DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7-8/2000 str. 99     <-- 99 -->        PDF

Propisani 10-godišnji etat od 32000 m3 u novom
Programu gospodarenja nešto je veći od dosadašnjih
propisa sječive drvne zalihe, ali značajno manji od onoga
što je pretpostavljeno u simulacijskom modelu
(45000 m3). lako propisani etat iznosi 145 % od izmjerenog
volumnog prirasta, intenzitet sječe u pojedinim
sastojinama kreće se od 19-25 % (prosječno 24 %).
Iz ovoga je jasno da se ovdje radi o niskom postotku
volumnog tečajnog prirasta zbog viška inertne zrele
drvne zalihe. Uz količinu propisanog etata od upravo
32000 m\ značajan je naglasak na kvaliteti i načinu
provođenja propisanog etata u budućoj ophodnjici.


Stručna komisija koju je imenovalo Ministarstvo
poljoprivrede i šumarstva u sastavu, mr. sc. Robert
Ojurović, mr. se. Boris Pleše i mr. se. Ivan Grgi
n č i ć, radila je u uredu i na terenu od 12. do 14. travnja
2000. godine radi izdavanja suglasnosti na predloženi
elaborat Programa gospodarenja za gospodarsku
jedinicu "Belevine". Nakon stručne rasprave u uredu i
na terenu prilikom pregleda sastojina, komisija se složila
s predloženim elaboratom, gdje provođenje propisanog
etata treba poslužiti oslobađanju podmlađenih


IZAZOVI I SUPROTSTAVLJANJA


1.


Svjedoci smo sve učestalijih poteškoća u prirodnoj
obnovi šumskih sastojina. Razloge nemojmo tražiti samo
u našim stručnim postupcima. Oni su znanstveno
istraženi i u dugogodišnjoj uspješnoj praktičnoj primjeni
provjereni i potvrđeni.


S druge strane, uzdrmana ekološka i biološka uravnoteženost
prirodnih šumskih sastojina (dulji izostanak
ili neredoviti puni urod sjemena, pad razine podzemnih
voda, globalne promjene klime - posebice povišenje
temperature i učestalost duljili sušnih razdoblja, zagađenost
zraka, tla i vode štetnim sastojcima za biljke,
kao i ostali nepovoljni utjecaji) često negativno jače
utječu na uspješnost prirodne obnove od pozitivnih
gospodarskih utjecaja.


Zbog toga smatramo, da svi stručni propisi, posebice
oni o kojima ovisi pravilnost postupaka kod prirodne
obnove šumskih sastojina, moraju - radi valjane primjene
- biti koncizno određeni i jasno protumačeni.


No, da lije tome uvijek tako?


grupa, iniciranju pođmlađenja, te na kraju, popravljanju
nepovoljne strukture drvne zalihe.


Fotografija stručne grupe koja je radila na odobravanju predloženog
elaborata Programa gospodarenja (s lijeva na desno: mr. se.
Borko Pleše, mr. se. Mario Božić, mr. se. Robert Ojurović, mr. se.
Tibor Pentek, prof. dr. se. Ante PB. Krpan, mr.se. Ivan Grginčić i
doc. dr. se. Juro Cavlović).


Doc. dr. se. Juro Cavlović


2.


Ovim cjelovitim osvrtom želimo ukazati na olaku
zamjenu, neprimjerenu pojmovnu formulaciju i pogrešno
poistovjećivanje bitno različitih uređajnih elemenata
u naslovu istaknutog, a u šumarskoj struci uvriježenog
stručnog nazivlja, kako je to propisano stavkom
1 članka 14 "Pravilnika o uređivanju šuma" (Narodne
Novine br. 11 /1997):


"Sklop sastojine je stupanj zastiranja tla krošnjama
ili pokrovnost.


Vrste sklopa krošanja kod jednodobnih sastojina se -
prema stavku 2 - određuju i opisuju četvrtim uređajnim
elementom - gustoćom, a kod raznodobnih sastojina -
prema stavku 3 tlo je višestruko zastrto krošnjama.


Progale, plješine i čistine su kod oba uzgojna oblika
definirane površinom, koja nije obrasla šumskim dr-
većem.


