DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3-4/2000 str. 128     <-- 128 -->        PDF

naknadne provjere u trajanju od najmanje 10 g., kako bi
se ustanovili konačni rezultati istraživanja i optimalni
načini rezanja u svrhu povećanja proizvodnje biomase.


Barcaeeia G., Paiero P., Luechin M.: Rasprava
o genetsko-molekularnim odnosima unutar
vrsta roda Salix L. - sekcije Fragiles Fr.:


Rod Salix L. ima četiri podroda: Humboldtcana (grmolike
vrste Afrike, Azije i središnje Amerike), Ameri-
na (stabla umjerenih i umjereno toplih zona Europe,
Azije i Sjeverne Amerike), Chamaetia (grmolike vrste
hladnih područja), Caprisalix (grmovi ili stabalca umjerenih
ili umjereno hladnih područja).


Podrod Amerina dijeli se na sekcije, od kojih sekcija
Fragiles ima tri vrste: S.fragilis, Salix alba i Salix ba-
bylonica. Prve dvije predstavljaju endemske vrste Europe,
čiji se areali djelomično preklapaju, a S. balyloni-
ca je egzotičnog porijekla. Ova sekcija ima naziv Fra


giles (krhka), zbog vrlo lomljivih grana. Salix alba (bijela
vrba) i Salix fragilis (krhka vrba) tvore poliploidni
hibrid (2n=4x=76), koji je teško proučavati na bazi
morfoloških obilježja. Bijela vrba je više termofilna
vrsta južnih područja, a krhka je mezotllna rasprostranjena
na sjevernijem području. Njihovi hibridi zauzimaju
široke prostore Europe i Azije. Istraživanja su
obavljena na bazi 41 uzorka uzetih iz prirodnih sastoji-
na u Italiji i Španjolskoj. Cilj istraživanja je da se sistematiziraju
odnosi nakon prirodne hibridizacije korištenjem
molekularnog bilježenja za identifikaciju vrsta
unutar sekcije Fragiles.


Uz formalno ustanovljenje genetskog polimorfiz-
ma, ova istraživanja daju bazu za korektnu selekciju
umjetnih hibrida u svrhu poboljšane proizvodnje (kva-
litet + kvantitet) drvne mase, namijenjene za industrijsku
preradu.


ITALIA FORESTALE E MONTANA


(časopis o ekonomskim i tehničkim odnosima - izdanje talijanske akademije


šumskih nauka - Firenze)


Iz broja 5, rujan-listopad dajemo osvrt na sljedeće
članke:


Tiberi Rizi ero: Prijedlozi za zahvate u sklopu
višenamjenskog projekta za šumu "Vallombrosa".


U ovom prilogu autor upućuje na potrebu odgovarajućih
istraživanja zooloških komponenata u programu
uzgojnih zahvata, kako bi se izbjegle mogućnosti negativnog
utjecaja faune. Šuma Vallambrosa u svojoj namjeni
ima dvostruku funkciju: ekonomsku i turističko-
rekreativnu. Istraživanja su počela 1989. g. Šuma ima
ukupnu površinu od 2200 ha u planinskom masivu Pra-
tomagno općina Reggello (FI). Ispitivane su sastojine
jele u površini od 650 ha smještene na nadmorskoj visini
od 800-1200 m i sastojine bukve od 180 ha na visini
od 1150-1350 m. U prve dvije godine ponovljeni su
pregledi na licu mjesta u travnju i svibnju, a zatim svakih
mjesec dana da bi se izdvojile zone u kojima su napadi
insekata i papkara najintenzivniji. Biotski i abiot-
ski uzroci propadanja mnogih cenoza jele su sljedeći:
dugotrajne suše;


napadi primarnih i sekundarnih štetnika;
zaraza patogenim gljivama (trulež korjenja);
pomanjkanje ili primjena neadekvatnih uzgojnih zahvata;


morfološke i fiziološke promjene uzrokovane nepovoljnim
utjecajima raznog porijekla.


U promatranim zonama uočena su: znatna oštećenja
koja su uzrokovali posjetitelji turisti, napadi insekata
raznog intenziteta, te znatne štete koje su prouzrokovale
divlje svinje (osobito na korjenju jele). Potrebno je
raznim mjerama utjecati na smanjenje oštećenja koja
uzrokuju turisti-posjetitelji nesmotrenim ponašanjem.


Štete od insekata preventivnim mjerama treba svesti na
minimum, a bolesna stabla eliminirati.


Brojno stanje prevelike populacije divljih svinja treba
svesti na racionalan broj.


Federico Maetzke: Sastojine duglazije u
Apeninima Toskane - prirast i proizvodnja


Članak obrađuje prirast i proizvodnju drvne mase
duglazije (Pseudotsuga menziesii Franco-Mirb. var.
menziesii), koja se vrlo lako adaptira na Apeninima i daje
dobar prirast i kvalitetnu drvnu masu. Promatrana
sastojina ima prosjek starosti stabala 27,8 godina, srednji
promjer 18 cm, srednju visinu 17 m te drvnu masu
preko 300 kubika po hektaru. Debljinski prirast iznosi
0,83 cm godišnje, visinski 50 cm, a prirast drvne mase
iznosi 10,7 kubika po hektaru godišnje. U promatranom
razdoblju od 1990. do 1993. godine tekući godišnji prirast
porastao je na 16,6 kubika. Uspoređujući ove podatke
s rezultatima istraživanja prirasta duglazije u
SAD (McArdle iMeyr, 1949 g.), prirast duglazije u
unešenim područjima veći je nego u zemlji porijekla.


Glede izostanaka redovitih prorjeda, teško je valorizirati
osnovne karakteristike vrste. Prirodni gubitak
broja sadnica je 2,6 % godišnje ili 37,5 % od početnog
broja biljaka, stoje relativno puno, ali ne više od eventualne
dvoperiodične prorjede.


Imajući u vidu da su troškovi zahvata na prorjedi
značajni, upitno je da li bi bilo korisno na njima inzisti-
rati. Daljnja proučavanja dat će odgovor na to pitanje,
kao i na optimalno trajanje proizvodnog ciklusa.


Frane Grospić, dipl. ing.


246