DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 7-8/2000 str. 121 <-- 121 --> PDF |
bnja. Na divlje patke i ostale ptice močvarice lovidba je bila izuzetno duga, od 16. 6. do 28. 2. Za lov na srneću i jelensku divljač trebala se tražiti "dozvola odstrjela" od Banske Hrvatske. Redoviti lovac morao je posjedovati sljedeće lovačke isprave: člansku iskaznicu matičnog (seljačkog) društva, oružni list za lovačku pušku (s kojom izvršava pravo lova) i valjanu lovnu kartu. S potonjom ispravom naš je seljak imao najviše problema. Naime, podzakon- skim aktom bilo je određeno da upravna vlast ako nađe za potrebno, može molitelja lovne karte predhodno podvrći ispitu kako bi se utvrdilo da li dotični posjeduje potrebna znanja oko rukovanja lovačkim oružjem i mjerama opreza te iz općih lovnih propisa. Ispite su obično provodili područni šumarski referenti. Da ispitanicima iziđe u susret, Mišura u svojoj čitanci donosi propise o polaganju ispita za lovočuvare, koji su mogli poslužiti i svima onima koji se podvrgavaju ispitu za ishođenje lovne karte. Uz ovo poglavlje otisnut je ogledni primjerak Pravila HSLD-a te upute o vođenju knjigovodstva. Uz Iz broja 1, siječanj-veljača 2000. dajemo osvrt na sljedeće članke: Orazio Ciancio, Vittorio Garfi, Susanna No- centini: Vremenski razmaci prorijeda u mladim sastojinama duglazije {Pseudotsuga menziesii). U ovom članku autor obrađuje praktičnu važnost trajanja intervala između dvije prorjede u mladim sastojinama duglazije. Režim prorjede izravno utječe na kvalitetu pojedinih stabala i sastojine kao cjeline, te na ujednačenost širine goda i prirasta. Istraživanja su vršena u šumskom kompleksu Po- dernovo u općini Pelago-Firenze. Sastojina se nalazi na 880 m n.v., ekspozicija je sjeverna, a nagib blagi. Srednja godišnja temperatura je 8,8 °C, a oborine 1158 mm i to uglavnom ujesen i proljeće. Primjenjena su tri različita režima prorjede, koristeći četiri pokusne plohe od 1000 četvornih metara, od kojih jedna služi kao kontrolna. Prva prorjedaje izvršena 1981. g. u 18-oj godini starosti a druga 1991. u 28-oj godini starosti. Za definiranje vremenskog intervala unutar jednog režima prorjede Ciancio i Nocentini su predložili uporabu distancijalnog faktora (S%) od Hart-Beckinga. Distancijalni faktor (S%) je postotni odnos između srednjeg razmaka biljaka i dominantne visine unutar sastojine, a to je praktički indeks gustoće. Kad se jed- imenik članova, urudžbeni zapisnik i blagajnički dnevnik, društvo je bilo obvezatno voditi Iskaz o ubijenoj divljači i zvjeradi, a koji je jednom godišnje trebalo dostaviti središnjoj lovačkoj organizaciji, a ona pak objaviti u Lovačko-ribarskom vjesniku. Uz već spomenuti Zakon o oružju, u Dodatku čitanke objavljeni su: Zakon o lovu (od 5. 12. 1931.), propisi o polaganju ispita za lovočuvare i Pravilnik o polaganju lugarskog ispita za čuvare nedržavnih šuma. Kažimo na kraju da je na naslovnici čitanke (vidi sliku) otisnuta značka društva koja se sastojala od podložne daščice s hrastovim grančicama i lišćem, na koju je umjesto rogovlja pričvršćen štit s hrvatskim grbom, a iznad njega kratica društva s likom kune u trku. Seljačka lovačka čitanka (1. dio) Tadije Mišure, u cijelosti je ispunila svrhu kojoj je bila namijenjena: osposobiti našeg seljaka-lovca da podigne lov isto onako kao što su ga podigli narodi nama susjednih zemalja. Čuvajmo lov, podižimo lov! Alojzije Frković nom putem pokusa ustanovi optimalna vrijednost tog indeksa moguće je odrediti početak i vremenski razmak prorjeda. U istraživanju učinka prorjeda utvrđivan je prirast pomoću Presslerova svrdla. Analizom "izvrtaka" moglo seje utvrditi trajanje korisnog učinka pojedinog zahvata. Pokusi su omogućili da se može zaključiti, daje tradicionalno trajanje razmaka između dvije prorjede od 10 g. predugo. Najbolje rezultate (uz prvu prorjedu u razdoblju od 12 do 15 g. starosti) daje razmak od 6 do 7 godina kad je distancijalni faktor (S%) u relacijama 17 do 19 (prosječno 18), što omogućuje jednoličan prirast pojedinih stabala i daje zadovoljavajuće učinke u biološkom i ekonomskom pogledu. Michele Brünett i, Nicola M ace h ion i, Claudio Poll ini: Vizuelno ocjenjivanje kvalitete stojećih stabala-primjer na smreci iz Trentina Ovaj članak obrađuje mogućnost procjene kvalitete stojećih stabala, a metodologija je data na primjeru smreke {Picea abies Karst) iz Trentina. Pokus je izvršen na 64 stabla smreke iz osam predjela Trentina. Poslije izvršene procjene stabla su srušena, obrađena i propiljena. Dobivene piljenice su procjenjene na temelju njihove komercijalne vrijednosti. U praksi procjena kvalitete stojećih stabala vrši se uglavnom iz dva ITALIA FORESTALE E MONTANA (časopis o ekonomskim i tehničkim odnosima - izdanje talijanske akademije šumarskih nauka - Firenze) 479 |