Nejasno poimanje i pogrešno propisano poistovjećivanje
osnovnih obilježja krošanja u prostoru sastojine
može prouzročiti neadekvatnu primjenu stručnih postu-


JE LI PRIHVATLJIVA ISTOZNACNOST UREĐAJNIH ELEMENATA
SKLOP = GUSTOĆA = POKROVNOST = ZASTRTOST


457




ŠUMARSKI LIST 7-8/2000 str. 100     <-- 100 -->        PDF

paka u gospodarenju, kada se navedeni uređajni elementi
kao verbalni (opisni), okularno ocijenjeni, a posebice
kao mjerenjem polučeni pokazatelji stanja sastojina
u vrijeme uređivanja, koriste u propisanoj alternaciji
pri usvajanju i donošenju odrednica budućeg gospodarenja.
Propisani stručni postupci se zbog navedene
istoznačnosti, odnosno jednostavnog poistovjećivanja
navedenih uređajnih elemenata mogu temeljiti na pogrešnoj
prognozi očuvanja, zaštite, a posebice prirodne
obnove šumskih sastojina, stoje u pozitivnom usmjeravanju
procesa razvoja po načelima oponašanja prirode -
zbog njegove dugotrajnosti - nepoželjno i štetno. Negativne
posljednice počinju se uočavati i mogu utvrditi
nakon niza godina, kada će prevoditelji radova morati
zbog primjene neadekvatnih propisa ispravljati nastale
"stručne probleme" u gospodarenju.


3.


U redaj ne elemente sklop, pokrovnost, zastrtost i
gustoću treba u svrhu otklanjanja nedoumica i što točnijeg
prognoziranja trenda i tempa razvoja te prirodne
obnove sastojina razlučiti, jezgrovito definirati i u stručnim
propisima primjereno pojmovno oblikovati. U
protivnom će primjena načela unifikacije člankom 14
propisanih uređajnih elemenata i nadalje biti "kamen
smutnje" u ostvarenju potrajnosti obnove i razvoja
šumskih sastojina i uz povoljne prirodne uvjete.


4.
Sklop je opći pojam za raspored elemenata unutar
neke cjeline (A n ić V. 1991.).


U šumarstvu je sklop uvriježeni stručni naziv za definiranje
rasporedenosti i međuodnosa krošanja osnovnih
gradbenih elemenata šumskih sastojina - stabala, u
mjerenom dijelu sastojina iznad taksacijske granice.


Zbog različite konstitucije jednodobnih i raznodob-
nih šumskih sastojina, sklop je kao stručni pojam za
prikazivanje sustava krošanja upotrebljiv samo u
jednodobnim sastojinama, kojih se krošnje stabala
nalaze u jednom suvislom visinskom pojasu kao cjelini
u tzv. proizvodnoj ili gornjoj etaži (jednoslojne sastojine),
ili u sastojinama kojih se krošnje određenog broja
stabala nalaze osim u gornjem i u drugom nižem suvislom
visinskom pojasu od prethodnog, u tzv. pomoćnoj
ili donjoj etaži (dvoslojne sastojine).


Kao primjer za prvi slučaj navodimo sastojine vlažnog
tipa hrasta lužnjaka s velikom žutilovkom u kojima
nema tako izražene donje etaže kao u drugom slučaju, u
sastojinama suhog tipa hrasta lužnjaka s običnim grabom,
gdje hrast tvori gornju, a grab donju etažu.


Za svaku etažu sustav se sklopa krošanja u opisu
sastojina prikazuje posebice.


Prema uzgojnom obliku, sklop krošanja je svrhovit
uređajni pokazatelj u šumskim sastojinama s normal


nom strukturom broja stabala po jedinici površine
(Gaussova zvonolika distribucija broja stabala).


Sklop krošanja može se valjano utvrditi samo na terenu
u prostoru sastojine. Pogrešno je sklop određivati
iz međupoložaja površina ploha najširih dijelova krošanja
samo na grafikonu njihovih horizontalnih projekcija
na tlu.


