DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/2000 str. 96 <-- 96 --> PDF |
BIOLOŠKE MJERE U ZAŠTITI ŠUMA OD POŽARA UVOD U analizi velikih šumskih požara koji se uglavnom događaju u području eumediteranske klime značajne u vegetacijskom smislu po klimatogenoj zajednici hrasta crnike, treba znati da se takvi događaji gotovo nikako ne mogu kontrolirati kako u samom nastanku, tako i tijekom samog odvijanja velikog šumskog požara. Tako dolazimo do zaključka da nemogućnost kontrole ukazuje na odsutnost kulture. Stoga se problemi ovakvih dimenzija trebaju rješavati iz polazišta njegovih samih Vegetacijske prilike eumediteranske regije koja je u najvećoj mjeri zahvaćena velikim šumskim požarima obilježavaju dva značajna parametra; bonitet tla kao neposredni biotski čimbenik i pravno-imovinski odnosi kao posredni abiotski čimbenik. Historijski tijek života čovjeka i njegovo kroćenje prirode i razvoja poljoprivredne kulture rezultiralo je preklapanjem oblika vlasništa i boniteta tla. Tako su u pravilu bolji predjeli, odnosno predjeli s dubljim tlima vezani za privatno vlasništvo, a siromašnije površine vezane su za državno vlasništvo. Doba industrijalizacije, odnosno vrto- Slikal. Primjer kontrolirane šumarske proizvodnje stvaranjem uvjeta za razvoj crnikovih šuma (Sakanj rat) kulturoloških korijena, u čemu nam kao primjer može poslužiti problematika zbrinjavanja otpada, gdje je prva zadaća spriječiti nastajanje otpada. U dosadašnjem odnosu prema ovom problemu previše se vremena i sredstava poklanjalo organizacijskom i tehničkom dijelu zaštite šuma od požara, zanemarujući vegetacijske prilike koje su odlučujući čimbenik u razvoju požara (Utjecaj fitocenoloških prilika na povećanje opožarenc površine ŠL 7-8/97, S i m i ć ). glavi razvoj strojeva, nametnuo nam je povećanje obujma proizvodnje, što se odrazilo na prostor, odnosno na vegetaciju. Vegetacija ne samo navedene rizične (eu- mediteran) regije već i cijelog hrvatskog mediterana, zbog neprilagodljivog oblika poljoprivredne proizvodnje poprima oblike prethistorijskog doba. Ti procesi u ekološkom smislu imaju svoje pozitivne i negativne strane. Površine slabijeg tla obrasle degradiranom vegetacijom kao posljedicu nestanka ekstenzivnog stočarstva doživljavaju svoju obnovu, pa u doglednoj budućnosti možemo na takvim površinama planirati progresivnu izmjenu uzgojnih oblika. Može se reći da na tim površinama svjetska globalizacija industrije i trgovine utječe pozitivno na zaštitu šumskih površina, dok s druge strane, napuštena bogata antropogena tla sve više obuhvaća šuma bijelog bora na podlozi makije kao dominantan oblik vegetacije u cumediteranu. To sa šumarskih polazišta nema svoj negativni predznak, jer su to prvi koraci u podizanju klimatogene zajednice, ali ako se vežemo uz pretpostavku da se društvo ne može odreći tih bogatih površina u korist šumarstva, utvrđujemo da ista ta globalizacija djeluje negativno na poljodjelske aktivnosti u regiji. Međutim za taj negativan učinak ne treba kriviti vanjske čimbenike, već krivca treba tražiti u nama i našoj neprilagodljivosti u praćenju svjetskih standarda. Slika 2. Zapušteni poljoprivredni predjeli i spomenici čovjekova truda Vegetacijske prilike rizične regije (eumediteran) 214 |