DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3-4/2000 str. 86     <-- 86 -->        PDF

f. Dimitrov: BUDUĆI ŠUMSKI POŽARI U ODNOSU NA GLOBALNO ZATOPLJENJE


Šumarski liši br. 3 4, CXXIV (2000), 203-209


Eriksson 1989). Upozorenje o zatopljenju mnogo je
jasnije u Kanadi u kojoj su temperature porasle od
1890, regionalno iznosom od 1.7 °C po stoljeću (statistički
važno u razini od 95% za većinu Kanade -
Gullett i Skinner 1992). Tijekom ovog razdoblja,
kako je dokumentirano, čestina požara je u mnogim
slučajevima opadala. Neka od tih opadanja mogla bi
biti posljedica suzbijanja vatre, iako neki od tih predjela
istraživanja nisu bili pod utjecajem ljudskih aktivnosti.
Empirički rezultati ne slažu se s modelima koji sugeriraju
općenite poraste čestine požara s klimatskim zatopljenjem
(Overpeck i drugi 1990; Anon: 1996).
Neslaganje je posljedica toga što je jedan požar rezultat
kompleksnog niza međudjelovanja, koji uključuju čimbenike
paljenja, uvjete goriva, topografiju i vrijeme,
uključujući temperaturu, relativnu vlažnost, brzinu vjetra
i količinu i čestinu oborina.


Hipoteza autora F 1 a n n i n g a n a i drugih je da je
novije zatopljenje analog budućeg zatopljenja i da budući
šumski požari mogu reagirati poput onih u novijoj


U modeliranju požarnih režima upotrijebljen je već
ustaljen sustav požarne opasnosti. Kanadski sustav požarne
opasnosti upotrebljava temperaturu, relativnu
vlažnost, brzinu vjetra i oborinu kako bi se izračunao
indeks požarnog vremena (Fire Weather Index - FWI),
koji predstavlja intenzitet vatre što se širi. U ovoj je
studiji upotrijebljen također kanadski model opće
cirkulacije (Canadian General Circulation Model -
GCM), kako bi se modelirali sadašnji i budući požarni
režimi, koji će procijeniti učinak klimatske promjene
na požarne režime. Kanadski je model opće cirkulacije
povezani model atmosfera-ocean s mrežnom transformacijom
na razmaku od 3.75° na 3.75" i puni dnevni i
godišnji ciklus. Temperatura, specifična vlaga, oborina
i brzina vjetra dobiveni su svakih 12 sati (0000 i 1200
GMT) za 9 godina (1980-1989) i za simulacije 1 xC02
i 2 x C02. Simulacija I x C02 rabi (koristi) 330 ppm
C02 i aproksimira razdoblje 1960 - 1980, dok 2 x C02


Srednje vrijednosti FWI dobivene iz 1 x C02 scenarija
uspoređene su prema srednjim vrijednostima
izračunatim iz opažanja na 29 postaja širom Kanade i
11 švedskih postaja (Harrington i drugi 1983). Srednje
vrijednosti dobivene iz I x C02 simulacije prilično su
dobro korelirale s opaženim srednjim vrijednostima
(f=0.66 za Kanadu i 0.70 za Švedsku) i smatra se da su
FWI vrijednosti iz simulacije prilična aproksimacija
novije prošlosti. Slika I. pokazuje odnos 2 x CO, napre-


požarnoj povijesti. Da bismo to provjerili potrebno je
modelirati sadašnje i buduće požarne režime, upotrebljavajući
podatke (izlaze) modela opće cirkulacije
(GCM) i uspoređivati ih s novijim trendovima u čestini
požara prema studijama požarne povijesti tijekom ovog
razdoblja zatopljavanja od sredine 1800. Studija o sjevernim
šumama posebno je važna u onoj klimatskoj
promjeni koja bi vjerojatno najviše utjecala na borealne
šume (Anon: 1996) i sjeverne bi šume bile jedno od
prvih područja na kojemu se mogu otkriti klimatska
promjena i njeni utjecaji.


Prijelazni uvjeti između sadašnjih i budućih simulacija
nisu u ovoj studiji. Mnoga upozorenja prate uporabu
modela opće cirkulacije (GCMs). Razlučivanje je
grubo, parametrizacija kopnenih površina zahtijeva poboljšanja
i aerosoli trebaju biti uključeni u modele.
Ipak, modeli opće cirkulacije (GCMs) daju najbolja
sredstva koja su na raspolaganju da bi se procijenio
utjecaj promjena buduće klime na požarni režim u većemu
mjerilu.


simulacija koristi 660 ppm i mogla bi predstavljati
uvjete koji će biti na kraju stoljeća (2100-te). Upo-
rabljena je maksimalna dnevna temperatura, relativna
vlažnost dobivena iz specifične vlage, 24-satnu oborinu
i 12-satnu (12-00 GMT) srednju brzinu vjetra, da bi
izračunali komponente kanadskog indeksa požarnog
vremena (FWI) sustava, tijekom požarne sezone (Van
Wagner 1987). Požarna je sezona definirana od 1.
travnja do 30. rujna u Sjevernoj Americi i od 1. svibnja
do 3 1. kolovoza u sjevernoj Europi. Intenzitet vatre koja
se širi (indeks požarnog vremena - FWI) izračunat je
za obje simulacije i uspoređen uzimajući odnos 2 x C02
naprema 1 x C02. Uz srednje vrijednosti za 9 godina, u
ovoj su analizi upotrijebljeni i ekstremni maksimumi
FWI. Ekstremi su upotrijebljeni zato što su samo nekoliko
dana s ekstremnim požarnim vremenskim uvjetima
odgovorni za većinu spaljenog područja šumskim
požarima (Flanningan iHarrington 1988).


ma 1 x C02 vrijednosti za srednji FWI i maksimalni
FWI za 9 godina simulacije za Sjevernu Ameriku i
Europu. Postoji velik udio regionalne varijacije između
područja gdje FW I opada u scenariju 2 x C02 (vrijednosti
ispod 1.00), do područja gdje je FWI jako porastao
u toplijoj klimi. Velik dio istočne Kanade i zapadne
Kanade ima omjere ispod 1.00, upozoravajući daje
FWI opadao usprkos toplijim temperaturama povezanim
sa 2 x C02 klimom. Osjetna povećanja u FWI očita


MATERIJAL I METODE - Material and Methods


REZULTATI - Results


Simulacije po modelu opće cirkulacije (GCM) - GCM Simulations


204