DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 7-8/2000 str. 99 <-- 99 --> PDF |
Propisani 10-godišnji etat od 32000 m3 u novom Programu gospodarenja nešto je veći od dosadašnjih propisa sječive drvne zalihe, ali značajno manji od onoga što je pretpostavljeno u simulacijskom modelu (45000 m3). lako propisani etat iznosi 145 % od izmjerenog volumnog prirasta, intenzitet sječe u pojedinim sastojinama kreće se od 19-25 % (prosječno 24 %). Iz ovoga je jasno da se ovdje radi o niskom postotku volumnog tečajnog prirasta zbog viška inertne zrele drvne zalihe. Uz količinu propisanog etata od upravo 32000 m\ značajan je naglasak na kvaliteti i načinu provođenja propisanog etata u budućoj ophodnjici. Stručna komisija koju je imenovalo Ministarstvo poljoprivrede i šumarstva u sastavu, mr. sc. Robert Ojurović, mr. se. Boris Pleše i mr. se. Ivan Grgi n č i ć, radila je u uredu i na terenu od 12. do 14. travnja 2000. godine radi izdavanja suglasnosti na predloženi elaborat Programa gospodarenja za gospodarsku jedinicu "Belevine". Nakon stručne rasprave u uredu i na terenu prilikom pregleda sastojina, komisija se složila s predloženim elaboratom, gdje provođenje propisanog etata treba poslužiti oslobađanju podmlađenih IZAZOVI I SUPROTSTAVLJANJA 1. Svjedoci smo sve učestalijih poteškoća u prirodnoj obnovi šumskih sastojina. Razloge nemojmo tražiti samo u našim stručnim postupcima. Oni su znanstveno istraženi i u dugogodišnjoj uspješnoj praktičnoj primjeni provjereni i potvrđeni. S druge strane, uzdrmana ekološka i biološka uravnoteženost prirodnih šumskih sastojina (dulji izostanak ili neredoviti puni urod sjemena, pad razine podzemnih voda, globalne promjene klime - posebice povišenje temperature i učestalost duljili sušnih razdoblja, zagađenost zraka, tla i vode štetnim sastojcima za biljke, kao i ostali nepovoljni utjecaji) često negativno jače utječu na uspješnost prirodne obnove od pozitivnih gospodarskih utjecaja. Zbog toga smatramo, da svi stručni propisi, posebice oni o kojima ovisi pravilnost postupaka kod prirodne obnove šumskih sastojina, moraju - radi valjane primjene - biti koncizno određeni i jasno protumačeni. No, da lije tome uvijek tako? grupa, iniciranju pođmlađenja, te na kraju, popravljanju nepovoljne strukture drvne zalihe. Fotografija stručne grupe koja je radila na odobravanju predloženog elaborata Programa gospodarenja (s lijeva na desno: mr. se. Borko Pleše, mr. se. Mario Božić, mr. se. Robert Ojurović, mr. se. Tibor Pentek, prof. dr. se. Ante PB. Krpan, mr.se. Ivan Grginčić i doc. dr. se. Juro Cavlović). Doc. dr. se. Juro Cavlović 2. Ovim cjelovitim osvrtom želimo ukazati na olaku zamjenu, neprimjerenu pojmovnu formulaciju i pogrešno poistovjećivanje bitno različitih uređajnih elemenata u naslovu istaknutog, a u šumarskoj struci uvriježenog stručnog nazivlja, kako je to propisano stavkom 1 članka 14 "Pravilnika o uređivanju šuma" (Narodne Novine br. 11 /1997): "Sklop sastojine je stupanj zastiranja tla krošnjama ili pokrovnost. Vrste sklopa krošanja kod jednodobnih sastojina se - prema stavku 2 - određuju i opisuju četvrtim uređajnim elementom - gustoćom, a kod raznodobnih sastojina - prema stavku 3 tlo je višestruko zastrto krošnjama. Progale, plješine i čistine su kod oba uzgojna oblika definirane površinom, koja nije obrasla šumskim dr- većem. Nejasno poimanje i pogrešno propisano poistovjećivanje osnovnih obilježja krošanja u prostoru sastojine može prouzročiti neadekvatnu primjenu stručnih postu- JE LI PRIHVATLJIVA ISTOZNACNOST UREĐAJNIH ELEMENATA SKLOP = GUSTOĆA = POKROVNOST = ZASTRTOST 457 |
