DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu



ŠUMARSKI LIST 3-4/2000 str. 126     <-- 126 -->        PDF

više od 10 milijuna ha i u stalnom su porastu. Na napuštenim
terenima susreću se različiti stadiji razvoja šumske
vegetacije. Posljednih su godina mnoga proučavanja
posvećena ovoj problematici (Gol ley, Cola-
one, Piussi, Pignatti, Ubrizsy, Mondino,
Pai ero i Pey ronel ).


Predmet istraživanja u ovom prilogu je razvoj šumske
vegetacije na napuštenim pašnjacima u području
Castelnuovo Nigra-Canavese (provincija Torino). Proučavana
zona zauzima površinu od 75 ha, nadmorsku
visinu od 1000-1360 m, istočnu ekspoziciju i nagib od
16-37 stupnjeva. Srednja godišnja temperatura iznosi
7,7" C, a prosječne godišnje oborine 1449 mm u 93 kišna
dana. Tu je nekad živjelo 60-ak obitelji koje su se
uglavnom bavile uzgojem stoke, a danas tu žive samo
dvije obitelji. Istraživanjem su ustanovljeni na predmetnoj
površini sljedeći razvojni stadiji:


pašnjaci koji se još koriste: 14,2 ha ili 18,9 %;


napušteni pašnjaci s grmolikom jarebikom (Sorbus


aucuparid) i brezom (Betulapendula):


39,1 ha ili 52,1 %;


mladi brezici: 3,9 ha ili 5,2 %;


zreli brezici: 10,9 ha ili 14,5%;


požarom degradirani brezici: 3,5 ha ili 4,7 %;


mješana šuma bukve i kestena: 0,9 ha ili 1,2 %;


šuma bukve: 1,4 ha ili 1,9%;


umjetno uzgojena kultura ariša: 1,1 ha ili 1,5 %.


Na pašnjačkim površinama dominiraju Nardus stricto
i Potentilla ereeta. Na opožarenim površinama veliki
je udjel Pteridium aquilinum-a (70-80 %).


Važnu funkciju u obnovi vegetacije imaju stara stabla,
koja su postojala i u vrijeme uporabe pašnjaka. Ona
sada imaju ulogu sjemenjaka. Može se zaključiti da su
glavni čimbenici koji utječu na dinamiku razvoja vegetacije
sljedeći:


razdoblje koje je prošlo od prestanka korištenja površina;


blizina i broj stabala sjemenjaka;
- intenzitet i učestalost požara.


Stadiji kroz koji prolazi razvojni tijek vegetacije su:
grmolike formacije breze i jarebike, mladi brezici, zreli
brezici te sastojine bukve s manjim udjelom drugih vrsta
(javor, kesten i dr.).


Cavalli S., Ioale S., Macchia M., Sbragia
M.: Prilog o razmnožavanju česmine raznošenjem
žira pomoću životinja (zoohorija) u obalnoj zoni sjeverozapadne
Toscane.


U pješčanoj obalnoj zoni Toscane vegetacija najprije
učvršćuje pješčane nasipe. To su razne pionirske vrste:
Juniperus oxycedrus, Phillyrea angustifolia i Arbutus
unedo. Umjetnim putem uneseni su Pinuspinaster i
Pinus pinea. Pored ovih vrsta zapažen je velik udjel
česmine (Ouereus ilex), koja nije unošena umjetnim


putem. Prva stabla koja mogu imati plodove nalaze se
na udaljenosti većoj od 400 m. Sjeme (žir) česmine je
teško od 1-2,5 g, što isključuje mogućnost prenošenja
vjetrom na tu udaljenost. Promatranjem područja ustanovljeno
je intenzivno prenošenje sjemena koja prenosi
sojka (Garrulus glandarius).


Prenošenje sjemena životinjskim putem (zoohorija)
proučavano je niz godina. Od bezkralježnjaka, sitne životinje,
posebice mravi, raznose sjeme od preko 3000
vrsta kritosjemenjača. U prenošenju krupnog sjemena
važnu ulogu imaju mali sisavci (miševi i ostali glo-
davci). Od ptica značajno mjesto zauzimaju Corvidae, i
to posebno sojka kreštalica (Garrulus glandarius) i kreja
lješnikarka (Nucifraga earvocaractes). U promatranom
šumskom kompleksu "Pineta di Levante" površine od
475 ha i dužine od oko 4,5 km paralelno sa linijom mora,
ustanovljena je velika gustoća mladih biljaka česmine.
Prebrojavanjem je utvrđeno 900-14700 biljaka po ha, što
omogućava kompletnu pošumljenost česminom u slučaju
da ne dođe do prizemnog požara.


Pomoću dalekozora promatrane su sojke kako pomoću
nogu stavljaju žir u kljun i prenose ga s istoka na
zapad, odlagajući ga na tlo za buduću prehranu. Nije bilo
moguće ustanoviti kako ga uskladištuju. Letovi sojka
bili su kontinuirani, ali se nije mogao ustanoviti pojedinačni
broj letova. Na mjestu odlaganja pronađeni su ži-
revi u razmacima od 0,2-15 m. Na sjemenkama su se
prepoznavali otisci u obliku slova "V". Dio ovako rasutih
žireva sojke ne pojedu, što omogućava klijanje i razvoj
mladih biljaka.


Autori smatraju ovo pošumljavanje vrlo značajnim i
ekonomski vrijednim, jer bi troškovi pošumljavanja s
oko 2500 sadnica po ha iznosili najmanje 8 mil. lira po
ha (oko 8 mil. DEM).


Maresi G., Ambrosi P., Capretti P.: Napad
Mycosphuerellu laricina (Hartig) Neg. na sastojine
ariša u Trentinu.


U ovom prilogu autori su istraživali pojavu promjene
boje i preranog otpadanja iglica ariša tijekom ljeta
1999. g. u Trentinu. U tom području do tada nije nikada
evidentirana takva pojava. Ovaj napad pojačan je u
mjesecu rujnu, nakon čega je poduzeto istraživanje na
raznim lokacijama, a uzorci su ispitivani u laboratoriju.
Evidentirani su sljedeći podaci:
lokacija (općina, šumski predjel),
vrijeme pojavljivanja simptoma i površina u ha,
intenzitet štete (postotak stabala i postotak obuhvaćene
krošnje),
- položaj šteta na stablima,


podaci o sastojini (uzgojni oblik, učešće ostalih vrsta
i visina napadnutih stabala)
podaci o staništu (oblik, ekspozicija i nadmorska
visina).


244