DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3-4/2000 str. 63     <-- 63 -->        PDF

R.Sabadi: branciiska: SUMI I´RIKOMORSKII I DHRARTMANA


Šumarski liši br. 3 4, (XXIV (2000). I 71 -1 K4


Prvi posjetitelji koji su ostavili trag u 17. stoljeću, nazivahu
ga otokom Edena, što je značilo zemaljskim rajem,
zbog bujne vegetacije i ugodne klime, ljepote krajobraza,
obilja flore i faune i bogatstvom boja cvijeća.


Prvobitno ime otoku Bourbon dali su Francuzi, kada
su prema zamisli Colberta, ministra kralja Louisa XIV.
osnovali Compagnie des Indes i kada je ta kompanija
1664. odlučila naseliti taj otok, do tada uglavnom nenaseljen.
Otok je međutim bio dobro poznat u Srednjem
vijeku. Za vrijeme prvih velikih putovanja posjećivali
su ga Arapi, potom Portugalci, Nizozemci, Englezi i
konačno Francuzi. Osim u razdoblju od 1810. do 1815.,
kada je otok u vremenu napoleonskih ratova bio pod
upravom Engleske, otok pripada Francuskoj. Danas je
Réunion departmentaliziran dio francuskog teritorija,
svrstan kao Département d´outre-mer."1 Današnje ime
Réunion dobio je 1793. u vrijeme Francuske revolucije,
adepartmanje od 1946."


Površina otoka iznosi 2 511 km2 i
ima oko 380 000 stanovnika. Gusta
prenaseljenost razlogom je stalnog
iseljavanja, najviše na otok Madagascar,
koji kao bivši francuski kolonijalni
posjed ima institucionalne i
infrastrukturne pretpostavke koje
olakšavaju takva useljavanja.


Načinom na koji je otok naseljavan
od polovice 17. stoljeća, učinio
je populaciju toliko šarolikom i izmiješanom,
da na ovom otoku, za razliku
od svih drugih kolonijalnih posjeda,
nema tenzija autoktone populacije
i doseljenika.


U potpunosti vulkanskog porijekla,
djelo je stoljetnog djelovanja aktivnog
vulkana, čije su česte erupcije
i provale poznate još prvim moreplovcima
Arapima, koji su krstarili
Indijskim oceanom.


Prema mišljenju geologa12, u prvoj fazi razvoja otoka
pojavila se iznad mora jedna vrsta zaokružene i stožaste
protuberance, nastale kao istjecanje žitke mase
koja se postupno hladila i čvrsnula, stvorivši osnovu
starog masiva. To je bilo jezgrom eruptivnih kristalins-
kih stijena, uzduž kojih su se infiltrirale bazaltne mase.
Poslije te prevulkanske faze razvoja otoka, slijedi era
vulkana s kraterima. Pretpostavlja se da su se prvobitni


krateri pojavili u blizini današnjeg Piton de Neiges. Tri
kratera bljuvali su užarenu lavu pokrivši tako u potpunosti
stari bazaltni masiv, stvorivši stožac gotovo 4000
m visine, protiv kojeg su se udružile uobičajene elementarne
sile erozije, diluvijalne kiše, vjetar, vrućina,
smanjujući tako njegov prvobitni obujam i visinu. Najviši
vrh je Piton de Neiges (3069 m), potom u istoj skupini
na istoku je vrh Grand Bernard (2896 m) i u istoj
skupini Le Gros Morne (2009 m). Na zapadnom dijelu
otoka je vulkan Piton de la Fournaise (2631 m). Kasnije,
uslijed još neobjašnjenog fenomena velike snage,
uslijed goleme eksplozije stvorene su tri velike raspu-
kline na razini triju vukanskih tijekova, stvorivši tri velike
duboke doline koje se zovu Cirque de Cilaos na jugu
istočne skupine vulkana, Cirque de Mafate na sjeveru
te Cirque de Salazie na sjeveroistoku. To je, čini se,
bila zadnja manifestacija vulkana u starom masivu.


SI. 8. Fig. 8. Karta Réunina The map of Réunion


Treće geološko razdoblje značajno je po eroziji obilnih
diluvijalnih kiša i stvorenih bujica. One su oblikovale
spomenute doline, a rijeke bogate vodom za zimskih
kiša nose ogromne količine erodiranog materijala
u ocean, stvarajući tako na kilometre široke plaže. To su
sljedeće rijeke: Saint-Etienne, Riviere des Galets, Riviere
de St. Denis, Riviere du Mât, Riviere de l´Est i Riviere
d´Abord, uz dakako brojne manje vodotoke. Na taj


´" Kao što su La Guyane. La Martinique i La Guadaloupc, oba posljednja otoka u Karibima (Antilles) - koji odvajaju Atlantski ocean od
Karibskog mora (la mer des Antilles. Carribcan Sea), sastoji se od Velikih Kariba (Grandes Antilles, s otocima Cuba, Haiti, Jamaica i Porto
Rico) i na istoku i jugu od Malih Kariba (Petites Antilles, koji se dijele na "otoke privjetrine" ("îles du Vent") kamo spadaju francuski posjedi
Martinique i Guadeloupe (Barbados i Dominique u istoj grupi su nezavisni, a Trinidad je, zajedno s Tobago, član britanskog
Commonwealth-a), te Cura ao, nizozemski posjed pri obali Venezuele, a spada u "otoke zavjetrine" (îles sous le Vent).
" L´histoire de la Réunion et ses sources, Y. Pérotin
12 Barassin, .1.. La constitution géologique de la Réunion


181