ŠUMARSKI LIST 7-8/2000 str. 100 <-- 100 --> PDF |
paka u gospodarenju, kada se navedeni uređajni elementi kao verbalni (opisni), okularno ocijenjeni, a posebice kao mjerenjem polučeni pokazatelji stanja sastojina u vrijeme uređivanja, koriste u propisanoj alternaciji pri usvajanju i donošenju odrednica budućeg gospodarenja. Propisani stručni postupci se zbog navedene istoznačnosti, odnosno jednostavnog poistovjećivanja navedenih uređajnih elemenata mogu temeljiti na pogrešnoj prognozi očuvanja, zaštite, a posebice prirodne obnove šumskih sastojina, stoje u pozitivnom usmjeravanju procesa razvoja po načelima oponašanja prirode - zbog njegove dugotrajnosti - nepoželjno i štetno. Negativne posljednice počinju se uočavati i mogu utvrditi nakon niza godina, kada će prevoditelji radova morati zbog primjene neadekvatnih propisa ispravljati nastale "stručne probleme" u gospodarenju. 3. U redaj ne elemente sklop, pokrovnost, zastrtost i gustoću treba u svrhu otklanjanja nedoumica i što točnijeg prognoziranja trenda i tempa razvoja te prirodne obnove sastojina razlučiti, jezgrovito definirati i u stručnim propisima primjereno pojmovno oblikovati. U protivnom će primjena načela unifikacije člankom 14 propisanih uređajnih elemenata i nadalje biti "kamen smutnje" u ostvarenju potrajnosti obnove i razvoja šumskih sastojina i uz povoljne prirodne uvjete. 4. Sklop je opći pojam za raspored elemenata unutar neke cjeline (A n ić V. 1991.). U šumarstvu je sklop uvriježeni stručni naziv za definiranje rasporedenosti i međuodnosa krošanja osnovnih gradbenih elemenata šumskih sastojina - stabala, u mjerenom dijelu sastojina iznad taksacijske granice. Zbog različite konstitucije jednodobnih i raznodob- nih šumskih sastojina, sklop je kao stručni pojam za prikazivanje sustava krošanja upotrebljiv samo u jednodobnim sastojinama, kojih se krošnje stabala nalaze u jednom suvislom visinskom pojasu kao cjelini u tzv. proizvodnoj ili gornjoj etaži (jednoslojne sastojine), ili u sastojinama kojih se krošnje određenog broja stabala nalaze osim u gornjem i u drugom nižem suvislom visinskom pojasu od prethodnog, u tzv. pomoćnoj ili donjoj etaži (dvoslojne sastojine). Kao primjer za prvi slučaj navodimo sastojine vlažnog tipa hrasta lužnjaka s velikom žutilovkom u kojima nema tako izražene donje etaže kao u drugom slučaju, u sastojinama suhog tipa hrasta lužnjaka s običnim grabom, gdje hrast tvori gornju, a grab donju etažu. Za svaku etažu sustav se sklopa krošanja u opisu sastojina prikazuje posebice. Prema uzgojnom obliku, sklop krošanja je svrhovit uređajni pokazatelj u šumskim sastojinama s normal nom strukturom broja stabala po jedinici površine (Gaussova zvonolika distribucija broja stabala). Sklop krošanja može se valjano utvrditi samo na terenu u prostoru sastojine. Pogrešno je sklop određivati iz međupoložaja površina ploha najširih dijelova krošanja samo na grafikonu njihovih horizontalnih projekcija na tlu. Ispravna predodžba o sklopljenosti krošanja, postiže se tako, da se na istom grafikonu uz horizontalne projekcije krošanja prikaže i vertikalni profil sastojine s visinskim položajem najširih dijelova krošanja. Skica položaja svakog stabla i širine njihovih krošanja slikovito odražava izgrađenost vertikalnog profila i sklop- ljenost krošanja po visinskim slojevima. No, i uz primjenu ovog postupka, sklop