razvoj
šumarske struke u svojoj domovini.


Godine 1843. A. Tomić piše prvu stručnu šum. raspravu
na hrvatskom jeziku. Zaslugom D. Kosa, F. Šporera,
A. Tomića i dr. 1846. osniva se Šumarsko društvo
(kao Šum. odsjek Hrvatsko-slavonskog gospodarskog
društva), 1860. započinje radom prva šumarska škola
pri GŠU u Križevcima, a 1877. izlazi prvi broj znanstveno-
stručnog glasila "Šumarski list".


U Leksikonu je objavljeno 125 životopisa šumara
školovanih u Europi, koji su radili u Hrvatskoj.


Mariabrunn. Objavljeni su životopisi 20 šumara. Iz
Hrvatske ih je bilo 14, Austrije 2, Češke 2, te po 1 iz Vojvodine
i Rumunjske. Pretežito su bili šumari Vojne Krajine
(F. Čordašić, M. Durst,, J. Ettinger, Lj. Mingazzi, A.
Soretić, F. Šporcr, A. Šranković, A. Tomić, M. Vrbanić,


M. Zanner), a manje ih je radilo kod šum. ureda (Otočac,