ŠUMARSKI LIST 7-8/2000 str. 122 <-- 122 --> PDF |
razloga. Jedno je što čine šumari uzgajivači radi ocjene stanja i vrijednosti sastojine, a drugo je iz komercijalnih razloga (prodaja drveta na panju). Autor u članku naglašava dva različita pristupa koje imaju uzgajivač i korisnik drva-pilanar. Njihov pristup procjeni se znatno razlikuje jer uzgajivač koristi svoja empirička iskustva doznačujući stabla za sječu, a pilanar gleda samo stvarnu vrijednost materijala kojeg će dobiti iz oborenih stabala. Oni po autoru imaju "povijesno paradoksalno loše kontakte". Ako se kvaliteta stojećih stabala procjenjuje samo radi prodaje onda je to uži komercijalni interes, dok je znatno veća važnost procjena vrijednosti šumskih zaliha. Prilikom procjene evidentirane su tri osnovne karakteristike: dendrološke: prsni promjer stabala i totalna visina mjerena relaskopom ili hipsometrom. kvaliteta debla: visina do prve zelene grane, do prve suhe grane, zakrivljenost, rašljavost, sabljatost, zi- motrenost, oštećenja od groma i druga oštećenja, te prisutnost kvrga (zdravih, mrtvih, trulih i obraslih). morfološke: izgled i veličina krošnje, raspored grana (po metodologiji Magini-a iz 1972. g.), te oblik i boja kore u donjem dijelu debla. Ovi su podaci sistematizirani za sva stabla i trupci su procjenom svrstani u tri kvalitetne grupe sa pripadajućom vrijednosti. Nakon toga stabla su oborena i od svakog stabla prva tri trupca dužine od 4,5 m odvezena na pilanu i propiljena u standardne piljenice. Usporedbom vrijednosti ispiljenih trupaca po lokalnim tržišnim cijenama s procjenom u stojećem stanju došlo se do zadovoljavajućih rezultata, ali se ukazala potreba za izvjesnim modifikacijama. Prorezom piljenica moglo se još preciznije ustanoviti točnost procjena svih elemenata u stojećem stablu. U pokusu je zanemarena vrijednost granjevine, okora- kai refila. Gaetana Senatore: Programirana vatra - polemika o gospodarenju šumsko-pašnjačkim resursima U članku autor obrađuje tehniku primjene kontrolirane vatre kao preventivnu mjeru za smanjenje opasnosti od požara. Cilj je smanjiti količinu zapaljivog materijala koji se nalazi na ugroženom području. Smatra se, daje "kritična količina" zapaljivog materijala kad prelazi 8 tona po hektaru. To smanjenje teoretski je moguće na 4 načina: primjenom mehaničkih sredstava; uporabom kemijskih sredstava; pašarenjem; programiranom (kontroliranom) vatrom. Primjena mehaničkih sredstava često je onemogućena zbog nepristupačnosti terena, što onemogućuje širu primjenu mehanizacije. Uporaba kemijskih sredstava (razni herbicidi) pored negativnog ekonomskog aspekta ima nepovoljan utjecaj na ekološku ravnotežu. Pašarenje iz već poznatih razlog ima ograničen značaj. Programirana (kontrolirana) vatra je po definiciji Američkog šumarskog udruženja: "svjesna primjena vatre za smanjenje zapaljivog materijala, pod određenim meteorološkim uvjetima, pri određenoj vlažnosti tla i materijala, što omogućuje primjenu vatre na predviđenoj površini u određeno vrijeme, intenzitetom i brzinom širenja koja omogućuje zahvaćanje predviđenih zapaljivih masa". Programirana vatra danas se intenzivno primjenjuje u SAD-u, Kanadi, Južnoafričkoj Republici, Novom Zelandu i Australiji. U Europi se ne primjenjuje u Grčkoj i Italiji (osim Sardinije, Piemonta i Ligurije). U Španjolskoj i Portugalu se primjenjuje lokalno, a u Francuskoj u posljednje vrijeme doživljava pravu ekspanziju. Tehnika primjene kontrolirane vatre je vrlo raznolika i dobro proučena. Vatra se uvijek započinje iz sigurne zone, gdje zapaljivog materijala ima najmanje. Primjenjuju se različite tehnike kao na primjer: - vatra protiv vjetra ili silazna, - vatra u smjeru vjetra ili uzlazna, vatra u izmjeničnim linijama, vatra u okomitim ili bočnim linijama, - vatra u izmjeničnim točkama, - jednostavna kružna vatra, kružna vatra sa koncentriranim žarištem, - zvjezdasta vatra. Koja će od ovih tehnika biti primjenjena ovisi o mnogo čimbenika ali u praksi se najčešće primjenjuje ona u kojoj vatra napreduje okomito na smjer vjetra. Kontrolirana vatra sigurno je jedan od modernih načina gospodarenja koji i u Europi postaje sve interesantniji, ali se u Mediteranu treba prihvaćati sa oprezom i rezervom, jer njena primjena uvijek nailazi na poteškoće i nepredviđenosti. Po Liacos-u (1986) kontrolirana vatra ostaje "vrag mediteranskih šuma". Franc Grospić, dipl. ing. 480 |