krošanja ostaje obilježje vezano uz uzgojne oblike šuma s izrazitim slojanjem krošanja. Ovo ističemo s razlogom, jer pravilnim prekidanjem, odnosno otvaranjem valjano određenog sklopa krošanja pospješujemo - kod zadovoljavajućeg uroda sjemena - pojavu prirodne regeneracije, a potom reguliranjem sklopa sukladno s potrebama uzraslih biljaka za svjetlom u prizemnim dijelovima sastojine, utječemo na opstanak prirodne regeneracije. Navedenim stručnim postupcima osiguravamo prirodnu obnovu po načelima oponašanja prirode, a istovremeno sprječavamo moguću pojavu štetnog korova. Definirati sklop gustoćom nije probitačno (čl. 14 stavak 2). Sklop krošanja može biti potpun, mjestimice prekinut, prekinut i progaljen, a nikako veoma gust, gust itd... U šumarstvu se izraz gustoća upotrebljava za opis međupoložaja debala raznoliko raspoređenih stabala po površini u prostoru sastojine i iskazuje prosječnim razmakom stabala. U kontekstu ovog propisa govorimo o gustoći sastojine, a ne o gustoći krošanja, kako bismo otklonili dualističko značenje izraza. Gustoća krošanja stabala je izraz za vizuelni dojam količine lišća, a gustoća krošanja sastojine je izraz za vizuelni dojam razmaknutosti krošanja. Bez obzira na spoznaju da su stabla osnovni gradbe- ni elementi šumske sastojine i da je za svako stablo svojstvena invidualna gustoća krošnje, zbroj gustoća krošanja pojedinih stabala ne možemo usvojiti kao gustoću krošanja sastojine i upotrijebiti za definiranje stupnja sklopa. Stupanj sklopa krošanja određen je međuodnosom krošanja tj. razmakom krošanja ili procjenom količine svijetla propuštenog između krošanja do tla, ne gustoćom krošanja. Kod okularne procjene gustoće sastojine oslanjamo se na vizuelne dojmove, pa stupanj gustoće ocjenjujemo s više stajališta. Svako stajalište je novi obzor ili vidokrug različit od prethodnog. Ukupni vizuelni dojam sa svih stajališta je za valjanu procjenu gustoće sasto- 458 |
ŠUMARSKI LIST 7-8/2000 str. 101 <-- 101 --> PDF |
jine opterećen subjektivizmom. Uz savjesnu procjenu, za definiranje stupnja gustoće praktički je prihvatljiv, jer u našim pozitivnim stručnim propisima gustoća i klasifikacija sastojina po stupnjevima gustoće primjenom egzaktnih pokazatelja još nisu definirane. Zbog izuzetno značajne uloge krošanja u prirodnoj obnovi šumskih sastojina treba - u interesu pravilnog gospodarenja - sklop tj. međuodnos krošanja u prostoru sastojine oštro lučiti od gustoće sastojine tj. međusobne razmaknutosti stabala po površini sastojine određene izmjerenim ili vizuclno ocijenjenim razmakom njihovih debala. Ova dva uređajna elementa ni u kojem slučaju ne možemo poistovjetiti. Svaki od njih odnosi se na drugu čest stabla (deblo i krošnja), različito se mjere ili ocije- njuju i određuju različite uređajne pokazatelje. Pri određivanju sklopa krošanja temeljni je pokazatelj srednji promjer krošnje a prosječni razmak stabala nužni pomoćni pokazatelj. Kod određivanja gustoće sastojine je obrnuto. Gustoća sastojine se kao stručni naziv i uređajni pokazatelj - upravo zbog poistovjećivanja sa sklopom i pogrešnih interpretacija istog - postupno napušta u praktičnoj primjeni. Veći značaj pridaje se egzaktnijem uređajnom pokazatelju obrastu, koji ćemo obraditi drugom prilikom. 