DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/2000 str. 125 <-- 125 --> PDF |
U trećem poglavlju opisana je povijest područja spačvanskih šuma. Navodi se kako je razvoj gradova i naselja uz rijeku Bosut potrebno djelomično pripisati i bogatstvu šuma hrasta lužnjaka, a što se poglavito odnosi na doba Rimskog Carstva kada su šume hrasta lužnjaka služile stanovnicima kao sklonište, zatim za pašu i lov te kao izvorište šumskih plodova i drva. Tako su primjerice inicijali rimske božice lova Dijane nađeni na ulomku rimskog žrtvenika u Vinkovcima. U srednjem vijeku malo je pisanih podataka o Spačvi, a više je podataka poslije osnivanja Vojne krajine 1746. godine. Autor navodi podatak o 741.907 ha krajinskih šuma koje besplatno koriste krajišnici za potrebe svojih kućanstava. Poslije razvojačenja Vojne krajine 1871. godine Brodska imovna općina sa sjedištem u Vinkovcima dobiva 42.608 ha najvrijednijih hrastovih šuma. Ta imovna općina dobro je gospodarila svojim šumama unapri- jedivši poljoprivredu, vodoprivredu i promet te pomogla i izgradnju šumarskog doma u Zagrebu. Od šumarskih stručnjaka koji se posebice ističu navodi Antuna Tomića, književnika i šumara Josipa Kozarca, Miju Čordašića i Antuna Levakovića. U poglavlju o nekadašnjim spačvanskim šumama piše da su bile prašumskog tipa, nepristupačne i neuređene i sastavljene od hrasta lužnjaka, poljskog jasena i nizinskog brijesta starosti i 400 godina. Prašumska stabla imala su promjere preko 100 cm s čistim punodrv- nim deblima dužine preko 20 m, s 20 do 30 stabala po jutru. U 5. poglavlju o današnjim šumama hrasta lužnjaka u Spačvi autor piše o gospodarenju šumama hrasta lužnjaka, njihovoj obnovi, prostornom uređenju, drvnoj zalihi, prirastu i etatu te o šumsko-uzgojnom tretmanu. U podpoglavlju o gospodarenju šumama autor posvećuje posebnu pozornost ophodnji hrasta lužnjaka, kojom je određen cilj gospodarenja. Smatra kako bi u Spačvi trebalo odrediti i dulje ophodnje od 140 godina i to u sastojinama hrasta lužnjaka vrlo velike kakvoće, dobroga zdravstvenoga stanja i posebne biološke i genetičke vrijednosti. Za takve sastojine predlaže ophodnje od 1 50 do 180 godina. U podpoglavlju o obnovi lužnjakovih šuma ukazuje na teškoće prilikom obnove zbog toga što je u zadnjih Iz broja 1, siječanj-veljača 2000 dajemo osvrt na sljedeće priloge: Aceto P., Pividori M., Siniscalco C: Razvojna dinamika novoformiranih šumskih zajednica u planinskom području. tridesetak godina izostala redovita fruktifikacija, a u podpoglavlju o prostornom uređenju Spačve autor navodi "kako ono danas potpuno zadovoljva iako je izvedeno krajem 19. i početkom 20. stoljeća". U podpoglavlju o drvnoj zalihi, prirastu i ctatu autor uspoređuje zbiljsko stanje drvnih zaliha u Spačvi sa svojim prirasno-prihodnim tablicama za hrast lužnjak na I. bonitetu u posavskim šumama te ustanovljuje kako se podaci dobro podudaraju. Upozorava na poremet- nju prilikom ostvarivanja predviđenog etata zbog propadanja hrasta lužnjaka, te preporučuje da se najprije doznače za sječu suha i bolesna stabla. Ustanovio je kako sveukupni prosječni godišnji prirast ne dosiže svoj optimalni iznos zbog djelomičnoga sušenja spačvanskih šuma. Kod šumsko-uzgojnog tretmana autor govori o intenzitetu prorijede navodeći pritom Dekanićeva, Mati- ćeva i svoja iskustva. U ovom poglavlju autor je posvetio dio teksta drvnoj industriji "Spačva" iz Vinkovaca, koja je danas sa svojom pilanom, furnirnicom i finalnim proizvodima postala jak izvoznik proizvoda iz drva hrasta lužnjaka. Šesto poglavlje obraduje osobitosti hidrološke uloga spačvanskih šuma, gdje se ukazuje na golemo značenje šume u smislu ujednačenja vodnih prilika toga prostora te značenja površinskih i podzemnih voda za uspijevanje spačvanskih šuma. U sedmom poglavlju o Spačvi kao izvorištu stručne i znasnstvene djelatnosti u