DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-6/2000 str. 57 <-- 57 --> PDF |
šume i šumska zemljišta unutar zona grad. područja, formiranih prije 16. 10. 1990. Kod toga u zonu građevinskog područja uvrštavaju i područja šuma za rekreaciju uz morsku obalu, mjestimično do čak 200 m u dubinu kopna, zatim zone odmarališnog i komercijalnog turizma, tj. područja auto kampova u državnim šumama. Prema nepotpunoj analizi, došli smo do podatka da će samo na području istarskog dijela Uprave šuma Buzet (bez područja Cresa-Lošinja i Opatije), ovakvim načinom prijeći iz vlasništva Republike Hrvatske u vlasništvo Općina/Gradova preko 4.500 ha najvrednijih priobalnih šuma i to očuvanih šuma crnike i borovih kultura, podignutih nakon 1950. godine do danas. Kolika bi to tek površina bila na području cijeloga Krša, a pogotovo cijele Države, trebalo bi temeljito istražiti! Uvjeren sam da bi na opisani način došlo do ozbiljnog smanjenja fonda državnih šuma. Zbog toga mislim da još ima vremena ovu problematiku raspraviti i pokušati ukazati i popraviti pogreške, a zahtjeve za to temeljiti na: 1. Tvrdnji daje Rješenje o utvrđivanju ŠPP-a iz 1963. godine odredbom točke II šume i druga društvena zemljišta dalo na korištenje pravnim prednicima JP "Hrvatske šume" p.o. Zagreb. Da zbog otpora tadašnjih Općina Šumska gospodarstva nisu mogla uknjižiti pravo korištenja u ZK i daje to razlog zbog čega je stanje u ZK ostalo nepromijenjeno i dalje ostalo upisano u korist Općina ili Gradova. 2. Tvrdnji da jedinica lokalne samouprave i uprave (Općina ili Grad) ne može biti vlasnikom onih šuma i šumskog zemljišta koja su na dan stupanja na snagu "novog" Zakona o šumama bile unutar zone građevinskog zemljišta, iako su se u ZK vodile kao ONI (općenarodna imovina) s pravom korištenja Općine ili Grada, (a ne pravnih prednika JP "Hrvatske šume" p.o. Zagreb), ali su bile u posjedu pravnih prednika JP "Hrvatske šume" p.o. Zagreb. Takve šume i šumska zemljišta trebala bi ostati u vlasništvu Republike Hrvatske. 3. Tvrdnji da su dokazi o držanju u posjedu šuma i šumskih zemljišta pravnih prednika JP "Hrvatske šume" p.o. Zagreb, između ostalog i Rješenja tadašnjih Skupština Općina, kojima su one odobravale i prihvaćale Programe gospodarenja društvenim šumama za određene gospodarske jedinice a u kojim Programima su bili navedeni iskazi katastarskih čestica po katastarskim općinama društvenih šuma i šumskih zemljišta obuhvaćenih u tu GJ. 4. Tvrdnji da donošenje Prostornog plana i uključiva nje šuma i šum. zemljišta u građevinsko područje prije 16. 10. 1990. godine ne može Općinama i Gradovima biti nikakav pravni temelj za stjecanje vlasništva na šumama i šumskim zemljištima, jer je tada vrijedio "stari" ZOŠ po kojem je trebalo izvršiti izdvajanje za potrebe provedbe prostornog plana. Nakon 16. 10. 1990. godine sve su do tada društvene šume prešle u državno vlasništvo Republike Hrvatske, pa je postupak izdvajanja, kao način promjene vlasništva potrebniji nego ikada ranije. Eventualno priznanje prava vlasništva u korist Općina/ Gradova traži odgovore na sljedeća pitanja: a) Tko će i s kakovom stručnom spremom (i da li će uopće gospodariti) šumama koje to niti pravno više nisu, ali faktički i u naravi jesu šume, sada u vlasništvu Općina/Gradova? b) Tko će biti odgovoran za protupožarnu preventivu i protupožarnu zaštitu tih pravno građevinskih zemljišta, a faktičkih šuma. Zar upravitelji Uprava šuma i upravitelji područnih šumarija? Inspektori će nakon što u prostoru vide šume, ne mareći za grad. zemljište, naređivati Hrvatskim šumama provođenje protupožarnih mjera. c) Sto će biti s državnim lovištima, gdje su zone rekreacije (na našem području je to slučaj sa šumama uz morsku obalu) prema tumačenju građevinsko zemljište. Hoće li se u takvom slučaju morati mijenjati Rješenja o ustanovljenju državnih lovišta? Nije li i lov vrsta rekreacije i turizma, pa bi slijedom tumačenja (karikiram) i cijela lovišta kao površine rekreacije mogla postati građevinsko zemljište. d) Može li Ministarstvo poljoprivrede i šumarstva kao predstavnik interesa Republike Hrvatske dozvoliti da navedeni dio šuma prijeđe iz državnog u općinsko/ gradsko vlasništvo, da o njemu brigu ne vode "Hrvatske šume", poduzeće za tu svrhu ustanovljeno na temelju ZOS-a. Na kraju ističem svoje uvjerenje, daje ovaj cijeli postupak imao svrhu da se vrlo vrijedne šume i prostorne komplekse u priobalnom području oduzme Republici Hrvatskoj i "Hrvatskim šumama", prenese ih Općinama/ Gradovima te se tako omogućilo "slobodno" raspolaganje tim površinama mimo članka 15. ZOŠ-a. Brigu o tim površinama vodile bi pretpostavljam lokalne "šumarske" organizacije, slične Javnim ustanovama za upravljanje zaštićenim dijelovima prirode. Sve one koji drukčije vide ovaj problem, molim da shvate da su šumari na Kršu uspjeli izboriti svoj status zahvaljujući višegodišnjem zalaganju i brizi o svim šumama i šumskim zemljištima, da se zamisle i promisle kako bi se oni osjećali da im sve ono za što su se ustrajno zalagali, borili i konačno izborili, netko odjednom sve oduzme i sav višegodišnji trud učini uzaludnim. U konkretnom slučaju radi se o postignućima ne samo jedne generacije šumara. Radovan Lukačić, dipl. ing. šumarstva 315 |