5. Pokrovnost i zastrtost tla krošnjama je stručno nazivlje za dva osnovna obilježja krošanja drugog uzgojnog oblika šume: šumskih sastojina preborne strukture broja stabala po jedinici površine (Liocourtova hiperbolična distribucija broja stabala). Konstitucija sastojina s kojima se preborno gospodari odlikuje se specifičnom visinskom raspoređenošću krošanja, potpuno različitom od prethodnog uzgojnog oblika šume. Na jedinici površine mjerenog dijela sastojine nalazimo stabla svih prsnih promjera (od taksa- cijske granice do dimenzije zrelosti), svih mogućih visina te dužina, širina i oblika krošanja, kojih su površine ploha najširih dijelova nejednoliko raspoređene u cijelom vertikalnom profilu u različitim visinama pa i na stablima istih taksacijskih karakteristika. Zbog heterogenog i prekidnog visinskog slojanja krošanja u sastojinama ovog uzgojnog oblika, nije moguće iz međuodnosa krošanja odrediti sklop u prostoru sastojine kao cjeline. Umjesto sklopa krošanja u prostoru sastojine ovdje se određuju pokrovnost i zastrtost tla krošnjama, ali na grafikonima njihovih horizontalnih projekcija u ravnini tla. Na grafikonima horizontalnih projekcija pokrovnih površina krošanja određenih konturama obodnih linija najviših dijelova u prostoru i spuštenih iz različitih pro stornih ravnina u jednu horizontalnu ravninu tla, mogu se nužni elementi krošanja za određivanje pokrovnosti i zastrtosti valjano grafički prikazati, dovoljno točno izmjeriti i brojčano izraziti. Površina tla koju prekriva horizontalna projekcija pokrovne površine krošnje jednog stabla osvijetljenog suncem u zenitu je istovremeno i krošnjom zastrta površina. Pokrovna površina krošnje i krošnjom zastrta površina tla su kod jednog stabla jednake. Reprezentant oba obilježja je površina horizontalne projekcije u ravnini tla. Ova istovjetnost najvjerojatniji je razlog alternativne primjene stručnog nazivlja pokrovnost i zastrtost za istu površinu projekcije u horizontalnoj ravnini tla. Bez obzira na jednakost kod jednog stabla, medu tretiranim obilježjima postoji jasna distinkcija, koja dolazi do izražaja pri određivanju pokrovnosti i zastrtosti za sastojine kao cjeline. Pokrovna površina ili pokrovnost sastojine jednaka je zbroju pokrovnih površina krošanja svih stabala u prostoru mjerenog dijela sastojine iznad taksacijske granice, odnosno, određena je zbrojem površina horizontalnih projekeja krošanja svih stabala po jedinici površine iznad taksacijske granice. Krošnjama zastrta površina je dio površine sastojine zastrt krošnjama stabala mjerenog dijela sastojine od izravnog sunčanog svjetla, odnosno, dio površine sastojine prekriven horizontalnim projekcijama krošanja stabala mjerenog dijela sastojine. Stabla i stabalca nemjerenog dijela sastojine ispod taksacijske granice pri ovom obračunu ne uzimamo u obzir, iako i njihove krošnje zastiru tlo. Pokrovnost i zastrtost mjerenog dijela sastojine određujemo upravo zato da stablima i stabalcima nemjerenog dijela sastojine, odabranim pri doznaci kao stabla budućnosti (plus stabla), izgospodarimo potrebni životni prostor, kao jedan od preduvjeta za normalni razvoj. Radi cjelovite predodžbe o obilježjima krošanja i njihovom značaju u prirodnoj obnovi šumskih sastojina, neophodno je, uz četiri opisana definirati i peto obilježje stajališnu površinu stabla. Dio prostora koje zauzima pojedino stablo u vertikalnom profilu sastojine nazvan staja lisni prostor ili prostor rasta određen je zamišljenim šupljim valjkom, u čijem se središtu nalazi stablo. Površina baze valjka ili tzv. stajališna površina stabla -jednaka je površini horizontalne projekcije krošnje tog stabla (transformirane u krug, kao najsličnijem prirodnom obliku krošnje). Stajališne površine su kompleksnije obilježje (poput zastrtosti) od ove pojednostavljene definicije. Svako stablo tijekom razvoja od taksacijske granice do dimenzije zrelosti treba u svom okolišu, a posebice u 459 |