Ispravna predodžba o sklopljenosti krošanja, postiže
se tako, da se na istom grafikonu uz horizontalne
projekcije krošanja prikaže i vertikalni profil sastojine s
visinskim položajem najširih dijelova krošanja. Skica
položaja svakog stabla i širine njihovih krošanja slikovito
odražava izgrađenost vertikalnog profila i sklop-
ljenost krošanja po visinskim slojevima. No, i uz primjenu
ovog postupka, sklop krošanja ostaje obilježje
vezano uz uzgojne oblike šuma s izrazitim slojanjem
krošanja.


Ovo ističemo s razlogom, jer pravilnim prekidanjem,
odnosno otvaranjem valjano određenog sklopa
krošanja pospješujemo - kod zadovoljavajućeg uroda
sjemena - pojavu prirodne regeneracije, a potom reguliranjem
sklopa sukladno s potrebama uzraslih biljaka
za svjetlom u prizemnim dijelovima sastojine, utječemo
na opstanak prirodne regeneracije. Navedenim
stručnim postupcima osiguravamo prirodnu obnovu po
načelima oponašanja prirode, a istovremeno sprječavamo
moguću pojavu štetnog korova.


Definirati sklop gustoćom nije probitačno (čl. 14


stavak 2). Sklop krošanja može biti potpun, mjestimice
prekinut, prekinut i progaljen, a nikako veoma
gust, gust itd...


U šumarstvu se izraz gustoća upotrebljava za opis
međupoložaja debala raznoliko raspoređenih stabala po
površini u prostoru sastojine i iskazuje prosječnim razmakom
stabala. U kontekstu ovog propisa govorimo o
gustoći sastojine, a ne o gustoći krošanja, kako bismo
otklonili dualističko značenje izraza. Gustoća krošanja
stabala je izraz za vizuelni dojam količine lišća, a
gustoća krošanja sastojine je izraz za vizuelni dojam
razmaknutosti krošanja.


Bez obzira na spoznaju da su stabla osnovni gradbe-
ni elementi šumske sastojine i da je za svako stablo
svojstvena invidualna gustoća krošnje, zbroj gustoća
krošanja pojedinih stabala ne možemo usvojiti kao gustoću
krošanja sastojine i upotrijebiti za definiranje stupnja
sklopa. Stupanj sklopa krošanja određen je međuodnosom
krošanja tj. razmakom krošanja ili procjenom
količine svijetla propuštenog između krošanja do tla, ne
gustoćom krošanja.


Kod okularne procjene gustoće sastojine oslanjamo
se na vizuelne dojmove, pa stupanj gustoće ocjenjujemo
s više stajališta. Svako stajalište je novi obzor ili vidokrug
različit od prethodnog. Ukupni vizuelni dojam
sa svih stajališta je za valjanu procjenu gustoće sasto-


458




ŠUMARSKI LIST 7-8/2000 str. 101     <-- 101 -->        PDF

jine opterećen subjektivizmom. Uz savjesnu procjenu,
za definiranje stupnja gustoće praktički je prihvatljiv,
jer u našim pozitivnim stručnim propisima gustoća i
klasifikacija sastojina po stupnjevima gustoće primjenom
egzaktnih pokazatelja još nisu definirane.


Zbog izuzetno značajne uloge krošanja u prirodnoj
obnovi šumskih sastojina treba - u interesu pravilnog
gospodarenja - sklop tj. međuodnos krošanja u prostoru
sastojine oštro lučiti od gustoće sastojine tj. međusobne
razmaknutosti stabala po površini sastojine određene
izmjerenim ili vizuclno ocijenjenim razmakom
njihovih debala.


Ova dva uređajna elementa ni u kojem slučaju ne
možemo poistovjetiti. Svaki od njih odnosi se na drugu
čest stabla (deblo i krošnja), različito se mjere ili ocije-
njuju i određuju različite uređajne pokazatelje.


Pri određivanju sklopa krošanja temeljni je pokazatelj
srednji promjer krošnje a prosječni razmak stabala
nužni pomoćni pokazatelj. Kod određivanja gustoće
sastojine je obrnuto.


Gustoća sastojine se kao stručni naziv i uređajni
pokazatelj - upravo zbog poistovjećivanja sa sklopom i
pogrešnih interpretacija istog - postupno napušta u
praktičnoj primjeni.


Veći značaj pridaje se egzaktnijem uređajnom pokazatelju
obrastu, koji ćemo obraditi drugom prilikom.


