DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/2000 str. 45 <-- 45 --> PDF |
B. Mokik: NEPOTREBNO ZAGAĐENJE OKOLIŠA I OSIROMAŠENJE STANOV. U PROIZVODNJI EL. ENER. Šumarski listbr. 3 4, CXX1V (2000), 157-170 Očito je da postoje brojne mogućnosti korištenja i pretvorbe obnovljivih izvora u druge oblike energije prikladne za korištenje. Treba ih koristiti, ako zadovoljavaju određene uvjete. Također je očito je daje vrlo velik - nepresušan energetski potencijal obnovljivih izvora energije na Zemlji (oko 14 tisuća puta više energije dođe na Zemlju u godini dana nego stoje ukupna potrošnja primarnih energenata u svijetu u istom razdoblju). Stoga ne prijeti energetska kriza na Zemlji s iscrpljivanjem klasičnih izvora energije. Niz je čimbenika zbog kojih se u svijetu ne koristi taj nepresušni izvor energije (osim hidroenergije) znatno više nego sada. Osnovni razlog je gospodarstvenost, iako ni drugi nisu zanemarivi (2). Korištenje obnovljivih izvora energije također može imati znatan utjecaj na okolinu, koji se često puta prešućuje. Od ukupne proizvodnje električne energije (umrežene) u svijetu ( 1996.) samo je ( 10) manje od 0,4% proizvedeno u geotermalnim elektranama, vjetroelektranama i solarnim elektranama. Potrošnja električne energije ( 1 ) u ratu znatno je pala, da bi poslije postepeno rasla (vidi si 9). Godine 1998. ukupna (neto) potrošnja električne energije u Hrvatskoj bila je 11,5 1 milijardi kWh. Gubici (1) su gotovo dosegli (1998.) cjelokupnu potrošnju električne energije u dobrim dijelom uništenoj Hrvatskoj industriji (1) ili iznose kao 45% ukupne potrošnje električne energije u svim kućanstvima (1) Hrvatske. Dakako, u tom iznosu - 45%, opterećuju i prekomjerno visoku cijenu električne energije za kućanstva, a osobe (11) koje su takvoj energetskoj politici dale svoj prepoznatljiv doprinos (6,7) traže da se previsoke cijene električne energije još povećaju. U energetici Hrvatske najviše je sporenja o izgradnji novih, trenutno nepotrebnih elektrana. Izgleda daje njihova izgradnja za nekoga vrlo unosna. Prije analize podataka dobro je definirati neke pojmove, kako ih koriste i drugi (10). Pod potrošnjom se podrazumijeva električna energija isporučena potrošačima - neto proizvodnja (tj. bruto proizvodnja umanjena za samopotrošnju električne energije u elektranama), uvećana za uvoz, umanjena za izvoz i gubitke dovođenja električne energije do potrošača. Pod snagom elektrana podrazumijeva se raspoloživa snaga na pragu elektrana (neto snaga). Godine 1998. ukupna snaga HEP-ovih elektrana (slika 8) u Hrvatskoj je prema podacima HEP-a (3) bila 3319,4 MW (termoelektrane 1243,3 MW, hidroelektrane: akumulacijske 1695,8 MVV, protočne 380,3 MW). Na području drugih sada samostalnih država bivše Jugoslavije sagrađeno je hrvatskim novcem (3) još 916 MW (NE Krško 316MW, TE Obrenovac 280MW, TE Tuzla 182MW, TE Gacko 92 MW i TE Kakanj Unatoč toj činjenici kod nas se besplodno raspravlja o tome da bi se trebalo znatno više koristiti, osim hidro- potencijala, i druge obnovljive izvore za proizvodnju električne energije (vjetar, sunce, geotermalne vode). Pritom se zaboravlja da bi ih se s obzirom na geografski smještaj Hrvatske mnogo više moglo koristiti za zadovoljavanje potreba za toplinskom energijom ili za neke druge namjene (npr. vjetar za navodnjavanje). Za svaku primjenu bilo kojeg izvora energije, pa tako i obnovljive potrebno je objektivno ispitati sve čimbenike potrošnje i dobave energije. Uz to adekvatnom politikom države morao bi se izbjeći navijački pristup u odlučivanju o energentima koji može rezultirati samo velikim štetama. U Hrvatskoj je već godinama, unatoč sve veće ovisnosti o uvozu energenata, u području energetike prisutan pristup u odlučivanju koji se ne bazira na objektivnim osnovama nego na moći pojedine energetske grupacije. 46MVV). Dakle ukupna snaga elektrana izgrađena novcem potrošača električne energije iz Hrvatske je 4235,4 MW. Tome treba dodati još oko 200 MVV industrijskih elektrana (12) što čini ukupno 4435,4 MW. Maksimalno opterećenje (3) u 1998. godini bilo je 2585 MW. Vidljivo je (slika 8) kolika je golema razlika između izgrađenih kapaciteta - 4435,4 MW i maksimalnog opterećenja - 2585 MW. Dakle razlika - rezerva snage (1850,4 MW) bila je 71,6% veća nego je maksimalna korištena snaga (1998.). Kad bi sve protočne hidroelektrane bile izvan pogona (presušile rijeke) još bi ostala rezerva od 1470,1 MW iznad vršnog opterećenja (ako su hidroakumulacije dobro vođene i termoelektrane dobro održavane da ostvare maksimum snage kada je to potrebno). Kad bi i dalje izostala dobava električne energije iz Srbije, BiH i Slovenije još bi ostala rezerva snage 554,1 MW iznad vršnog opterećenja. Kada se uzmu u obzir i elektrane koje su nedavno završene i one u izgradnji (ukupno oko 700 MVV) stanje u elektroopskrb- nim kapacitetima bit će još povoljnije-5135,4 MVV. Sve hrvatske elektrane (bez onih u Sloveniji, Srbiji i BiH) snage 3519,4 MW proizvele su (1998.) samo 10,48 milijardi kWh (neto) električne energije (1). Srednja snaga (proizvodnja/8760 sati) kojom su pritom radile elektrane u Hrvatskoj (slika 8) stoga bila je tek 1196,5 MW, što je manje nego je snaga samih termoelektrana (HEP-a) u Hrvatskoj (dakako da elektrane ne mogu raditi punom snagom cijele godine). To pokazuje kako je nizak stupanj iskorišteno- sti (1196,5/4435,4) ukupno izgrađenih kapaciteta - 26,98%, a HEPželi u svojim megalomanskim planovima izgraditi do 2010. godine ukupno 1500 IY1W 4. ELEKTRIČNA ENERGIJA 163 |