šumarstvu, autor je uglavnom obradio istraživačku djelatnost povezanu uz Centar HAZU za znanstveni rad u Vinkovcima, te predlaže kako bi "sadašnja šumarska istraživanja trebalo proširiti i nadopuniti fundamentalnim istraživanjima iz područja biologije i fiziologije glavnih šumskih vrsta drveća s posebnim osvrtom na hrast lužnjak u Spačvi. U popisu literature navode se 63 rada koji su poslužili prilikom pisanja knjige, dok se iz biografije autora ponovno uvjeravamo o zavidno uspješnom životnom putu akademika Dušana Klepca, koji nam je između ostaloga, podario i ovu knjigu o Spačvi. Prof. dr. sc. Branimir Prpić U ovom prilogu autori obrađuju problematiku vezanu uz proces razvoja šumske vegetacije na neobrađenim površinama. Na području europske zajednice u umjerenim i mediteranskim zonama neobrađene površine zauzimaju MONTI E BOSCHI 2 (talijanski časopis za ekologiju i tehniku primijenjenu na šume i planinski okoliš) 243 |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/2000 str. 126 <-- 126 --> PDF |
više od 10 milijuna ha i u stalnom su porastu. Na napuštenim terenima susreću se različiti stadiji razvoja šumske vegetacije. Posljednih su godina mnoga proučavanja posvećena ovoj problematici (Gol ley, Cola- one, Piussi, Pignatti, Ubrizsy, Mondino, Pai ero i Pey ronel ). Predmet istraživanja u ovom prilogu je razvoj šumske vegetacije na napuštenim pašnjacima u području Castelnuovo Nigra-Canavese (provincija Torino). Proučavana zona zauzima površinu od 75 ha, nadmorsku visinu od 1000-1360 m, istočnu ekspoziciju i nagib od 16-37 stupnjeva. Srednja godišnja temperatura iznosi 7,7" C, a prosječne godišnje oborine 1449 mm u 93 kišna dana. Tu je nekad živjelo 60-ak obitelji koje su se uglavnom bavile uzgojem stoke, a danas tu žive samo dvije obitelji. Istraživanjem su ustanovljeni na predmetnoj površini sljedeći razvojni stadiji: pašnjaci koji se još koriste: 14,2 ha ili 18,9 %; napušteni pašnjaci s grmolikom jarebikom (Sorbus aucuparid) i brezom (Betulapendula): 39,1 ha ili 52,1 %; mladi brezici: 3,9 ha ili 5,2 %; zreli brezici: 10,9 ha ili 14,5%; požarom degradirani brezici: 3,5 ha ili 4,7 %; mješana šuma bukve i kestena: 0,9 ha ili 1,2 %; šuma bukve: 1,4 ha ili 1,9%; umjetno uzgojena kultura ariša: 1,1 ha ili 1,5 %. Na pašnjačkim površinama dominiraju Nardus stricto i Potentilla ereeta. Na opožarenim površinama veliki je udjel Pteridium aquilinum-a (70-80 %). Važnu funkciju u obnovi vegetacije imaju stara stabla, koja su postojala i u vrijeme uporabe pašnjaka. Ona sada imaju ulogu sjemenjaka. Može se zaključiti da su glavni čimbenici koji utječu na dinamiku razvoja vegetacije sljedeći: razdoblje koje je prošlo od prestanka korištenja površina; blizina i broj stabala sjemenjaka; - intenzitet i učestalost požara. Stadiji kroz koji prolazi razvojni tijek vegetacije su: grmolike formacije breze i jarebike, mladi brezici, zreli brezici te sastojine bukve s manjim udjelom drugih vrsta (javor, kesten i dr.). Cavalli S., Ioale S., Macchia M., Sbragia M.: Prilog o razmnožavanju česmine raznošenjem žira pomoću životinja (zoohorija) u obalnoj zoni sjeverozapadne Toscane. U pješčanoj obalnoj zoni Toscane vegetacija najprije učvršćuje pješčane nasipe. To su razne pionirske vrste: Juniperus oxycedrus, Phillyrea angustifolia i Arbutus unedo. Umjetnim putem uneseni su Pinuspinaster i Pinus pinea. Pored ovih vrsta zapažen je velik udjel česmine (Ouereus ilex), koja nije unošena umjetnim putem. Prva stabla koja mogu imati plodove nalaze se na udaljenosti većoj od 400 m. Sjeme (žir) česmine je teško od 1-2,5 g, što isključuje mogućnost prenošenja vjetrom na tu udaljenost. Promatranjem područja ustanovljeno je intenzivno prenošenje sjemena koja prenosi sojka (Garrulus glandarius). Prenošenje sjemena životinjskim putem (zoohorija) proučavano je niz godina. Od bezkralježnjaka, sitne