DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-6/2000 str. 58 <-- 58 --> PDF |
STO MISLIMO O BUDUĆNOSTI ŠUMARSTVA HRVATSKE? Hrvatsko šumarstvo je prepoznalo, vrlo odlučno i angažirano prihvatilo izazov sveobuhvatnih promjena u kojima sigurno i nužno mora sudjelovati, biti objektom promjena a nezaobilazno i vrlo odgovornim subjektom, akterom i projektantom odrednica i ciljeva svoje budućnosti. Kada to kažem, pritom mislim da sve što o budućnosti hrvatskog šumarstva moramo slobodno, stručno kompetentno, odgovorno, jasno i javno iskazivati. Izdvajanje "Hrvatskih šuma" iz državnoga vlasništva i stvaranje trgovačkog društva otvara poduzetničku perspektivu, poboljšanje konkuren- tosti i povećanje prihoda. Kod toga treba imati na umu daje država kao vlasnik šuma, preko svog predstavnika, Vlade Republike Hrvatske, ipak onaj sudionik koji će o obliku trgovačkog društva, prijenosu i vrstama temeljnog kapitala i mnogo čemu u konačnici odgovorno odlučivati. Osobno sam čvrsto uvjeren kako šumarska struka Hrvatske, zajedno sa svojom znanošću, jedina može i mora ponuditi kvalitetne opcije, ciljeve i vizije razvoja šumarstva. Takve vizije razvoja moraju onda biti ras- ^&s- pravljene i dograđene od svih relevantnih i zainteresiranih sastavnica ovog gospodarskog kompleksa, a potom ih pretočene u Projekt restrukturiranja i Dugoročni Program razvoja Vlada RH predložiti Hrvatskom državnom saboru na donošenje. Ulaskom Hrvatske u europske asocijacije, promjene se moraju prilagodavati modelima ustroja i normama koje vrijede za Europu. Povijesna je težnja i istina da tom dijelu svijeta i pripadamo, no isto toliko moramo biti svjesni što će te norme izazvati kod nas i kako se reflektirati na naša, genetski urasla i okoštala, pretežno konzervativna shvaćanja. Sigurno je kako organizacijski i pravni oblik organiziranosti javnog poduzeća ne odgovara zahtjevima modernog, nezavisnog i samoodgovornog rukovođenja Poduzećem. Nezavisno poslovodstvo mora jamčiti izvršenje poslovne politike samo iz ciljeva Poduzeća. Psihološki je obrazloživo i u znanosti poznato kako svaka promjena izaziva strah i nesigurnost, pa već i bez argumentiranih obrazloženja doživljava otpore. No tromost temeljnih organizacijskih jedinica, komplicira- nost radnih tokova kroz previše hijerarhijskih stupnjeva, kao i suviše spora prilagodba novim društvenim i posebno tržnim okolnostima, uvjetuje pojavu opće de- motivacije i nameće obvezu promjena u konceptu ustroja Poduzeća. Ako prihvatimo ocjenu da je tehnološki i posebno organizacijski razvoj šumarstva Hrvatske u stagnaciji, da su pomaci u promjenama isuviše spori, onda sigurno za takvu ocjenu nisu krivi samo uzroci tehničke ili financijske prirode, već dobar dio tih uzroka treba tražiti u području psiholoških i socioloških promjena koje se nužno moraju dogoditi u ljudima čiji su životi vezani uz gospodarenje šumama, ali i u institucijama države koje propisuju, nadziru, prate ili na bilo koji način sudjeluju u životu šumarstva Hrvatske. Najčešće, to se prepoznaje kao uskogrudnost kadrova, sporost i krutost u reakcijama. Takvo stanje odviklo je značajan dio stručnjaka od samostalnog mišljenja i djelovanja. U operativnom, gospodarskom životu dugotrajno nismo dosljedno vrednovali znanja, nakaradnom raspodjelom trajno smo osiguravali pogubnu uravnilovku, pa čak nismo prihvaćali oslobođena ekonomska promišljanja o tome da niti jedna dobra nemaju vrijednosti, sve dok nisu na raspolaganju potrošaču u obliku i u vrijeme te na mjestu gdje je on za njih spreman platiti cijenu. Sigurno je da moramo učiti i koristiti iskustva naših zapadnih susjeda o modernom rukovođenju, tržišnim kretanjima, financijskim sustavima, kompetentnoj kontroli, odgovornosti i kvalitetnoj motivaciji, posebno o modelima i područjima na kojima treba osiguravati poduzetnički duh ili pak pomake u procesu privatizacije. 316 |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/2000 str. 59 <-- 59 --> PDF |