5.


Pokrovnost i zastrtost tla krošnjama je stručno nazivlje
za dva osnovna obilježja krošanja drugog uzgojnog
oblika šume: šumskih sastojina preborne strukture
broja stabala po jedinici površine (Liocourtova hiperbolična
distribucija broja stabala).


Konstitucija sastojina s kojima se preborno gospodari
odlikuje se specifičnom visinskom raspoređenošću
krošanja, potpuno različitom od prethodnog uzgojnog
oblika šume. Na jedinici površine mjerenog dijela sastojine
nalazimo stabla svih prsnih promjera (od taksa-
cijske granice do dimenzije zrelosti), svih mogućih visina
te dužina, širina i oblika krošanja, kojih su površine
ploha najširih dijelova nejednoliko raspoređene u cijelom
vertikalnom profilu u različitim visinama pa i na
stablima istih taksacijskih karakteristika.


Zbog heterogenog i prekidnog visinskog slojanja
krošanja u sastojinama ovog uzgojnog oblika, nije moguće
iz međuodnosa krošanja odrediti sklop u prostoru
sastojine kao cjeline. Umjesto sklopa krošanja u prostoru
sastojine ovdje se određuju pokrovnost i zastrtost
tla krošnjama, ali na grafikonima njihovih horizontalnih
projekcija u ravnini tla.


Na grafikonima horizontalnih projekcija pokrovnih
površina krošanja određenih konturama obodnih linija
najviših dijelova u prostoru i spuštenih iz različitih pro


stornih ravnina u jednu horizontalnu ravninu tla, mogu
se nužni elementi krošanja za određivanje pokrovnosti i
zastrtosti valjano grafički prikazati, dovoljno točno izmjeriti
i brojčano izraziti.


Površina tla koju prekriva horizontalna projekcija
pokrovne površine krošnje jednog stabla osvijetljenog
suncem u zenitu je istovremeno i krošnjom zastrta
površina. Pokrovna površina krošnje i krošnjom
zastrta površina tla su kod jednog stabla jednake.
Reprezentant oba obilježja je površina horizontalne
projekcije u ravnini tla.


Ova istovjetnost najvjerojatniji je razlog alternativne
primjene stručnog nazivlja pokrovnost i zastrtost za
istu površinu projekcije u horizontalnoj ravnini tla. Bez
obzira na jednakost kod jednog stabla, medu tretiranim
obilježjima postoji jasna distinkcija, koja dolazi do izražaja
pri određivanju pokrovnosti i zastrtosti za sastojine
kao cjeline.


Pokrovna površina ili pokrovnost sastojine jednaka
je zbroju pokrovnih površina krošanja svih
stabala u prostoru mjerenog dijela sastojine iznad
taksacijske granice, odnosno, određena je zbrojem površina
horizontalnih projekeja krošanja svih stabala
po jedinici površine iznad taksacijske granice.


Krošnjama zastrta površina je dio površine sastojine
zastrt krošnjama stabala mjerenog dijela sastojine
od izravnog sunčanog svjetla, odnosno, dio površine
sastojine prekriven horizontalnim projekcijama
krošanja stabala mjerenog dijela sastojine.


Stabla i stabalca nemjerenog dijela sastojine ispod
taksacijske granice pri ovom obračunu ne uzimamo u
obzir, iako i njihove krošnje zastiru tlo. Pokrovnost i zastrtost
mjerenog dijela sastojine određujemo upravo zato
da stablima i stabalcima nemjerenog dijela sastojine,
odabranim pri doznaci kao stabla budućnosti (plus stabla),
izgospodarimo potrebni životni prostor, kao jedan
od preduvjeta za normalni razvoj.


Radi cjelovite predodžbe o obilježjima krošanja i
njihovom značaju u prirodnoj obnovi šumskih sastojina,
neophodno je, uz četiri opisana definirati i peto obilježje
stajališnu površinu stabla.


Dio prostora koje zauzima pojedino stablo u vertikalnom
profilu sastojine nazvan staja lisni prostor ili
prostor rasta određen je zamišljenim šupljim valjkom,
u čijem se središtu nalazi stablo. Površina baze valjka
ili tzv. stajališna površina stabla -jednaka je površini
horizontalne projekcije krošnje tog stabla (transformirane
u krug, kao najsličnijem prirodnom obliku
krošnje).


