DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu



ŠUMARSKI LIST 3-4/2000 str. 117     <-- 117 -->        PDF

Pod radnim naslovom Stanje risa u zemljama Balkana
(Situation of the Lynx in the Balkan countries) uslijedila
su izvješća predstavnika imenovanih zemalja.
Donosimo ih u skraćenom obliku, redoslijedom kako
su iznašana.


Grčka (Maria Panayopoulou i sur.): Još sredinom
19.st. ris je bio prisutan u Grčkoj u svim odgovarajućim
mu staništima, osim na poluotoku Pcloponezu.
Jedan od posljednjih ubijen je na jugu zemlje kod Atene
18. ožujka 1862. Službeno je lov na risa zabranjen od
1937. god. Zadnji podatak o prisutnosti risa datira iz
1965. god., kada je osmotren na Rodopima, na granici s
Bugarskom. Svi kasniji podaci o viđenim risovima
( 1991, 1993, 1999) nesigurni su. Posljednja šteta na domaćoj
stoci registrirana je sedamdesetih godina u Tra-
kiji, ali s nesigurnošću da li ju je počinio vuk, podivljali
pas ili ris. Ni netom provedena anketa o stanju krupne
zvjeradi u zemlji nije dala pozitivan odgovor na upit
ima lijošriseva u Grčkoj? Anketirani ispitanici treće životne
dobi sjećaju se daje ta životinja nekada obitavala
u njihovim gorama, dok mladi naraštaj o risu nema pojma.
Nažalost među ispitanicima nije bilo pastira.


Koliko će ratni sukobi i nemiri u susjednoj Albaniji i
Jugoslaviji (Kosovo) utjecati na mogući pridolazak risa
u Grčku, izvjestitelji nisu mogli odgovoriti. Mišljenja
su daje bez mogućeg prirodnog (disperzijom) ili umjetnog
(reintrodukcijom) unošenja ova životinjska vrsta
trajno izgubljena za Grčku.


Čime bi se risovi kao i ostali krupni predatori mogli
hraniti u Grčkoj? Uz pojedine očuvane jedinke u Rodopima
ova zemlja nema jelena, praktički još iz turskih
vremena. Srneća divljač pridolazi posvuda, ali u malom
broju zbog krivolova. Divljač se lovi samo zbog divlja-
čine (mesa). Trofejni lov je nepoznanica u ovoj zemlji.
U višim gorjima u manjim kolonijama pridolazi divoko-
za te mali tetrijeb i lještarka u Rodopima. Fazan se uzgaja
na sjeveroistoku zemlje, najviše na ušću rijeke Nes-
tos, koje je područje proglašeno nacionalnim parkom.


Makedonija (Dragan Angelovski): Brojnost ri-
seva u toj bivšoj jugoslavenskoj republici procjenjuje
se na 20 do 30 grla i to uz granicu s Albanijom (Sar planina,
Korab, Jablanica). Ris je zajednička divljač s tom
državom, što vrijedi i za prenamnoženog vuka i medvjeda.
Balkanski soj risa znatno je manji od karpatskog
soja i ne napada ovce! Do sada nisu utvrđene štete na
muflonima i divokozama. Pretežito se hrani zečevima,
sitnim glodavcima i pticama. Pjegaviji je od risa s Karpata
(Prema Đ. Miri ću makedonski lovci iz okolice
Mavrova izrazito pjegave risove, kojih je ovdje bilo
najviše, nazivaju "ris kamenjar", a one bljeđih pjega
"šumski ris", op. A. F.). 1 pored službene zabrane lova
vjeruje se da se pokoji ris ipak ustrijeli, ali o tome nema
službenih podataka.


Status i stanje preostalih krupnih predatora u Makedoniji.
Medvjed je formalno zaštićen, iako primjerci
koji dokazano opetovano pričinjavaju štetu na stoci
(ovcama) mogu biti odstrijeljeni. S procijenjenom broj-
nošću od 800 do 1200 grla vuk je nezaštićen, za čiju se
glavu, bez obzira na spol i starost, isplaćuje nagrada od
80 DEM. U razdoblju od godine 1993. do 1998. (6 godina)
ustrijeljeno je ili na druge načine stečeno 2.435
vukova ili prosječno godišnje 406 vukova! Posljednji
čagalj ubijen je 1989.godine.


Bugarska (Diana Zlatan ova i dr.): Smatra se da
u ovoj balkanskoj državi više nema riseva. Posljednji
primjerci nestali su u razdoblju od 1862. do 1935. godine.
Zadnji je ubijen 20. ožujka 1935. na jugozapadu
zemlje na Pirin planini kod Melnika. Na području planine
Zap. Balkan posljednji primjerci ubijeni su 1900 i
1902. god., na Rila planini dva primjerka 1908. te posljednja
dva na Straža planini 1930. god. Ris je u Bugarskoj
uvršten u "crvenu knjigu" zaštićenih vrsta.
Kazna za ilegalni odstrjel iznosi 1000 DEM.


Srne su potencijalno glavna hrana. U razdoblju od
1988. do 1999. brojnost ove divljači pala je od 140 na
85 tisuća grla. Nakon pada komunističkog sistema lovačke
organizacije su u rasulu, a krivolov cvate. Brojnost
jelena cijeni se na 19.000 grla, lopatara 4.000 i di-
vokoza 2.300. Rila planina, Stara planina i Pirin čuvaju
još preostala tetrijcbska staništa, čiji se broj procjenjuje
na 2.390 kljunova.


Postoji uvjerenje da nije daleko dan kad će im risovi
preko Srbije (Miroč, Deli Jovan) doći s Karpata.


Albanija. Prema izvješćima predstavnika Grčke i
Makedonije (na skupu nije bilo predstavnika iz Albanije)
ris je u ovoj zemlji velika nepoznanica. Šume se nemilice
sijeku, a svaki odrastao pučanin posjeduje oružje.
Smatra se daje u Albaniji i pored svih nedaća ris
prisutan, poglavito na sjeveru i jugu zemlje. Na sjeveru
to je Šar planina-Koritnik-Korab, na tromeđi Albanije,
Kosova i Makedonije, a na jugu na granici s Grčkom.
Ukupna brojnost zajedno sa susjednim zemljama procjenjuje
se na 15 (20) grla.


Bosna i Hercegovina (Vlado Soldo): Posljednji
izvorni ris izlučen je 1911. godine. Nakon gotovo stoljeće
dugog razdoblja (79 godina) prvi tragovi risa slijeđeni
su na Plješevici i Grmeču, sjeverozapadno i sjeveroistočno
od Bihaća 1980. godine. Radi se o tzv. karpatskom
soju euroazijskog risa, koji je nakon uspješne
reintrodukcije u Sloveniji (Kočevska 1973) preko
Gorskog kotara, Velike i Male Kapele stigao u Bosnu.
Tendencija proširenja areala rasprostranjenosti bila je
usmjerena u dva smjera: jugoistočnim u smjeru pružanja
Dinarida (Klekovača, Vijenac, Staretina, Vitorog,
Cincar, Malovan, Ljubuša, Raduša, Vran, Cvrsnica,
Čabulja) i sjevernim smjerom (Vlašić, Vranića, Kame-


235