Ipak, bilo bi nepravedno ustvrditi kako su nam sva nužna znanja potrebna za iskorake prema boljoj organiziranosti, racionalnijem i produktivnijem poslovanju bila nedostupna, čini se daje u velikoj mjeri bila prisutna kultura straha, ali i nesposobnost poslovodstva uz pomanjkanje hrabrosti za odlučnije zaokrete. Zašto ne reći da se niti izbor poslovodstava nije događao kao rezultat javnih natjecanja između ponuđenih programa potencijalno najstručnijih kadrova, već se sve odvijalo prema proizvoljnoj procjeni ili naklonosti trenutno vla- dajućc politike. Posvemašnji izostanak dohodovne motivacije i kreativnosti u poslovanju može na žalost biti prihvatljivim obrazloženjem za slab ekonomski položaj šumarstva, izostanak investiranja u razvoj tehnologije, skromni razvoj znanja o tržištu i marketingu, pa onda i obrazloženjem za značajno zaostajanje prema zapadnom, razvijenom gospodarstvu u cjelini. Isuviše česte, promašene i nesvrhovite reorganizacije šumarstva Hrvatske, uvjetovale su stav koji unaprijed osuđuje i obezvređuje svaki, pa i najdobronamjerniji trud ili čak čvrste argumente o nužnosti promjena. Sada nam svijet nudi pomoć u izboru modela restrukturiranja Poduzeća, kao što je to učinjeno u mnogim europskim zemljama u tranziciji (Poljska, Irska, Litva, Češka) ili već u modelima koji dugo i uspješno funkcioniraju (Francuska, Bavarska, Austrija i dr.). Svjetska banka spremna je kreditno pratiti izradu projekta restrukturiranja Poduzeća, a hrvatska šumarska struka morala bi dati svoju viziju ciljeva i dugoročnog razvoja šumarstva u okvirima trokuta; strategija- struktura-kultura. Strategija se odnosi na na plan razvoja tržišta, konkurentnosti i odabiru svih mogućih resursa Poduzeća. Ona mora jasno najaviti područja i djelatnosti koja treba dograđivati, ona koja treba zadržavati na sadašnjoj poziciji, kao i ona iz kojih se u tržišnoj budućnosti treba povlačiti. Struktura ili unutarnji ustroj Poduzeća mora se tako oblikovati da se omogući i podupre ostvarenje odabrane strategije. Kultura, odnosno tradicionalni načini ponašanja, odnosi prema vrijednostima i stavovi suradnika, stvarani kroz dugo razdoblje, predstavljat će značajne prepreke pri razvoju Poduzeća i to svakako nerješive u kraćem vremenu. Cilj svih ovih promjena mora biti približavanje hrvatskoga šumarstva i prerađivačke industrije međunarodnoj konkurentnosti uz očuvanje supstance, prirodnosti i potrajnosti šuma. Ovo što činimo, vrlo je odgovorna i ozbiljna aktivnost da se potaknu naša razmišljanja, stvori sloboda koja mora rezultirati građanskom hrabrošću za promjene. Neka se naša razmišljanja vrlo slobodno sučele, iskažu i u konačnici izgrade stavovi, kako bi unatoč znatnih razlika među nama formulirali, koliko je to moguće, je- dinstveniji stav u pogledu ciljeva i načela na kojima će se onda programirano izraditi projekt budućnosti šumarstva Hrvatske. Sigurno je kako treba računati s mnogo vremena, truda i sučeljavanja u izradi izvedbenog projekta restrukturiranja cijelog sustava "Hrvatske šume", no budemo li suglasni oko temeljnih odrednica, do cilja ćemo sigurno stići u etapama, možda samo kroz nešto duže vrijeme. Za vrijeme trajanja svih aktivnosti na restrukturiranju Poduzeća naša je obveza javna otvorena informacijska i komunikacijska politika, kako bi svi mediji i zainteresirana javnost (nevladine udruge) stalno bile informirane o razvoju šumarstva i rezultatima rada Poduzeća "Hrvatske šume". Nije tajna da nam je nužna trajna edukacija u oblasti poslovođenja, informatike, razmjeni znanja sa svije- 317 |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/2000 str. 60 <-- 60 --> PDF |
tom, odnosima s javnošću, istrživanju tržišta, pa sve do jednostavnijih modela nagrađivanja za inovacije, dohodovne učinke i rad. Nitko nas nije sprječavao da programirano izgrađujemo privatno poduzetništvo na proizvodnim poslovima u šumarstvu praćeno robnim kreditima, obrazovanjem uz rad i dugoročnim osiguranjem poslova. Ništa nam nije stajalo na putu barem inicijalnih aktivnosti na korištenju sporednih priozvoda i bavljenju mnogim, u popisu poslova nazvanim ostalim djelatnostima. To dakako nije ni jednostavno ni lako, no izvjesno je da tom putu nema alternative. Poslovno područje iskorištavanja nekretnina, zakup, iznajmljivanje, turizam, lov i ribolov svakako mora biti sadržajem programa razvoja. Posebno značajnim ciljem hrvatskoga šumarstva ocjenjujemo sustavnu izgradnju kompetencije kadrova u području zaštite prirode i ekologije. Svakako smo prepoznali i prihvatili svoju odgovornost prema društvu u upravljanju i gospodarenju zaštićenim objektima prirode, gdje je temeljni fenomen šumski