DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-6/2000 str. 58 <-- 58 --> PDF |
STO MISLIMO O BUDUĆNOSTI ŠUMARSTVA HRVATSKE? Hrvatsko šumarstvo je prepoznalo, vrlo odlučno i angažirano prihvatilo izazov sveobuhvatnih promjena u kojima sigurno i nužno mora sudjelovati, biti objektom promjena a nezaobilazno i vrlo odgovornim subjektom, akterom i projektantom odrednica i ciljeva svoje budućnosti. Kada to kažem, pritom mislim da sve što o budućnosti hrvatskog šumarstva moramo slobodno, stručno kompetentno, odgovorno, jasno i javno iskazivati. Izdvajanje "Hrvatskih šuma" iz državnoga vlasništva i stvaranje trgovačkog društva otvara poduzetničku perspektivu, poboljšanje konkuren- tosti i povećanje prihoda. Kod toga treba imati na umu daje država kao vlasnik šuma, preko svog predstavnika, Vlade Republike Hrvatske, ipak onaj sudionik koji će o obliku trgovačkog društva, prijenosu i vrstama temeljnog kapitala i mnogo čemu u konačnici odgovorno odlučivati. Osobno sam čvrsto uvjeren kako šumarska struka Hrvatske, zajedno sa svojom znanošću, jedina može i mora ponuditi kvalitetne opcije, ciljeve i vizije razvoja šumarstva. Takve vizije razvoja moraju onda biti ras- ^&s- pravljene i dograđene od svih relevantnih i zainteresiranih sastavnica ovog gospodarskog kompleksa, a potom ih pretočene u Projekt restrukturiranja i Dugoročni Program razvoja Vlada RH predložiti Hrvatskom državnom saboru na donošenje. Ulaskom Hrvatske u europske asocijacije, promjene se moraju prilagodavati modelima ustroja i normama koje vrijede za Europu. Povijesna je težnja i istina da tom dijelu svijeta i pripadamo, no isto toliko moramo biti svjesni što će te norme izazvati kod nas i kako se reflektirati na naša, genetski urasla i okoštala, pretežno konzervativna shvaćanja. Sigurno je kako organizacijski i pravni oblik organiziranosti javnog poduzeća ne odgovara zahtjevima modernog, nezavisnog i samoodgovornog rukovođenja Poduzećem. Nezavisno poslovodstvo mora jamčiti izvršenje poslovne politike samo iz ciljeva Poduzeća. Psihološki je obrazloživo i u znanosti poznato kako svaka promjena izaziva strah i nesigurnost, pa već i bez argumentiranih obrazloženja doživljava otpore. No tromost temeljnih organizacijskih jedinica, komplicira- nost radnih tokova kroz previše hijerarhijskih stupnjeva, kao i suviše spora prilagodba novim društvenim i posebno tržnim okolnostima, uvjetuje pojavu opće de- motivacije i nameće obvezu promjena u konceptu ustroja Poduzeća. Ako prihvatimo ocjenu da je tehnološki i posebno organizacijski razvoj šumarstva Hrvatske u stagnaciji, da su pomaci u promjenama isuviše spori, onda sigurno za takvu ocjenu nisu krivi samo uzroci tehničke ili financijske prirode, već dobar dio tih uzroka treba tražiti u području psiholoških i socioloških promjena koje se nužno moraju dogoditi u ljudima čiji su životi vezani uz gospodarenje šumama, ali i u institucijama države koje propisuju, nadziru, prate ili na bilo koji način sudjeluju u životu šumarstva Hrvatske. Najčešće, to se prepoznaje kao uskogrudnost kadrova, sporost i krutost u reakcijama. Takvo stanje odviklo je značajan dio stručnjaka od samostalnog mišljenja i djelovanja. U operativnom, gospodarskom životu dugotrajno nismo dosljedno vrednovali znanja, nakaradnom raspodjelom trajno smo osiguravali pogubnu uravnilovku, pa čak nismo prihvaćali oslobođena ekonomska promišljanja o tome da niti jedna dobra nemaju vrijednosti, sve dok nisu na raspolaganju potrošaču u obliku i u vrijeme te na mjestu gdje je on za njih spreman platiti cijenu. Sigurno je da moramo učiti i koristiti iskustva naših zapadnih susjeda o modernom rukovođenju, tržišnim kretanjima, financijskim sustavima, kompetentnoj kontroli, odgovornosti i kvalitetnoj motivaciji, posebno o modelima i područjima na kojima treba osiguravati poduzetnički duh ili pak pomake u procesu privatizacije. 316 |