DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 3-4/2000 str. 128 <-- 128 --> PDF |
naknadne provjere u trajanju od najmanje 10 g., kako bi se ustanovili konačni rezultati istraživanja i optimalni načini rezanja u svrhu povećanja proizvodnje biomase. Barcaeeia G., Paiero P., Luechin M.: Rasprava o genetsko-molekularnim odnosima unutar vrsta roda Salix L. - sekcije Fragiles Fr.: Rod Salix L. ima četiri podroda: Humboldtcana (grmolike vrste Afrike, Azije i središnje Amerike), Ameri- na (stabla umjerenih i umjereno toplih zona Europe, Azije i Sjeverne Amerike), Chamaetia (grmolike vrste hladnih područja), Caprisalix (grmovi ili stabalca umjerenih ili umjereno hladnih područja). Podrod Amerina dijeli se na sekcije, od kojih sekcija Fragiles ima tri vrste: S.fragilis, Salix alba i Salix ba- bylonica. Prve dvije predstavljaju endemske vrste Europe, čiji se areali djelomično preklapaju, a S. balyloni- ca je egzotičnog porijekla. Ova sekcija ima naziv Fra giles (krhka), zbog vrlo lomljivih grana. Salix alba (bijela vrba) i Salix fragilis (krhka vrba) tvore poliploidni hibrid (2n=4x=76), koji je teško proučavati na bazi morfoloških obilježja. Bijela vrba je više termofilna vrsta južnih područja, a krhka je mezotllna rasprostranjena na sjevernijem području. Njihovi hibridi zauzimaju široke prostore Europe i Azije. Istraživanja su obavljena na bazi 41 uzorka uzetih iz prirodnih sastoji- na u Italiji i Španjolskoj. Cilj istraživanja je da se sistematiziraju odnosi nakon prirodne hibridizacije korištenjem molekularnog bilježenja za identifikaciju vrsta unutar sekcije Fragiles. Uz formalno ustanovljenje genetskog polimorfiz- ma, ova istraživanja daju bazu za korektnu selekciju umjetnih hibrida u svrhu poboljšane proizvodnje (kva- litet + kvantitet) drvne mase, namijenjene za industrijsku preradu. ITALIA FORESTALE E MONTANA (časopis o ekonomskim i tehničkim odnosima - izdanje talijanske akademije šumskih nauka - Firenze) Iz broja 5, rujan-listopad dajemo osvrt na sljedeće članke: Tiberi Rizi ero: Prijedlozi za zahvate u sklopu višenamjenskog projekta za šumu "Vallombrosa". U ovom prilogu autor upućuje na potrebu odgovarajućih istraživanja zooloških komponenata u programu uzgojnih zahvata, kako bi se izbjegle mogućnosti negativnog utjecaja faune. Šuma Vallambrosa u svojoj namjeni ima dvostruku funkciju: ekonomsku i turističko- rekreativnu. Istraživanja su počela 1989. g. Šuma ima ukupnu površinu od 2200 ha u planinskom masivu Pra- tomagno općina Reggello (FI). Ispitivane su sastojine jele u površini od 650 ha smještene na nadmorskoj visini od 800-1200 m i sastojine bukve od 180 ha na visini od 1150-1350 m. U prve dvije godine ponovljeni su pregledi na licu mjesta u travnju i svibnju, a zatim svakih mjesec dana da bi se izdvojile zone u kojima su napadi insekata i papkara najintenzivniji. Biotski i abiot- ski uzroci propadanja mnogih cenoza jele su sljedeći: dugotrajne suše; napadi primarnih i sekundarnih štetnika; zaraza patogenim gljivama (trulež korjenja); pomanjkanje ili primjena neadekvatnih uzgojnih zahvata; morfološke i fiziološke promjene uzrokovane nepovoljnim utjecajima raznog porijekla. U promatranim zonama uočena su: znatna oštećenja koja su uzrokovali posjetitelji turisti, napadi insekata raznog intenziteta, te znatne štete koje su prouzrokovale divlje svinje (osobito na korjenju jele). Potrebno je raznim mjerama utjecati na smanjenje oštećenja koja uzrokuju turisti-posjetitelji nesmotrenim ponašanjem. Štete od insekata preventivnim mjerama treba svesti na minimum, a bolesna stabla eliminirati. Brojno stanje prevelike populacije divljih svinja treba svesti na racionalan broj. Federico Maetzke: Sastojine duglazije u Apeninima Toskane - prirast i proizvodnja Članak obrađuje prirast i proizvodnju drvne mase duglazije (Pseudotsuga menziesii Franco-Mirb. var. menziesii), koja se vrlo lako adaptira na Apeninima i daje dobar prirast i kvalitetnu drvnu masu. Promatrana sastojina ima prosjek starosti stabala 27,8 godina, srednji promjer 18 cm, srednju visinu 17 m te drvnu masu preko 300 kubika po hektaru. Debljinski prirast iznosi 0,83 cm godišnje, visinski 50 cm, a prirast drvne mase iznosi 10,7 kubika po hektaru godišnje. U promatranom razdoblju od 1990. do 1993. godine tekući godišnji prirast porastao je na 16,6 kubika. Uspoređujući ove podatke s rezultatima istraživanja prirasta duglazije u SAD (McArdle iMeyr, 1949 g.), prirast duglazije u unešenim područjima veći je nego u zemlji porijekla. Glede izostanaka redovitih prorjeda, teško je valorizirati osnovne karakteristike vrste. Prirodni gubitak broja sadnica je 2,6 % godišnje ili 37,5 % od početnog broja biljaka, stoje relativno puno, ali ne više od eventualne dvoperiodične prorjede. Imajući u vidu da su troškovi zahvata na prorjedi značajni, upitno je da li bi bilo korisno na njima inzisti- rati. Daljnja proučavanja dat će odgovor na to pitanje, kao i na optimalno trajanje proizvodnog ciklusa. Frane Grospić, dipl. ing. 246 |