DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/2000 str. 96 <-- 96 --> PDF |
BIOLOŠKE MJERE U ZAŠTITI ŠUMA OD POŽARA UVOD U analizi velikih šumskih požara koji se uglavnom događaju u području eumediteranske klime značajne u vegetacijskom smislu po klimatogenoj zajednici hrasta crnike, treba znati da se takvi događaji gotovo nikako ne mogu kontrolirati kako u samom nastanku, tako i tijekom samog odvijanja velikog šumskog požara. Tako dolazimo do zaključka da nemogućnost kontrole ukazuje na odsutnost kulture. Stoga se problemi ovakvih dimenzija trebaju rješavati iz polazišta njegovih samih Vegetacijske prilike eumediteranske regije koja je u najvećoj mjeri zahvaćena velikim šumskim požarima obilježavaju dva značajna parametra; bonitet tla kao neposredni biotski čimbenik i pravno-imovinski odnosi kao posredni abiotski čimbenik. Historijski tijek života čovjeka i njegovo kroćenje prirode i razvoja poljoprivredne kulture rezultiralo je preklapanjem oblika vlasništa i boniteta tla. Tako su u pravilu bolji predjeli, odnosno predjeli s dubljim tlima vezani za privatno vlasništvo, a siromašnije površine vezane su za državno vlasništvo. Doba industrijalizacije, odnosno vrto- Slikal. Primjer kontrolirane šumarske proizvodnje stvaranjem uvjeta za razvoj crnikovih šuma (Sakanj rat) kulturoloških korijena, u čemu nam kao primjer može poslužiti problematika zbrinjavanja otpada, gdje je prva zadaća spriječiti nastajanje otpada. U dosadašnjem odnosu prema ovom problemu previše se vremena i sredstava poklanjalo organizacijskom i tehničkom dijelu zaštite šuma od požara, zanemarujući vegetacijske prilike koje su odlučujući čimbenik u razvoju požara (Utjecaj fitocenoloških prilika na povećanje opožarenc površine ŠL 7-8/97, S i m i ć ). glavi razvoj strojeva, nametnuo nam je povećanje obujma proizvodnje, što se odrazilo na prostor, odnosno na vegetaciju. Vegetacija ne samo navedene rizične (eu- mediteran) regije već i cijelog hrvatskog mediterana, zbog neprilagodljivog oblika poljoprivredne proizvodnje poprima oblike prethistorijskog doba. Ti procesi u ekološkom smislu imaju svoje pozitivne i negativne strane. Površine slabijeg tla obrasle degradiranom vegetacijom kao posljedicu nestanka ekstenzivnog stočarstva doživljavaju svoju obnovu, pa u doglednoj budućnosti možemo na takvim površinama planirati progresivnu izmjenu uzgojnih oblika. Može se reći da na tim površinama svjetska globalizacija industrije i trgovine utječe pozitivno na zaštitu šumskih površina, dok s druge strane, napuštena bogata antropogena tla sve više obuhvaća šuma bijelog bora na podlozi makije kao dominantan oblik vegetacije u cumediteranu. To sa šumarskih polazišta nema svoj negativni predznak, jer su to prvi koraci u podizanju klimatogene zajednice, ali ako se vežemo uz pretpostavku da se društvo ne može odreći tih bogatih površina u korist šumarstva, utvrđujemo da ista ta globalizacija djeluje negativno na poljodjelske aktivnosti u regiji. Međutim za taj negativan učinak ne treba kriviti vanjske čimbenike, već krivca treba tražiti u nama i našoj neprilagodljivosti u praćenju svjetskih standarda. Slika 2. Zapušteni poljoprivredni predjeli i spomenici čovjekova truda Vegetacijske prilike rizične regije (eumediteran) 214 |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/2000 str. 97 <-- 97 --> PDF |
UREĐENJE Za uređenje sveukupnih površina brine se šumarska odnosno poljoprivredna znanost, tj. za šumske površine brinu šumari, a za poljoprivredne površine agronomi. Po logiei stvari granica između ovih grupacija je određena bonitetom tla, ali je ona određena, kao što smo već naveli i vlasničkim odnosima. Stoga i pristup Države prema ovim površinama treba biti različit. Iako na prvi pogled u Dalmaciji uočavamo velike nepošu- mljenc šumske površine, upravo zbog požara njihovo pošumljavanje u cumediteranu nije šumarski prioritet. Naime, postoje dosta velike površine zrelih borovih kultura kod kojih je prijeko potrebno izvršiti izmjenu uzgojnih, odnosno sastojinskih oblika, što znači da se zrele borove kulture postupno zamjenjuju klimatoge- nom zajednicom hrasta crnike koja je stabilnija i kvalitetnija biljna zajednica. Na taj se način spriječava propadanje dosadašnjeg uloženog truda u realizaciji progresivnih procesa koji su pri kraju i šteta koje su ogromne kada korak do cilja cijeli trud izgori. Dakle prioriteti u uređenju šumskih površina su; 1. izmjena sastojinskih oblika u zrelim borovim kulturama, 2. pošumljavanje neobraslih šumskih površina 3. izmjena uzgojnih oblika degradirane klimatogene zajednice. Iz ovih točaka vidljivo je da su one ostvarive s onom infrastrukturom koju sada posjedujemo u okviru Hrvatskih šuma. Problematika poljoprivrednih površina je nešto složenija, ali je organizacijski rješiva. Temeljni uzrok za- puštanja poljoprivrednih površina je nemogućnost ostvarivanja zakonitosti ekonomike obujma, odnosno nemogućnost smanjenja fiksnih troškova u poljoprivred- Slika 3. Ljetna svakodnevica PROSTORA noj proizvodnji. Glavna prepreka tome su Katastar i Zemljišna knjiga koje djeluju kao dvije potpuno odvojene stvari, a njihovo povezivanje je gotovo nemoguće u kratkom roku. Uostalom za takav posao su potrebna i iznimna novčana sredstva za geodetsku izmjeru Hrvatske. Zbog toga u ukupnosti nije moguće provoditi stimulativnu poreznu politiku u smislu okrupnjavanja poljoprivrednih posjeda s ciljem učinkovite proizvodnje. Jedini izlaz je vidljiv u osnivanju Javnog poljoprivrednog poduzeća. Ovo poduzeće trebalo bi imati višestruku korisnu ulogu u društvu sličnu fundaciji po svojim rezultatima, ali svakako popraćeno u ekzaktnim odnosima s minimalnom pozitivnom nulom poslovanja. Takav pristup ovom poduzeću opravdale bi zadaće koje bi ono ispunjavalo. Inicijativu za osnutak ovakvog poduzeća mogu dati Ministarstvo poljoprivrede i šumarstva, Ministarstvo razvitka i obnove, Ministarstvo zaštite okoliša i prostornog uređenja ili pak Hrvatske šume, koje bi kroz svoje programe zaštite šuma mogle u stvarnosti provesti inicijalne programe. Slika 4. Nakon požara se otkriju kamene podzide 215 |