DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 3-4/2000 str. 63 <-- 63 --> PDF |
R.Sabadi: branciiska: SUMI I´RIKOMORSKII I DHRARTMANA Šumarski liši br. 3 4, (XXIV (2000). I 71 -1 K4 Prvi posjetitelji koji su ostavili trag u 17. stoljeću, nazivahu ga otokom Edena, što je značilo zemaljskim rajem, zbog bujne vegetacije i ugodne klime, ljepote krajobraza, obilja flore i faune i bogatstvom boja cvijeća. Prvobitno ime otoku Bourbon dali su Francuzi, kada su prema zamisli Colberta, ministra kralja Louisa XIV. osnovali Compagnie des Indes i kada je ta kompanija 1664. odlučila naseliti taj otok, do tada uglavnom nenaseljen. Otok je međutim bio dobro poznat u Srednjem vijeku. Za vrijeme prvih velikih putovanja posjećivali su ga Arapi, potom Portugalci, Nizozemci, Englezi i konačno Francuzi. Osim u razdoblju od 1810. do 1815., kada je otok u vremenu napoleonskih ratova bio pod upravom Engleske, otok pripada Francuskoj. Danas je Réunion departmentaliziran dio francuskog teritorija, svrstan kao Département d´outre-mer."1 Današnje ime Réunion dobio je 1793. u vrijeme Francuske revolucije, adepartmanje od 1946." Površina otoka iznosi 2 511 km2 i ima oko 380 000 stanovnika. Gusta prenaseljenost razlogom je stalnog iseljavanja, najviše na otok Madagascar, koji kao bivši francuski kolonijalni posjed ima institucionalne i infrastrukturne pretpostavke koje olakšavaju takva useljavanja. Načinom na koji je otok naseljavan od polovice 17. stoljeća, učinio je populaciju toliko šarolikom i izmiješanom, da na ovom otoku, za razliku od svih drugih kolonijalnih posjeda, nema tenzija autoktone populacije i doseljenika. U potpunosti vulkanskog porijekla, djelo je stoljetnog djelovanja aktivnog vulkana, čije su česte erupcije i provale poznate još prvim moreplovcima Arapima, koji su krstarili Indijskim oceanom. Prema mišljenju geologa12, u prvoj fazi razvoja otoka pojavila se iznad mora jedna vrsta zaokružene i stožaste protuberance, nastale kao istjecanje žitke mase koja se postupno hladila i čvrsnula, stvorivši osnovu starog masiva. To je bilo jezgrom eruptivnih kristalins- kih stijena, uzduž kojih su se infiltrirale bazaltne mase. Poslije te prevulkanske faze razvoja otoka, slijedi era vulkana s kraterima. Pretpostavlja se da su se prvobitni krateri pojavili u blizini današnjeg Piton de Neiges. Tri kratera bljuvali su užarenu lavu pokrivši tako u potpunosti stari bazaltni masiv, stvorivši stožac gotovo 4000 m visine, protiv kojeg su se udružile uobičajene elementarne sile erozije, diluvijalne kiše, vjetar, vrućina, smanjujući tako njegov prvobitni obujam i visinu. Najviši vrh je Piton de Neiges (3069 m), potom u istoj skupini na istoku je vrh Grand Bernard (2896 m) i u istoj skupini Le Gros Morne (2009 m). Na zapadnom dijelu otoka je vulkan Piton de la Fournaise (2631 m). Kasnije, uslijed još neobjašnjenog fenomena velike snage, uslijed goleme eksplozije stvorene su tri velike raspu- kline na razini triju vukanskih tijekova, stvorivši tri velike duboke doline koje se zovu Cirque de Cilaos na jugu istočne skupine vulkana, Cirque de Mafate na sjeveru te Cirque de Salazie na sjeveroistoku. To je, čini se, bila zadnja manifestacija vulkana u starom masivu. SI. 8. Fig. 8. Karta Réunina The map of Réunion Treće geološko razdoblje značajno je po eroziji obilnih diluvijalnih kiša i stvorenih bujica. One su oblikovale spomenute doline, a rijeke bogate vodom za zimskih kiša nose ogromne količine erodiranog materijala u ocean, stvarajući tako na kilometre široke plaže. To su sljedeće rijeke: Saint-Etienne, Riviere des Galets, Riviere de St. Denis, Riviere du Mât, Riviere de l´Est i Riviere d´Abord, uz dakako brojne manje vodotoke. Na taj ´" Kao što su La Guyane. La Martinique i La Guadaloupc, oba posljednja otoka u Karibima (Antilles) - koji odvajaju Atlantski ocean od Karibskog mora (la mer des Antilles. Carribcan Sea), sastoji se od Velikih Kariba (Grandes Antilles, s otocima Cuba, Haiti, Jamaica i Porto Rico) i na istoku i jugu od Malih Kariba (Petites Antilles, koji se dijele na "otoke privjetrine" ("îles du Vent") kamo spadaju francuski posjedi Martinique i Guadeloupe (Barbados i Dominique u istoj grupi su nezavisni, a Trinidad je, zajedno s Tobago, član britanskog Commonwealth-a), te Cura ao, nizozemski posjed pri obali Venezuele, a spada u "otoke zavjetrine" (îles sous le Vent). " L´histoire de la Réunion et ses sources, Y. Pérotin 12 Barassin, .1.. La constitution géologique de la Réunion 181 |