DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-6/2000 str. 36 <-- 36 --> PDF |
R. Sabiidi: Francuska: SUME PREKOMORSKIH DEPARTMANA Šumarski list hr. S 6, (XXIV (201)0), 293-302 Geološko porijeklo."´ Geološka povijest Martinika znakovita je kroz tisućljetni sudar dviju tektonskih ploha, Atlantske i Karibske i zaranjanjem, ritmom 2/3 cm/- god.,jedne atlantske pod karibsku. Posljedice su, sjedne strane vulkanizam otočnog luka koji je proizveo Male Antile, eksplozivan vulkanizam, opasniji od onog na Réunion, s druge strane ovdje su seizmički rizici koji imaju mnogostrane utjecaje, čineći na taj način Karibe dijelom svijeta najviše izloženim prirodnim rizicima. Na južnom dijelu otoka, erodirana tla brežuljčića (mornes) koji kulminiraju do 500 m, odgovaraju najstarijim vulkanskim masama (oko 23 milijuna godina na poluotocima Sainte-Anne i Caravelle). Sjeverno od Forte-de-France, isprekidani strmi nanosi lave Pitons-du- Carbet (1196 m) i Morne-Jacob (884 m) svjedoče o najnovijim vulkanskim erupcijama. Na krajnjem sjeveru planina Pelée je vulkan stvoren prije svega 400.000 godina, jedini koji je aktivan, a ujedno je to najviši vrh na otoku (1397 m). Ima tomu 98 godina, kada je 8. svibnja 1902. izbila erupcija, koja je usijanim pepelom i dimom ubila 28.000 ljudi, uništivši gospodarstvo francuskih Antila u potpunosti. Slika 12. Fig. 12. Les pitons du Carbet, vodonosno područje sjevera * Les pitons du Carbet water reserve of the nord (Foto: J.-P. Derouelles) Arborescences, n" 68/ str. 41 Nježnost pasatnih vjetrova, žestina uragana. Martinik ima oceansku tropsku klimu koja je karakteri- 16 Chabod, Dominique, 1997, Les espaces naturels de la Martinique, Arborescences, N" 68, mai/juin, ONF. Paris stična po toplinskim dnevnim amplitudama od 5-6° C, koje su veće od sezonskih amplituda, a iznose samo 2,5° do 3° C. Godišnja količina oborina raste s nadmorskom visinom varira od 1250 mm/m2 na obali u zavjetrini, kao i na poluotocima Sainte-Anne i Caravelle (na privjetrini), dostižući čak i preko 8000 mm/nr/godišnje na vrhovima Pitons-du-Carbet planine Pelée. Postoje asimetrije između obale na privjetrini (au vent), izloženoj pasatnim vjetrovima koji pusu s istoka i obale u zavjetrini, koja ima manje oborina i toplija je uslijed fena (toplog vjetra) izazvanog gorskom barijerom koju tvore sjeverne planine. Srednje godišnje temperature iznose od 26° do 27" C na razini mora, te 18-19° na najvišim vrhovima. Na sušnu sezonu zvanu "Careme" (od siječnja do svibnja) veže se kišna sezona (lipanj-prosinac) uz pratnju pada atmosferskog tlaka, tropskih oluja i uragana, praćenih uslijed padavina klizanjem tla i olujnim vjetrovima. Bogata diversifikacija.17 Svi postojeći ekosustavi Malih Antila susreću se na Martiniku. Radi se o flori koja broji oko 1700 vrsta biljaka s cvjetovima (pored oko 1000 ostalih koje je unio čovjek), te više od 200 vrsta paprati. Od 396 drvenastih vrsta koje su autokto- ne ili naturalizirane, njih 92 (23%) su endemične, striktno martinikanske (13 vrsta) ili endemične1* na Malim Antilima (79 vrsta). Taj postotak endemizma manji je kod nedrvenastih biljaka. Što se tiče terestralne faune, na Martiniku, za razliku od susjednih otoka Dominique i Sainte-Lucie, nije se uspjelo sačuvati papagaje (dvije endemične vrste nestale su u 18. stoljeću), ona ima neke endemične vrste od velikog značenja. Da spomenemo dvije vrste ptica: zlatna ptica Martinika1´´ i bjelovrata rugalica2" (Ramp- hocinclus brachyurus); nježna iguana (Iguana delica- tissima), endemična na Malim Antilima i danas vrlo rijetka vrsta; pauk (mygale matoutou falaise, Avicularia diversicolor), te zmija kopljanik (le sepent fer de lance, Bothrops lanceolatus), vrste koje se ne nalaze drugdje, već samo na Martiniku. Prvenstvene biljne formacije i njihova dinamika na Martiniku.-1 Diferencijacija biljnih formacija ponajprije je određena količinom i rasporedom precipita- 7 Ibid. IS Endemičan (Endémique), kaže se za biljnu ili životinjsku vrstu koja se nalazi prirodno (naturelle-ment) ili uobičajeno na datom mjestu ili kraju (regiji). " Jedna od ptičjih vrsta Novoga svijeta, (e) oriole, (f) oriol, od me- dievalnog lat. oriolus (=zlatna ptica) varijanti latinskog deminutiva aureolus za aureus (zlatan, auriuu = zlato), Icterus bonana. Mužjaci su crni i narančasti, odnosno žuti :" Le moquer a gorge blanche 1 Chabod. Dominique, 1997, Les espaces naturels de la Martinique, Arborescences, N" 68, mai/juin, ONF, Paris 294 |