DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-6/2000 str. 37 <-- 37 --> PDF |
R. Sabadi: Francuska: SUME; PREKOMORSKIH DkPARTMANA Šumarski liši br. 5 6, CXXIV (2000), 293-302 cija, osim obalnog područja i najviših vrhova, gdje dolazi do izražaja vjetar i čimbenici vezani uz tlo. Ustanovljeno je tridesetak ekoloških grupa, od kojih su 20 šumske biljne zajednice. Obalne formacije. Na muljevitim i barovitim tlima te na zatvorenim močvarama, razvio se iznenađujući oblik šuma: mangrova. Na tom za biljke negostoljubi- vom okolišu (slana tla, siromašna kisikom i najčešće trajno poplavljena), razvile su se četiri vrste drveća - korenjaci ili mangrove" (palétuvier, mangrove, Lichter- ili Austerbaum) - koje su sc iznenađujući prilagodile: viviparna22 mangrova, palétuvier rouge, Rhizop- hora mangle, te pneumatofora24 kao stoje crni korenjak (mangrova), palétuvier noir (Avicennia germinans). Mangrove igraju važnu zaštitnu ulogu pri filtriranju i regulaciji tokova voda koje prolaze kroz takve šume, a isto tako štite obale od uragana. To su osim toga pravi rasadnici za najražličitije vrste riba i Ijuskara, te pribje- žište za ptice (rode, čaplje itd.). Mangrove na Martiniku pokrivaju 1.800 ha, glavnina im je u zalivu Fort-de-France. One se koriste gospodarenjem šumama, ali ne spadaju u državne šume, već su vlasništvom javne uprave maritimnog dijela otoka. Iza obalnih plaža nalazi se na pijesku šuma manka- nilje25 i Coccoloba uvifera (obalna loza), a najljepši primjerak nalazi na Grand-Macabou. Sada vrlo raširene kokosove palme, kojih ne bijaše u vrijeme Kolumba, počele su se uzgajati oko 1650. godine. Na stjenovitim obalama evolucija je prekinuta u stadiju grmlja, sa šikarom od kaktusa i franžipanjea2´´ u zonama koje su suhlje, te drugdje uz npr. Tabebuia heterophylla (poirier-pays) i Erithalis fruticosa (bois- flambeau). Bez obzira što je za urbanizaciju plaćeno mnogo, u prvome redu stvaranjem ili povećavanjem lučkih infrastruktura i zračnih luka, industrijskih i komercijalnih zona, odlagališta otpada, mangrove su danas okoliš koji je manje narušen ili je to sve manje vidljivo (difuzna polucija) od ostalih obalnih formacija. Širenje kultiviranja i stočarske ispaše, te u novije vrijeme urbanizacija, često je opustošila ili učinila daje nestala formacija razvijena iza obala ili pak ona koja je pokrivala priobalno stijenje. Državne šume priobalja, koje formiraju širok pojas na dvije trećine martinikanske obale, često nemaju više šume nego samo po imenu, budući da te površine imaju zeleni pokrivač, najvećim dijelom poluurbaniziran, kao pašnjak ili kultiviran, više nego prirodan prostor. U najboljem slučaju pokušava se na pojedinim izoliranim sektorima od strane Zaštite priobalja (Conservatoire du littoral) prirodno rekonstituirati pokrov s drvećem, u kontinuitetu sa sekundarnim šumama suhog područja (foret seche npr. na Grand-Macabou i Point-Rouge) ili srednje vlažnom (sjeverno od planine Pelée). Šume suhe klime (kserofilne ili kserofilične) i polu- vlažne klime (mezofilne ili mezofilične) su prije kojih 350 godina zauzimale oko 30% površine otoka Martinik. Njih danas više nema, osim što su u rijetkim degra- diranim formacijama, od kojih se oko jedna tisuća ha nalazi u javnom posjedu. One pripadaju, pri postignuću određenog stadija evolucije, istim vrstama heliofilnih biljaka s lišćem, koje tijekom suhe sezone trune i otpada: Coccloba swart- zii (poirier-pays, bois rouge), i Lonchocarpus violaceus (bois savonette). Ovdje valja dodati, u etaži suhih šuma, crveno gumeno drvo, gommier rouge (Bursera sima- rubaf1 i mezofilnim šumama Inga laurina (pois doux blanc) te bijelo drvo, bois blanc, Simaruba amara.2* Zaostali reliktni otočići potvrđuju daje u istim etažama suhih šuma bilo mnoštvo vazdazelenih sjenovitih vrsta, među kojima je gaiac (Gaiacum officinale)19 i acomat (Sideroxylon foetidissima), koje su postale rijetke, kao i Indijsko drvo (Pimenta raeemosa - bois d´Inde). Ove dvije posljednje obalne vrste u mezofilnim šumama vrlo velikog drveća, koja su postala rijet- košću su balata (Manilkara bidentata), courbaril" (Hymenea corbaril), drvo gli-gli (Buchenavia tetra- phylla) i galba (Calophyllum calaba). ´-´- Krcolci (Creoles) Malih Antila takav tip nazivaju manglier, Rhizophora mangle 2i Viviparous, viviparna, odnosi se na biljke mangrove, čije sjemenke klijaju i dobijaju hranu iz plodova. Termin se odnosi i na biljke, npr. trave, gdje je razmnožavanje vegetativno. 24 Biljke s posebnim korijenjem koje "diše". U nadzemnom dijelu korijena nalaze se brojne pore, koje omogućuju izmjenu plinova s atmosferom. Unutra, dobro razvijen sustav međustaničnih prostora omogućuje plinovima prolaz do dijela korijena koji se nalazi pod vodom. 25 Mankanilja, maneenillier, Hippomane mancinella, fam. Euphorbiaeeae, proizvodi lateks koji je vrlo otrovan, pa se drvo zove "otrovno drvo" (arbre de poison) i "drvo smrti" (arbre de mort) 26 Frangipanier (Plumeria alba, fam. Apocynaceae) cvjetovi imaju miris franžipana, mirisa kojeg je 1588. pronašao Talijan Frangipane, pronalazač parfema, a koji se prvobitno rabio za mirisanje rukavica. Drugo značenje izražaje miris kreme za kolače, treće značenje za specifičan osvježujući napitak. 27 Porodica Burseraceae, smolasto tropsko drveće. Obuhvaća 18 rodova s 540 vrsta. :s Porodica Simaroubaceae, drveća i grmlje od kojih mnogobrojni imaju gorak okus i sadrže sastojke koji se koriste u farmakopeji. Im 32 roda s oko 170 vrsta, prostiru se u tropskom pojasu šireći se i u umjerenu zonu Azije. :" Gaiac ili prema haićanskom guayaco. Egzotično drvo ili drvenasta biljka, C. America, Antilles) s plavim ornamentalnim trajnim cvjetovima. Vrlo kompaktno i tvrdo drvo, smolasto. G. officinalie naziva se još i "drvo života" (bois de vie). Plavilo g. vadi se iz smole g. i služi za bojanje. M Balata je ime za tropsko drvo (Manilkara bidentata) iz kojeg se dobija gurne istog imena, koja se rabi u industriji. Courbaril je karibska riječ za ebanovinu ili boju ebanovine, tvar koja se dobija iz tog drveta i služi za proizvodnju boja i lakova za drvo. 295 |