ŠUMARSKI LIST 7-8/2000 str. 102 <-- 102 --> PDF |
okolišu najšireg dijela krošnje slobodni prostor za normalni rast krošnje u visinu i širinu. Potreba progresivnog povećanja slobodnog prostora oko stabla za normalni razvoj krošnje u širinu, ukazuje na stalnost promjena stajališne, pokrovne i zastrte površine pojedinog stabla. Te mijene se zbog stalnih promjena krošnje i njezina okoliša od stabla od stabla razlikuju. Razlike su veće, što su stabla nepravilnije raspoređena po površini, što je jače narušen vertikalni profil sastojine i stoje veće međusobno prekrivanje krošanja. Stajališna površina stabala se često naziva i stajalište stabla. Naziv nije primjeren ovom obilježju. Stajalište je pojam ograničen samo na dio tla iz kojeg izrasta deblo stabla, dok je stajališna površina dio površine sastojine prekriven horizontalnom projekcijom krošnje stabla. Na pojedinim dijelovima površine sastojine može zbog nepravilne prostorne raspoređenosti stabala koincidirati i više stajališnih površina. Iznijete pojave uzrokom su da se stajališne površine stabala, pokrovnost krošanja i zastrtost tla za sastojine kao cjeline, u praksi rijetko određuju mjerenjem, sa svrhom da nadomjeste okularne procjene. Budući da su ovakvi slučajevi učestala pojava u pre- bornim sastojinama, neophodno je ukupnu pokrovnu površinu krošanja, prosječnu stajališnu površinu stabala i ukupnu krošnjama zastrtu površinu ispravno definirati propisom i primijeniti u praksi. Određivanje stajališne površine jednog ili nekolicine stabala je lagano i točno. Određivanje ukupne stajališne površine zbrajanjem pojedinačnih stajališnih površina svih stabala sastojine je zamršeno, neracionalno i teško. U praksi je određivanje ukupne stajališne površine procjenom pojedinačnih zamijenjeno obrnutim postupkom. Ukupna potencijalna stajališna površina svih stabala jednaka je površini mjerne jedinice -jednom hektaru (10.000 nr). Podijeljena s brojem stabala mjerenog dijela sastojine, određuje prosječnu stajališnu površinu stabala. Ovim postupkom stabla u sastojini djelomično gube individualnost i poprimaju vrijednost prosjeka, no rezultati zadovoljavaju potrebe prakse. Pri određivanju pokrovnosti sastojine, stabla - za razliku od prethodnog slučaja - zadržavaju individualne karakteristike krošnje. Pokrovna površina krošnje svakog stabla izravno sudjeluje u ukupnoj pokrovnosti sastojine. Primjenom racionalnog uzorka izmjere promjera krošanja i grafikona njihovih horizontalnih projekcija, pridobivaju se - pomoću općepoznatih korelacija za odnos D : d (promjer krošnje : prsni promjer) i temeljnice - praktički prihvatljivi brojčani rezultati o pokrovnosti krošanja po debljinskim stupnjevima i ukupno za sasto- jinu po hektaru: Fp= (D/d)2xGm2/ha Prosječne stajališne površine stabala i individualne pokrovne površine krošanja se od stabla do stabla razlikuju. Iz ovih razlika rezultira i nejednakost ukupnih stajališnih i pokrovnih površina za sastojine kao cjeline. Isti je slučaj i sa zastrtom površinom, pod kojom smatramo dio sastojinske površine zastrt krošnjama ili prekriven njihovim horizontalnim projekcijama. Površina preborne sastojine može biti nezastrta i zastrta (jednom krošnjom ili jednostruko zastrta a zbog međusobnog prekrivanja krošanja