ekosustav, od zaštite izvorišta voda, rijeka, jezera, močvarnih staništa, staništa, flore, faune i ukupnog okoliša. Što se vremenske dinamike tiče, potičemo vas da organizirate i provedete otvorene, argumentirane i kritičke rasprave na svim razinama struke, od šumarija, uprava šuma i ponajviše ogranaka HŠD-a o temeljnim načelima buduće organiziranosti šumarstva u Hrvatskoj kako bi na redovnoj godišnjoj skupštini HŠD-a, u okviru tematske rasprave koja će se održati uz Dane hrvatskog šumarstva, 20. lipnja 2000. u Zagrebu, mogli jasno odrediti viziju razvoja i ciljeve šumarstva Hrvatske za 21. stoljeće. Tako iskazani zajednički ciljevi bit će u cijelosti projektni zadatak Programu restrukturiranja "Hrvatskih šuma" p.o. Zagreb, podloga i argumenti tako nužnoj reviziji i dogradnji postojećeg Programa razvoja ( 1996-2025) ali i ukupnog šumarstva Hrvatske. Na tim temeljima raspravljen, izrađen i od Hrvatskoga državnog Sabora (u skladu s člankom 22. ZOŠ-a) donesen dugoročni Program razvoja šumarstva, mora uistinu dugoročno ostati stabilan i nepromjenjiv, neovisno od bilo kojih i kakvih političkih promjena. Za očekivati je da se s vremenom i razvojem tehnologija mogu mijenjati samo putevi prema tim dugoročno neizmjenjivim ciljevima. Posebno mislimo kako ove rasprave ne bi trebale skrenuti u, za sada, nepotrebne detalje unutarnje organiziranosti, tu će zadaću odraditi Projekt restrukturiranja na osnovi mnogih i vrlo opsežnih ekonomsko-orga- nizacijskih studija, u kojima također morama aktivno sudjelovati. Željeli bismo da vrlo odgovorno raspravimo i odlučimo o temeljnim, konceptualnim postavkama buduće organiziranosti šumarstva, pa vam u tom smislu predlažemo područja za koja mislimo da moraju biti vrlo jasno utvrđenih stavova, na kojima bi se onda gradile smjernice u projektu restrukturiranja Poduzeća, prirodno sa svim nužnim organizacijskim detaljima. Evo što predlažemo za raspravu: 1. Jedinstveno poduzeće za gospodarenje šumama i šumskim zemljištem, kao dobrom od posebnog interesa za Republiku Hrvatsku, koje ima njezinu osobitu zaštitu, nedvojbeno je izvrsna zakonska pretpostavka uspješnom razvoju šumarstva na razini cijele Hrvatske. Prirodnost naših šuma, bioraznolikost, potrajnost i prirodna samoobnovljivost, temeljna su načela po kojima ja hrvatsko šumarstvo poznato u Europi i svijetu. Na takvim postulatima moguće je osigurati uravnotežen razvoj i stabilnu budućnost šumarstva Hrvatske, no on mora biti dugoročan, Programom razvoja vrlo jasno projektiran, od struke prihvaćen i od Sabora donesen. Šumarstvo, u kojemu je proizvodni proces izrazito dugoročan, utemeljen na načelu potrajnosti (dopustivom razvoju), ne može funkcionirati uz česte promjene i utjecaje na veličinu zahtjeva prema šumi. Opravdanost zahtjeva za stabilnost i dugoročnost Programa razvoja proizlazi iz suviše čestih političkih promjena u vlasti, koje za sobom povlače radikalne izmjene ustrojstva teritorijalnih lokalnih jedinica i većeg dijela zakonske regulative. 2. Iskustva funkcioniranja i gospodarske uspješnosti kroz proteklih devet godina ne svjedoče ovako određene ciljeve i nalažu neizostavni preustroj Poduzeća u smjeru decentralizacije. Zakonom osigurano i idejno prihvaćeno jedinstvo šumskog gospodarstva Hrvatske nužno je znalački i odgovorno ostvariti u šumarskoj politici, strategiji razvoja, uređivanju šuma, planiranju, istraživanju tržišta, marketingu, kadrovskoj politici i kontroli. To ponajprije podrazumijeva vrlo jasno razlučivanje funkcija, obveza, prava i ovlaštenja između šumarija, uprava šuma i direkcije. Velik broj stručnjaka koji moraju nositi kreativnost, racionalizaciju na izvorima gospodarskog događanja, nisu motivirani, nemaju nužna ovlaštenja ni odgovornosti. 3. Dugogodišnja iskustva i prepoznatljiva svjedočanstva regionalno ustrojenog šumarstva prema dru- štveno-političkom ustroju (županije, gradovi, općine), nalaže nam čvrsto opredjeljenje kako organizacija šumarstva ne smije biti usklađena s društveno- političkom podjelom nižih teritorijalnih jedinica. Ono mora ponajprije respektirati gospodarske cjeline, oslobođeno politički ili ekonomski iskrivljenih lokalnih ili regionalnih utjecaja. U stručnom pogledu, čini se potrebnim i nužnim razmišljati o prihvaćanju značajnih razlika u pristupu gospodarenju, iz- 318 |