životinje, posebice mravi, raznose sjeme od preko 3000 vrsta kritosjemenjača. U prenošenju krupnog sjemena važnu ulogu imaju mali sisavci (miševi i ostali glo- davci). Od ptica značajno mjesto zauzimaju Corvidae, i to posebno sojka kreštalica (Garrulus glandarius) i kreja lješnikarka (Nucifraga earvocaractes). U promatranom šumskom kompleksu "Pineta di Levante" površine od 475 ha i dužine od oko 4,5 km paralelno sa linijom mora, ustanovljena je velika gustoća mladih biljaka česmine. Prebrojavanjem je utvrđeno 900-14700 biljaka po ha, što omogućava kompletnu pošumljenost česminom u slučaju da ne dođe do prizemnog požara. Pomoću dalekozora promatrane su sojke kako pomoću nogu stavljaju žir u kljun i prenose ga s istoka na zapad, odlagajući ga na tlo za buduću prehranu. Nije bilo moguće ustanoviti kako ga uskladištuju. Letovi sojka bili su kontinuirani, ali se nije mogao ustanoviti pojedinačni broj letova. Na mjestu odlaganja pronađeni su ži- revi u razmacima od 0,2-15 m. Na sjemenkama su se prepoznavali otisci u obliku slova "V". Dio ovako rasutih žireva sojke ne pojedu, što omogućava klijanje i razvoj mladih biljaka. Autori smatraju ovo pošumljavanje vrlo značajnim i ekonomski vrijednim, jer bi troškovi pošumljavanja s oko 2500 sadnica po ha iznosili najmanje 8 mil. lira po ha (oko 8 mil. DEM). Maresi G., Ambrosi P., Capretti P.: Napad Mycosphuerellu laricina (Hartig) Neg. na sastojine ariša u Trentinu. U ovom prilogu autori su istraživali pojavu promjene boje i preranog otpadanja iglica ariša tijekom ljeta 1999. g. u Trentinu. U tom području do tada nije nikada evidentirana takva pojava. Ovaj napad pojačan je u mjesecu rujnu, nakon čega je poduzeto istraživanje na raznim lokacijama, a uzorci su ispitivani u laboratoriju. Evidentirani su sljedeći podaci: lokacija (općina, šumski predjel), vrijeme pojavljivanja simptoma i površina u ha, intenzitet štete (postotak stabala i postotak obuhvaćene krošnje), - položaj šteta na stablima, podaci o sastojini (uzgojni oblik, učešće ostalih vrsta i visina napadnutih stabala) podaci o staništu (oblik, ekspozicija i nadmorska visina). 244 |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/2000 str. 127 <-- 127 --> PDF |
Upotrebljavajući razne laboratorijske metode pomoću mikroskopskog istraživanja oblika konidija, došlo se do opisa istovjetnog onom kakvog ima Mycospha- erella laricina, kojega su opisali autori: Hartig,Pat- t o n i S p e a r. Napad je raširen na površini od gotovo 500 ha, uglavnom mješane šume na nadmorskoj visini od oko 1000 m. U literaturi su već prethodno zabilježeni napadi ove gljive, ali nikada ovakvoga intenziteta. Autori su zaključili da su intenzitetu napada pogodovale klimatske prilike tijekom ljeta, koje je bilo izuzetno toplo i vlažno zbog čestih kiša, tako da M. laricina može biti indikator nenormalnih meteoroloških prilika. La M ant i a T., Cu 1 lotta S.,: Postupak za klija- vost rujevine (Rhus coriuria Lindl.), vrste prikladne za obnovu mediteranskih degradiranih područja. Ova se biljka u literaturi često pojavljuje pod nazivom "sicilijanska rujevina", koja je vrlo zastupljena na otoku u obliku grma ili manjeg stabla. Pokriva zapadne dijelove do 1000 m nadmorske visine. Podnosi veliku sušu, veliku vrućinu, ali i niske temperature do -5° C. Krajem prošlog stoljeća površine pod rujevinom iznosile su 28000 ha, što je omogućavalo proizvodnju od oko 50000 tona lišća, koje se upotrebljavalo za proizvodnju polifenola, posebice tanina koji se upotrebljavao u kožarskoj industriji. Kako se danas tanin dobiva uglavnom sintetskim putem, taje biljka u tom pogledu izgubila važnost, ali u ozelenjavanju "teških" terena zauzima značajno mjesto. Stvaranje novih sadnica obavljalo se pomoću matičnih stabala, od kojih su se odvajali zakorjenjeni izbojci dužine oko 40 cm i debljine oko 1 cm. Kako je ovaj način