DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3-4/2000 str. 93     <-- 93 -->        PDF

koje se odnose na zaštitu biološke i krajobrazne raznolikosti.
Rijeke i nizinske šume pripadaju ključnim
biotopima, koje treba zaštititi od opasnih postupaka kao
što su: reguliranje vodotokova, izgradnja hidroelektrana,
vađenje šljunka ili jednom riječju, promjene vodnih
odnosa u riječnim dolinama. To istovremeno ne
znači da se valja predati isključivo emotivnoj ekološkoj
ideologiji, već treba znanstveno pristupiti problematici
sa svim potrebnim usporedbama i kvantifikacijama
prema cilju optimalnog rješenja i održivog gospodarenja
vodnim potencijalima.


Činjenica je da su vodni odnosi u nizinskim šumskim
ekosustavima odlučujući za njihov razvoj, kao i to
da su utjecajem čovjeka poremećeni. Stoga je nužno
odlučiti se za takav pristup gospodarenju i upravljanju
vodama, koji će trajno osiguravati odvodnju zabarenih
površina, sprječavanje snižavanja razina podzemnih
voda, smanjenje onečišćenja voda, te osigurati prirodnost
nizinskih šumskih ekosustava i njihovu stabilnost.


Uređenje bujica i zaštita tla od erozije, pošumljava-
nje novih površina na kršu u primorskoj Hrvatskoj, izgradnja
protupožarne infrastrukture, nužno postaju zajednički
razvojni planovi u zaštiti okoliša, i nameću interdisciplinarni
pristup planiranju, upravljanju i dopustivom
korištenju kompletnog okoliša. Tako prihvaćena
briga o okolišu, posebno o vodi, razvija se u ekohidro-
logiju, hidrobiologiju, hidrokemiju i sustav o tlu, atmosferi
i biljkama. Zaštitu voda treba primjenjivati globalno
i prije svakog zahvata studiozno i odgovorno procijeniti
njegov utjecaj na vodu i ukupni okoliš.


Nedvojben je stalan rast broja, količina i vrsta svih
zagađenja okoliša i posebno voda. Takvom trendu možemo
se suprostavljati samo maksimalnim znanjem i
ulaganjem u zaštitu. Zagađene poplavne vode kontaminiraju
šumska tla, remete i značajno smanjuju njihovu
sposobnost za rast šume i biljne proizvodnje uopće.
Analizom stanja zagađenosti voda u Hrvatskoj lako
ćemo ustanoviti da se pročišćava samo 12 % komunalnih
i industrijskih otpadnih voda, te daje samo 51 %
korisnika voda priključeno na sustav javne odvodnje.
Budemo li slijedili iskustva razvijenog svijeta, usmjeravat
ćemo sustav naplate vodnog doprinosa na teret
velikih zagađivača, stimulirajući ih tako na brzu izgradnju
uređaja za pročišćavanje otpadnih voda i poboljšanja
tehnologija u proizvodnim procesima.


Voda je isto kao i šuma obnovljivo bogatstvo, a
šumski je ekosustav značajan prirodni pročistač i
"proizvođač" čiste, uskoro nedostatne pitke vode. Šuma
uskladišćuje i pročišćava prosječno godišnje oko
2000 nV vode po 1 ha (G a 11 e r, 1975), to znači da samo
u našem dijelu sliva rijeke Save šuma uskladišti i pročisti
1,32 mlrd m3 vode godišnje. Sposobnost šume da apsorbira
pojedine vrste teških metala (cink, kadmij, bakar),
ili pak opasna pokretljivost teških metala u zakise-


Slika 5. "Voda zvira iz kamena"


ljenim tlima ili
tlima gdje je značajno
smanjena
prisutnost organske
tvari, upućuje
na nužnost
trajnog postojanja
šume oko izvorišta
kao prirodnog
zaštitnog
pročistača voda.


Aktualna problematika
sušenja
šuma i propadanja
šumskih
staništa nalaže
hrvatskom šumarstvu
izmjenu
u hijerarhiji gospodarskih
ciljeva
s jasnim opredjeljenjem
na sanaciju
i obnovu tih, gospodarski najvrijednijih šuma,
što bitno umanjuje izvore financijskih sredstava za
radove na pošumljavanju novih površina, posebno na
izrazito velikom dijelu krškog područja Hrvatske. Isto
tako bit će nužno za svaki vodnogospodarski odjel na
razini Hrvatske, Šumskogospodarskom osnovom područja
vrlo precizno i isto toliko odgovorno programirati
vodozaštitna područja, nužne površine zaštitnih
šuma u njima, kako bi gospodareći s općekorisnim
funkcijama šuma odgovorno i stručno osigurali utjecaj
na vodni režim i hidroenergetski sustav iz članka 41.
Pravilnika o uređivanju šuma.


Nije li u takvim novim okolnostima nužno mijenjati,
novelirati koncepcije u "održivom" gospodarenju
vodama, te se upitati koliko je racionalno i održivo da
korisnici šuma i šumskog zemljišta ("Hrvatske šume")
izdvajaju novac za slivnu vodnu naknadu (oko 25 mil.
kn/god.), umjesto da taj novac usmjere u podizanje i
očuvanje zaštitnih šuma koje će budućim generacijama
"proizvoditi" pitku vodu.


Mirna Starčević , dipl. ing. biol.
"Hrvatske šume" p.o. Zagreb