Stajališne površine su kompleksnije obilježje (poput
zastrtosti) od ove pojednostavljene definicije. Svako
stablo tijekom razvoja od taksacijske granice do dimenzije
zrelosti treba u svom okolišu, a posebice u


459




ŠUMARSKI LIST 7-8/2000 str. 102     <-- 102 -->        PDF

okolišu najšireg dijela krošnje slobodni prostor za normalni
rast krošnje u visinu i širinu. Potreba progresivnog
povećanja slobodnog prostora oko stabla za normalni
razvoj krošnje u širinu, ukazuje na stalnost promjena
stajališne, pokrovne i zastrte površine pojedinog
stabla. Te mijene se zbog stalnih promjena krošnje
i njezina okoliša od stabla od stabla razlikuju. Razlike
su veće, što su stabla nepravilnije raspoređena po
površini, što je jače narušen vertikalni profil sastojine i
stoje veće međusobno prekrivanje krošanja.


Stajališna površina stabala se često naziva i stajalište
stabla. Naziv nije primjeren ovom obilježju. Stajalište
je pojam ograničen samo na dio tla iz kojeg izrasta
deblo stabla, dok je stajališna površina dio površine
sastojine prekriven horizontalnom projekcijom krošnje
stabla.


Na pojedinim dijelovima površine sastojine može
zbog nepravilne prostorne raspoređenosti stabala koincidirati
i više stajališnih površina. Iznijete pojave uzrokom
su da se stajališne površine stabala, pokrovnost
krošanja i zastrtost tla za sastojine kao cjeline, u praksi
rijetko određuju mjerenjem, sa svrhom da nadomjeste
okularne procjene.


Budući da su ovakvi slučajevi učestala pojava u pre-
bornim sastojinama, neophodno je ukupnu pokrovnu
površinu krošanja, prosječnu stajališnu površinu stabala
i ukupnu krošnjama zastrtu površinu ispravno definirati
propisom i primijeniti u praksi.


Određivanje stajališne površine jednog ili nekolicine
stabala je lagano i točno. Određivanje ukupne stajališne
površine zbrajanjem pojedinačnih stajališnih površina
svih stabala sastojine je zamršeno, neracionalno
i teško. U praksi je određivanje ukupne stajališne površine
procjenom pojedinačnih zamijenjeno obrnutim
postupkom.


Ukupna potencijalna stajališna površina svih stabala
jednaka je površini mjerne jedinice -jednom hektaru
(10.000 nr). Podijeljena s brojem stabala mjerenog dijela
sastojine, određuje prosječnu stajališnu površinu
stabala.


Ovim postupkom stabla u sastojini djelomično gube
individualnost i poprimaju vrijednost prosjeka, no rezultati
zadovoljavaju potrebe prakse.


Pri određivanju pokrovnosti sastojine, stabla - za
razliku od prethodnog slučaja - zadržavaju individualne
karakteristike krošnje. Pokrovna površina krošnje
svakog stabla izravno sudjeluje u ukupnoj pokrovnosti
sastojine.


Primjenom racionalnog uzorka izmjere promjera
krošanja i grafikona njihovih horizontalnih projekcija,
pridobivaju se - pomoću općepoznatih korelacija za odnos
D : d (promjer krošnje : prsni promjer) i temeljnice -
praktički prihvatljivi brojčani rezultati o pokrovnosti


krošanja po debljinskim stupnjevima i ukupno za sasto-
jinu po hektaru:


Fp= (D/d)2xGm2/ha


Prosječne stajališne površine stabala i individualne
pokrovne površine krošanja se od stabla do stabla razlikuju.
Iz ovih razlika rezultira i nejednakost ukupnih stajališnih
i pokrovnih površina za sastojine kao cjeline.


Isti je slučaj i sa zastrtom površinom, pod kojom
smatramo dio sastojinske površine zastrt krošnjama ili
prekriven njihovim horizontalnim projekcijama.


Površina preborne sastojine može biti nezastrta i
zastrta (jednom krošnjom ili jednostruko zastrta a
zbog međusobnog prekrivanja krošanja susjednih stabala
i dvostruko, trostruko ili višestruko zastrta).


