DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/2000 str. 134 <-- 134 --> PDF |
Ostavljamo Vam, da ove brojke komentirate sa svog gledišta, da u vezi s njima donesete određene zaključke, a nadamo se da će zaposlenici u šumarstvu, kada tome dođe vrijeme, dostojno obilježiti 150-tu obljetnicu, kako to ovakav jubilej i zaslužuje. U vrijeme proslave našeg jubileja, ne možemo se ne sjetiti brojnih stručnjaka šumara i ostalih pionira našega šumarstva koji su nas svojim radom i rezultatima zadužili i ostavili neizbrisane tragove doprinosa razvoju šumarstva ovoga kraja ali i preko tih granica. Mnogi su se isticali radom i izvan struke, na kulturnom, ekonomskom i drugim poljima svoje djelatnosti. To su: 1. Ante Tomić (1803-1894 g.), pisac prvih stručnih šumarskih rasprava na našem jeziku, osnivač i predsjednik Hrvatsko-slavonskog šumarskog društva; 2. Josip Kozarac (1858-1906 g.), šumar i pisac, du gogodišnji urednik "Šumarskog lista"; 3. Franjo Čordašić (1830-1906 g.), šumar. Nastav nik uzgoja na šumarskom učilištu u Križevcima. Izdao je prvi udžbenik o uzgoju šuma na našem jeziku - "Nauka o sađenju i gajenju šuma"; Ž. Janeš: Plakcta u časl 100. godišnjice šumarstva jugoistočne Slavonije 4. Đorde Koča (1850-1924 g.), taksator, biolog, ento molog i zaštitar; 5. Antun Levaković (1885-1955 g.), poznati šumar ski stručnjak - profesor dendrometrije na Šumarskom fakultetu u Zagrebu. Urednik "Šumarskog lista" i Cdasnika za šumske pokuse; 6. OskarAgić (1869-1951 g.), šumar, taksator 7. Ivan Srni laj (1894-1957 g.), šumar i dugogodišnji taksator Brodske imovne općine; 8. Milan C rn a d ak (1884-1970 g.), šumar, taksator; 9. Mato Medvedović (1872-1944 g.), šumar, pisac, arheolog; 10. Dionizije Š vage lj (-1985 g.), profesor, upravitelj Centra za zn. rad HAZU - Vinkovci; 11. Ivan Spaić (1919-1987 g.), profesor zaštite šuma na Šumarskom fakultetu u Zagrebu; 12. Tomislav Lucarić (1915-1990 g.), šumar, tak sator; 13. Nikola Segedi (1915-1995 g.), šumar, suradnik Centra za zn. rad HAZU - Vinkovci; 14. Ivo Dekan i ć (1919-1998 g.), profesor uzgajanja šuma na Šumarskom fakultetu u Zagrebu. Tko je jedanput bio u toj našoj drevnoj šumi, s onim divnim stabarjem, spravnim, čistim i visokim, kao daje saliveno, taj je ne može nikada zaboraviti. Tu se dižu velebni hrastovi sa sivkastom korom, izrovanom ravnim brazdama koje teku duž cijelog, dvadeset metara visokog debla sa snažnom širokom krošnjom, kojano gaje okrunila kao stasitog junaka. Ponosito se oni redaju jedan do drugog kao negda kršni vojnici krajiški, a iz cijele im prikaze čitaš da su orijaši snagom, da prkose buri i munji, da su najjači i najplemenitiji u svom carstvu i plemenu... Gdje je tlo malo vlažnije, tu se podigao viti, svijetli jasen s bijelom, sitno izvezenom korom, ponešto vijugavog stabla, komu je na vršiki sjela prozirna krošnja poput vela na licu krasotice... Kad god sam prošao tom šumom, svaki put sam nešto novo vidio, nešto novo naučio; nije ona crna, gluha, mrtva kakono se izdaleka na obzorju crta i prikazuje, nego u njoj diše život i svijet izvoran, naravan, gdje kao nigdje priroda uprav naočigled stvara i ništi, nagađa i popravlja... Slavonac ljubi tu svoju hrastovu šumu nadasve. (Iz "Slavonske šume" od Josipa Kozarca) Slavko Horvatinović, dipl. ing. 252 |