susjednih stabala i dvostruko, trostruko ili višestruko zastrta). Bez obzira na to s koliko krošanja je istovremeno zastrt isti dio površine (jednostruko, dvostruko ili višestruko), zastiranje je u projekciji na tlu predstavljeno jednom horizontalnom projekcijom. Ta se površina kao zastrta uzima u obzir samo jedanput. Ovu pojavu tumačimo činjenicom što je svaki dio zastrte površine sastojine suvisla cjelina, definirana vanjskim konturama površina horizontalnih projekcija krošanja, unutar koje višestruko zastrti dijelovi iščezavaju. Zbroj suvislo zastrtih površina predstavlja ukupnu zastrtu površinu sastojine, koja se u primjeni - bez obzira na slojanje krošanja u prostoru - tretira kao jednostruko zastrta. Preostali dio površine tla do punog hektara je nezastrti dio površine sastojine. Najjednostavniji primjer za jasno tumačenje distinkcije između pokrovnosti i zastrtosti nalazimo u građevinarstvu. Crijep ugrađen na krov zgrade zastire cijelu površinu krova. Ta površina jednaka je zastrtoj površini. Crijepovi se zbog nepropusnosti ne polažu jedan pored drugoga, već tako da se međusobno prekrivaju. Zbog toga je ukupna površina crijepa potrebnog za prekrivanje veća od one koju će zastirati na krovu. Ta površina jednaka je pokrovnoj površini. Razlika između pokrovne i zastrte površine je površina prekrivanja. Kako su crijepovi jednakih pokrovnih površina i jednako se međusobno prekrivaju, ukupna površina prekrivanja se lagano izračuna. U šumskim sastojinama se zbog stalnog rasta krošanja u širinu i promjena površina horizontalnih projekcija krošanja mijenjaju i površine međusobnog prekrivanja. Mozaičnost razlika površina prekrivanja uzrokom je stoje racionalno određivanje zastrte površine u široj praksi još i danas otvoreno. U stručnoj literaturi pokrovnost se i zastrtost često poistovjećuju s pojmovima sklopljenost i zasjenjenost 460 |
ŠUMARSKI LIST 7-8/2000 str. 103 <-- 103 --> PDF |
(Š afar 1963. str. 49.). Ovi pojmovi ne odgovaraju biti pojava. Razlika između pokrovnosti i sklopljenosti je u prethodnom tekstu dovoljno naglašena. Pojmom zasje- njenost nije u potpunosti iskazan ponder pojave u odnosu na reperkusije, koje dugotrajna i prejaka zastrtost prouzrokuje kod prirodne obnove sastojina. Zastrtost je po površini u pravilu uvijek manja od pokrovnosti, jer u svakoj prebornoj sastojini postoji prekrivanje krošanja. Zasjenjenost je promjenjiva pojava ovisna o dnevnom kretanju sunca i oblačnosti i prijeporna za praktičnu primjenu, umjesto zastrtosti u kontekstu ovog obilježja. 6. Za obilježja krošanja u srednjim šumama (dvosloj- ne) i niskim šumama - panjačama (jednoslojne) treba - glede njihove etažiranosti krošanja i gospodarenja po načelima jednodobnih sastojina - primijenjivati odgovarajuće strukovno nazivlje sklop i sklopljenost, uz izuzetak panjača preborne strukture (pretežito privatne šume). Progresivno rastući broj sastojina tzv. "nepravilnih struktura" ili "prijelaznih struktura" između dviju normalnih distribucija broja stabala: Gaussove i Lio- courtove, nameće potrebu definiranja obilježja krošanja i u tim sastojinama u svrhu pravilnog i što bržeg prevođenja do normalne strukture. Stručno nazivlje ovisit će o odrednicama gospodarenja, tj. o tome koji uzgojni oblik je osnovom gospodarenja propisan kao konačni cilj gospodarenja: da li postizanje jednodobne ili preborne strukture broja stabala. Pritom treba stručno nazivlje za obilježja krošanja istovremeno prilagoditi i stanju sastojina