Bez obzira na to s koliko krošanja je istovremeno
zastrt isti dio površine (jednostruko, dvostruko ili višestruko),
zastiranje je u projekciji na tlu predstavljeno
jednom horizontalnom projekcijom. Ta se površina kao
zastrta uzima u obzir samo jedanput.


Ovu pojavu tumačimo činjenicom što je svaki dio
zastrte površine sastojine suvisla cjelina, definirana
vanjskim konturama površina horizontalnih projekcija
krošanja, unutar koje višestruko zastrti dijelovi iščezavaju.
Zbroj suvislo zastrtih površina predstavlja ukupnu
zastrtu površinu sastojine, koja se u primjeni - bez
obzira na slojanje krošanja u prostoru - tretira kao jednostruko
zastrta. Preostali dio površine tla do punog
hektara je nezastrti dio površine sastojine.


Najjednostavniji primjer za jasno tumačenje distinkcije
između pokrovnosti i zastrtosti nalazimo u građevinarstvu.


Crijep ugrađen na krov zgrade zastire cijelu površinu
krova. Ta površina jednaka je zastrtoj površini.


Crijepovi se zbog nepropusnosti ne polažu jedan pored
drugoga, već tako da se međusobno prekrivaju.
Zbog toga je ukupna površina crijepa potrebnog za prekrivanje
veća od one koju će zastirati na krovu. Ta površina
jednaka je pokrovnoj površini.


Razlika između pokrovne i zastrte površine je površina
prekrivanja.


Kako su crijepovi jednakih pokrovnih površina i jednako
se međusobno prekrivaju, ukupna površina prekrivanja
se lagano izračuna.


U šumskim sastojinama se zbog stalnog rasta krošanja
u širinu i promjena površina horizontalnih projekcija
krošanja mijenjaju i površine međusobnog prekrivanja.
Mozaičnost razlika površina prekrivanja uzrokom
je stoje racionalno određivanje zastrte površine u široj
praksi još i danas otvoreno.


U stručnoj literaturi pokrovnost se i zastrtost često
poistovjećuju s pojmovima sklopljenost i zasjenjenost


460




ŠUMARSKI LIST 7-8/2000 str. 103     <-- 103 -->        PDF

(Š afar 1963. str. 49.). Ovi pojmovi ne odgovaraju biti
pojava.


Razlika između pokrovnosti i sklopljenosti je u


prethodnom tekstu dovoljno naglašena. Pojmom zasje-
njenost nije u potpunosti iskazan ponder pojave u odnosu
na reperkusije, koje dugotrajna i prejaka zastrtost
prouzrokuje kod prirodne obnove sastojina.


Zastrtost je po površini u pravilu uvijek manja od
pokrovnosti, jer u svakoj prebornoj sastojini postoji
prekrivanje krošanja.


Zasjenjenost je promjenjiva pojava ovisna o dnevnom
kretanju sunca i oblačnosti i prijeporna za praktičnu
primjenu, umjesto zastrtosti u kontekstu ovog obilježja.


6.
Za obilježja krošanja u srednjim šumama (dvosloj-
ne) i niskim šumama - panjačama (jednoslojne) treba


- glede njihove etažiranosti krošanja i gospodarenja po
načelima jednodobnih sastojina - primijenjivati odgovarajuće
strukovno nazivlje sklop i sklopljenost, uz
izuzetak panjača preborne strukture (pretežito privatne
šume).


Progresivno rastući broj sastojina tzv. "nepravilnih
struktura" ili "prijelaznih struktura" između dviju


normalnih distribucija broja stabala: Gaussove i Lio-
courtove, nameće potrebu definiranja obilježja krošanja
i u tim sastojinama u svrhu pravilnog i što bržeg prevođenja
do normalne strukture.