dosta skup, prešlo se na postupak dobivanja sadnica iz sjemena. Tu se pojavio problem slabe klijavosti, koja iznosi svega oko 15 %. Laboratorijskim istraživanjem postignuto je da se nakon tretiranja kemijskim preparatima (uglavnom sumpornom kiselinom ), u produljenom roku od 15 h klija- vost povećala na oko 60 %, što praktički u potpunosti zadovoljava. Klijanje nakon tretiranja započne već poslije nekoliko dana i produžuje se za idućih 40 dana. Primijećeno je da se u slobodnoj prirodi klijavost sjemena povećava na opožarenim površinama, jer tvrda opna sjemenke treba biti izložena utjecaju temperature vatre u prirodi ili sumporne kiseline u laboratoriju. Povećana klijavost sjemena omagućila je proizvodnju sadnica po znatno smanjenjim troškovima. Spine 1 li Raffaele, S p in e 11 i Riccardo: Mehaničko uređenje kestenovih panjača. U članku je obrađena uspješnost tehničkih zahvata u kestenovoj panjači pomoću strojeva "harvester" i "forwarder". Promatrani stroj je Timberjack 1270B finske proizvodnje. Težina stroja iznosi 15,9 tona, s motorom Per kins 1306-8TI turbo, snage 152 kw. Stroj je opskrbljen s priključnom glavom Timberjack 762C, koja može rezati deblo promjera do 62 cm ili grane do 43 cm. Glava je težine 1880 kg s jednim fiksnim i četiri pokretna noža. Ovaj stroj može obarati stabla i čistiti deblo od grana. Brzina rada puno ovisi o vještini radnika, kreće se od 13-17 kubika na sat. Produktivnost je mnogo veća kada se za obaranje stabala upotrebljava motorna pila, koja stabla reže znatno bliže zemlji. Stroj uspješno obrađuje granata i zakrivljena stabla na terenima do 38 % nagiba, što olakšavaju čelične polugusjenice. Učinak se povećava ako se rade sortimenti u višekratnoj dužini, što pospješuje odvoz materijala pomoću forvardera. Mnogi poduzetnici već su nabavili ovakve kombinacije "harves- ter+forvvarder" i uspješno obavljaju usluge za naručitelje i u vrlo teškim uvjetima, kao stoje i promatrana kestenova panjača. Mulas M., Perinu B., Dias Frarni A. H.: Obnova biomase i uzgojni zahvati (Myrtus communis L.). Mirta (M communis L.) je meditranska biljka iz porodice Myrtaccae porijeklom iz sjeverne Afrike. Tvori gotovo čiste sastojine (mirteti), ili ima velik udjel u mje- šanim formacijama smještenima u ravnici ili do 600-800 m n. v. uzduž obale. Mirta ima veliku mogućnost prilagodbe na razne pedoklimatske uvjete, pokazujući osjetljivost na jake vjetrove. Naraste do visine od 3 m u obliku grma ili vrlo granatog stabalca. Cvjetovi su dvospolni, oblika ruže, bijeli s prelazom na roza i ljubičasto. Plodovi su mesnate bobe pretežno jajastog ili okruglastog oblika, s tamno ljubičastim ovčjem. Boba sadrži 2-20 sjemenki. Korištenje biljaka je različito, ali uglavnom povezano sa sadržajem eteričnog ulja, kojega u Ušću ima od 0,1-1,7 %. Radi intenzivnih boja stabljike, osobito u doba cvjetanja, cijela se biljka smatra ukrasnom. Značajna je i hranjivost lišća za divlje i domaće životinje. U Sardiniji je raširena upotreba plodova mirte za proizvodnju marmelade, slatkiša i likera, te kao začin pri konzerviranju mesa i salama. Ovako široka uporaba povećala je potrebu za sve većom biomasom. U zonama gdje je velika prekrivenost mirtom, proizvodnja biomase iznosi 13,8 tona lisnatih grančica po hektaru. Obavljena su istraživanja na pokusnoj plohi sveučilišta Sassari (Rumaneddo-sjeverozapad Sardinije) na površini od 4 ha. Pokusi su se obavljali tako da je jedan dio ostavljen netaknut, dio je posječen golom sječom, dio na 80 cm visine, a najednom dijelu površine jedna trećina grana ostala je netaknuta, jedan dio je rezan na 80 cm, a jedan dio na podnožju stabljike. Učinci raznih načina rezanja očituju se u raznolikosti proizvodnje u različitim vremenskim intervalima, i utječu na vrijeme sazrijevanja plodova i ukupnu količinu biomase. Međutim, sigurno je da su potrebne još 245 |