u vrijeme uređivanja, koje će se u većini slučajeva razlikovati od propisanog, kakvo se hoće izgospodariti. lako je nazivlje pokrovnost, zastrtost i stajališna površina prikazano - zbog lakšeg poimanja distinkcije - za sastojine prebornog oblika gospodarenja odakle je i poteklo, ovo se nazivlje može primijenjivati i u drugim oblicima gospodarenja. Osnovni uvjet primjene je obvezno prikazivanje cjelovite slike pojave na grafikonima horizontalnih projekcija krošanja s vertikalnim profilom sastojine. Isto pravilo, međutim, ne vrijedi i za sklop - obilježje svojstveno samo za sastojine sa suvislom ctažira- nošću krošanja na cijeloj obrasloj površini. 7. Pogrešno definiranje stupnja sklopa krošanja razno- dobnih sastojina zastrtošću tla krošnjama od izravnog sunčanog svijetla, propisano člankom 11. Pravilnika o načinu izrade ... (Narodne Novine br. 42/85) nastavlja se u Pravilnicima o uređivanju šuma od 1994. i 1997. godine u proširenoj verziji. Pritom nije uzeta u obzir spoznaja da sklop, gustoća, pokrovnost i zastrtost nisu samo četiri različita stručna naziva, već i četiri međusobno različita obilježja krošanja. Izostanak cjelovite znanstvene određenosti ne može biti razlogom njihovog poistovjećivanja i alternacije. U naslovu istaknuta obilježja krošanja - koja ćemo primijenjivati kao pokazatelje stanja sastojina - treba prema utvrđenim razlikama oštro lučiti i dovoljno točno odrediti, a potom u svrhu uspješne prirodne obnove sastojina, po načelima oponašanja prirode, pravilnim gospodarskim postupcima ostvariti. Obzirom na raznolikost šumskih sastojina, a posebice na brojnost sastojina "prijelaznih struktura", do sada smo u svrhu njihove pravilne prirodne obnove istaknuli razlike obilježja krošanja i stručnog nazivlja. Nastavno - s istim ciljem - posebno ističemo osnovne razlike u slijedu stručnih postupaka kod prirodne obnove šumskih sastojina sjemenjača. Uzgojni oblici šuma prilagođeni su ekološkim, biološkim, uzgojnim i ostalim svojstvima pojedinih vrsta drveća. Slijedom toga treba i postupke prirodne obnove, u svrhu uspješne provedbe, prilagoditi tim svojstvima. Stručni pristup gospodarenju šumom može biti usmjeren na pojedina stabla, grupe stabala, skupine stabala i cijele sastojine. Razlika u prirodnoj obnovi šumskih sastojina i uspješnost obnove uvjetovana je ponajprije ekološkim čimbenikom - svijetlom. Sastojine izgrađene od vrsta svijetla - heliofita, prirodno se podmladuju različito od sastojina skiofita. Stručni postupci se - prema tomu svode na pravilno i pravovremeno usklađivanje potrebnog i momentalno raspoloživog svjetla za pojavu, opstanak i normalni razvoj biljaka prirodne obnove. To se u određenim stadijima razvoja postiže reguliranjem stupnja sklopljenosti krošanja kod heliofita, a pokrovnosti i zastrtosti krošanja kod skiotlta. Kod sastojinskog gospodarenja, cijele sastojine se - kao sastavni dijelovi gospodarske jedinice - određenim vrstama sječa i uzgojnih radova pripreme za prirodnu obnovu neposredno prije naplođenja, na točno ograničenim pomladnim površinama. U pravilu to su sastojine najstarijeg dobnog razreda u kojima je postignut cilj gospodarenja. Kod prebornog gospodarenja, slijed stručnih postupaka u vezi s prirodnom obnovom različit je od prethodnog. Pomladna površina je cijela površina gospodarske jedinice, a svi stručni radovi -uključivo i prirodna obnova - sjedinjeni su u jednom stručnom postupku - prebornoj sječi, koja zbog toga mora uvijek biti valjano izvedena. 461 |