Stručno nazivlje ovisit će o odrednicama gospodarenja,
tj. o tome koji uzgojni oblik je osnovom gospodarenja
propisan kao konačni cilj gospodarenja: da li postizanje
jednodobne ili preborne strukture broja stabala.
Pritom treba stručno nazivlje za obilježja krošanja istovremeno
prilagoditi i stanju sastojina u vrijeme uređivanja,
koje će se u većini slučajeva razlikovati od propisanog,
kakvo se hoće izgospodariti.


lako je nazivlje pokrovnost, zastrtost i stajališna


površina prikazano - zbog lakšeg poimanja distinkcije


- za sastojine prebornog oblika gospodarenja odakle je
i poteklo, ovo se nazivlje može primijenjivati i u drugim
oblicima gospodarenja. Osnovni uvjet primjene je
obvezno prikazivanje cjelovite slike pojave na grafikonima
horizontalnih projekcija krošanja s vertikalnim
profilom sastojine.


Isto pravilo, međutim, ne vrijedi i za sklop - obilježje
svojstveno samo za sastojine sa suvislom ctažira-
nošću krošanja na cijeloj obrasloj površini.


7.


Pogrešno definiranje stupnja sklopa krošanja razno-


dobnih sastojina zastrtošću tla krošnjama od izravnog


sunčanog svijetla, propisano člankom 11. Pravilnika o


načinu izrade ... (Narodne Novine br. 42/85) nastavlja


se u Pravilnicima o uređivanju šuma od 1994. i 1997.
godine u proširenoj verziji.


Pritom nije uzeta u obzir spoznaja da sklop, gustoća,
pokrovnost i zastrtost nisu samo četiri različita
stručna naziva, već i četiri međusobno različita obilježja
krošanja. Izostanak cjelovite znanstvene određenosti
ne može biti razlogom njihovog poistovjećivanja
i alternacije.


U naslovu istaknuta obilježja krošanja - koja ćemo
primijenjivati kao pokazatelje stanja sastojina - treba
prema utvrđenim razlikama oštro lučiti i dovoljno točno
odrediti, a potom u svrhu uspješne prirodne obnove
sastojina, po načelima oponašanja prirode, pravilnim
gospodarskim postupcima ostvariti.


Obzirom na raznolikost šumskih sastojina, a posebice
na brojnost sastojina "prijelaznih struktura", do sada
smo u svrhu njihove pravilne prirodne obnove istaknuli
razlike obilježja krošanja i stručnog nazivlja. Nastavno
- s istim ciljem - posebno ističemo osnovne razlike u
slijedu stručnih postupaka kod prirodne obnove
šumskih sastojina sjemenjača.


Uzgojni oblici šuma prilagođeni su ekološkim, biološkim,
uzgojnim i ostalim svojstvima pojedinih vrsta
drveća. Slijedom toga treba i postupke prirodne obnove,
u svrhu uspješne provedbe, prilagoditi tim svojstvima.


Stručni pristup gospodarenju šumom može biti usmjeren
na pojedina stabla, grupe stabala, skupine stabala
i cijele sastojine.


Razlika u prirodnoj obnovi šumskih sastojina i uspješnost
obnove uvjetovana je ponajprije ekološkim
čimbenikom - svijetlom. Sastojine izgrađene od vrsta
svijetla - heliofita, prirodno se podmladuju različito od
sastojina skiofita.


Stručni postupci se - prema tomu svode na pravilno
i pravovremeno usklađivanje potrebnog i momentalno
raspoloživog svjetla za pojavu, opstanak i normalni
razvoj biljaka prirodne obnove. To se u određenim
stadijima razvoja postiže reguliranjem stupnja
sklopljenosti krošanja kod heliofita, a pokrovnosti i zastrtosti
krošanja kod skiotlta.


Kod sastojinskog gospodarenja, cijele sastojine se -
kao sastavni dijelovi gospodarske jedinice - određenim
vrstama sječa i uzgojnih radova pripreme za prirodnu
obnovu neposredno prije naplođenja, na točno
ograničenim pomladnim površinama. U pravilu to su
sastojine najstarijeg dobnog razreda u kojima je postignut
cilj gospodarenja.


Kod prebornog gospodarenja, slijed stručnih postupaka
u vezi s prirodnom obnovom različit je od prethodnog.
Pomladna površina je cijela površina gospodarske
jedinice, a svi stručni radovi -uključivo i prirodna
obnova - sjedinjeni su u jednom stručnom postupku
- prebornoj sječi, koja zbog toga mora uvijek biti
valjano izvedena.


461