DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-6/2000 str. 41 <-- 41 --> PDF |
R. Sabatu: Francuska: SUMK PREKOMORSKIH DEPARTMANA Šumarski lisl br. 5-6, CXXIV (2000), 293-302 Slika 13. Fig. 13. Karta La Guadeloupe * The Map of La Guadeloupe Zakonom od 19. ožujka 1946. Guadeloupe postaje prekomorskim departmanom Francuske, a odredbom od 6. studenog 1947. predviđena je podjela prijašnjeg kolonijalnog posjeda između države, departmana i općina. Posebnom odredbom propisan je način na koji će i koje šume prijeći u državni posjed. Vrhovni savjet Guadeloupe osporava tu odredbu, tražeći da privatna imovina bivše kolonije treba biti promatrana kao privatan posjed departmana. Godinu dana poslije doneseno je rješenje, kojim se određuje da će bivše kolonijalne šume svojom površinom biti gospodarene kao državne šume a departmansko-državni su posjed, da će se u skladu s tim i obavljati pošumljivanja, pod rukom Uprave šuma i voda (l´Administration des Eaux et Forets). Naknadnim pojašnjenjem ministarstva financija 1948. atribuirane su bivše kolonijalne šume na temelju uporabe, a ne zemljišnog posjeda. Te šume imaju površinu 27.754 ha i zauzimaju privjetrene padine (istok) i zavjetrinske strane (zapad) na Basse-Terre, s jedne i druge strane planinskog lanca koji teče pravce sjever- jug s najvišim vrhom vuklanom Sufriere 1.467 m. Topografija tog masiva isprekidana je i uzdignuta u visinama između 1.000 i 1.476 m, dok je sjeverni dio nešto blažeg reljefa. Sve u svemu, masiv koji je stvarni vodospremnik ispresijecan je gustom mrežom vodotoka, koje su stvorile teško prijelazne usjeke, a bujični vodotoci su u prosjeku kratki i plitki, što onemogućuje bilo kakvu plovnost bilo čamaca ili splavi. Prije nego je čovjek počeo s uništavanjem šuma, one su gotovo u potpunosti pokrivale na arhipelagu la Guadeloupe 170.000 ha površine. Krčenje tih šuma, koje su varirale od niskih platoa (Grande- Terre) suhih uslijed pasatnih vjetrova do vulkanskog reljefa s obiljem oborina (Basse-Terre) započe već u XVII. stoljeću razvojem intenzivnih kultura indiga, šećerne trske, kakaoa, kave i banana. To obešum- ljenje zahvatilo je zavjetrinsku obalu, sjeveroistok Basse-Terre, Grande- Terre i Marie-Galante, nastavilo se sve do XIX. stoljeća, dostigavši rub gustih šuma u podnožju vulkana na Basse-Terre. Istodobno sa širenjem kultivira- nja, odvijalo se krčenje, često nezakonito, šumskih formacija koje su preostale radi potreba lokalne proizvodnje u stolarstvu, građevinskom stolarstvu i za proizvodnju drvenog ugljena. Tijekom tri stoljeća, prvobitna šuma Guadeloupe reducirana je na osiromašenu površinu koja pokriva ne više od 50.000 ha na Basse-Terre, na krpice degradiranih šuma raspršenih na oko 8.000 ha na Grand-Terre i Marie-Galante, te oko 8.000 ha mangrova. Razaranje šuma bilo bi mnogo gore i jače, da istovremeno nije rasla spoznaja od strane vlasti i pučanstva o teškim posljedicama nestanka šume po okoliš i gospodarstvo Guadeloupe. Godine 1924. stvorena je šumarska služba koja označuje početak čuvanja i povratka šuma. Danas, javne šume kojima gospodari ONF ponajprije su zaštitne i rekreacijske šume, njihova funkcija proizvodnje drveta ostaje marginalnom. Te godine započe snimanje, razgraničenje i čuvanje šumskog bogatstva. Čuvanje će biti pojačano 1947., godini ostvarivanja departmentali- zacije i plantažiranja područja zasađenih tijekom gospodarske blokade 1940-45. Počevši od 1966., ONF se sve više posvećuje boljem proučavanju prirodne šume, organiziranjem sadnje i poboljšavanja tehnike silvikulture, te prikupljanja svekolikih informacija i njihova širenja u javnosti. Privatne šume arhipelaga Guadeloupe zauzimaju oko 28.000 ha, razdijeljenih na 20.000 ha oko masiva na Basse-Terre te oko 8.000 ha razasutih na otocima Grand-Terre i Marie-Galante. Privatne šume Basse- 299 |