DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-6/2000 str. 56 <-- 56 --> PDF |
Nakon objave Uredbe o izmjenama i dopunama Zakona o šumama (NN 14/93) i kasnije Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o šumama ( NN 76/93), prema kojima je Poduzeće za šume trebalo preuzeti sve državne šume od Općina, Gradova i pravnih osoba koja su izvršila pretvorbu, pojavili su se prvi nesporazumi... Općine i Gradovi od kojih smo trebali preuzimati šume raspolagale su određenim tumačenjima Ministarstva pravosuđa i Državnog pravobraniteljstva, u kojima se iznosi stav da šume unutar zone građevinskog područja više nisu šume, već su građevinsko zemljište. Nadalje daje to grad. zemljište u vlasništvu pravne osobe na koju je u ZK upisano pravo korištenja. A kako je u Istri na oko 90% površina šuma i šum. zemljišta upisano pravo korištenja na Općine i Gradove to su oni odbili primopredaju s napomenom da nemaju što predavati Poduzeću za šume. Dapače zahtijevali su da im "Hrvatske šume" predaju značajne površine u priobalnom dijelu. Prilikom rasprava s predstavnicima Općina i Gradova tvrdio sam i dalje tvrdim, da takav stav nije ispravan i da za šumu i šum. zemljište Općine i Gradovi i dalje trebaju u smislu ZOŠ-a zahtijevati izdvajanja iz ŠGP-a, platiti naknadu za vrijednost šume i zemljišta, nakon čega će tek šuma i šum. zemljište stvarno prijeći u njihovo vlasništvo i postati građevinsko. Za takav stav dobili smo potvrdu i u dopisu Ministarstva poljoprivrede i šumarstva upućenom Općini Poreč, u svezi s tumačenjem režima poljoprivrednog i šumskog zemljišta u okviru građevinskog zemljišta. Međutim, na moje (au posljednje vrijeme kako vidim i ne samo moje ) iznenađenje, dobili smo na uvid i korištenje dokument sa sastanka održanog u Državnom pravobraniteljstvu, prema kojemu je u cijelosti prihvaćeno stajalište da su šume i šumska zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske, ukoliko se nalaze izvan zone građevinskog područja. One šume i šumska zemljišta, koja se pak nalaze unutar zone građevinskog područja formiranog prije 16. 10. 1990. godine više to niti pravo nisu šume i šumska zemljišta, jer se od dana donošenja prostorno- planskog dokumenta nalaze unutar granica građevinskog područja, pa su prema tome građevinsko zemljište. Uz to u vlasništvu su pravne osobe na koju je u ZK upisano pravo korištenja! A stanje u pogledu upisanog prava korištenja je sljedeće:? 1. Na najvećem dijelu površina šuma i šum. zemljišta, kojima je na istarskom dijelu Krša gospodarilo ŠG Buzet, jedan od prednika JP "Hrvatske šume" p.o. Zagreb, (a vjerujem daje tako i kod ostalih prednika u ŠG Delnice, Senj, Zadar, Split i Gospić), nije u ZK bilo upisano pravo korištenja. Razlog je u tome što Općine nisu željele dozvoliti uknjižbu prava korištenja na šumama Šumskom gospodarstvu. Općine (u Istri) su naime u 1970. i 1980. god. odbile potpisati prijedlog tadašnjeg Društvenog dogovora o formiranju Užeg područja Krša i time predati šume i šumska zemljišta nadležnom ŠG "Istra" Buzet. Razlog odbijanju bio je da bi prijenosom u vlasništvo pojedine Šumarije, a pogotovo Gospodarstvo, "postali jači" od općina, odnosno tadašnje Zajednice općina. A o ovom podatku, kao i o stanju upisanih prava pravnih prednika JP "Hrvatske šume" u zemljišnim knjigama očito je, svi sudionici u razgovoru i dogovoru održanom u Državnom pravobraniteljstvu nisu imali jednake informacije. 2. Zbog toga stoje na većini šuma i šumskih zemljišta pravo korištenja bilo upisano u korist Općina, a ne ŠG, prema navedenom tumačenju one državne šume i šumska zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske (članak 16. Zakona o šumama) koje se nalaze unutar zone građevinskog područja formiranog prije 16. 10. 1990. godine su mimo odredaba članka 15. Zakona o šumama izdvojene iz ŠGP-a, pretvorene u građevinsko zemljište i prešle iz državnog vlasništva Republike Hrvatske u vlasništvo Općina ili Gradova. K tome još i bez naknade! Ovakvo tumačenje smatram izravnim rušenjem Zakona o šumama. Njime se poništava osnovna postavka i odredba ZOŠ-a prema kojoj su u Republici Hrvatskoj šume ili državne ili privatne (članak 16). Treće ne postoji! Za realizaciju prostornih planova donesenih prije 16. 10. 1990. godine, a to je većina Prostornih planova, prema navedenom tumačenju proizlazi da više uopće ne bi bio potreban članak 15. ZOŠ-a, jer su šume i šumskog zemljišta unutar zone građevinskog područja već i onako izdvojene i pretvorene u građevinsko zemljište! U vezi s navedenim, postavljam pitanja počevši od toga koji to Zakon donesen prije ZOŠ-a njega eventualno ruši ? Može li to biti neki Zakon iz prošlog sustava? Ako je, koji je to zakon a da za njega prije nismo znali ? Je li to pak Zakon o građevinskom zemljištu, odnosno Zakon o vlasništvu i drugim pravima koji su doneseni 1994. i 1998. odnosno 1996. godine. Ako je, kako mogu Zakoni doneseni 4 odnosno 6 godina nakon stupanja na snagu Zakona o šumama poništavati ovaj ranije donesen Zakon, a da istovremeno ne izazovu izmjene i dopune tog ranije donesenog zakona? Bez obzira na kvalifikacije koje će mi nakon ovih pitanja biti upućene, (od onih da želim, kao i šumari općenito, mijenjati pravni sustav u državi, da je navedeni način rješavanja već "krenuo u život" pa se ne može mijenjati itd. itd.), smatram da treba o ovom problemu ozbiljno razmisliti, prodiskutirati te pokušati zaustaviti ova negativna kretanja. To tim više, što prema saznanjima do kojih dolazim gotovo svakodnevno, Općine i Gradovi na području Istre ubrzano uknjižuju prava na 314 |