DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-6/2000 str. 39 <-- 39 --> PDF |
R. Sahadi: Francuska: ŠUMI; PREKOMORSKIH DEPARTMANA . Šumarski lisl br. 5 6. (XXIV (2000), 293-31)2 kakao i kava) te prehrambene kulture. Zemlja je besplatno dijeljena kolonima, s tim daje uzduž obale ostao rezerviran pojas 50 stopa kao "50 kraljevih stopa" ("50 pas du Roy", što postade kasnije "50 pas géométrique"), isto kao i šume gorskih masiva koje nisu bile objektom koncesija. Od početka 18. stoljeća pojedini su se administratori bavili problemima degradacije šuma, stoje dovelo do uvoza drveta iz susjednih otoka. Godine 1701. načinjena je zabrana "sječe tvrdog drveta gaiaca" (défense d´abattre le dur bois de gaiac), ali šumarska legislativa "Starog poretka" (l´Ancien Régime) nije bila proširena naAntile. Godine 1825. šume su prešle u koloniju, tako daje "50 geometrijskih stopa" ("50 pas géométrique") postalo vlasništvom države i mangrove ostadoše vlasništvom države. Godine 1848. i 1852. guverner je regulirao uporabu drveta za građevinarstvo kao i proizvodnju drvenog ugljena, predavši brigu o tom Službi za putove i mostove (Service des Ponts et Chaussées), koja je preuzela dotadašnju državnu službu. Generalni savjet, nakon što nije ostavio naputak o daljnjem slijedu, odbija projekt reglementacije šumarstva 1869., odbija 1875. prijedlog misije pristigle iz metropole, koja bijaše zadužena za izradu zakona o šumama i stvaranje šumarske službe. Taje misija, unatoč toga 1900. povjerena inspektoru šuma i voda Lasaulce-u, čije izvješće je sumorno: "Nigdje, ukoliko to nije u srcu velikih masiva Carbet i Montagne-Pelée kao i provalijama nedostupnih padina, ne postoji potpuna šuma. Posvuda su površine obrasle drvećem nepotpune, prekinute nerazumnom sječom i krčenjem. Drveće iz sjemena, osim ponekih mjesta koje smo označili, gotovo da su potpuno nestali." Prva šumarska služba utemeljena je 1903. i stavljena pod nadzor direktora putova i mostova, raspuštena 1909., a potom se pojavljuje 1911. pod direktorom poljodjelstva. Valjalo je pričekati 20. svibanj 1922. kada generalni savjet, raspravljajući o zakonu od 16. ožujka 1922. usvaja šumarsku reglementaciju povezanu s onom metropole. Konačno je odredbom guvernera 30. rujna 1922. reorganizirana Služba voda i šuma (Service des Eaux et Forets). Priključenje službe voda i šuma poljoprivrednoj službi, potvrđenom 1922. na temelju želje ove posljednje i generalnog savjeta izvjesna je originalnost koje nema na otocima Guadeloupe, gdje je inženjer šuma i voda imenovan na čelo službe utemeljene 1924. To nije spriječilo martinikansku službu niti da bude vodena po sposobnim poljoprivrednim inženjerima, motiviranim i sposobnim, od kojih je Henri Stehlé najsvjetliji primjer 3´, niti da lokalno regrutira vrijedne suradnike, koji završavaju školu u Barres-u za inženjere radova voda i šuma, od kojih se ističu Ernest Marie i Pierre Martin. Terensko osoblje, koje obuhvaća 24 čuvara šuma i 4 dočasnika, također je zaposleno za razvoj poljoprivrede jednako kao i djelatnici za šume. Sve je to postalo bez sumnje adutom da se započelo osnutkom kultura mahagonija, što je započelo od 1924, da bi se novopošumile površine degradiranih javnih šuma, na temelju uspjeha prvog plantažiranja izvedenom još 1905. U 1950. pošumljeno je 350 ha mahagonijem. Šumo- posjed, premjeren tijekom prirodne ili umjetne obnove, bijaše razgraničen i ograđen. Kroz njega prolazi put za tovarne životinje (mazge i mule) i s 40 km redovito održavanih šumskih staza. Kolonijalna šumarska služba obavila je ogroman posao, unatoč ograničenim sredstvima i u teškim uvjetima. Zakonom od 19. ožujka 1946. četiri stare kolonije, postaju departmani, stoje za posljedicu imalo: Proširenje Zakona o šumama metropole odredbom od 30. 12. 1947. stupa na snagu u četiri prekomorska departmana; Prijelaz državnih kolonijalnih šuma u državno- departmanske i njihovo stavljanje pod Upravu šuma i voda, koji s njima gospodare kao s državnim šumama; Uprava i nadzor nad priobalnim mangrovima stavlja se pod Ministarstvo javnih radova; Uključenje lokalne službe u Nacionalnu upravu, postavljenu sa sjedištem na Basse-Terre na Guadeloupe, s inspekcijom u Fort-de-France, 1950. godine. U to vrijeme javne šume na Martiniku smatrane su zaštitnim radi režima voda. U vrijeme rata, kao i američkom blokadom dovele su do uporabe, kako bi se došlo do drveta i drvenog ugljena i proširenja prehrambenih kultura zemljišta državnih šuma, ali su te privremene koncesije ubrzo pošumljene mahagonijem, tako da su sječe svedene na ograničene. S općeg stajališta, podizanje standarda življenja, s rastućom uporabom derivata nafte i plina kao goriva, past će pritisak na cjelovitost šuma otoka. Na takvu društveno-gospodarsku evoluciju, koja se ubrzava de- partmentalizacijom i porastom financijskih transfera porijeklom iz metropole, očekuje se i evolucija lokalne šumarske politike. Glavnoj logici očuvanja i obnove šuma, usredotočenoj na problemima vode (poplave na sjeveru, suša na 33 U svojoj tezi o vrstama šuma Kariba objavljenoj 1945., toliko je kompetentan i dalekovidan, daje to još uvijek obvezno štivo 297 |