DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/2000 str. 47 <-- 47 --> PDF |
H. Molak: NEPOTREBNO ZAGAĐENJE OKOLIŠA I OSIROMAŠENJE STANOV. U PROIZVODNJI EL. ENER. Šumarski listbr. 3 4, (´XXIV (2000). 157-170 Slika 9: Proizvodnja, potrošnja električne energije, gubici njena dovođenja od elektrana do potrošača i procentualni odnos gubitaka i potrošnje električne energije u Hrvatskoj (prema podacima Ministarstva gospodarstva Republike Hrvatske lit. 1) u razdoblju od 1988. do 1998. godine i trend porasta potrošnje do 2010. godine. Napomena: Na slici je naznačen linearni trend promjena gubitaka (%) određen metodom najmanjih kvadrata odstupanja. Na slici je prikazan i trend promjena gubitaka (%) u zemljama zapadne Europe. Na slici je naznačen i linearni trend neto potrošnje električne energije do 2010. godine na osnovi potrošnje od 1993. do 1998. (metoda najmanjih kvadrata odstupanja; dakako da taj način predviđanja ima svojih ograničenja, ali za sada nema boljeg načina predviđanja). Naznačeni su brojčani iznosi potrošnje električne energije. HEP-ovi gubici električne energije u stalnom su porastu. Samo djelomično je tome uzrok bio rat i razrušena elektromreža. Gubici su najveći u niskona- ponskom dijelu mreže, tj. nisu ovisni o geografskom obliku Hrvatske. Pojavljuju se tvrdnje da su velike krađe električne energije (1), ali HEP za to ne mari, nego troškove prebacuje na potrošače (kućanstva). U svijetu je kontinuirani trend smanjivanja gubitaka (13), a kod nas zagovornici izgradnje novih elektrana tvrde da je izgradnja elektromreže skupa (kao da su izgradnja elektrana, pogon & održavanje i gorivo za proizvodnju bezrazložno izgubljene energiju besplatni). Izgleda da im je osnovni "problem" što se elektromreža može izgrađivati opremom proizvedenom u domaćoj industriji, a oprema za elektrane se velikim dijelom kupuje u inozemstvu, dakako, uz proviziju. Da su npr. u zapadnoeuropskim zemaljama gubiei kao u Hrvatskoj ( 1998) to bi značilo ( 13) da se te zemlje odriču više od 500 milijardi kWh ili cjelokupne proizvodnje električne energije u hidroelektranama u tom području. To bi im sigurno bilo previše skupo, ali HEP- u zacijelo nije. Kako inače tumačiti posvemašnju nezainteresiranost i elektroprivrede i tijela državne uprave koje bi trebalo nadzirati njen rad - da se to stanje promijeni. Da se gubici svedu na europski prosjek to bi značilo uštedu izgubljene električne energije za faktor 2,8 (20,2/7,2), odnosno gubici bi umjesto 2,33 milijarde trebali biti 0,83 milijarde kWh. Uštedjelo bi se, dakle, 1,5 milijardi kWh električne energije, što bi bez sumnje značilo i osjetno sniženje njene cijene za kućanstva i znatno smanjenje zagađenja okoliša. 5. CIJENE ELEKTRIČNE ENERGIJE I DRUGIH ENERGENATA ZA KUĆANSTVA U HRVATSKOJ SU PREKOMJERNO VISOKE I MOGU SE I TREBAJU SNIZITI Kada naši trgovci plinom, električnom energijom ili naftnim derivatima žele povisiti cijene, obično pokazuju kako su oni po cijeni u apsolutnom iznosu jeftiniji nego u bogatim zemljama zapadne Europe i traže postizanje "tržišnih" cijena (obično ne kažu što pod tržišnim cijenama smatraju, ali one su - po njima - uvijek više nego trenutne). Pri tomu obično zaboravljaju spomenuti cijene energenata za zemlje u tzv. tranziciji, jer one baš ne daju valjane argumente za poskupljenje. To se obično postiže maskirano - tzv. promjenama tarifnog sustava (za kućanstva). 165 |