DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-6/2000 str. 38 <-- 38 --> PDF |
R. Sabadi: francuska: SUMH PREKOMORSKIH DhPARTMANA Šumarski list br. 5 6. CXXIV (2000), 293-302 Kišna šuma." To su šume s 2.500 do 7.000 mm godišnjih kiša po 1 nr. Prije 350 godina te su šume pokrivale dvije trećine otoka. One su još uvijek dobro zastupljene u masivu Pitons-du-Carbet, Morne-Jacob i na planini Pelée, šumama u blizini vrhova, zatvarajući tako jezgre primarnih šuma, koje pokrivaju 9.000 ha u javnim šumama iznad 150 do 200 m nadmorske visine na strani pri vjetru i od 500 m na strani zavjetrine. To je formacija koja ostaje vazdazelena tijekom cijele godine, čak i u vrijeme suše, bogata epifitima i lijana- ma, s drvećem često sa značajnim ojačanjima. Ona sadrži više slojeva drveća i na tlu travnati pokrov medu kojima se ističe monokotiledonska biljka balisier´2 (He- liconia). Na razini optimalnog razvoja (3-5000 mm godišnjih oborina na m2) s dominirajućom visinom 30 do 40 m, od kojih pojedinačna stabla postižu 45, čak 50 m, kojima se razlikuje od kontinentalnih šuma nižih ekspozicija, gdje velik broj stabala čini gornji sloj visine oko 50 m. Od ostalih brdovitih otoka arhipelaga klimatska šuma Martinika razlikuje se: prevladavanjem samo malog broja vrsta koje tvore više od polovice površine zemljišta: Dacryodes excisa (le gommier blanc), Tapura latifolia (le bois côte) Sloanea massoni i Sloanea dentata (les châ- taiggniers) i Talauma doedecapetala (le magnolia), koje su endemske vrste Malih Antila; najvažnija površina tla kojega zauzimaju je najmanje 50 m2/ha, nasprama 30-35 m2/ha kao srednja površina u tropskim šumama; vrlo gusto obraslo tlo biljkama ( 1000/ha), što je gotovo dvostruko prema srednjoj gustoći tropskih šuma i prvo nisko grananje dominantnih stabala, stoje vjerojatno posljedica pomlađenja izazvanog uraganima. Klimatska šuma sastoji se od tvrdih vrsta drva, velike mehaničke otpornosti i dobro usidrena u tlo pokazala se otpornijom na uragane od sekundarnih šumskih stadija sastavljenih od mekših ili srednje tvrdih vrsta drveća. S nadmorskom visinom, učinak magle i vjetra odražava se smanjenjem visine drveća. Epifiti su brojniji, jednako kao drvenaste paprati i palme kao podstojna etaža. Iznad 700 m na privjetarnoj, odnosno 900 m na za- vjetrinskoj strani, dolazi do prijelaza na planinsku šumu, u grbavo drveće male visine, pokriveno mahovinom, koje izgleda fantomski u zrakama sunca kroz maglu. To je "šuma magle" foret des elfes ili foret des nuages (engl. Cloud forest). Kuriozitet u masivu Pitons-du- Carbet je prisutnost jedine autoktone gymnosperme Podocarpus coriaceus (Lauriel rose montagne) i Clu- sia mangle (gorski mangle - drvo sa zračnim korijenjem). Guštici i savane planinskih vrhova. Na vrhovima Piton-du-Carbct i na planini Pelée, iznad 1000 m na pri- vjetrenoj i 1100 m na zavjetrinskoj strani, razvio se guš- tik koji je teško prohodan, sastavljen je od Dymopanax attenuatum (mangle) te Charianthus alpinus (fuschia des hauts). Na većim visinama kao i na mjestima izloženim vjetru, one ustupaju mjesto travnatim formacijama, bogatim mahovinama (Sphagnum) i lišajevima (Lycopo- dium) te Bromeliaceae (Ananas montagne)". Ovakve formacije u tropskoj planinskoj etaži pokrivaju oko 600 ha površine otoka. Vegetacija pokazuje prilagodbu na silu vjetra i kiša (nizak rast, jastučasto i sjajno lišće), što objašnjava tim učinkom grebena, nestanak šuma čak i na manjim visinama. Udio endemičnih biljaka je važan, osim već spomenutih, treba spomenuti još Tibouchina ehamaecistus (Thym montagne) i Gaultheria swartzii (Myrtille des hauts) kojima nisu bliski rođaci one biljke na Vosges, već one u Andama. Desetljeća šumarskog djelovanja na Martiniku 1997. godine bijaše 75 godina od stupanja na snagu šumarskog zakonodavstva na Martiniku i pedeseta obljetnica proširenja šumarskog zakonodavstva na snazi u metropoli na nove departmane u Antile. Jedan francuski gusar je 1619. godine zapisao: "Ondje se nalazi velik broj ptica dobrih za jelo. Ima četiri vrste papiga." Karibljani prodiru duboko u kopno, često 5 do 6 milja da bi sjekli gumovac34, koje im je trebalo za njihove piroge i da bi ondje imali svoje vrtove. Tek po preuzimanju otoka Martinika u posjed Francuske 1635. šuma se počela povlačiti pred kulturama koje su bile izvozne (duhan i indigo, potom šećerna trska, " Francuska imena: foret humide, foret hygrophile ili pak foret hygrophytique nemaju ni poezije ni realizma naspram anglosaksonskog ili njemačkog naziva za ovu vrstu šuma: (e) Rain forest, odnosno (nj) Regenwald. ,: Scilamenćcs, Porodica Heliconiae, rod velikih travnatih čuperaka s lišćem poput banana s cvijećem koje se upotrebljava kao ukrasno. Oko 100 vrsta u području tropske Amerike. !1 Porodica Bromeliaceae su monokotiledone bez užeg srodstva s većinom trava i epifita, od kojih su malo njih prizemne. Većina ih ima zgusnute listove s bazom poput posude iz koje absorbiraju vodu. Ima ih 46 rodova, s oko 2110 vrsta, koja isključivo pripadaju Novome svijetu, osim jedne jedine u Zap. Africi, a sve su tropske. 14 Rod Dacryodes, porodica Burseraceae 296 |