DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5-6/2000 str. 99     <-- 99 -->        PDF

IN MEMORIAM


ŽIVKO FRANOLIĆ, dipl. ing. šum. (1925-1999)


Šumarski stručnjaci ponikli iz
naših primorskih krajeva i otoka
zaista su vrlo rijetki, posebice neposredno
nakon Drugog svjetskog rata.
U tom pogledu odlazak kolege
Živka na studij šumarstva izazvao
je veliku pozornost. Međutim, prava
je šteta što se na naš studij ne
upisuje više primoraca i otočana,
koji bi zapravo mogli, na najbolji
mogući način, spojiti svoje životno
iskustvo sa šumarstvom ujedan re-
spektabilni potencijal. Upravo je
takvu kombinaciju spojio neobično
plodan rad kolege Živka u razvoju
šumarstva otoka Krka, njegovog
zavičaja, s cjelokupnim angažmanom
u jednu skladnu cjelinu.


Živko Franolić rođenje 17.
siječnja 1925. godine u gradu Krku
u višečlanoj obitelji oca obrtnika
stolara, brodograditelja, vlasnika
malih pogona za proizvodnju soda
vode i leda, te majke domaćice.
Njegov otac se iz Punta doselio u
Krk gdje se nastavio baviti svojim
poslovima. Nakon završene osnovne
škole Živko nastavlja školovanje
na poznatoj krčkoj gimnaziji, koju i
završava u ratnim zbivanjima 1943.
godine. Nakon toga aktivno se
uključuje u borbu protiv fašizma, a
neposredno po završetku rata 1946.
godine upisuje Poljoprivredno-šu-
marski fakultet u Zagrebu. Izbor
njegovog životnog poziva nije bio
slučajan, jer je u njegovoj obitelji
bila duboko ukorjenjena veza s drvom.
Naime, njegov izbor šumarske
struke značio je nastavak obiteljske
tradicije u drvetu čak u četvrtoj
generaciji. Nakon završetka
studija ujesen 1952. godine mladi
šumarski stručnjak dekretom je raspoređen
u Šumariju Krasno, gdje
ostaje do ožujka 1954. godine. Život
otočana u oštroj klimi i tada-


h-


"ipF *


-


m


1



šnjim teškim životnim i radnim
uvjetima bio je prava škola života.
Tog razdoblja Živko će se poslije
dugo sjećati, odakle će ponijeti dobra
iskustva važna za njegov daljnji
život. Zbog odlaska Stanka
K a r i o 1 i ć a, poznatog šumarskog
stručnjaka, dotadašnjeg upravitelja
Šumarije Krk, kolega Živko se vraća
u svoj rodni grad, gdje će neprekidno
voditi Šumariju do odlaska u
mirovinu 1980. godine. Njegov dolazak
u Šumariju koindicira s ukidanjem
Šumskog gospodarstva
"Viševica" u Rijeci i osnivanjem
šumarija kao ustanova sa samostalnim
financiranjem. Međutim, povoljno
razdoblje za šumarstvo na
kršu nažalost je bilo kratkog vijeka,
jer je već u narednim godinama došlo
do ukidanja poticajnog fonda za
financiranje šumarstva (FUŠ). U
tom razmjerno kratkom razdoblju
pod stručnim vodstvom kolege Živka
osnovano je više atraktivnih kultura,
ponajprije uz more radi stvaranja
realnih uvjeta za razvoj turizma,
kao što su: Prniba, Klimno, Čižići,
Šilo, Dražica, Šotovento, Baška, Jc-
ževac, Treskavac i drugi. Zanimljiv


je primjer Prnibe, gdje je uspješno
podignuta kultura alepskog bora na
zapuštenim vinogradima mnogobrojnih
čestica u privatnom vlasništvu.
Strpljivim i argumentiranim
pristupom mladi upravitelj Živko
uspio je dobiti pismenu privolu vlasnika
za pošumljavanje Prnibe. Međutim,
nije uvijek išlo sve glatko
zbog čestih sukobljavanja interesa
šumarstva i stočarstva, koji su ponekad
rezultirali čak čupanjem posađenih
sadnica. U većini slučajeva
Živko uspijeva kontrolirati ispašu
ovaca na obostrano zadovoljstvo,
koja se zatim regulirala ugovorima.
Nedostatak energenata dobrim dijelom
se pokrivao izradom ogrjeva,
gdje je povremeno bilo angažirano
više desetaka radnika. To je iziskivalo
velike napore Šumarije Krk na
čelu s upraviteljem Živkom. Osim
za vlastite potrebe stanovništva otoka
Krka, ogrjev se izvozio i na tradicionalno
talijansko tržište. Ovaj
se trend ipak smiruje zahvaljujući
konkurenciji plina i lož ulja, pa korištenje
ogrjeva nakon velike potrošnje
između sedamdesetih i osamdesetih
godina poprima smireniji
uravnotežen trend. Šumarija također
osigurava građu za brodogradnju
na otoku Krku (uglavnom krivu
gradu), a također i manje količine
rudnog drva za istarske rudnike.
Veliki napor Šumarije Krk predstavlja
stručna briga i nadzor nad
privatnim šumama koje zauzimaju
daleko veću površinu nego državne
šume. Taj dodatni zadatak, velikodušno
su šumarstvu prepustili vlast
i vlasnici, uz neadekvatno financiranje,
čime je dodatno još više opterećeno
ionako otežano poslovanje
šumarske operative na Krku. Osim
na otoku Krku Šumarija Krk je pod
stručnim vodstvom Živka uspješno
osnivala kulture u zapuštenim vino-


358